
Iste večeri imali smo proslavu Krišnijevog rođendana s početkom od 21 sat. Ja sam kasnio pola sata jer su me mnoge aktivnosti držale zaposlenima pa sam od umora zaspao. Srećem propustio sam tek pola sata. Naravno večer je bila ispunjena pjevanjem bhajana. Swami je pjevao na početku, održao je govor, te je pristupio oltaru gdje je napravio abishek. Energija je bila snažna, kao i pjevanje bhajana. Swami je očigledno bio dobro raspoložen te sigurno potaknut energijom koju smo svi generirali te se je latio mikrofona. Tako je započela još jedna besana noć. Swami je pjevao mnogo bhajana, većinu kojih je izveo po prvi put. (Sjetio sa sam se Steffenshofa u jednom trenutku te promislio kako smo često bili ograničeni vremenom budući da smo bili okruženi susjedima te je bilo neprimjereno pjevati nakon 23 sat. Što bi tek bilo da nismo imali onda ograničenja!
Kada je Swami dao znak da je bilo gotovo, pogledao sam na sat. Kazaljke su već bile otkucale 3:30. Ali to nije sve. Ispred hrama nas je čekala velika paleta slatkoga (kao i naš famozni ladoo) koje je bilo ponuđeno Krišni kao prasadam. Tako smo se zadržali još nekih pola sata časteći se slasticama.
Yagna, koja je bila predviđena za petak ujutru u deset, najprije je pomaknuta na 11, pa onda na podne. Swami je već bio otišao oko 11 sati. U popodnevnim satima petka 14.kolovoza, ja sam već bio na putu za Frankfurt.