Daršan u Minhenu

Swami se vratio iz Splita te isti dan imao daršan u Minhenu. Bilo je sigurno oko 250 ljudi i daršan je trajao sve do 23 sata. Swami je počeo sa Namo Sharade i Salangakati Odi Vayo bhajanom ali kada je vidio da ljudi baš ne mogu pratiti onda je pozvao sve da pjevaju s njim veoma jednostavni bhajan Panduranga Panduranga Vittala Vittala Panduranga te uputio sve da zatvoru oči i pjevaju s njim. To je bio jako snažno iskustvo. Nastavio je pričati o cilju duhovnog puta te kako ga postići. Rekao je da jednom kada se čovjek spozna tada on potpuno manifestira ljubav i postaje čisti kanal svjetla, u tolikoj mjeri se to očituje da i njegovo tijelo postane samo svjetlo. Tada je ispričao priču kada je bio u Egiptu i upoznao je jednog sveca koji uvijek drži ruke umotane u tkaninu. Ljudi inače tog sveca vide kao jednog ekscentrika. Mežutim kada je otkrio ruke Swami je uočio da on uopće nema ruku - tijelo je postalo svjetlo.