Istog dana, u popodnevnim satima, na rasporedu sam bio da održim "soul kirtan". Na moje ugodno iznaneđenje, došli su Mira (iz Srbije) koja je trenutno s nama u ašramu, Vishnupriya, i dva swamija Kuru i Anashuya koji su došli u svojim narančastim haljama kako i dolikuje.
Inače, kao što se može vidjeti na interent stranici festivala koju sam objavio prije nekoliko dana, mnoge radionice i koncerti su se održavali, ponekad 4 istodobno. Ponekad se bilo teško odlučiti gdje otići. Neki su učitelji yoge ili glazbenici bili poznatiji, i naravno da su oni privukli više posjetitelja.
Bilo je mnogo malih detalja koji su dali ugodan štih ovoj trodnevnoj manifestciji. Naveo bih samo neke. Kako je mjesto dio kompleksa koji pripada časnim sestrama franjevkama bilo je ugodno vidjeti časne sestre kako se migolje među yogijima i ugodno časkaju. Na svim licima se mogao vidjeti ugodan osmjeh koji nije mogao prikriti blaženstvo koje su svi osjećali i dijelili svima tijekom festivala.
Na slici su časne sestre pozirale, prije nego su malo razgledale štandove sa indijskim proizvodima. Ako dobro uočite možete vidjeti da jedna od njih drži fotoaparat u ruci spreman za okidanje...
Neke od njih su bile pozvane na završni koncert za koji je Sathya pripremio molitvenu pjesmu sv. Franje asiškog.
Bile se uvijek susretljive i spremne pomoći i same su komentirale kao su posjetitelji /yogiji jako ugodni i dragi ljudi.
Swamiji, Kuru i Anashuya, na moj nagovor, posjetili su crkvu. Upravo tada se održavala svećana misa. Kada su oni ušli u crkvu odmah su privukli pažnju svih prisutnih te su bili dio govora kojeg je svečenik održao. On ih je zamijenio sa budističkim redovnicima te se osvrnuo na međureligiozni dijalog. Nije sakrivao kako mu je bilo drago da su njegova brača budisti posjetili baš njegovu misu.
Četvorka se morala vratiti u ašram iste večeri, ali ipak uspjeli poslušati dio koncerta glavih zvijezda te večeri, benda Prem Joshua, koji su izuzetni člazbenici koji su spojili svoje glazbeno znanje sa istočnjačkim mantrama.
Dok smo čekali koncert koji je prilično kasnio, u šatoru pored njega održao se spontani kirtan na kojem su se spontano prikljulčili mnogi glazbenici i pjevači kojih nije manjkalo na cijelom festivalu. Nikakvo natjecanje se nije naziralo, kako to obično biva među glazbenicim. To je bila nezaboravna večer u kojoj se ljubav i blaženstvo skoro moglo opipati. Naša Mira je ponovo bila pozvana i otpjevala je jedan kirtan. Mnogi ljudi su već odlazili kući jer je bila kasna ura, ali se nisu mogli odlijepiti od šatora te su morali prihvatiti činjenicu da će im te noći ipak sat trajati malo kraće.
Slika prikazuje dio atmosfere...
(nastavak slijedi)