Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

Prikazani su postovi s oznakom Sveci Istoka. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Sveci Istoka. Prikaži sve postove

petak, 9. ožujka 2012.

Swami Sri Yukteswar Giri (svetkovina njegovog svjesnog izlaska iz tijela - mahasamadhi)


Sri Yukteswar je po prirodi bio povučen i trezven. U njegovoj ličnosti nije bilo ničeg od duhom odsutnog i slaboumnog vizionara. S nogama čvrsto na zemlji, a s glavom u zaklonu nebesa divio se praktičnim ljudima. "Svetost nije tupost! Božanske percepcije ne čine čovjeka bespomoćnim", običavao je govoriti. "Izražavanjem vrline u aktivnosti inteligencija se maksimalno razvija."

utorak, 10. svibnja 2011.

Misao dana (godišnjica rođenja Swamija Sri Yukteswara)


"Ljubav vlada dvorom, taborom, lugom, ljudima odozdo i svecima odozgo: Jer ljubav je nebo i nebo je ljubav. Život je uvijek nesiguran i nestabilan, kao kap vode na listu lotosa. Društvo božanske osobe, čak i na trenutak, može nas spasiti i otkupiti." - iz knjige "Sveta znanost", jedine knjige koju je napisao Gyanavatar na zahtjev Mahavatar Babađija

petak, 15. listopada 2010.

Obljetnica mahasamadhija Shirdi Sai Babe


Guruji je jučer napomenuo da je rijetka pojava da se Mahasamadhi Shirdi Sai Babe poklapa sa Navaratrijem. Kada je 1918. Shirdi Baba napustio tijelo to se dogodilo za vrijeme proslave Navaratrija i to se smatralo kao velika povoljna znakovitost. Guruji je tada napomenuo da nema slučajnosti i sa njegovim blagoslovom i milošći postići ćemo mnogo u životu. Danas ćemo imate abishek u 15h budući da je 15. listopada 1918. Sainath napustio tijelo baš u taj čas. Evo i nekoliko citata od Shiri Sai Babe:

Potpuno se predaj Bogu.

Bog ima svoje poslanike svugdje i njihove su moći velike.

Ako si bogat budi ponizan. Stabla voćki se naginju kada su puna ploda.

Bog nije daleko. On nije na nebesima poviše, niti u paklu ispod. On je uvijek blizu tebe.

Ne budite opsjednuti egoizmom, misleći da ste uzrokom djelovanja: sve jeste zbog Boga.

Kada vismo sve djela kao da ih Bog čini, bit ćemo nevezani i slobodni od karmičkog ropstva.

Što posiješ, to ćeš požeti. Što daš, to češ i primiti.

Kada gledaš unutrašnjim okom tada spoznaš da si Bog i da nisi drugačiji od Njega.

Dobitak i gubitak, rođenje i smrt su u božjim rukama.

Davatelj daje, ali zapravo on sije sjeme za kasnije: dar bogate žetve.

Zašto bi se itko trebao bojati kad sam tu. Prenesite sav teret Meni, ja ću ga nositi.

Imajte vjere u Mene. Čak i kada napustim ovo tijelo, moje kosti u mojem samadhiju će davati nadu i pouzdanje.

četvrtak, 30. rujna 2010.

Lahiri Mahasaya - obljetnica rođenja


Babaji je inicirao Lahirija Mahasayu u drevnu znanost kriya yoge. Kriya yoga, koje je bila daleko od dohvata običnih smrtnika, zahvaljujući velikom srcu Lahirija Mahasaye koji je od Babaji-ja dobio dopuštenje da podučava ovu svetu tehniku ne samo rijetkim odabranima već i svima koji iskreno zatraže inicijaciju, proširila se tako ne samo Indijom već i čitavim svijetom.

Od tog dana Lahiri Mahasaya (Mahasaya je titula koja znači: onaj koji ima širokogrudni um) nije vodio uobičajeni kučedomačinski život. Počeo je intenzivnu sadhanu – duhovnu praksu – ali istodobno je vodio obiteljski život i redoviti odlazio na posao sve dok nije otišao u zasluženu mirovinu. Nakon toga se je potpuno posvetio velikoj rijeci nadolazečih učenika koji su dolazili noću i danju tražeći inicijaciju u kriya yogu te duhovnu okrepu.

Njegov život nije bio samo med i mlijeko; bio je ispunjen patnji, tugama i brojnim poteškoćama. Unatoč svemu uspio je održati ujednačenost uma u svim situacijama. Kada bi inicirao učenike tražio je slijedeće od svojih učenika:
- ne otkrivajte tehnike
- gledajte sve žene kao svoju majku
- vježbajte kriyu sve dokle tijelo postoji; kada ste bolesni vježbajte mentalnu kriyu
- pokušajte savladati ljutnju i strasti; vježbajte samokontrolu
- okružite se svakodnevno sa mudracima i svecima; čitajte Gitu redovito i budite ponizni

Mnogi učenici Lahirija Mahasaye dostigli su visoki stupanj samospoznaje. Neovisno o kasti, boje kože, spolu, religiji i slično primao je sve učenike koje su mu iskreno i ponizno prišli i tražili vodstvo.

On se naziva i otac kriya yoge. Svoju milost i blagoslove je podarivao ljudima svih društvenih staleža. Nije diskriminirao nikoga, svi su u njemu pronašli duhovnu zaštitu, podjednako kučedomaćini i monasi, Kršćani Muslimani i Hindusi.

Evo i petpropovijedi koje je zabilježio Sri Yukteswar:
- budi manji od makova zrna, služi svoga bližnjega, štuj i podredi se Bogu
- uvijeg radi satsangu – meditirajući, družeći se sa svetim ljudima, studiranjem duhovnih knjiga; u svakom trenutku budi uronjen u dušu ili Boga
- ponekad budi uključen u grupnu raspravu na temu meditacije i satsanga
- nemoj omalovažavati ni jedno duhovno ime
- svake godine, odmakni se od obitelji, budi u društvu gurua jednom mjesečno, 15 dana, jedan tjedan ili barem tri dana

Evo i neke od božanskih poruka koje je Lahiri davao učenicima:

- i duhovni i materijalni uspjeh su mogući; materijalni uspjeh teškim radom a duhovni kroz postizanje mudrosti
- samospozanja se ne postiže postom, ritualom ili uranjanjem u svete rijeke; kontrolom tijela i uma, jedenjem satvičke hrane i njegovanjem satvičkih misli su povoljne aktivnosti koje vode bogospoznaji; povlačenjem uma iz svjetovnih stvari te uranjanjem iznutra osoba će otkriti skriveno blago koje se nalazi unutar svakoga pojedinca
- neprestano promatraj sebe
- jedan dodir gurua može podići učenika na visku razinu ali samo njegova iskrena vježba povezana sa ljubavlju, vjerom i devocijom će ga odvesti do bogospoznaje
- kada se komad ugljena ubaci u vatru sva nečistoća nestaje
- sveci i mudraci u božanski ali veći od njih je moj Guru
- Bog radi sve; život je samo sredstvo; ako netko živi na način da sve predaje Njemu osoba neće imati više briga
- kriya yoga bi se trebala vježbati za postizanje oslobođenja; dugovječnost i užitak su samo prolazni
- oslobođenje je krajnji cilj kojeg se treba postići
- ako osoba radi sa unutrašnjom odvezanošću živjeći čak i u svijetu tada radi na ublažavanju loše karme
- svijet je poligon mnogih testova na mnogim poljima; nemojte biti obmanjeni sotonskom silom; uvijek neka sse tvoj um osmara u Duši
- svaki čovjek je po prirodi božanski; niti jedan čovjek je zao; samo je um taj koji može biti dobar ili loš
- svetac je onaj koji se nikada ne žali na poteškoće; nikada nije ljubomoran na druge niti nanosi štetu ili uzrokuje strah u drugima
- nemoj isprazno pričati o guruu; ne sjedi na udaljenosti od gurua a da ga pri tom ne možeš vidjeti; služaj pozorno kada govori
- napusti mjesto na kojem se loše govori o guruu
- dok jedeš hranu vjeruj da gurudev jede kroz tebe
- meditacije je smirivanje uma; sadhana ne napreduje bez kontrole uma
- ako Ga želiš spoznati uđi duboko u tjelesni hram
- kontroliraj um i ne budi njegov rob; kriya yoga pomaže da se um stavi pod kontrolu
- Bog se može spoznati kroz kriyu živječi čak i svjetovni život

nedjelja, 26. rujna 2010.

Lahiri Mahasaya - Yogavatar - inkarnacija mudrosti (obljetnica velikog yogijevog svjesnog izlaska iz tijela)


„Tko može razumijeti našeg nedokučivog gurua“, njegovi napredni učenici bi znali govoriti. Čak se i veliki Sri Yukteswar često divio njegovoj mudrosti, koju je dobio posve nesvjesno sjedeći pred stoplalima svog velikog gura i slušajući ono što je naočigled izgledalo kao jednostavne priče ispunjene dobrim humorom.

Gurudev, Lahiri Mahasaya, nije osobno napisao ni jednu knigu. Pripisati bilo koju knjigu upravo njebu bilo bi kao da ga omalovažavamo. Njegovo znanje, interpretacije i riječi mudrosti kada ih je prenašao svojim učenicima uspjelo je nadahnuti mnoge učenike da napišu mnoge knjige. Često jezik, idiomi i izrazi ovog spoznatog gurua izgledaju posve izvan našeg poimanja.

Shri Shyamacharan Lahiri, obiteljski čovjek i otac petoro djece, rođen je 30. rujna 1828. sedmog dana proslave devetnice majke Durge, festival poznat pod imenom Navaratri. Njegovo rođenje je označilo novo doba u razvoju svijesti čovječanstva.

Njegovo duhovno rođenje se dogodilo u 33. godini života kada je pod čudnovatim okolnostima susreo svog učitelja velikog Mahavatara Babaji-ja.

Paramhansa Yogananda, u svojoj autobiografiji opisuje Lahirijev susret s Mahavatarom:

„Konačno sam stigao na zaravan okružen pećinama. Na jednoj od stijena stajao je neki mladić smješeći se i prućajući mi ruku u znak dobrodošlice. Sav zaprepašten opazio sam da mi je vrlo sličan po svemu osim po svojoj kosi bakrene boje.

'Došao si, Lahiri!' Svetac mi se ljubazno obratio na hinskom. 'Odmori se ovdje u ovoj pećini. Ja sam bio taj koji te zvao.'...

Budući da sam zaprepašteno šutio, svetac mi se približio i blago me udario po čelu. Od njegovog magneskog dodira mozgom mi je prošla čudesna struje izazvavši u meni drage uspomene iz prošlog života.

'Ti si moj guru Babaji koji je uvijek bio moj!' Savladan neizdrecivim uspomenama suznih sam očiju zagrlio stopala svog učitelja.

'Čekao sam te ovdje više od tri desetljeća – čekao da mi se vratiš!' U Babaji-jevom glasu odzvanjala je nebeska ljubav. 'Iskliznuo si mi iz ruku i nestao u burnim valovoma s onu stranu smrti. Dotaknuo te čarobni štapić karme, i ti se nestao! Ti si mene izgubio iz vida, ali ja tebe nikad! Slijedio sam te preko blistavog astralnog mora po kome plove nebeski anđeli. Slijedio sam te kroz tamu i svjetlo, krou oluje i promjene kao majka ptica koja čuva svoje mladunče. Kad si proživio svoj ljudski rok u maternici i rodio se, moje je oko bdjelo nad tobom. Kad si na pijesku Nadiye kao dijete sjedio u položaju lotosa, bio sam nevidljivo prisutan! Strpljivo mjesec za mjesecom, godinu za godinom, bdio sam nad tobom čekajući ovaj savršen dan. Sada si sa mnom! Gle evo tvoje voljene pećine koju sam održavao čistom, da bi je ti našao spremnom. Evo tvoje svete ponjave za asane na kojoj si svakodnevno sjedio da bi sveoje gladno srce ispunio Bogom! Pogledaj svoju zdjelu iz koje si tako često pio nektar koji sam ti pripremao! Vidiš li kako sam sjajno izglačao mjedenu čašu da bi opet mogao iz nje piti! Drago moje dijete, da li sada shvaćaš?'

'Što da kažem, učitelju moj' slomljeno sam promrmljao. 'Je li ikada itko čuo za takvu besmrtnu ljubav? Bacio sam dug i ushićen pogled na svoje vječno blago, svoga gurua u životu i smrti.“

Dobiti satgura kao svog duhovnog vodića i primiti inicijaciju od njega jedno je on najdragocjenijih postignuća.

petak, 27. kolovoza 2010.

Majka Tereza: Ne čekajte vođe; učinite to sami, čovjek čovjeku"


Na današnji dan rođena je velika humanitarka koja je svojim nesebičnim služenjem dotakla mnoga srce, ne samo onih kojih je neposredno služila već sve nas koji o njoj čitamo i koja nas i dan danas nadahnjuje.

“Mislim da je danas svijet okrenut naopačke i toliko je mnogo patnje zato što je tako malo ljubavi u domovima i obiteljskom životu. Nemamo vremena za našu djecu, nemamo vremena jedan za drugoga, nemamo vremena uživati jedan u drugome.”

“Ljubav počinje u našim domovima; ljubav živi u domovima i zato je danas toliko patnje i nesreće u svijetu... Izgleda da su danas svi u užasnoj žurbi, nestrpljivi da postignu što veći uspjeh, razvoj, bogatstvo i tome slično, a djeci pripada toliko malo vremena njihovih roditelja. Roditelji nemaju vremena jedno za drugo i tako u obiteljima počinje narušavanje mira u svijetu.”

“Ja vidim Boga u svakom ljudskom biću. Kada perem rane gubavcima, imam osjećaj da njegujem samog Gospodina. Nije li to prekrasno iskustvo?" -- 1974 intervju.

“Kada vidim ovu pustoš, osjećam ljutnju u sebi. Inače sebi ne dozvoljavam ljutnju, ali nakon što sam vidjela Etiopiju ne mogu si pomoći." -- Washington 1984.

“Najstrašnije siromaštvo je osamljenost i osjećaj da nas nitko ne voli.”

“Najveća bolest današnjice nije guba niti tuberkuloza, nego osjećaj neželjenosti i odbačenosti.”

“U svijetu je više gladi za ljubavlju i prihvaćanjem, nego za kruhom.”

“Ponekad mislimo da je siromaštvo biti gladan, gol i bez doma. Ipak, najveće siromaštvo je biti neželjen, nevoljen i znati da nitko ne mari za tebe. Mi moramo početi liječiti ovu vrstu siromaštva u našim vlastitim domovima.”

“Nikada prije nisam bila u ratu, ali sam vidjela glad i smrt. Pitala sam se: ‘Što osjećaju ljudi koji to čine?' Ne razumijem, ta svi su oni djeca Božja. Zašto to čine? Zaista ne razumijem."

Pobačaj je “ubojstvo u majčinoj utrobi... Dijete je dar Božji. Ako ga ne želite, dajte ga meni."

“Pobačaj je najveći neprijatelj mira, jer ako majka može ubiti svoje vlastito dijete, što onda sprečava mene da ubijem tebe ili tebe da ubiješ mene? Zaista ništa.”

“Donijeti odluku da dijete mora umrijeti da bismo mi živjeli po svojim željama, to je bijeda.”

“Neki dan sam sanjala da sam na vratima raja. Sveti Petar mi je rekao: ‘Vrati se na zemlju, ovdje kod nas nema siromašnih predgrađa.'"

“Mi osjećamo da je sve što radimo samo kap u oceanu. Ali ocean bi bio manji da nema te kapi.”

“Čudo nije to što mi radimo svoj posao, nego to što nas on usrećuje.”

“Ako sudite druge ljude, nemate vremena da ih ljubite.”

“Ja pokušavam siromasima za ljubav dati ono što bogati dobivaju za novac. Ne, ja ne bih dodirnula gubavca ni za tisuću funti; ali za ljubav Božju ja ga radosno liječim.”

“Spoznala sam paradoks, ako ljubite do boli, tada bol nestaje i preostaje samo ljubav.”

“Nisam baš sigurna kako će biti u raju, ali jedno sigurno znam. Kada umremo i dođe vrijeme da nam Gospodin sudi, on nas NEĆE pitati koliko smo dobrih dijela učinili u svom životu, nego s koliko smo ih LJUBAVI učinili.”

“Biti neželjen, nevoljen, zanemaren i zaboravljen od sviju, to je po mom mišljenju veće siromaštvo i glad nego nemati što jesti.”

“Nemojte misliti da prava ljubav mora činiti izvanredne stvari. Potrebno je samo ljubiti i nikada se od toga ne umoriti.”

Svaki puta kada se nekome nasmiješite, to je čin ljubavi, poklon toj osobi, to je nešto prekrasno.

Dobra djela su karike koje tvore lanac ljubavi.

“Budite vjerni u malim stvarima jer u njima leži vaša snaga.”

“Svatko od njih je prerušeni Isus.”

“Ja sam mala olovka u ruci Boga koji piše ljubavno pismo svijetu.”

“Ja ne molim za uspjeh, molim samo za vjernost.”

“Znam da mi Bog neće povjeriti ništa što ne mogu izvršiti. Kad bar On ne bi imao toliko povjerenja u mene.”

“U ovom životu mi ne možemo činiti velike stvari. Možemo samo činiti male stvari sa velikom ljubavlju.”

“Mnogi ljudi ne razlikuju naš rad od našeg poziva. Naš poziv je ljubav prema Isusu.”

“Slatki Gospodine, podaj mi da uvijek mogu zahvaljivati za uzvišenost svog poziva i odgovornosti koje uz njega idu. Ne dozvoli mi da ga ikada iznevjerim dopuštajući si hladnoću, neljubaznost ili nestrpljivost.”

“Trebalo bi manje govoriti; propovjedaonica nije mjesto susreta. Što vi činite? Uzimate metlu i čistite tuđu kuću. To dovoljno govori samo za sebe.”

“Nemojmo se zadovoljiti samo davanjem novca. Novac nije dovoljan, novac može biti primljen, ali oni trebaju vaša srca da ih ljubite. Zato, širite ljubav kamo god išli.”

“Mi imamo potrebu pronaći Boga, ali njega ne možemo naći u buci i nemiru. Bog je prijatelj tišine. Pogledajte prirodu, kako drveće, cvijeće, trava rastu u tišini; pogledajte zvijezde, mjesec i sunce, kako se kreću u tišini… Potrebna nam je tišina kako bismo mogli dotaknuti duše.”

“Riječi koje ne donose svjetlo Kristovo, unose tamu.”

“Na kraju svog života nećemo biti suđeni po tome koliko smo stekli diploma, koliko smo zaradili novca ili koliko smo velikih djela učinili. Bit ćemo suđeni prema ‘Bio sam gladan i nahranili ste me. Bio sam gol i zaogrnuli ste me. Bio sam beskućnik i primili ste me.’”

Ako još niste primili Isusa u svoje srce, to možete učiniti ponavljajući ovu kratku molitvu:

“Dragi Isuse, vjerujem da si ti Sin Božji i moj Spasitelj. Potrebna mi je Tvoja ljubav da me očisti od mojih grijeha i nedjela. Potrebno mi je Tvoje svjetlo da odagna moju tamu. Potreban mi je Tvoj mir da ispuni i zadovolji moje srce. Otvaram sada vrata svog srca i molim Te da uđeš u moj život i udijeliš mi dar vječnog života. Amen”

“Isus je moj Bog,
Isus je moj Suprug,
Isus je moj Život,
Isus je moja jedina ljubav,
Isus je moje Sve!”

“Ako želimo da ljudi čuju poruku ljubavi, moramo je poslati u svijet. Da bi svjetiljka gorjela, moramo u nju dolijevati ulje.”

ponedjeljak, 16. kolovoza 2010.

Ramakrishna Paramahansa - sjećanje na velikog mistika


Ramakrishna Paramahamsa (18. veljače 1836 - 16. kolovoza 1886), bio je poznati mistik 19.og stoljeća u Indiji. Vježbao je različite discipline mnogih religioznih tradicija poput Vaishnavizma, Shaktizma, Advaita Vedanta, Islama, Kršćanstva u različitim periodima života te je naposlijetku zaključio da 'svi putevi vode istom cilju'.

Evo i nekih od njegovih misli:

Istina je jedna; samo se naziva različitim imenima. Svi ljudi traže istu Istinu; različitosti su zbog drugog podneblja, temperamenta i imena. Jezero ima mnoga ghatova. Iz jednog ghata Hindusi uzimaju vodu u posudama i nazivaju je 'jal' (čitaj: đal). Iz nekog drugog ghata Muslimani uzimaju vodu u kožnatim torbama i nazivaju ih ‘pāni’. Od trećeg Kršćani uzimaju isto vodu i nazivaju je 'voda'. Prtpostavimo da netko dođe i kaže da ta stvar nije ‘jal’ već ‘pāni’, ili da ona nije ‘pāni’ već 'voda', ili da nije ‘voda’ već ‘jal’, To bi bilo smiješno. Ali upravo ovo je korjen problema, sukoba i nerazumijevanja među sektama. Zato ljudi ranjavaju i ubijaju jedno drugoga, te prolijevaju krv u ime religije. To sigurno nije dobro. Svi ide k Bogu. Svi će oni to spoznati ako imaju iskrenost i žudnju u svome srcu.

Čovjek se može popeti na krov kuće kamenim stubama ili onima od konopa, ili pomoću konopa ili čak uz bambusov štap. Ali ga ne može doseći ako malo proba na jedan a malo na drugi način. Trebao bi čvrsto slijediti samo jedan put. Jednako tako osoba sa svom svojom snagom mora slijediti samo jedan put, ali morate shvaćati da i drugi putevi vode istom cilju. Ne smiješ osjećati da tvoj put je jedini ispravan put a da su drugi pogrešni. Ne smiješ imati zlobu prema drugima.

Bez obzira prihvačate li Rādhu i Krishnu, ili pak ne, molim vas prihvatite njihovu povezanost jedno s drugim. Pokušajte stvoriti istu žudnju u svom srcu za Boga. Žudnja je jedino što trebate kako bi Ga spoznali.

Usmjerite šest strasti prema Bogu. Impuls požude bi trebali preinačiti u želju za spajanjem s Atmanom. Osječajte ljutnju prema onima koji vam stoje na putu prema Bogu. Osječajte pohlepu za Njega. Ako morate imati osječaj za 'ja' i 'moje' tada to povežite s Bogom. Kažite, na primjer, ‘Moj Rama, moj Krishna.’ Ako morate imati ponos tada osjećajte kao Bibhishana, koji je rekao, ‘S glavom sa dotaknuo Ramina stopala; neću se pokloniti više pred ikome drugome.’

Nakon vizije Božanske Majke koju sam imao, molio sam ju sa cviječem u rukama: ‘Majko, ovo je Tvoje znanje a ovo Tvoje neznanje. Uzmi oboje, i daj mi samo čistu ljubav. Ovo je Tvoje dobro i Tvoje zlo. Uzmi ih oboje i daj mi čistu ljubav. Ovdje je Tvoja pravičnost i Tvoja nepravda. Uzmi ih oboje, Majko, i daj mi čistu ljubav.’

Ovo sam Joj sve spomenuo, ali nisam mogao reći: ‘Majko, evo Tvoje istine i Tvoje neistine. Uzmi ih oboje.’ Svega sam se odrekao pred Njenim stopalima, ali se nisam mogao odreći istine.

Osoba ne može dobiti božansko znanje sve dok se ne odrekne ponosa. Osobe ne može biti duhovna sve dok ima sram, mržnju ili strah. Ako osoba ima vjeru onda ima sve.

Ova māyā, što hoće reći, ovaj ego, poput je oblaka. Sunce se ne može vidjeti zbog tankog sloja oblaka; kada to nestane osoba može vidjeti sunce. Ako milošću gurua nečiji ego nestane, tada osoba može vidjeti Boga.

Vidite mnogo zvijezda po noći ali ih ne možete vidjeti kada se sunce uzdigne na nebu. Možete li zato reći da zvijezde ne postoje na nebu za vrijeme dana? O čovječe, budući da ne možeš pronaći Boga u danima tvojeg neznanja, nemoj reći da Bog ne postoji.

Tko je čiji guru? Jedino Bog je vodić i guru svemira. Kako bi dobili predanost Njegovim lotosovim stopalima morate plakati za Njim sa jakom žudnjom svoga srca. Um se mora u potpunosti usredotočiti na Njega. Morate Ga moliti sa velikom predanošću i vježbati svoju sadhanu. Boga se ne može tako lako spoznati. Sadhana je neophodna.

utorak, 11. svibnja 2010.

Swami Sri Yukteswar i pet točaka koje opisuju njegov duhovni život


Samokontrola (susprezanje, samosavladavanje, obuzdavanje sama sebe, vlast nad sobom): Um je nemiran, dah je nemiran, život je nemiran – zbog svega ovoga čovjek nije sposoban postići unutrašnji mir i sklad te iskusiti radost života. Zato čovjek mora pokušavati dobiti vlast nad samim sobom – i to se naziva samokontrola. Swami Sri Yukteswar je bio najbolji primjer samokontrole. Bio je obiteljski čovjek, poslovni čovjek, učenik, odgojitelj, učenjak, redovnik i majstor (onaj koji potpuno vlada samim sobom) te u svakom pogledu guru – duhovni učitelj. Bio je oslobođen od svih emocija, briga i tjeskoba u svom životu. Iako je izgubio ženu veoma rano te ostao sam sa malom kćerkom; unatoć tomu bio je iznimno smiren i božanski. Uvijek je bio nevezan, ali istodobno pun suosjećanja. Ljudi su inače puni strasti i vezanosti, ipak kroz proces samosavladavanja čovjek može doseći stanje nevezanosti. Kontrola daha je lagan način postizanja vlasti nad samim sobom.

Ustrajnost u duhovnoj praksi
: Mnogi ljudi dođu učitelju i nauče meditirati. U početku pokazuju veliki žar i mnogo duha ali polako im entuzijazam nestane te tako ne postignu istinski duhovni napredak. Redovnost i iskrenost u duhovnoj praksi su veoma bitni. Oni koji idu polako ali ustrajno pobjeđuju utrku!

Duhovno iskustvo nije stvar sanjarenja; dobiti takvu božansku žetvu posljedica je redovnog i teškog truda. Sri Yukteshwar je napustio svoje tijelo svjesno dok je bio u dubokoj meditaciji. Dan prije najavio je svoj odlazak. Nikada ne bi proveo niti jedan dan u lijenosti bez da bi napravio duhovne vježbe. Nikada nije usporavao ili popuštao svoj duhovni život. Ustrajmo i mi iskoristiti svaki darovani dah za samospoznaju i život u božanskoj svijesti!

Samoproučavanje i duboki uvid u Svete Spise: U duhovnom životu čovjek bi trebao proučavati redovito Svete Spise kao što su Bhagavad Gita, Upanišadi, Biblija itd. Te provoditi vrijeme meditirajući na univerzalne istine. Spisi sadrže riječi velikih inkarnacija poput Krišne i Krista ali razumijeti dubinu i skrivena značenja čovjeku je potreban uvid i intuicija što se postiže meditacijom. Spisi se ne bi trebali čitati poput romana ili pripovijetki sa opuštenim stavom već sa predanošću, ljubavlju i koncentracijom. Samo tada je čovjek sposoban razumijeti unutrašnje značenje koje je skriveno u tekstu.

Swami Sri Yukteswar je uvijek nosio sa sobom džepno izdanje Bhagavad Gite i Biblije. On je proučavao redovno ove Svete Spise. Uvijek je nastojao provoditi vrijeme u društvu svog voljenog gurua, Lahirija Mahasaye, te nije oklijevao provoditi vrijeme sa različitim redovnicima i duhovnim vođama uključujući i kršćanske svećenike. Njegov guru mu je zapalio unutarnji plam koji mu je omogućio razumijeti Svete Spise sa dubokim uvidom. Kada je kasnije imao svoje učenike i štovatelje njima je prenio objašnjenja i duboke uvide u Svete Spise. Svaki duhovni tragatelj treba proučavati ove duhovne spise redovito. To se naziva swadhyaya (samoproučavanje svetih spisa).

Predaja vlastitog Sebstva: Mentalno se osoba treba predati Bogu i guruima. Kada je ego snažan osoba se nije sposobna predati. Ego je najveća prepreka na duhovnom putu. Ego stvara zid sumnje. Sumnja vodi u propast. Sumnja je vrsta smrti. Svakim dahom čovjek bi se trebao predavati Bogu, koji je život i dah. Čovjek bi trebao voljeti i predati se svim srcem, a ne samo riječima. Sve misli, riječi i djela trebali bi se vršiti u božanskoj svjesti te bi se trebali predavati Bogu. To čini čovjeka slobodnim od okova karme i vezanosti za rezultate.

Sri Yukteswar se potpuno predao pred stopalima svog gurua; to je bio proces za koji je trebalo vremena. Ponizno je slijedio svog učitelja te je polako sa ljubavlju bio sposoban uvidjeti veličinu svog gurua kao i postići najviše duhovno iskustvo.

Strogost u disciplini: Duhovni život je život u samodisciplini. Osoba mora biti spremna disciplinirati vlastiti um, osjetila te životni stil. Organi čula su poput neobuzdanih i divljih konja. Kada su ovi konji ukročeni oni postaju poslušni i smireni poput vjernih sluga. Samodisciplina je samonametnut dobro reguliran stil života koji je primjenjiv na način koji osoba jede, govori, spava i kroz sve ostale aktivnosti. Vrlo je bitno disciplinirate sebe s ljubavlju i razumijevanjem, odgojiti svoj um, suspregnuti se od svake zlouporabe. Isto tako osoba mora biti veoma pažljiva kako bi izbjegla krajnosti.

Mnogi učenici Sri Yukteswara su ga promatrali kako je bio veoma strog sa samim sobom i ponekad strog s drugim učenicima. Istinski učenik je onaj disciplinirani učenik koji je spreman ukrotiti svoj um, čula i stil života.

ponedjeljak, 10. svibnja 2010.

Inkarnacija mudrosti: Swami Sri Yukteswar Giri (10. svibnja 1855 - 9. ožujka 1936)


Duhovnost je ljepota života koja donosi potpunu unutrašnji i vanjsku preobrazbu koja zauzvrat daje mir, ljubav, radost, blaženstvo te slobodu od svih okova. Život tako postaje prekrasan i postiže zrelost. Kako bi se postigla disciplina duhovnog života (živjeti i pustiti druge da žive) od pradavnih vremena Bog šalje duhovne vodiće, učitelje, gurue, u svim dobima i mjestima kako bi pomogli duhovnim tragateljima na ovom putu koji se može opisati kao najteži poput oštrice žileta. Svaki duhovni tragatelj je avanturist koji se hrabro suprostavlja poteškoćama i preprekama kako bi dosegao svoj cilj – samospoznaju. Pred njim stoji uzor, simbol savršenstva i personifikacija ideala kojeg duhovni tragatelj želi postići, onaj koji vodi putem, vodi sa ljubavlju, disciplinira sa nepokolebljivim i oštrim uputama te ohrabljuje sa nježnim riječima i drži ispruženu ruku koja služi za čvrst oslonac u trenucima krize.

Put kriye je prekrasan i on pojačava i ubrzava put do samospoznaje; divni su i kriya učitelji-gurui koji su kroz svoj praktični život vodili čovječanstvo u cjelini kroz proces duhovne evolucije. Moderni svijet treba duhovni put koji je dostupan svima, oslobođen dogmatskih uvjerenja i fanatičkih ideala koji su ograničeni u mislima i djelovanjima. Kriya put ispunjava takav vakuum i pomaže duhovnom rastu kako bi se postigao krajnji cilj.

Swami Sri Yukteswar, koji je rođen na današnji dan davne 1855. godine, bio je najistaknutiji učenik velikog yogavatara Lahirija Mahasaye koji je oživio drevnu znanost kriye upravo kroz milost velikog Mahavatara Babađija koji i dandanas blagoslivlja svijet svojim tihim prisustvom u području Himalajskog gorja te se povremeno objelodanjuje iskrenim dušama.

Swami Sri Yukteshwarji sa svojim velikim obrazovanjem kojeg nije stekao u školama već vlastitim snagama te pobožnom osobnošću oblikovao je živote svojih učenika te od njih učinio duhovne majstore odnosno gurue. Svi su oni odasjavali dinamički život velikog gurua u svojim božanskim djelatnostima. Swami Sri Yukteswarji je putovao od mjesta do mjesta šireći i podučavajući tehniku kriya yoge i praktične poruke Bhagavad Gite. Njegov posjet Puriju je bio povijesni i godine 1903. na proljetnu ravnodnevnicu (ekvinocij) 22. ožujka osnovao je Karar ašram pored mora i veoma blizu monumentalnog Jagannath hrama. Privlačio je tragatelje jednako kao i skolastike svojim dubokim i intuitivnim znanjem. Nakon više od osam desetljeća njegovog božanskog života napustio je svoje tijelo u istom ašramu 9. ožujka 1936. Sam njegov život bio je poruka. Bio je više introventna osoba, manje naklonjen pričanju te mnogo više vremena provodio bi udubljen u božansku svijest. Čak i kada su mu oči bile otvorene on je bio stopljen sa Beskrajnim. Njegov život i učenja oblikovala su i dalje oblikuju i mijenjaju živote duhovnih tragatelje.

Njegov život i djelo nadahnjuje tragatelje sa zrakom nade. Njegov posao nije dovršen. Radio je kroz svoje sljedbenike. Neka nam svima na ovaj sveti dan spusti mnoštvo blagoslova te neka njegova učenja budu zvijezda vodilja kroz naš svakodnevni život. Neka svi budemo vrijedni sljedbenici na putu kriye.

Sutra slijedi pet točaka koje su opisivale njegov uzoran život kojeg svi iskreni duhovni tragatelji trebaju slijediti u svakodnevnom životu.

srijeda, 14. travnja 2010.

Ramana Maharshi (30. prosinca 1879. - 14 travnja 1950)


Sri Ramana Maharshi rođen pod imenom Venkataraman Iyer, bio je veliki mudrac. Rođen je u brahmin obitelji u Tiruchuzhi, Tamil Nadu. Nakon što je postigao oslobođenje u dobi od 16 godina, napustio je dom i uputio se prema Arunachali, planini koju Hindusi smatraju svetom i tamo je živio do kraja života. Iako rođen kao Brahmin nakon postizanja mokshe - oslobođenja sebe je smatrao "Atiasrami", šastričko stanje nepostignuća ničega u životu i izvan ograničenja kastinskog sistema. Ašram koji je oko njega nastao, Sri Ramana Ašram, smješten je na podnožju brda Arunachala.

Sri Ramana je svjedočio da je najčišći oblik svojih učenja moćna tišina koja je sjajila iz njegovog pristustva i koja je utišala umove onih koji su bili usklađeni s njom. Davao je verbalna učenja samo poradi dobrobiti onih koji nisu mogli razumijeti njegovu tišinu. Njegova verbalna učenja su strujala iz njegove neposredne percepcije svijesti Atmana kao jedine stvarosti. Kada bi bio priupitan za savijet on bi preporučavao preispitivanje samoga sebe kao najbolji put prema mokshi. Iako njegovo primarno učenje je vezano za nedualnost, Advaita Vedanta i jnana yogu on je preporučavao bhakti put za one za koje je vidio da su spremni za nju te dao svoj blagoslov svima koji su slijedili druge putove i duhovne vježbe.

Evo i biserja njegove mudrosti...

***

Vrhunska istina je jako jednostavna; ona nije ništa više od bivanja u vlastitom prirodnom i naravnom stanju.

Budi samo svoj, to je sve.

Budući da su ljudi htjeli nešto misteriozno i načenjaštvo, mnoge su religije tako nastale. Samo oni koji su zreli mogu razumijeti prirodu tvari u njenoj goloj jednostavnosti

Budući da ljudi volje tajne a ne istinu, religije ih njeguju te ih uvijek dovode oko Sebstva. Koja god stredtva prihvatili, morate se vratiti nazad ka Sebstvu; zašto onda ne boraviti u Sebstvu sada i ovdje?

Pogrešno je govoriti o spoznaji; što se treba spoznati? Ono što je stvarno je ovijek onakvo kakvo jeste. Sve što se traži je da se prestane smatrati stvarnim ono što je nestvarno, To je sve što trebamo postići - mudrost.

Ili se predaj budući da shvačaš svoju nesposobnost i potrebu za višom moći da ti pomogne, ili istražuj uzrok svoje bijede.

Bog nikada ne napušta one koji se predaju.

Štogod se ne treba dogoditi i neće se dogoditi koliko god pokušavali. Ono što se treba dogoditi, bez obzira koliko se trudili to spriječiti, dogodit će se. To je sigurno. Najbolji savijet jest: ostanite u tišini.

Srce je jedina stvarnost. Um je samo prijelazna faza. Ostati u Sebstvu znači uči u srce.

Sebstvo je sveprožimajuće. Zato, niti koje posebno mjesto ne može se definirati kao mjesto na kojemu ćete biti u osami. Boraviti u smirenom stanju lišeni misli znači živjeti život u osami i povučenosti.

Kada važe gledište bude utemeljeno u mudrosti spoznat ćete da je svijet Bog. Stvar je samo u percepciji.

Naša prava priroda je oslobođenje, ali mi umišljamo da smo vezani... mi činimo veliki napor da postanemo slobodni iako smo cijelo vrijeme slobodni.

Spoznaja se sastoji u lišavanju pogrešne zamisli za nismo spoznati.

Istražite prirodu uma i on će nestati. Zbog izranjanja misli mi pretpostavljamo da one imaju uzrok i to nazivamo umom. Kada istražite to shvaćate da ne postoji takve pojave kao što je um. Kada um tako nestane vi spoznate vjećni mir.

Nema pomoći u promjeni okružja. Prepreka je um, koji se mora nadići, bilo da ste kod kuće ili u šumi. Ako to možete učiniti u šumi zašto ne biste mogli kod kuće? Zato pitam vas, zašto mijenjati okružje?

Stvarnost je jednostavno gubitak ega. Uništi ego istražujući njegovu postojanost. Budući da ego nema postojanosti on će automatski nestati te će Stvarnost zasjati sama po sebi u svoj svojoj slavi. Ovo je neposredna metoda. Sve druge metode zadržavaju ego. U tim putevima sumnje izranjaju i vječno pitanje ostaje da se riješi. Ali u ovoj metodi krajne pitanje je jedno jedino i postavljeno je već na početku. Nikakve vježbe (sadhane) nisu uopće potrebne za ovu potragu.

Milost je u svima. Milost je sebstvo. Milost nije nešto što se treba dobiti od drugih. Ako je izvanjska, ona je beskorisna. Sve što je neophodno je spoznaja da je milost u tebi. Nikada nisi izvan njene djelatnosti.

utorak, 9. ožujka 2010.

Inkarnacija Mudrosti - Swami Sri Yukteswar Giri (10. svibnja 1855 - 9. ožujka 1936)


Sri Yukteswar je rođen kao Priyanath što znači onaj koji je drag Bogu. Bio je jedino dijete i od malih nogu pokazivao je želju za onozemaljskim. Disciplina, točnost i marljivost svoga oca te ljubav, predanost i mnoge druge odlike svoje majke imale su veliki utjecaj na njegov um. Vjera u Boga ispunjena ljubavlju i predanošću bila je prirodno urođena u njemu. Bio je bistar i živahan dječak i nikada nije u ništa vjerovao slijepo. Nije slijedio nikakva učenja ni doktrine sve dok nije bio uvjeren u istinitosti istih. Bio je smion i iskren dječak. U školi je briljirao, posebno u engleskom jeziku, matematici i znanosti.

Njega su zanimale duboko proučavanje i analiza stvari i uvijek je nastojao prodijeti u sam korjen uzroka. Imao je logični i razumni um i ništa nije mogao prihvatiti bez da to ispravno razumije. Pokazivao je svoje analitičke i racionalne pogleda kroz društvene, duhovne jednako kao na ovozemaljske stvari što mu je donjelo prihvačanje i poštovanje cijelokupne zajednice. Mnogi nisu priznavali njegov odvoreni i neustrašivi stav. Ali čvrsto je stajao na zemlji i svima je odgovarao čisto i smiono.

"Kakva je svrha samih riječi ako nema pravog razlučivanja i objašnjenja korisnosti ili ispravnih stavova. Beskorisno je izgovarati riječi kako bi sami sebe uzdizali kao da znamo sve. Oni koji ne znaju skrivena značenja iza svetih spisa samo izgovaraju riječi da pokažu svoju intelektualnu odličnost pred neukim svijetom." Iako su ga neki stariji ljudi pokudili na takvom držanju poradi discipline, ipak su cijenili iznutra njegovu hrabrost i uvjerenja kao i njegovo znanje o svetim spisima. Priyanath nikada slijepo nije slijedio nikakva vjerovanja bez obzira jesu li to bila vezana za školu, društvo, učenja svetih spisa, religije ili čak zabave. Ovo je urođeno u njemo još od djetinjstva. Iako ga neki ljudi nisu mogli razumijeti sa lakoćom, ipak bio je voljen i prihvaćen od sviju.

On je proučio dubinski Bibliju, kao i druge svete spise. Spoznao je sličnosti i esenciju u svim velikim religijama. Za potpuni razvitak i ravnotežu u životu on je naglašavao čistoču, urednost, iskrenost, dobro vladanje, jednostavno življenje, uzdavanje u vlastite snage, te nekoliko jednostavnih tjelesnih vježbi koje bi se dnevno trebale vršiti kako bi tijelo ostalo u dobrom zdravlju. Najvažnije od svega je stalno bdijenje nad samim sobom te samoanaliza.

Priynath je imao veliku ljubav i za glazbu te različite glazbene instrumente. Naučio je svirati sitar. Glazba je doticala samu jezgru njegova srca.

Imao je jako tijelo i vježbao je redovito. Bio je dobar jahač, i dobro je koristio ruke. Mladima je savjetovao da redovno vježbaju sport te naglašavao koristi održavanja tijela zdravim.

Poznavao je mnoge jezike. Govorio je tečno engleski, bengalski i hindski a mogao je čitati i pisati na francuskom. Bio je također odličan u sanskrtskom.

Bio je oženjen i imao je kćer. Kada mu je žena umra i kćer se udala, potpuno se posvetio onozemaljskom. Napisao je knjigu Kaivalya Darshana, koju je njegov učenik Paramhansa Yogananda preveo na engleski kao Sveta znanost. Svoje učenike je podučio mnoge stihove iz svetih spisa na sanskrtskom kao i na engleskom jeziku.

Nikada nije popuštao svome egu. Iako je rođen u bogatoj aristokratskoj obitelji nikada bogatstvo nije utjecalo na njega. Zanimala ga je i književnost i imao je dobro opće znanje te održavao društvene odnose sa ljudima različitih društvenih staleža.

Duhovna opijenost ga je sve više prožimala kako je stremio prema božanskom. Svake godine Priyanath je organizirao mnoge puje posebno Dola purnima u proljeće i Durga puja u jesen. Posjećivao je mnoga sveta mjesta i mjesta hodočašća. Bio je željan susreta sa svecima i različitim duhovnim osobama.

Priyanath je postao Swami Sri Yukteswar na inicijaciji u sannyas. To je bio prirodni slijed njegove unutrašnje i vanjske preobrazbe. Yogananda, njegov najnapredniji učenik, za njega je izjavio da je rođen kao smrtni čovjek ali se je uspio poistovijetiti sa Vladarom univerzuma. Upravo ga je i on proglasio Gyananvatarom - Inkarnacijom Mudrosti.

Evo jedne od njegovih mnogobrojnih mudrih izreka:

"Uobičajna ljubav je sebična, mračno ukorijenjena u željama i zadovoljstvima. Božanska ljubav ne postavlja nikakve uvijete, bezgranična je i nepromjenjiva. Od njezinog dodira ljudsko srce prestaje krvariti."

nedjelja, 7. ožujka 2010.

Počast velikom učitelju: Paramhansa Yogananda (05. siječnja 1893 - 7. ožujka 1952)


Danas je mahasamadhi (svijesni odlazak iz tijela) od Sri Paramhanse Yoganande. Jedan od najvažnijih učenika velikog Mahavatara Babađija koji je kroz svoju Autobiografiju jednog yogina probudio žeđ za Bogom u milijunima srca: Kršćana, Katolika, Muslimana, Hindusa, Budista, te ostalih religija, ali i ne samo religioznih ljudi. Yogananda je mnogima pokazao siguran i jedini put koji vodi do potpunog oslobađanja od svih nevolja: put ljubavi! Svi razumiju jezik ljubavi iako govorimo druge jezike; imamo drugu boju kože, drugačija religiozna uvjerenje, i sl. On je pokazao način kako biti sretan upravo sada i ovdje. Neću nabrajati njegova vanjska postignuća koja nisu mala, poput mnogih ashrama, centara, hramova, napisanih knjiga i održanih predavanja, pisanih lekcija, oslobađajuće tehnike kriya yoge i sl. Ono najveće što je dao svijetu, što je zadužio sve i što neće nikada isčeznuti jeste: svoju vibraciju ljubavi koja je kao zvijezda vodilja uvijek prisutna na svodu kristove svijesti svakog iskrenog duhovnog aspiranta.

nedjelja, 28. veljače 2010.

Sri Caitanya Mahaprabhu - Dan pojave!


Sri Caitanya Mahaprabhu je sjedinjeni oblik Krishne i Radhani. On je Krsna sa tijelom zlatne boje i raspoloženjem Srimati Radharani.

On se zove najpovjerljivija inkarnacija jer razotkriva najvišu razmjenu ljubavi između Radhe i Krishne u Vraji.

Njegovom bezuzročnom milošću osoba može ući u večernje zabave Radhe i Krishne u Vrndavanu.

Caitanya Mahaprabhu utjelovljuje slatkoću Srimati Radharaninog oblika i raspoloženja. Sišao je u ovaj svijet kao utjelovljenje Srimati Radharanine želje da ljubav prema Krishni milostivo podijeli sa svima.

Sva slava Sri Krishni Caitanyi Mahaprabhuu, krunskom dragulju svih sannyasija. U Kali yugi se pojavljuje u svom potpunom obliku ne bi li predanim dušama podario neprocjenjivi dragulj ljubavi prema Bogu. Gospodin izbavlja bhakte i zadovoljava ih tim rijetkim darom prema bhakti, čiste ljubavi prema Bogu. Međutim, tutnjeći poput groma, u prašinu mrvi ateiste svijeta.

Gospodin Gauranga svima neštedimice pruža utočište Svojih lotosovih stopala. Gaurangino tijelo zgusnuti je oblak opojnog nektara. Pri pogledu na Gospodina, svakome su oči postajale premazane nektarom baš kao da vidi svoju najdražu i najvoljeniju osobu.

Mjesecolike zrake Njegove milosti raspršuju tamu i bijede svačijeg srca.

Dragi moj Gospodine, krunski si dragulj svih transcendentalnih odlika. Miris tvojih lotosovih stopala širi se u svim smjerovima. Ako ga netko osjeti oslobađa se starosti i smrti. Onaj koji pije nektar Tvojih lotosovih stopala postaje transcendentalan prema danu, noći i godišnjem dobu. Tko god želi kušati nepresušne bujice nektara, ostvarit će to služenjem Tvojih lotosovih stopala. Pjevanje tvojih svetih imena moja je nektarska hrana.

Svi su gorjeli od želje da čuju Gospodinove nektarske riječi. Milijuni očiju nisu bili dovoljni da ocjene jedinstvenu ljepotu Gospodinova lica. Kao što ptice cakore žude za mjesečevim zracima, tako su i njihove oči žudjele za nektarom mjesecolikog lica Gospodina Gaurange. Otkrivajući svojim vječnim pratiocima svrhu Svog inkarniranja, Gospodin Caitanya je rekao: „S namjerom da izbavim svece i ponovno uspostavim religiju, pojavljujem se u svakom dobu u materijalnom svijetu. Iz samilosti se osobno inkarniram ne bih li očitovao Moju ljubav. Ljude ću osobno poučavati razlici između religije i nereligije. Dat ću im najteže dostižni dragulj prema-bhakti. U svojim sam prijašnjim inkarnacijama ubijao demone, ako kao Gospodin Gauranga pobjeđivat ću ih i osvajati Svojom ljubavlju. U drugim sam inkarnacijama poprimao ljutite oblike i koristio moćna oružja ne bih li uništio ogromne i nepobjedive demone. Međutim, u Kali yugi će Mi oružja biti Moja transcendentalna sveta imena, odlike i snaga Mojih prema-bhakta. S tim ću poraziti demonski mentalitet ljudi i podariti im čisto i predano služenje Radhe i Krishne. Moćnom ću sjekirom nama sankirtane u svačijem srcu sasjeći čvrste čvorove demonskih želja. Cijeli ću svemir preplaviti Mojom ljubavlju. Nevolje i jadikovke sasvim će nestati. Moju ću zanosnu ljubav darežljivo dati polubogovima i svim pokretnim i nepokretnim živim bićima.

Prekrasni oblik Gospodina Gaurange

Kako to da je Providnost stvorila ovo prekrasno tijelo Gospodina Gaurange? Ako se nečije srce ne rastopi kad vidi Gauraharijevu blistavu ljepotu, mora da je načinjeno od kamena. Tko je izbućkao nektar i napravio maslac od kojeg je načinjeno Gaurangino tijelo? Tko je stisnuo svemir i iscijedio rasu koja je oblikovala Gauracandrino lice?

Tko je načinio te privlačne oči dodavši malo jogurta ljubavi u mlijeko i dobivši tako zgusnuti jogurt duboke privrženosti Krishni? Tko je dodao med u Njegove riječi i umilne osmjehe? Tko je utrljao munju u Njegovo tijelo i mjesec u Njegovo lice? Tko je stvorio naočitu ljepotu Gospodina Gaurasundare?

Sve pune lune bespomoćno su opčinjene čarobnim mirisom Gaurinih lotosovih ruku i stopala. Njegovi blistavi nokti obasjavaju cijeli svemir. Kad se nađu u Njegovoj blizini, žene gube kontrolu nad sobom i bespomoćno plaču. Tko je stvorio Njegovo privlačno lice koje me nagoni da plačem od ljubavi?

Tko je na Gauranginom čelu iscrtao blistave linije tilake, nalik Indrinim strijelama? Čim Ga vide, žene Ga žele dodirnuti. Uslijed raznih dragulja, koji krase hram Gauranginog tijela, svi postaju još više privučeni Njime. Kad na trenutak ugledaju Gaurinu ljepotu, kreposne gospođe iz Nadije bježe iz svojih domova; hromi ponovno počinju hodati; a ateisti i grešnici počinju pjevati Njegove slave. Gaurangina su nektarska obilježja svakog ispunila zadovoljstvom.

Izgubivši svu vlast nad sobom, ljudi su se valjali po tlu natapajući ga svojim suzama. Jedni su mahnito plesali, drugi su se grlili, a treći su se jednostavno glasno smijali. Uslijed duboke privrženosti Gaurahariju, žene iz Nadije stalno su Ga držale u svojim srcima. Čak ni rsiji i yogiji ne mogu ukloniti svoje sumnje kad vide Gospodara svemira kako neprestano plače i uzvikuje: „Radha! Radha! Radha!“ Gauranga uvijek misli na Radharani. Napustivši ljubav prema Laksmi, Njegov je zlatni oblik smršao. Samo pogledajte, Gospodar triju svjtova pleše sa Svojim čistim pratiocima. Kako si bogatstvo ili sreću nada priskrbiti?

Sri Caitanya Mangala

četvrtak, 18. veljače 2010.

Ramakrishna Paramhansa (18. veljače 1836 - 16. kolovoza 1886)


India, sa svojim bogatstvom duhovne tradicije, iznjedrila je mnoge duhovne gigante. Jedan o takvih bio je Ramakrishna (1836-1886). Njegov život je bio oličenje istine, univerzalnosti, ljubavi i čistoće.

Rođen u ruralnom predjelu Kalkute, Ramakrishna čak kao dječak prirodno je stremio ka duhovnosti. Ova usmjerenost se još više pojačala kako je bivao stariji. Kada je kao mladić postao hramski svečenik pojavila mu se neutješna žeđ za sjedinjenjem sa Bogom, te se je predao u neumoljivu meditaciju i druge duhovne vježbe.

Ramakrishna je neprestano bio uronjen u misli o Bogu. Često bi ulazio u visoka duhovna stanja kada bi se stapao se Beskrajnim. Za njega je učenje Vedante, koje objašnjava jedinstvo svega što postoji, bilo više od teorije; on je to doslovno vidio i znao da je istina.

U njegovoj žeđi za Bogom, Ramakrishna je slijedio razne duhovne putove kao npr. mnoge hinduističkee pravce. Nikada zadovoljan da se time zadovolji on je također prakticirao Islamsku vjeru, a kasnije je duboko meditirao na Krista kada je iskusio iste duhovne realnosti kroz ove ne-hinduističke puteve. Također je došao do zaključka, koje je temeljeno na osobnom iskustvu, da sve religije vode do istog cilja.

Povrh toga, kroz mnoge prijatelje koje je imao u Sikh vjeri, naučio je o njihovoj vjeri i osnivačima te vjere koji su mu ispričali o prekrasnom životu i učenjima Buddhe. Ovaj utjecaj Sikhizma i Budizma još je više potvrdilo njegovo vlastito iskustvo o univerzalnosti duhovne istine.

Ramakrishnina ljubav za čovječanstvo je bila bezgranična. On je često naglašavao da su ljudska bića najviše manifestacije Boga. Njegovi učenici su tu ljubav iskusili iz prve ruke, a monaški red Ramakrishna je bio prvi red u Indiji koji je prepoznat po tome da služi cijelo čovječanstvo, a ne samo pripadnike svoje vjere. Služenje Boga kroz sve ljude je jedan od najviših načela ramakrishninog monaškog reda.

Među mnogim njegovim hvale vrijednim vrlinama bila je njegova univerzalnost i čistoća kao kod djeteta, njegova iskrenost, ogromno poznavanje ljudskih i duhovnih istina (koje je došlo ne iz čitanja knjiga već iz direktne percepcije), te njegova izuzetna moć da transformira živote.

Ramakrishnina učenja su smatrana najvišim istinama duhovnog života koja je on davao jednostavnim jezikom i bila su oslikana često uz pomoć parabola i metafora kao ilustracijama poante koju bi htio prenijeti. Mnogi istaknuti pisci i filozofi su bili duboko dirnuti te je on utjecao jako na njihov život. Mađu njima su bili Mahatma Gandhi, Leo Tolstoy, Aldous Huxley, Christopher Isherwood, Thomas Merton, Arnold Toynbee, Joseph Campbell, Paramhansa Yogananda, da nabrojim samo neke.

Slijede neke od izreka Ramakrishne Paramhanse...

***

Čovjek je istinski slobodan, čak i ovdje kada je ograničen tijelom, ako spozna je je Bog istinska postojanost a on tek nemoćan sam po sebi da išta učini.

Vezanost je u umu; sloboda je također u umu. Ako kažeš 'ja sam slobodna duša. Ja sam Božji sin, tko me može vezati' i bit će tako.

Bolest je porez koje tijelo plaća, kao što onaj tko unajmi kuću mora plačati najamninu za korištenje kuće.

Bok se može spoznati kroz sve putove. Sve religije su istinite. Najvažnije je dosegnuti krov. Možeš ga dosegnuti kamenim stubama ili drvenim stepeništem, ili pak onim napravljenim od bambusa ili konopa. Možeš ga dosegnuti popevši se na bambus štap.

Bog je svugdje ali najviše je objelodanjen u ljudima. Zato služi ljude kao da su Bog. To je jednako vrijedno kao da služite Boga.

Bog je u svim ljudima, ali svi ljudi nisu u Bogu; to je razlog što patimo.

Ako želiti biti čisti, imajte čvrstu vjeru, te polako slijedite duhovne vježbe bez gubljenja vremena ne beskorisne prepirke oko svetih spisa. Tvoj mali um će u tom slučaju biti zakrčen.

Ako se najprije utaboriš u istinskom znanju Univerzalnog Duha, a onda živiš među bogatstvom i svjetovnošću, zasigurno te to neće omesti ni na koji način.

Ako morate biti ludi, ne budite ludi za ovozemaljskim stvarima već ludi za ljubavlju Božjom.

Ako želite ići ka Istoku, ne idite na zapad.

Lako je govoriti o religiji, ali je teško slijediti.

Žudnja je poput zore ispunjene ružama. Nakon što zora svane dolazi sunce. Nakon žudnje slijedi vizija Boga.

Mnogo je Božjih Imena i beskrajnih je oblika kroz kojih Mu se možemo približiti. Kroz koje god ime Mu se približili i štovali Ga, kroz njih ćeš Ga i spoznati.

Mnoge dobre izreke se mogu nači u svetim knjigama, ali samo čitanje istih neće nikoga učiniti religioznim.

Moraš veoma paziti da govoriš istinu. Kroz istinu možeš spoznati Boga.

Moli Boga da vezanost za prolazne stvari poput bogatstva, slave, ugode, postaju manji svakog dana.

Jelen iz mitskih priča je stalno u potrazi prema mirisu koje dolazi iz njegovog vlastitog tijela.

Svijet je mješavina istine i varke. Odbaci varku i uzmi istinu.

Kroz ljubav osoba prirodno postiže nevezanost za materijalno i sposobnost razlikovanja.

Kroz čin nesebičnog djelovanja, ljubav prema Bogu raste u srcu. Onda kroz Njegovu milost možeš Ga spoznati s vremenom. Boga se može vidjeti. Sa Njim se može govoriti kao što ja govorim sa vama.

Raditi bez vezanosti je raditi bez očekivanja nagrade ili straha od kazne na ovom svijetu ili budućem. Rad tako učinjen je sredstvo postizavanja cilja, a cilj jeste Bog.

Ako proputujete na sve četiri strane svijeta nećete, pak, naći ništa nigdje. Ono što jeste, upravo je tu i ovdje.

Čista Božja ljubav je najvažnija stvar. Sve drugo nije stvarno.

Onaj tko uvijek ne govori istinu ne može spoznati Boga koji je sama srž istine.

Onaj tko ima Božju ljubav ne osjeća nikakvu fizičku privlačnost prema ženi, djeci, rodbini i prijateljima. Osoba samo ima samilosti prema njima.

Kade se dosegne božanska vizija, sve djeluje isto; te nestaje podjele na dobro ili loše; više ili niže.

Kada je cvijet u cvatu, pčele dolaze nenajavljene.

Rad odvojen od devocije ili ljubavi za Boga je bespomoćno i ne može stajati samo.

utorak, 5. siječnja 2010.

Paramhansa Yogananda (5. siječnja 1893 - 7. ožujka 1952.)

Bhagabati Charan Ghosh (1853-1942) je bio jako ponizan i jednostavan čovjek. Živio je u oskudici i život ga je natjerao da se izbori za svaki rupee (novčana jedinica u Indiji). Zbog neimaštine koje je zahvatila njegova obitelj bio je prisiljen odvajati večinu zarade za školovanje svoje braće. Kako zbog iste situacije nije bio u mogućnosti sebe školovati kada je doslovno molio naokolo za svaki rupee, to iskustvo je u njemu usadilo odluku da ne dopusti svojim bližnjima da ikada tako pate. Polako je napredovao u svom poslu te stekao ugled među svojim radnim kolegama.

Jednom je Abinash, koji bio njegov podređeni, tražio jednotjedni dopust. Budući da je više puta uzimao dopuste, gosp. Ghosh mu je odbio dati dopust. Rad se ne može kontinuirano raditi ako radnici uzimaju dopust kako im god odgovara. Ipak je nakon toga priupitao Abinasha gdje odlazi. "Idem u Benares vidjeti svog Gurua" odgovorio je Abinash. Gosp. Ghosh ga je ukorio: "Znači hoćeš postići poniznost. Reci mi samo što je to religija? Naša zemlja je uništena u ime religije. Moj dragi čovječe, nema ništa u tome. Ne budi fanatik. Ako želiš napredovati u životu, radi. Radi, i zasigurno ćeš profitirati u konačnici."

Gosp. Ghosh nije htio biti grub. Njegov sarkazam je odražavao prikrivenu frustraciju svojim odnosom prema religiji. Ubrzo nakon toga je požalio što se tako ponio. "Naposlijetku svatko sam mora donijeti odluke u životu. Samo onda on može sa sigurnošću reći da li su odluke bile dobre ili loše. U svakom slučaju grubost ne priliči." Razmišljao je nakon toga te je ipak odlučio nadalje popričati sa Abinashom.

Tog je popodneva sreo Abinasha putem prema kući. Pokušavao mu je objasniti svoje razmišljanje ali je Abinash bio tih. Gosp. Ghosh je vidio da je tužan ali isto tako posramljen zbog razlike u položaju u firmi. Podređeni neće nikada proturiječiti nadređenom. Tada gosp. Ghosh nije znao da Abinash za to cijelo vrijeme strastveno moli svog gurua.

Kada su se približili jednom prekrasnom proplanku oboje su primjetili prekrasnu ljepotu prirode te je radost ispunila njihova srca te su oboje imali želju stopiti se sa očaravajućom prirodom.

Gosp. Ghosh je bio umiren i tih. Samo nekoliko koraka od njih pojavila se osoba smirenog pogleda. Abinash je uskliknuo: "On je Lahiri Mahasaya, moj guru!"

Obojica su bili zaprepašteni čuvši blagu pokoru koju je Lahiri Mahasaya uputio: "Bhagabati Babu, previše si tvrd na svog uposlenika." Tim je riječima Lahiri nestao. Iako su pretražili područje nisu ga mogli pronaći. Sa bujicom suza Abinash se bacio na tlo. Gosp. Ghosh je bio začuđen. Nježno je dotaknuo Abinasha i rekao sa riječima punim topline: "Abinash, zasigurno ću ti dati dopust. I ja želim ići u Benares. Hoćeš li me povesti do svog gurua? Onaj tko se pojavi po volji zasigurno je veliko biće - jedno sa Učiteljem Univerzuma! Moja žena i ja ćemo uzeti inicijaciju od njega i tražiti njegovo vodstvo!" Abinash je bio van sebe od radosti.

Gosp. Ghosh i njegova žena, koji su očekivali četvrto dijete Mejdu, uputili su se za Benares slijedeće večeri zajedno sa Abinashom. Slijedećeg su jutra stigli u jednostavnu nastambu Lahirija Mahasaye. Guru je sjedio u lotos položaju u meditaciji. Poklonili su se pred njim.

Lahiri Mahasaya je otvorio oči te usmjerio svoj prodorni pogled i koristeći isti ton glasa ponovio je rečenicu koju je izrekao dva dana prije na proplanku. Gosp. Ghosh je bio izvan sebe od radosti. Objesio je glavu ponizno. Nitko ga prije toga nije tako ukorio.

Nakon kratke stanke, veliki yogi je rekao, "Ali učinio si me sretnim danas. Ne samo da si dao Abinashu dopust da dođe ovdje već si došao i ti sa svojom ženom." Ne treba spomenuti da je gosp. Ghosh bio zatečen čuvši Lahirija Mahasayu kako govori riječi kao da čita njegov um.

Lahiri Mahasaya je pokazao veliki interes u nadolazeće rođenje Mejde. Nakon što je gđu. Ghosh inicirao rekao joj je: "Dijete moje, milošću Boga tvoj sin će biti prorok. Pokazati će čovječanstvu put prema Bogo-spoznaji. Kroz svoj život i učenja, mnogi će ljudi odbaciti iluzije svijeta i pronaći spasenje. Putovali ste ovdje vlakom, zar ne? Zaista velim vam, vidjeli ste kako je lokomotiva povlačila vagone. Na isti će način vaš sin povlačiti duše iz svjetovnih prema duhovnim sferama."

Slične je riječi Lahiri Mahasaya ponovio kada je dijete rođeno. To dijete, kojeg su braća nazivala Mejda, bio je Mukunda Lal Ghosh, mnogo poznatiju u svijetu kao Paramhansa Yogananda (1893-1952), autor duhovnog klasika "Autobiografija jednog jogina".

Na današnji dan 1893. godine rođen je ovaj veliki yogi koje je prenio Zapadu duhovnu baštinu sanathan dharme - vječne religije. Uspio je pomiriti po prvi puta duhovne istine Istoka i Zapada. I ono najvažnije, prenio je Zapadu drevnu yogijsku tehniku kriya yoge koju je primio od svog gurua Yukteswara, koji je bio učenik Lahirija Mahasaye, a ovaj od Mahavatara Babađija. Po prvi puta nakon mnogih stoljeća svijet je mogao primiti svetu tehniku kriya yoge koja je bila pala u zaborav neznanja. Zahvaljujući njemu svijet je dobio novi poticaj da ulazi u duhovne avanture, prije toga nepojmljive običnom čovjeku.

(Priča je uzeta iz knjige Mejda, od Sananda Lal Ghosha)