
Ali to nije bio kraj priče. Sljedeći dan je bio vedar i sunčan i ja sam uživao u svojoj jutarnjoj skitnji po vrtu. Stao sam kraj onog istog prozora i kad sam se okrenuo odjednom sam ugledao veliko stablo jabuke sa samo tri ili četiri jabuke na njemu. U tom trenutku sam mogao samo protresti glavu od zapanjenosti cijelim događajem. Da sam bar bio pažljiviji prošle noći, da sam barem ostao još nekoliko sekundi i pogledao okolo vidio bih “pravo” stablo i prošao bih test. Iako je priča završila na ovaj način, bio sam jako zahvalan, jer sam dobio više nego što sam mogao zamisliti.
Rekao bih da je ovaj događaj tipična ilustracija odnosa guru-učenik. Ima još mnogo malih događaja, ponekad samo brzi pogled, ili jedna riječ, izgovorena ili neizgovorena koja u meni probudi duboku ljubav i čežnju za Bogom ili radost i ushićenje, ili duboku smirenost u srcu i umu. Način na koji se brižno i majčinski odnosi prema nama, svojoj izabranoj djeci, je nadahnjujuć i ponekad preplavljujuć.
Predivna stvar kada si u blizini velikog gurua jest da ti nikada neće napumpavati ego. Naprotiv, učinit će sve od sebe da ga slomi. Moj guru, Swami Vishwananda to čini cijelo vrijeme, ali njegove metode su nježne i ispunjene ljubavlju. Dao sam mu dopuštenje da izravne sve grbe na mom karakteru, da odstrani sve negativnosti, sve blokade koje me spriječavaju da se ujedinim s Bogom. Znam da ima pristup mojim najintimnijim mislima, jer sam mu ih podario kao dio prihvaćanja naše svete veze gurua i učenika.