Kako Sri Swami Vishwananda rastapa ego svojom ljubavlju?

Za vrijeme daršana sa Sri Swamijem Vishwanandom koji se održao 22. veljače u SPN,  osobe koje žive u ašramu, dijelile su  svoja iskustva s Swamijem. Glavna tema je bila kako vidjeti ljubav Gurua u svemu što čini a posebno kad nas ukori.

Sri Swami Vishwananda često puta kaže, ''Bog je uvijek prisutan u vašem srcu ali je prekriven prašinom arogancije, ponosa i ega koji prekrivaju božije svijetlo.'' (JL2, strana 42)

Jedino samospoznati guru može pomoći osobi da transcendira, nadiđe, aroganciju, ponos i ego te razvije istinsku poniznost. Tijekom veljače Swami je preko Twittera posalo nekoliko poruka koje nas podsječaju na ovu predivnu istinu:

''Život postaje jednostavan kada osoba njeguje poniznost i prijateljski stav prema svima, a samim tim ego, arogancija i ponos i ostale loše osobine nestaju.'

Guru je taj koji pomaže učeniku da kroči duhovnom stazom lagano i glatko jer uz njegovu pomoć sve biva olakšano budući on na sebe uzme glavni dio tereta.

Veliki Učitelji su spoznali da odajući poštovanje guruu postaju ponizni, podatni i slobodni od ega, te pričišćenog uma i srca osjećaju blaženstvo.

Ako te guru ukori trebao bi biti radostan radi toga jer te smatra bliskim sebi i vodi te prema 

samospoznaji.''

Svjedočanstva

Prije nekoliko godina kada sam se odllučio predati svom Guruu uzeo sam kokosov orah s odlukom da ga ponesem na intervju s Njim.

Dok sam tako išao do hrama i mjesta gdje je Guru primao ljude na razgovor susreo sam Ruchitu koja me upitala: ''Što to radiš?"

Odgovorih joj da idem na razgovor s Guruom i da mu predajem svoj život.

''A što će ti taj kokos?'' upitala je.

Odgovorih joj: ''Ti ne znaš ništa! Ovaj kokos simbolizira ego i ako osoba pristupi Učitelju i donese kokos to onda ima značenje da mu osoba predaje svoj ego. Želim mu reći da uništi moj ego!''

Pogledala je u mene i rekla: ''Zašto? Uništiti ego? Je li ti znaš što pitaš? Ja bih ga radije pitala da moj ego utopi u svoju ljubav?''

I pomislio sam da je to zapravo  izvrsna ideja, isti je efekt ali zvuči mnogo mekše i laganije. Kad sam pokazao Gurujiju kokos pogledao me i upitao što je to. Odgovorio sam mu: ''Guruji volio bih da rastočiš moj ego u Ljubav.'' Uzeo je kokos, prihvatio ga i pomislio sam tad: ''Super! Sad ću sigurno imati lagan život jer sve što će On činiti jest voljeti me. Neće ništa uništavati dakle sve će biti vrlo lagano i glatko.'' Zapravo, pitao sam se kako li će to učiniti; na koji način će ego utopiti u Ljubav. No budući je prihvatio kokos znao sam da ima neke svoje načine.  Htio bih ispričati i dvije priče koje su govore o sposobnosti gurua da rastoči ego učeniku svojom ljubavlju.

Sveti Parthenius  je bio veliki svetac s otoka Chios. Njegov je učenik bio pomorac.

Bio je gruba osoba, ali je odlučio posvetiti svoj život guruu, svetom Partheniusu. U početku je bio  vrlo motiviran, ali uskoro je ta motivacija počela opadati. I svi mi znamo to. U početku nas nosi val i sve je prekrasno, ali što više osoba ulazi u rutinu stvari postaju sve teže i teže.

I tako je njemu postajalo sve teže kada ga je sveti Parthenius savjetovao ili korio. Kako je po naravi bio nagao dogodilo se da je jednom izgubio kontrolu i ošamario je Svetog Partheniusa. Kako je već bio u godinama pao je na pod i onesvjestio se. Nakon toga, osjećajući veliku krivnju i sramotu otišao je.

Kada se sveti Parthenius povratio prva stvar koju je učinio je bila da je pitao za svog učenika koji ga je nokautirao na pod. Tražio ga je po cijelom otoku Chiosu i kada ga je konačno pronašao ovi je počeo bježati od njega. Tako je sveti Parthenius počeo trčati za njim govoreći: ''Molim te stani, molim te stani, nemoj ići, ostani!''

Potom je sveti  Parthenius pao na koljena i počeo ga preklinjati: ''Molim te, molim te vrati se u samostan! Molim te oprosti mi! Vrati se u samostan i ostani samnom!'' Ovo je dirnulo srce ovoga bhakte toliko duboko da su se sva njegova ljutnja i frustracija preobrazili i kajanje. Vratio se u samostan i kroz milost svog učitelja ponovo je počeo osjećati ljubav prema Bogu i entuzijazam da nastavi dalje svoje duhovno putovanje. Nekoliko dana je vrlo predano služio a onda je napustio tijelo.

Očigledno je da je sveti Parthenius znao da će se to dogoditi i znao je da takva uvreda majstoru ne ostaje bez posljedica. No milošću svoga učitelja ne samo da mu je bilo oprošteno već  je primio ljubav svog gurua u trenutku napuštanja tijela i na taj način bio spašen pakla te je dostigao kraljevstvo božje kroz molitvu ovoga sveca.

Postoji još jedna lijepa priča iz hinduizma koja govori o velikom skupu svetaca, mudraca i vidioca koju su se okupili radi vršenja yagni, vatrene ceremonije, koje su  po običaju  bile posvećene nekoj uzvišenoj osobi, te su se  između sebe pitali kome da posvete tu yagnu.

Tada je mudrac Bhrigu rekao: ''Ja ću istražiti kome ćemo posvetiti ovu yagnu.''

Najprije je otišao na Brahma loku. Namjerno je isporvocirao Brahmu, svog vlastitog oca, koji se trenutno razljutio. Zato ga je Bhrigu prokleo da nikad neće biti obožavan na planeti Zemlji. I doista, postoji samo jedan hram posvećen Brahmi (u Puškaru). Tako je nastavio dalje s svojom potragom.

Već pomalo ljutit, mudrac je došao na Kailash. No kako je Šiva bio zauzet s Parvati, nije bio dočekan s dobrodošlicom. To ga je još više razljutilo te je prokleo Šivu da će ga se obožavati samo u formi Lingama, a nikad u njegovom istinskom aspektu. Šiva je naravno prihvatio prokletstvo.

Nakon toga otišao je do Višnu loke. Kad je stigao tamo  Mahavišnu je ležao na Adišeši i nitko ga opet nije dočekao, njega, velikog  mudraca. Bio je tako ponosan  ponosan na sebe i svoja postignuća te se pitao što se to događa, i zašto mu niko ne odaje poštovanje. Prema vedskoj tradiciji kad se mudrac negdje pojavi ljudi mu ukazuju prikladno poštovanje i smatra se velikom uvredom ne odati mu poštovanje ili još gore ignorirati ga.

I što je Bhrigu učinio? Bio je toliko ljut da je došao do Mahvišnua te mu prsa nagazio svojim stopalom. A kako je Mahavišnu reagirao? Umjesto da ga viče On mu se obratio na slijedeći način: ''O poštovani mudrače, tako mi je žao. Nisam primjetio da si stigao. Ispričavam se što ti nisam ukazao pravilnu dobrodošlicu. O moj Bože, mora da si ozlijedio svoje meko stoplao udarivši u moja tvrda prsa. Moguće je da si se i ozljedio. Dođi ovdje!''

I nakon toga mu se poklonio rekavši: ''Dozvoli mi da pregledam tvoje stopalo.'' Potom ga je počeo masirati dok je Bhrigu u sebi razmišljao kako se konačno po prvi put neko ponaša kako treba prema njemu. No, kad je vidio gospodina Mahavišnua kako kleči ispred njega i masira mu stopala, sve vrijeme dajući mu ljubav, nešto se promjenilo u njegovom srcu. Osjetio je tu ljubav koja je dolazila od Boga te je istog trenutka požalio zbog svog ponašanja i počeo je plakati. Na kraju je pao do stopala Mahavišnua.

U obje priče vidimo da premda dolaze iz različitih tradicija, način i lakoću kojom guru i Bog rastaču ego svojom ljubavlju.

Koliko mi je samo puta Guruji rekao nešto što nisam htio čuti? Koliko me je puta ukorio? Koliko je puta ukorio vas? Koliko vam je puta rekao nešto što niste željeli čuti? Došli ste mu s pitanjem na koje ste si već sami odgovorili premda vam je on rekao nešto sasvim drugo. A kako to niste željeli čuti naljutili bi ste se. Jer on jako dobro zna koje dugme treba pritisnuti.

I koliko sam puta hranio tu ljutnju, ili tu frustraciju i utapao se u tome te u svom umu kritizirao njegov način, njegove riječi? Koliko vam se puta to dogodilo?

Nisu li ove misli i ponašanja na neki indirektni način šamar guruu koji jedino želi  probuditi božansku ljubav u nama? Kao što se dogodilo učeniku svetog Patheniusa.

Koliko ste se puta osjećali zanemarenim? Kakav je to osjećaj biti zanemaren? Što vam to potakne iznutra? Koliko sam puta upadao u ljubomorna stanja i ogovarao druge. Prosuđujemo druge i mislimo zašto ta osoba, zašto ona, a ne ja. Mislimo kako nas nije čak niti pogledao. I kako je ta osoba  dobila tako puno.

Nije li se ovo dogodilo svima ili barem većini od vas koji žudite za Njegovom ljubavlju? Niste li imali slične negativne osjećaje i ljubomoru unutar sebe?

Naravno govorim ovdje u svoje ime; to se događalo iznova i iznova i toliko sam tužan radi toga jer zapravo na taj način gazim njegova učenja. Ljubav je sve što on daje i on sam jeste Ljubav.

Kada ćemo spoznati da je sve što on čini, sve što on jeste, samo za našu dobrobit? Kada ću ga prestati šamarati i gaziti? Kada ćemo postati čista ljubav, ono što on želi da budemo?

Molim se da to bude što prije i također se molim da njegovom Milošću svi dostignu ovu čistu vječnu ljubav za njega i Boga i da se možemo u potpunosti predati njegovim Lotosovim Stopalima. Iz dana u dan sve više vidim kako on otapa moj ego svojim ljubavlju.

- Pramod, Shree Peetha Nilaya.