Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

Prikazani su postovi s oznakom Osobna svjedočanstva. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Osobna svjedočanstva. Prikaži sve postove

petak, 17. travnja 2015.

Osobno iskustvo jednog bhakte

Prvo iskustvo, svjedočanstvo jednog bhakte: daršan sa Sri Swamijem Vishwanandom
Vrindavan, India 7-8 ožujak 2015. Ramakrishna Laksman, Mumbai, Indija

Mnoge sam godine bio gorući predanik Mahavatara Babajija i Bhagavana Krišne.
Godine 2012. pročitao sam knjigu ''Jedinstvo s Božanskim'' koja sadrži Babajijeve poruke koje je zapisila Swamini Vishwa Lakshmi. Od tog sam trenutka svim srcem žudio za Atma Kriya Yogom kako ju je preporučio Mahavatar Babaji i susretom s Gurudevom Swamijem Vishwanandom o kojem je pisalo u knjizi.

Moja prva želja se ispunila 26. travnja 2014. kada sam primio Atma Kriya Yoga inicijaciju (dikša) u Varanasiju (Banares) na Manikarnika Ghatu. Pokušavao sam doći do Gurudeva Swamija Vishwanande od trenutka kad sam pročitao knjigu. Želio sam ga posjetiti u studenom 2014. godine kad je posejetio južnu Indiju ali iz osobnih razloga nisam mogao uskladiti raspored koji sam tada imao.

I onda je kao grom iz vedra neba stigao poziv za daršan s Swamijem Vishwanandom u Vrindavanu 8. ožujka 2015. u vrijeme tradicionalnog hinduističkog festivala boja - Holija.
U Vrindavan sam stigao 7. ožujka oko 14:30 sati. Nekoliko mojih kolega, koji su također bili inicirani u Atma Kriya Yogu u Varanasiju, pomogli su mi oko smještaja u Dharmasali nedaleko od mjesta gdje je Sri Swami Vishwananda odsjeo, u Jiva ašramu. Rečeno mi je da će Swamiji dati privatan daršan (vidjeti i govoriti osobno s Guruom) te sam tako pozvan doći u Jiva ašram.



Otrčao sam do ašrama na svoj prvi daršan (privatni razgovor) s Swamijem. U međuvremenu sam sreo Ratnadevi, organizatoricu programa Sri Swamije Vishwanande u Vrindavanu. Ispričavala se što mi nije mogla organizirati obrok jer je vrijeme za ručak već bilo prošlo. No kako je moj um bio željan samo da sretnem Gurudeva Swamiji Vishwanandu odgovorio sam joj da se ne brine oko toga. 

Nije prošla niti sekunda, Swamiji je izašao iz ašrama i uputio se u posjet drugom obližnjem ašramu. Jedan od bhakta me predstavio i informirao ga da sam stigao iz Mombaija. Swamiji ge je odmah upitao jesam li ručao na što je taj bhakta odgovorio da je vrijeme ručka prošlo. Swamiji je onda rekao da me uvedu unutra budući je još bilo hrane od ručka i da mi daju nešto. Mogao sam odmah vidjeti isitnsko značenje izraza ''Utjelovljenje ljubavi''. Swami me primio za ruku s tako puno ljubavi i razgovarali smo kao da se znamo godinama. Nosio sam poznatu astrološku narukvicu od Paramhamse Yoganande i Swamiji me upitao koliko dugo prakticiram Kriyu.

Oko šest sati popodne primio sam prvi osobni daršan od Swamijija u Vrindavanu. Pogledao je u moje oči i upitao me: ''Što želiš?''
Odgovorio sam: ''Došao sam ti se zahvaliti i vidjeti Babajija u tebi.''
Zapravo dok sam Gurudevu Swamiju Vishwanandi gledao u oči podsjetio me je na Babajija. Rekao mi je: ''Nitko ne odlazi od mene praznih ruku.'' **

Kasnije sam rekao Swamijju: ''Pomozi mi da vodim svrhovit život kakav Babaji želi za mene.''
Nasmiješio mi se.

Moj prvi daršan s Swamijijem je bio 8. ožujka u Vrindavanu i te noći nakon što je završio vatromet koji je obilježio kraj daršana, susreo sam Gurudeva i rekao mu da sutra rano ujutro odlazim. Rekao je da me očekuje u Vrindavanu slijedeće godine u isto vrijeme. Na to sam mu odgovorio da ga želim sresti i prije u Njemačkoj!

Bezbroj molitvi upučenih Mahavataru Babajiju su konačno bile odgovorene kroz susret s Gurudevom Swamijem Vishwanandom. Jer on je živući oblik Mahavatara Babajija! U njemu sam vidio istinsku ljubav, bhakti i poniznost. Izuzetno sam zahvalan Gurudevu Swamiju Vishwanandi, Bhagavanu Krišni i Mahavataru Babajiju na svemu što se dogodilo. Također od srca se zahvaljujem svakoj osobi, svim Swamijijevim bhaktama i učenicima, uključujući Swamini Vishwa Lakshmi koja je bila moj duhovni vodić!

** Ovaj događaj me podsjetio na dr. Ram Bhosle, borca za slobodu, legende Mombaija, Maharashtre, i svjetski poznatog maserskog terepeuta. Dr. Ram Bhosle je liječio poznate poput Mahatma Gandhija, Pandita Nehrua, Mountbattena, Bernarda Shaha, Sachina Tendulkara i mnoge druge. Umro je 2004. u svojoj 86. godini.

Fascinantno je da je dr. Bhosle u vrijeme britanske vladavine živio s Mahavatarom Babajijem 6 godina u periodu od 1942-47. Moja je velika sreća što sam imao priliku upoznati se s njim 2001. i često sam ga posjećivao. Svaki put bi podijelio mnoge priče o Mahavatar Babjiju. Kad je India postala neovisna, Babaji je rekao dr. Bhosleu da se vrati u Indiju i da će biti zaštićen. Na odlasku Mahavatar Babaji mu je rekao: ''Nitko neće ovo mjesto napustiti praznih ruku.'' Dr. Bhosle je na to odgovorio: ''Budući sam nasljednik loze obitelji Chatrapati Shivajija, kao rođeni kšatrija (ratnik) ako mi išta treba uzet ću to silom bez pitanja!''


Babaji mu je odgovorio da mu daje potpunu dozvolu da uzme štogod želi.

nedjelja, 22. ožujka 2015.

OM Healing - tehnika iscjeljenja - iskustvo jedne zadranke

Om Healing (tehnika iscjeljenja), koju nam je kao velik božanski dar prenio Mahavatar Babaji i Sri Swami Vishwananda daje mnoge rezultate. Od 2007. godine, od kada nam je ova tehnika dana, našla je na tisuće vježbenika diljem svijeta. Mnogi krugovi su se osnovali i vode ih ovlašteni voditelji. Jedna od njih je zadranka Nada. Evo i njezina priča.

Evo što se dogodilo na mom prvom OM Healingu.Od samog jutra sam bila pomalo napeta brinući kako ću to sve izvesti. Iako mi je rečeno da ne brinem jer će učitelji biti uz mene, moja prva jutarnja molitva je bila upućena Babajiju i Swamiju Vishwanandi.Cijeli dan sam u sebi ponavljala njihova imena jer me to smirivalo i godilo mi je. U jednom trenutku sam bezobrazno zatražila da mi daju znak da su uz mene. Dakle, evo šta se dogodilo kad je počeo OM Healing. 

Sve je teklo po planu. Ljudi su došli i počeli smo sa OM pjevanjem. Nakon prve izmjene u sredini, u jednom trenutku sijalica je najprije zatreperila, a onda prestala sjati. Nismo prekidali nego smo nastavljali s pjevanjem. Svjetlo je dopiralo iz susjedne prostorije i od upaljenih svijeća pa nismo bili u mraku. Svjetlo svijeće u našoj prostoriji je padalo na sliku Babajija i tako sve do kraja. Kada je nastala tišina i ja se spremila progovoriti završne riječi sijalica je ponovo zatreperila i počela sjati. 

Dojmovi su bili savršeni. Gospođa koja je došla s bolnim koljenom, kada je pošla doma silazeći niz stepenice primjetila je da je koljeno više ne boli. Moja ruka, koju sam bila slomila i koja me je zadnjih tjedana bolila kao prvih dana, prestala je boljeti, ali sam to primjetila nakon par sati jer sam bila suviše uzbuđena znajući da su moji Učitelji bili doista uz nas. 

Jedva se čekamo ponovo sastati. Koliko smo bili sretni pokazuje i slika. Na njoj je dio grupe s OM Healinga.



OM Healing će se organizirati jednom mjesečno, na dan punog mjeseca. Za sve zainteresirane javiti se na: nadamajor5@gmail.com ili mobitel: 00385 91 407 7700



srijeda, 11. ožujka 2015.

Kako Sri Swami Vishwananda rastapa ego svojom ljubavlju?

Za vrijeme daršana sa Sri Swamijem Vishwanandom koji se održao 22. veljače u SPN,  osobe koje žive u ašramu, dijelile su  svoja iskustva s Swamijem. Glavna tema je bila kako vidjeti ljubav Gurua u svemu što čini a posebno kad nas ukori.


Sri Swami Vishwananda često puta kaže, ''Bog je uvijek prisutan u vašem srcu ali je prekriven prašinom arogancije, ponosa i ega koji prekrivaju božije svijetlo.'' (JL2, strana 42)

Jedino samospoznati guru može pomoći osobi da transcendira, nadiđe, aroganciju, ponos i ego te razvije istinsku poniznost. Tijekom veljače Swami je preko Twittera posalo nekoliko poruka koje nas podsječaju na ovu predivnu istinu:


''Život postaje jednostavan kada osoba njeguje poniznost i prijateljski stav prema svima, a samim tim ego, arogancija i ponos i ostale loše osobine nestaju.'
Guru je taj koji pomaže učeniku da kroči duhovnom stazom lagano i glatko jer uz njegovu pomoć sve biva olakšano budući on na sebe uzme glavni dio tereta.
Veliki Učitelji su spoznali da odajući poštovanje guruu postaju ponizni, podatni i slobodni od ega, te pričišćenog uma i srca osjećaju blaženstvo.
Ako te guru ukori trebao bi biti radostan radi toga jer te smatra bliskim sebi i vodi te prema 
samospoznaji.''


Svjedočanstva

Prije nekoliko godina kada sam se odllučio predati svom Guruu uzeo sam kokosov orah s odlukom da ga ponesem na intervju s Njim.
Dok sam tako išao do hrama i mjesta gdje je Guru primao ljude na razgovor susreo sam Ruchitu koja me upitala: ''Što to radiš?"
Odgovorih joj da idem na razgovor s Guruom i da mu predajem svoj život.
''A što će ti taj kokos?'' upitala je.
Odgovorih joj: ''Ti ne znaš ništa! Ovaj kokos simbolizira ego i ako osoba pristupi Učitelju i donese kokos to onda ima značenje da mu osoba predaje svoj ego. Želim mu reći da uništi moj ego!''


Pogledala je u mene i rekla: ''Zašto? Uništiti ego? Je li ti znaš što pitaš? Ja bih ga radije pitala da moj ego utopi u svoju ljubav?''

I pomislio sam da je to zapravo  izvrsna ideja, isti je efekt ali zvuči mnogo mekše i laganije. Kad sam pokazao Gurujiju kokos pogledao me i upitao što je to. Odgovorio sam mu: ''Guruji volio bih da rastočiš moj ego u Ljubav.'' Uzeo je kokos, prihvatio ga i pomislio sam tad: ''Super! Sad ću sigurno imati lagan život jer sve što će On činiti jest voljeti me. Neće ništa uništavati dakle sve će biti vrlo lagano i glatko.'' Zapravo, pitao sam se kako li će to učiniti; na koji način će ego utopiti u Ljubav. No budući je prihvatio kokos znao sam da ima neke svoje načine.  Htio bih ispričati i dvije priče koje su govore o sposobnosti gurua da rastoči ego učeniku svojom ljubavlju.

Sveti Parthenius  je bio veliki svetac s otoka Chios. Njegov je učenik bio pomorac.
Bio je gruba osoba, ali je odlučio posvetiti svoj život guruu, svetom Partheniusu. U početku je bio  vrlo motiviran, ali uskoro je ta motivacija počela opadati. I svi mi znamo to. U početku nas nosi val i sve je prekrasno, ali što više osoba ulazi u rutinu stvari postaju sve teže i teže.
I tako je njemu postajalo sve teže kada ga je sveti Parthenius savjetovao ili korio. Kako je po naravi bio nagao dogodilo se da je jednom izgubio kontrolu i ošamario je Svetog Partheniusa. Kako je već bio u godinama pao je na pod i onesvjestio se. Nakon toga, osjećajući veliku krivnju i sramotu otišao je.

Kada se sveti Parthenius povratio prva stvar koju je učinio je bila da je pitao za svog učenika koji ga je nokautirao na pod. Tražio ga je po cijelom otoku Chiosu i kada ga je konačno pronašao ovi je počeo bježati od njega. Tako je sveti Parthenius počeo trčati za njim govoreći: ''Molim te stani, molim te stani, nemoj ići, ostani!''

Potom je sveti  Parthenius pao na koljena i počeo ga preklinjati: ''Molim te, molim te vrati se u samostan! Molim te oprosti mi! Vrati se u samostan i ostani samnom!'' Ovo je dirnulo srce ovoga bhakte toliko duboko da su se sva njegova ljutnja i frustracija preobrazili i kajanje. Vratio se u samostan i kroz milost svog učitelja ponovo je počeo osjećati ljubav prema Bogu i entuzijazam da nastavi dalje svoje duhovno putovanje. Nekoliko dana je vrlo predano služio a onda je napustio tijelo.

Očigledno je da je sveti Parthenius znao da će se to dogoditi i znao je da takva uvreda majstoru ne ostaje bez posljedica. No milošću svoga učitelja ne samo da mu je bilo oprošteno već  je primio ljubav svog gurua u trenutku napuštanja tijela i na taj način bio spašen pakla te je dostigao kraljevstvo božje kroz molitvu ovoga sveca.

Postoji još jedna lijepa priča iz hinduizma koja govori o velikom skupu svetaca, mudraca i vidioca koju su se okupili radi vršenja yagni, vatrene ceremonije, koje su  po običaju  bile posvećene nekoj uzvišenoj osobi, te su se  između sebe pitali kome da posvete tu yagnu.

Tada je mudrac Bhrigu rekao: ''Ja ću istražiti kome ćemo posvetiti ovu yagnu.''
Najprije je otišao na Brahma loku. Namjerno je isporvocirao Brahmu, svog vlastitog oca, koji se trenutno razljutio. Zato ga je Bhrigu prokleo da nikad neće biti obožavan na planeti Zemlji. I doista, postoji samo jedan hram posvećen Brahmi (u Puškaru). Tako je nastavio dalje s svojom potragom.
Već pomalo ljutit, mudrac je došao na Kailash. No kako je Šiva bio zauzet s Parvati, nije bio dočekan s dobrodošlicom. To ga je još više razljutilo te je prokleo Šivu da će ga se obožavati samo u formi Lingama, a nikad u njegovom istinskom aspektu. Šiva je naravno prihvatio prokletstvo.

Nakon toga otišao je do Višnu loke. Kad je stigao tamo  Mahavišnu je ležao na Adišeši i nitko ga opet nije dočekao, njega, velikog  mudraca. Bio je tako ponosan  ponosan na sebe i svoja postignuća te se pitao što se to događa, i zašto mu niko ne odaje poštovanje. Prema vedskoj tradiciji kad se mudrac negdje pojavi ljudi mu ukazuju prikladno poštovanje i smatra se velikom uvredom ne odati mu poštovanje ili još gore ignorirati ga.

I što je Bhrigu učinio? Bio je toliko ljut da je došao do Mahvišnua te mu prsa nagazio svojim stopalom. A kako je Mahavišnu reagirao? Umjesto da ga viče On mu se obratio na slijedeći način: ''O poštovani mudrače, tako mi je žao. Nisam primjetio da si stigao. Ispričavam se što ti nisam ukazao pravilnu dobrodošlicu. O moj Bože, mora da si ozlijedio svoje meko stoplao udarivši u moja tvrda prsa. Moguće je da si se i ozljedio. Dođi ovdje!''

I nakon toga mu se poklonio rekavši: ''Dozvoli mi da pregledam tvoje stopalo.'' Potom ga je počeo masirati dok je Bhrigu u sebi razmišljao kako se konačno po prvi put neko ponaša kako treba prema njemu. No, kad je vidio gospodina Mahavišnua kako kleči ispred njega i masira mu stopala, sve vrijeme dajući mu ljubav, nešto se promjenilo u njegovom srcu. Osjetio je tu ljubav koja je dolazila od Boga te je istog trenutka požalio zbog svog ponašanja i počeo je plakati. Na kraju je pao do stopala Mahavišnua.

U obje priče vidimo da premda dolaze iz različitih tradicija, način i lakoću kojom guru i Bog rastaču ego svojom ljubavlju.
Koliko mi je samo puta Guruji rekao nešto što nisam htio čuti? Koliko me je puta ukorio? Koliko je puta ukorio vas? Koliko vam je puta rekao nešto što niste željeli čuti? Došli ste mu s pitanjem na koje ste si već sami odgovorili premda vam je on rekao nešto sasvim drugo. A kako to niste željeli čuti naljutili bi ste se. Jer on jako dobro zna koje dugme treba pritisnuti.

I koliko sam puta hranio tu ljutnju, ili tu frustraciju i utapao se u tome te u svom umu kritizirao njegov način, njegove riječi? Koliko vam se puta to dogodilo?

Nisu li ove misli i ponašanja na neki indirektni način šamar guruu koji jedino želi  probuditi božansku ljubav u nama? Kao što se dogodilo učeniku svetog Patheniusa.

Koliko ste se puta osjećali zanemarenim? Kakav je to osjećaj biti zanemaren? Što vam to potakne iznutra? Koliko sam puta upadao u ljubomorna stanja i ogovarao druge. Prosuđujemo druge i mislimo zašto ta osoba, zašto ona, a ne ja. Mislimo kako nas nije čak niti pogledao. I kako je ta osoba  dobila tako puno.

Nije li se ovo dogodilo svima ili barem većini od vas koji žudite za Njegovom ljubavlju? Niste li imali slične negativne osjećaje i ljubomoru unutar sebe?
Naravno govorim ovdje u svoje ime; to se događalo iznova i iznova i toliko sam tužan radi toga jer zapravo na taj način gazim njegova učenja. Ljubav je sve što on daje i on sam jeste Ljubav.

Kada ćemo spoznati da je sve što on čini, sve što on jeste, samo za našu dobrobit? Kada ću ga prestati šamarati i gaziti? Kada ćemo postati čista ljubav, ono što on želi da budemo?


Molim se da to bude što prije i također se molim da njegovom Milošću svi dostignu ovu čistu vječnu ljubav za njega i Boga i da se možemo u potpunosti predati njegovim Lotosovim Stopalima. Iz dana u dan sve više vidim kako on otapa moj ego svojim ljubavlju.

- Pramod, Shree Peetha Nilaya.

srijeda, 4. ožujka 2015.

Posjet svamija Anashuye Splitu

Jai Gurudev!

Događaj koji smo imali u Splitu proteklog vikenda za mene je bio generalna proba za dolazak Gurujija u srpnju ove godine. I ne samo ovaj vikend, već i cijeli prošli mjesec. 

Naime, zauzela sam se da pronađem adekvatnu apartmansku kuću za smještaj Gurujija i najbliži krug štovatelja. Uz to sam obilazila lokacije predviđene za daršan. Takav terenski rad i pojačana komunikacija sa raznim ljudima učinila je da moj život poprimi vrlo živahan tempo.

Kulminacija je bila protekli vikend kad je naš hrvatski svami Anashuya došao u Split. Kao što znate program je bio gusto nabijen događanjima koji su potrajali cijele dane: 

Petak: promocija knjige Just Love - Samo Ljubav, bit svega i intervju za nacionalnu televiziju u Centralnoj gradskoj knjižnici, nakon toga sastanak hrvatskih koordinatora sa svamije. Imam podatak da je prodano 60 knjiga što znači da je bilo preko 60 ljudi.

Subota: puja, veliki OM Healing, ručak, satsang sa svamijem, video projekcija hodočašća u Indiju, bhajani, večera.

Ne moram napominjati da je svaka od spomenutih aktivnosti tražila svojevrsnu pripremu, bilo fizičkog prostora, bilo prethodnog dogovora sudionika, popis ljudi za obroke, serviranje hrane, postavljanje štanda, raspremanje i priprema za novu aktivnost... niz nužnih poslova kako bi program nesmetano tekao, pa fotografiranje, ispračaj gostiju...

Da mi je bilo dobiti samo po 1 kn za svaki put kad me netko zazvao, imala bi zaista puno kuna. Naporan dan za mene - gosti kažu: sve 5. Pa eto, neka, isplatilo se.

Svi su sudjelovali u skladu sa svojim mogućnostima.

Moje radosno iščekivanje svamijevog dolaska nagrađeno je njegovim nadahnutim govorom u knjižnici. Došlo je puno dragih ljudi koje sam osobno pozvala. Petak mi je bio super.

Subota je tražila maksimalan angažman i nakon što sam uočila neke, naoko sitne propuste, energija mi nije bila osobita. Bhajani su popravili stanje pa bih subotnje druženje ocijenila sa dobar(3). 

Za nedjelju je po nekim najavama trebalo kišiti ali kako ima Boga osvanuo je prekrasan sunčan dan. Onako u prirodi, uz rijeku u Žrnovnici, okupani suncem sve je bilo ljepše. Yagna moćna, predio bajkovit, uz mene obitelj stopljena s mojom duhovnom obitelji, nakon yagne ručak na toj livadi... kako nakon toga još imati želja? Samo blaženstvo! Guruova energija bila je opipljivo prisutna.

Čim je zašlo sunce, trk u obilazak apartmana; divno i zabavno!

I napokon, taj posljedni dan, ponedjeljak. Svamiju zrakoplov polijeće oko 14 sati, ali prethodno smo imali dogovor za obilazak lokacije za daršan.
Dolazim nešto ranije u Yadhavin stan kako bismo zajedno krenuli. Svami je upravo odgovarao na posljednja pitanja novinarke koja će razgovor objaviti na stranici časopisa Atma.
Tema posljednjeg pitanja: empatija. Svami daje odgovor tihim glasom, dikcija savršena, ton odlučan, ali ipak nježan, sugestivan ali nevezan... odgovor poslan direktno u srca nas troje prisutnih. Prepoznajemo Istinu. Svima se oči ovlažile, pogledamo se i pustimo suze da poteku.....potpuno Guruova energija....oprostite - teško je prepričati...
Novinarka odlazi i izmjenjujem tek par rečenica sa svamijem. Ali onih pravih u pravom trenutku i ostanem zatečena njegovom mudrošću. Otkrio mi je tek dio svoje veličine. dao mi je lekciju, ispunio me dubokim poštovanjem, poželim da ostane tu sa nama u Hrvatskoj, za budućnost. Eto pred sam odlazak, za mene - vrhunac zbivanja, duboko duhovno iskustvo.

Hvala Guruji što nam šalješ u život takvu veliku dušu poput svamija Anashuye kroz koju možemo osjetiti tvoje neposredno prisustvo i tvoju silnu ljubav za sve nas.

A mojoj braći i sestrama: ne treba mi ništa više ni manje s vama nego mi je prekrasno s vama upravo kako je!
Ni ja ne bi bila ovo što jesam da nije vas kakvi jeste.

Svih vas grlim,
Aradhana










subota, 19. srpnja 2014.

Odlazak iz ašrama - Iskustvo jedne predanice

Dragi svi,

Željela bih vam napisati pričicu što nam se dogodilo s našom odlukom da idemo doma sa Gurupurnime i kako nam je još jednom pokazao naš Voljeni kako naše odluke nisu naše.

Odlučili smo krenuti kući u nedjelju jer je Dario trebao ići na posao u nedjelju navečer. Svi ostali u autu nisu bili vezani za posao taj dan i željeli su ostati još jedan dan. Iznenada se otvorila situacija promjene suputnika, pa su se Dario i Achala zamijenili, te smo dobili još jedan dan da uživamo u prekrasnoj energiji ashrama. I dok smo provodili mirnu nedjelju (koja još uvijek nije bila tako mirna jer je ostalo jako puno ljudi zbog yagne), došlo nam je da ostanemo još jedan dan. Međutim, Marija je trebala u utorak na posao, ali usprkos tome, i nju je vuklo da ostane. Isti taj dan, Veena je donijela odluku da ide s nama za Split. Bila je šesta putnica u autu. Odlučili smo neka bude tako. Tu večer nam je Swami priuštio večer za pamćenje! Ljudi su 5 sati pjevali u glavnom atriju i čekali ga! Napokon je stigao i počeo plesati i pjevati s nama! Bilo je božanstveno! Kao što možete vidjeti na slikama objavljenim prije dva dana, pojavila se velika bijela kugla iznad svih nas! Swami je rekao da je to bila Božanska Majka i da nas je blagoslivljala. Nakon toga smo otišli na spavanje s odlukom da ćemo odlučiti sutra ujutro što ćemo i kako.

Sutradan smo svi došli malo kasnije u ashram, oko 10. Marija je odlučila da putujemo. Međutim, Narayandas se nije složio s tom odlukom jer nitko nije bio spreman i da bismo krenuli je trebalo nekoliko sati, a vožnja noću nije baš ugodna. Marija je bila pomalo uplašena što će joj reći na poslu, i nakon male raspravice, nazvala je svog šefa koji je rekao da nema problema da ostane još jedan dan. Međutim, jako joj je falila kćerka i bila je tužna. Tada smo shvatili da joj Swami pomaže da sve prepusti Njemu i da se počne odvezivati.

Taj dan je bio prekrasan! Gotovo svi ljudi su otišli, nije bilo gužve, ašram je prekrasan i miran kad je prazan. Odluka je pala: sutradan ujutro trebaju svi doći spremni na doručak do 8:30.

To jutro smo Narayandas i ja pohrlili na dio jutarnje molitve prije puta. Skupili smo se na doručku, pojeli, složili hranu, popili najbolji čaj na svijetu i uputili se prema autu. Na putu do auta smo sreli swamija Anashuyu i neočekivano pričali s njim još 45 minuta. Rekao nam je da je Swami u zubara i da danas dolazi francuski biskup u posjetu. Još je podijelio neke priče i šale s nama. Taman kad je trebao završiti razgovor, pojavio se Muktananda i dao nam malo vode od Lakshmi za put. Mislila sam se tada kako nam Swami uvijek da blagoslov za put, ali ovaj put ga nismo pitali. Hm. Napokon krećemo!

Stajemo po putu do Frankfurta kupiti još neke potrepštine i odlučujemo svratiti u indijski shop u Frankfurtu na sat vremena. Kada smo došli do Frankfurta, nađemo parking. U trenutku otkad su se otvorila vrata od automobila, Veeni je jako pozlilo! Odveli smo je do wc-a da se osvježi. Puno je povraćala....
Napokon smo se uputili do indijskog dućana, međutim kad smo ušli u taj veliki prostor gdje su dućani, ona se skoro srušila! Vratili smo se do auta, sjela je na pod. Zvali smo Prathaba, međutim poklopilo se da nitko ne ide za Frankfurt. Tada je donijela odluku da ne ide s nama jer ne može izdržati. Navaljivala je da je ostavimo da će ići na bus i vratiti se doma. Mi smo se pogledali i odmah odlučili vratiti je doma u Springen! To je bila najbolja odluka u zadnjih par dana.

Dakle, vratili smo se nazad. Čak smo mislili da nas Narayandas ostavi negdje usput na benzinskoj stanici i skupi nas kad je odvede. Međutim, on je samo vozio.
Vratili smo se s osmjehom na licu kao da smo tek došli.
Šta sad? Pa kad smo već tamo, idemo malo pojesti, vrijeme je ručka, popiti čaj i nazad. Swami je bio u bhajan caffeu s francuskim biskupom na ručku. Kad smo sve obavili, naši seljani su nam rekli da ga pričekamo da nam da blagoslov. Dugo smo čekali, On nije izlazio....

Odlučili smo da je kasno i da idemo. U trenutku kad smo se ustali, Guruji, biskup i ostali su izašli! Ostavio je biskupa, došao do nas i uhvatio za ruke najprije Narayandasa i mene. Dugo nas je držao, pitao je li idemo. Malo smo mu ispričali što je bilo, on se nasmijao. Dopustio mi je da mu poljubim ruku. Biskup je cijelo vrijeme stajao s ostalima sa strane.
Zatim je uhvatio ostale za ruku, rekao da mu je drago da smo bili. Tada je ugledao Veenu! Poželio nam je sretan put, a njoj je rekao da se vrati dolje u selo! Bili smo zaprepašteni. Jednostavno joj nije dao da ode! Veena je bila dobro u trenu kad smodošli nazad, ko da se ništa nije dogodilo! Prihvatila je njegovu odluku.

U trenutku kad mi je pustio ruku, osjetila sam jaku opijenost i energiju koja je pulsirala kroz cijelu kralježnicu sve do medule. Bilo je predivno, samo sam upijala.

Presretni, nasmijani i blagoslovljeni smo krenuli na put na kojem nije bilo nikakvih problema, iako je trajao do jutra. 

Dwaraki

nedjelja, 30. ožujka 2014.

Om Healing u Psihijatrijskoj bolnici u Vojniku u Slovenija


Moj bivši partner je bio ovisnik o alkoholu i pacijent Psihijatrijske bolnice u Vojniku. Često sam ga tamo posjećivala. Pričao mi je o svojem instruktoru joge i mogućnosti prakticiranja meditacije i borilačke vještine aikido. Tijekom njegovog rehabilitacijskog perioda ponudila sam napraviti OM Healing u bolnici. Njegov terapeut i instruktor joge su pokazali želju da započnem s
time što je prije moguće. Stoga sam pisala OM Healing Internationalu tražeći poseban blagoslov od našega dragog Swamija Vishwanande da napravim OM Healing u psihijatrijskoj bolnici.

Nakon što sam dobila blagoslov, 20.01.2013. sam tamo napravila svoj prvi OM Healing. Učesnici su u početku bili pomalo skeptični i prvih 15 minuta OM Healinga je bilo vrlo tiho. Nakon prve zamjene svi su počeli pjevati OM prilično glasno. Na kraju su svi učesnici bili opušteni i u miru. Kad smo počeli pjevati, skoro svi su osjetili nalet topline u tijelu. Žena koja je bila van kruga (jer uzima antidepresive) je rekla da je čula crkvena zvona. Nekoliko učesnika je pričalo o trncima koji su im prolazili kroz tijelo i osjećaju lebdenja u zraku. Jedna od učesnica je rekla da je osjećala laganu  vrtloglavicu  pa je na minutu morala otvoriti oči. Zbog entuzijazma kojeg su pokazali svi učesnici, nastavit ću održavati OM Healing jednom mjesečno u bolnici Vojnik. Duže vremena sam se molila da dobijem svoju OM Healing grupu i konačno sam je dobila! Iz dubine svojeg srca zahvalna sam svemiru i Sri Swamiju Vishwanandi na ovom blagoslovu.

Katarina,
Slovenija

utorak, 6. kolovoza 2013.

Iskustvo s Om tehnike iscjeljenja u Splitu

Dragi prijatelji!

Želim podijeliti sa vama iskustvo koje smo imali prilikom prošlotjednog Om Healinga u Splitu.

Kada imamo događaj na suptilnom nivou teško je ispričati i osobni, a tuđi još i teže, ali evo pokušat ću.

Sve je teklo uobičajeno tog dana. Bio je petak 02.08. dan Gospe od anđela, naš  termin za Om Healing u isto vrijeme i na istom mjestu kao i svaki drugi petak. Bilo je jako vruće i sparno, kao uostalom i svih ovih dana od naleta toplinskog vala. Osim neizbježnih poslovnih ili osvježavajuće-morskih, ljudi izbjegavaju bilo kakve dodatne aktivnosti jer je grad nalik pregrijanom kotlu. 

Takve misli sam prevrtala po glavi dok sam se približavala mjestu susreta. I onako mentalno sam pričala sa Babajijem: Pa, molim te, pošalji mi bar još dvije duše da uopće možemo održati Om... Pa, radim li sve što treba. Mogu li bolje... Daj mi koju ideju da unapređujemo Om Healing u Splitu... I tako uglavnom pričam ja, a Mahavatar me uvijek strpljivo sluša.

Došlo nas je šestoro, i to četiri redovne polaznice i dvije žene kojima je to bio prvi Om Healing. Dok sam pripremala oltar, suorganizatorica im je dala kratke upute i odmah smo krenule sa Iscjeljujućom tehnikom.

Po završetku obratila sam se novim djevojkama da vidim kako im je bilo za prvi put. Jedna je bila radosna i rekla da se osjeća tako lagana kao da joj je netko oduzeo teret koji je nosila. Druga je bila tiha i pomalo odsutna duhom, pa sam je upitala kako se osjeća. Tada sam primjetila da zuri u Babajijevu sliku na oltaru: "To lice, to lice..." ponavljala je, "...pojavilo se odmah u početku pjevanja Oma. Mislila sam da je Isus Krist, ali kad sam otvorila oči shvatila sam da je to ovo lice sa vaše slike. Nisam obratila pažnju na ove slike prije početka Oma. Za vrijeme tehnike sam imala oči zatvorene i stalno je ispred bilo ovo lice. A sada vidim da je to On sa slike. Ovaj protekli sat učinio mi se kao minuta."

"Draga moja", rekla sam joj, "blagoslovljena si vizijom Mahavatara Babajija. Sretna sam zbog tebe."

I dok vam ovo pišem ponovno osjećam iste one trnce kroz tijelo kao što sam osjećala dok je ova djevojka pričala svoje iskustvo. I vjerujem da upravo tako djeluju blagoslovi Velikih. Dijeleći ih sa drugima, uvećavamo ih.

I još nešto, po tko zna koji put poznajem da kadgod se obraćam bilo kojem Božanskom Liku bitno je da naučim slušati, jer jedino tako mogu - čuti.

Jai Gurudev! Jai Mahadev Babaji!

Aradhana, organizatorica Om Healinga u Splitu

četvrtak, 25. srpnja 2013.

Gurupurnima 2013 - osobna iskustva

Jai Gurudev!

Biti sa Guruom u vrijeme Gurupurnime poseban je blagoslov. 

O tome koliko su intenzivni događaji nema potrebe govoriti jer to znaju svi koji su makar jednom prisustvovali bilo kojoj proslavi u Springenu.

Ono što ovogodišnju proslavu izdvaja od ostalih je glazbeni nastup naše hrvatske grupe. Ljubav kojom smo ga pripremali, profesionalan pristup naše voditeljice i maksimalno zalaganje svih sudionika urodilo je radosnim zajedništvom koje je bilo prepoznato. 
Nakon svakog broja bili smo nagrađeni aplauzom prisutnih, a Guruji je prihvatio naš glazbeni poklon s ljubavlju, tražeći da još jednom izvedemo pjesme u popodnevnom programu.

Na osobnoj razini najvažniji trenutak za mene je bio obnavljanje zavjeta redovništva, ali ovaj put direktno Babajiju. Guru je tražio od svih punih brahmacharija koji žele obnoviti zavjet da na dan Gurupurnime svoju renuncijaciju potvrdimo ovaj put ne Njemu već direktno Mahaavatar Babajiju.

U Springenu i neposrednoj blizini ašrama živi trenutno 5 Hrvata. Istovremeno u Hrvatskoj imamo interesantne pomake u radu grupe i vrijedan rad svih koordinatora. Nije li to intenzivniji rad Gurua na nama? 
Pa evo, možda Ga prizivamo životima, a On je tu sada sa svima, na ovoj fizičkoj ravni, živ i prekrasan.... i čeka strpljivo da Ga primimo u svoja srca. 

Hajde da ih širom otvorimo da može ući!

S ljubavlju

Aradhana, Split

subota, 5. siječnja 2013.

Hrvati u SPN




Dragi prijatelji,

sretna vam Nova godina! 

Kratki osvrt na protekli tjedan za one koji nisu bili u Springenu:

-  6 uzastopnih darshana: Možda je najuzbudljiviji bio prvi. Stigli smo zadnju sekundu trčeći bacali čizme i kapute po hodniku sjurivši se pred oltar. Guru je već odložio ručnik i pripremljen je aarathi, ali darshan smo dobili...

- Imali smo satsang sa Guruom, po nacionalnoj osnovi (svaka država je imala zasebno ako je velik broj ljudi, a mi smo bili u grupi sa još nekoliko zemalja). Guruji je odgovarao na naša pitanja.

- Guruji je sazvao sastanak full brahmacarya (redovnika) i tu smo dobili upute koje se odnose na naš život...

- Hrvati su skuhali jedan ručak. Druženje uz ovakvu sevu posebno mi je radosno i inspirativno.

- Nova grupa mladih ljudi iz Varaždina i Krapine imala je posebnu pažnju Gurua. Redom su dobili duhovna imena i Ishtadeva. Duhovno ime su dobile i moja kćerka (Tulsi) i unuka (Mani).

- Uz radne sastanke (susret sa Sw. Anashuyom, CC Omh,) imali smo i probu bhajana, a zajednički nastup smo imali na darshanu na samo Silvestrovo. Ocjena našeg glazbenog dijela: dobar(3); ocjena Guruđijeve lekcije pritom: odličan(5).

- Novogodišnji vatromet, svečana večera sa Guruom, seva, druženje, draga lica... cijeli tjedan prošao prebrzo...

- Guruova poruka za sve nas u Hrvatskoj: da se nalazimo što češće i pjevamo bhajane.

Jai Gurudev!

Grlim vas svih
Aradhana



ponedjeljak, 9. srpnja 2012.

Gurupurnima 2012 (dojmovi)


Dragi svi,
 
evo još uvik neispavan, jučer od 6:00 budan, nešto sitno u kombiju spavao, ali doista neznatno..... samo bi tija reći da je bilo preduboko biti u prisutnosti Sri Swamideva Vishwanande, velikog igrača i savršenog ljubavnika naših duša. Još uvik ne znam šta me snašlo, a vjerojatno i svi ostali sudionici tog velikog događaja, ali osjećam da je to bilo nešto uistinu veliko i riječima neopisivo. Želim se ovim putem zahvaliti svim mojim suputnicima u kombiju, svima sa kojima sam u snovima (jaaaako kratkim) snivao, na samo nama znanim događanjima tijekom tih tjedan dana u blizini Swamija. Nadam se kako ćemo iz svega naučiti i napredovati dublje i više prema samima sebi. Hvala svima sa kojima sam se u ashramu družija, nadam se da su i svi takvi odnosi bolji i dublji nakon svega, divno je bilo sve to proći. Neka se igra nastavi, a mi svi nek dobijemo blagoslove znanja/osjećanja kako je to sve uistinu ogromna, beskrajna, savršena igra koju nam priređuje sám Izvor, da je igramo, da u tome uživamo............a najvažnije nek budemo ispunjeni ljubavlju koja se opisati ne može, već samo osjećati i dijeliti dijeliti dijeliti....... Stipe (Šibenik)

utorak, 6. ožujka 2012.

Susret s Mahavatarom


Moja priča o knjizi Mahavatara Babajija „Jedinstvo s Božanskim“
Predanica iz Češke koja živi u SAD-u

Kad sam otvorila vrata jedno poslijepodne, vidjela sam paketić u svom sandučiću i odmah sam znala da je „BABAJI“ stigao!!! (knjiga Jedinstvo s Božanskim Mahavatara Babajija). Uzela sam paketić u ruke i s ljubavlju ga stavila na svoje srce. Nevjerojatna energija počela je teći iz paketića u cijelo moje biće koje se počelo nekontrolirano tresti. Briznula sam u plač.

Brzo sam otvorila paketić i ugledala Babajijeve oči na koricama knjige. Njegove oči prodirale su u samu dubinu moje duše. KOJI BLAGOSLOV !!! Osjećala sam BESMRTNOG HIMALAJSKOG UČITELJA POKRAJ SEBE !!! Vibracije su bile toliko jake, toliko intenzivne, da sam se osjećala kao da će mi mozak svakog trena eksplodirati.

Tada sam počela čitati Jedinstvo s Božanskim. Htjela sam je cijelu pročitati istoga dana, ali nisam mogla zbog dubine energije koja je dolazila ih Njegovih riječi i slijevala se kroz moje tijelo! Ljubljeni Mahavatar bio je uz mene cijelo vrijeme. Njegova energija je bila (i još jest) toliko moćna da sam imala problema s disanjem i tijelo mi se treslo dok su se suze slijevale niz moje obraze. Morala sam stati i plakati i u isto vrijeme uživati u Božanskim osjećajima koji su okruživali moje biće sa slatkom, beskrajnom radosti i blaženstvom. Materijalni svijet izgubio je svako značenje za mene. Fizički svijet sada se činio nerealnim, besmislenim, mračnim i jako teškim. Željela sam samo LJUBAV i shvatila da ja jesam LJUBAV. Naposljetku sam uspjela doći do kraja knjige u tri dana.

Naš dom je uvijek bio ispunjen pozitivnom energijom. Svatko tko nam dođe u posjet osjeća to. Imamo svuda postavljeno mnogo kristala. Imamo slike Isusa Krista, Gospoda Krishne, Mahavatara Babajija, Lahirija Mahasaye, Swamija Sri Yukteswara, Paramhanse Yoganande i Ramane Maharishija u svim sobama, a posebno u našoj sobi za meditaciju. Također imamo mnogo iscjeljujućih slika, ali ono što je došlo s ovom knjigom (Jedinstvo s Božanskim) jest neopisivo, neizrecivo.

Duh BOŽANSKOG MAHAVATARA ostao je s nama do dana današnjeg i pomaže nam otpustiti i nadići našu postojeću karmu. Ponizno SE KLANJAMO TEBI, NAŠEM NAJDRAŽEM PRIJATELJU i NAŠEM VOLJENOM JAGADGURUU MAHAVATARU BABAJIJU.

Stavljam bijeli lotos cvijet na tvoja stopala
OM GURU OM - OM, MIR, AMEN
Predanica
Mahavatara Babajija i Sri Swamija Vishwanande
Preuzeto s bloga: http://virtual-babaji-vishwananda.blogspot.com/

***

"Jedinstvo s Božanskim" može se naručiti po cijeni od 70kn+troškovi poštarine.
Kontakt za narudžbu: stipe.atmakriya@gmail.com (Šibenik), radha@hi.t-com.hr (Rijeka),dunja.kosanovic@gmail.com (Zagreb), pranati108@gmail.com (Split),izeleznjak@gmail.com (Čakovec), puruvara@gmail.com (Srbija)

četvrtak, 2. veljače 2012.

Moj Gurudeva je "Brži od svjetlosti" - Mirakolo


Dragi prijatelji,

Dana 19. siječnja 2012. moj unuk - Giovanni (jedan od blizanaca - četiri godine) porezao je prst - kažiprst - ali je također odsjekao i dio kosti sa vrha prsta... (stavio je prst u električni motor koji se okretao)... U nekoliko sekundi većsmo bili u automobilu i krenuli k hitnoj. Obje Giovannijeve ručice, ali i moje ruke bile su pune krvi.

Pri običnim uvjetima do bolnice nam treba 8-10 min. Međutim, tog popodneva, glavna cesta u centru grada bila je zakrčena kamionom koji je iseljavao jednu trgovinu. Tek što smo se uspjeli izvući iz centra, trebali smo prijeći preko željeznicke pruge, ali rampa je bila spuštena. Dakle, trebalo se vratiti nazad i nastaviti put sasvim drugom cestom.

Zbog velikih bolova, a pored svega i prestrašen krvlju koja je natopila gazu i slivala se našim dlanovima, njegov plač se pretvarao u neizdrživ vrisak. Nisam mogla slušati tako bolni plač malog djeteta. Dijete koje je zapravo veoma dobro i poslušno. Plač mu je bio ispunjen vibracijama bezgranične dobrote. Ove njegove vibracije kidale su mi srce, svaki novi vrisak bio je poput proboda nožem.

Sa ranjenim srcem počela sam moliti, moliti iz najveće dubine srca: "Učitelju, pomozi mu. Čuj ovu dobrotu, tako je malen, molim te Gurudev, molim te Swami Vishwananda!!!"

Ali tek što sam mentalno izgovorila riječ Vishwananda, Giovanni je postao miran. Pomislila sam da se onesvjestio, ali ne, jednostavno je bio miran. Nakon 20-ak min. kada smo stigli na odijel hitne pomoći, on je ušao hodajući, čak ga nije trebalo ni nositi. Pomislila sam - moj Gurudev je "brži od svjetlosti". Ali sam shvatila da je Gurudeva prizvala moja molitva izgovorena iz dubine srca.

Doktor na radiologiji ga je mazio govoreći da u praksi nije vidio mirnije dijete. Giovanni se pozdravio sa doktorom tako što mu je poklonio poljubac u obraz. Zaplakao je na odjelu ortopedije prilikom ušivanja rane, jer su mu ranu morali sašiti bez anestezije (bojali su se neželjenog efekta jer je jako malen).

Kako se veoma brzo smirio vratili smo se kući. Prilikom povratka, a ni kući više nije pokazivao znakove boli. Rekli smo mu da treba moliti Swamija Vishwanandu da mu pomogne za iscjeljenje prsta. Pitao me je: "Nona, kako trebam moliti Vishwanandu?" Odgovorila sam da će biti dovoljno ako nastavi pjevati svoju omiljenu pjesmu "Om Swami Om Vishwananda Hari Om", a to mu i nije palo teško jer je zaljubljen u Swamija.

Trazio je od mene da mu otvorim kompjuter kako bi mogao gledati Swamija. Već u sljedecem trenutku njegov prstić se nalazio ispred ekrana.

- "Giovanni, šta radis sa prstom ispred monitora?" pitali smo ga.
- "Dao sam prst Vishwanandi da ga izlijeći."

Koja iskrenost, koja vjernost... Ovo je za nas odrasle bila jedna velika lekcija. To je ono što je mislio Isus kada je rekao "Pustite djecu k meni!"

Giovanni je te noći spavao veoma mirno, bez da ga je bol ijednom probudila, ali također i ostalih noći. Sve do danas 30.01.2012. nije se požalio na bol, a rana se veoma lijepo iscjelila.

Grazie Gurudev, Grazie dal cuore "Om Swami Om Vishwananda Hari Om"

Gordana Milanko

utorak, 31. siječnja 2012.

Križ na slici Babaji-ja

Jutros sam pratila direktni prijenos nedjeljne molitve iz spiritualnog Centra Shree Peeth Nilaya Springen putem USTREAM-a: http://www.ustream.tv/channel/darshan-live

Kao i obično povremeno sam se javljala na chat, mada najbrojniji, najpričljiviji i najzabavniji su Portugalci. Obicno se javimo jednim srcem, a nakon određenog vremena počinje "Light and Joy from Italy" a zatim i gledatelji iz drugih zemalja nastavljaju se tako javljati i jako je ljepo vidjeti nas tako ujedinjene.

I danas sam napisala pozdrav iz Italije, da bih nakon nedugo vremena čula Swamijev glas. Nisam mogla vidjeti dobro na umanjenom monitoru, tako da sam sliku uvečala i tog trenutka sam ugledala "križ" preko Babajijeve slike.

Znala sam da je odsjaj prozora, međutim, bilo je jako interesantno vidjeti baš preko Babaji-evog lika. Mogao se odražavati na bilo kojem drugom mjestu, međutim križ je upravo stajao na slici Babajija.

Ponovo sam umanjila sliku na monitoru kako bih vidjela da li netko komentira "križ" koji se jasno odrazavao na slici. Medjutim, komentara nije bilo. Napisala sam "Na licu Babaji-ja je "križ". Stigao je odgovor "da Gordana", kao da su tek tada bili svjesni neobičnosti slike Babaji-ja.

Pri ruci mi je bio telefon, tako da sam slikala monitor kompjutera i evo jedne od slika.

Netko bi rekao pa što je tu neobično, jednostavno odsjaj prozora. Ja smatram da nam Bog stalno govori, samo njegove poruke trebamo razumjeti. I ovo je jedna Božanska "lila".
Božanska lila Satgurua i Paramgurua, ali i poruka Babajija.

Ovo je jedno od čuda, ali drugo veće se dogodilo 19.01.2012. - ali to je sa sljedeći blog.

Na pisanje ovog clanka navele su me rjeci Swamini Vishwalakshmianandama (Lakshmi), jer je ona na svom blogu http://virtual-babaji-vishwananda.blogspot.com/2012/01/
windows-of-soul.html objavila ovu sliku i uz nju predivnu poeziju. Iz poezije sam saznala da je ona jutros dobila poruku od Babajija - "Prozori duše."

Jai Gurudev

Gordana Milanko

nedjelja, 24. srpnja 2011.

Osobni osvrt Gurupurnime, piše Pushpani


Gurupurnima 15.07.2011.
Poseban dan jednom u godini kada se slavi duhovni Učitelj. Taj dan se poklapa s punim mjesecom u srpnju. Pamtit ću ovu Gurupurnimu po pjesmi i pjevanju. Pjevale su grupe iz raznih zemalja s početkom u 6 h ujutro do 6 h popodne, sve zajedno 108 bhajana. Guru nam je objasnio da smo kroz pjesmu i pjevanje mogli osjetiti jedinsvo,jer je svatko od nas prisutnih, skoro 300 ljudi sudjelovalo u pjevanju. Što se tiče mojih osjećaja, pjevala sam tako slobodno, iz punog srca, uz zahvalnost i osjećaj prihvaćanja. Naša grupa iz Hrvatske bila je počašćena baš prisustvom samog Swamija Vishwanande, koji je poslušao nekoliko naših pjesama. Svi mi koji smo bili sa svojim Guruom na ovaj dan primili smo toliko toga, a da nismo ni svjesni.

Moji dojmovi su još svježi dok pišem ovo na povratku u Rijeku. Pokloniti se Učitelju i odati poštovanje njegovim svetim stopalima za meneje bio najsvečaniji trenutak. Trenutak dubokog mira i predanosti. Osjetila sam posebnu izmjenu energije koju riječi ne mogu opisati. Swami je održao kraći govor, a u međuostalom je rekao da Učitelj uvijek daje ne samo svojim učenicima i devotima, nego daje svima. U tome je veličina i milost kad se nađete u prisustvu jednog takvog pravog Gurua kao što je Swami Vishwananda.

Hvala svima koji su za ovu Gurupurnimu bili sa mnom i podjelili ove lijepe trenutke. Voli vas Pushpami, Edita.

(slika prikazuje dio hrvatskog tima koji je posjetio SPN za Gurupurnimu)