Paramhansa Yogananda (5. siječnja 1893 - 7. ožujka 1952.)

Bhagabati Charan Ghosh (1853-1942) je bio jako ponizan i jednostavan čovjek. Živio je u oskudici i život ga je natjerao da se izbori za svaki rupee (novčana jedinica u Indiji). Zbog neimaštine koje je zahvatila njegova obitelj bio je prisiljen odvajati večinu zarade za školovanje svoje braće. Kako zbog iste situacije nije bio u mogućnosti sebe školovati kada je doslovno molio naokolo za svaki rupee, to iskustvo je u njemu usadilo odluku da ne dopusti svojim bližnjima da ikada tako pate. Polako je napredovao u svom poslu te stekao ugled među svojim radnim kolegama.

Jednom je Abinash, koji bio njegov podređeni, tražio jednotjedni dopust. Budući da je više puta uzimao dopuste, gosp. Ghosh mu je odbio dati dopust. Rad se ne može kontinuirano raditi ako radnici uzimaju dopust kako im god odgovara. Ipak je nakon toga priupitao Abinasha gdje odlazi. "Idem u Benares vidjeti svog Gurua" odgovorio je Abinash. Gosp. Ghosh ga je ukorio: "Znači hoćeš postići poniznost. Reci mi samo što je to religija? Naša zemlja je uništena u ime religije. Moj dragi čovječe, nema ništa u tome. Ne budi fanatik. Ako želiš napredovati u životu, radi. Radi, i zasigurno ćeš profitirati u konačnici."

Gosp. Ghosh nije htio biti grub. Njegov sarkazam je odražavao prikrivenu frustraciju svojim odnosom prema religiji. Ubrzo nakon toga je požalio što se tako ponio. "Naposlijetku svatko sam mora donijeti odluke u životu. Samo onda on može sa sigurnošću reći da li su odluke bile dobre ili loše. U svakom slučaju grubost ne priliči." Razmišljao je nakon toga te je ipak odlučio nadalje popričati sa Abinashom.

Tog je popodneva sreo Abinasha putem prema kući. Pokušavao mu je objasniti svoje razmišljanje ali je Abinash bio tih. Gosp. Ghosh je vidio da je tužan ali isto tako posramljen zbog razlike u položaju u firmi. Podređeni neće nikada proturiječiti nadređenom. Tada gosp. Ghosh nije znao da Abinash za to cijelo vrijeme strastveno moli svog gurua.

Kada su se približili jednom prekrasnom proplanku oboje su primjetili prekrasnu ljepotu prirode te je radost ispunila njihova srca te su oboje imali želju stopiti se sa očaravajućom prirodom.

Gosp. Ghosh je bio umiren i tih. Samo nekoliko koraka od njih pojavila se osoba smirenog pogleda. Abinash je uskliknuo: "On je Lahiri Mahasaya, moj guru!"

Obojica su bili zaprepašteni čuvši blagu pokoru koju je Lahiri Mahasaya uputio: "Bhagabati Babu, previše si tvrd na svog uposlenika." Tim je riječima Lahiri nestao. Iako su pretražili područje nisu ga mogli pronaći. Sa bujicom suza Abinash se bacio na tlo. Gosp. Ghosh je bio začuđen. Nježno je dotaknuo Abinasha i rekao sa riječima punim topline: "Abinash, zasigurno ću ti dati dopust. I ja želim ići u Benares. Hoćeš li me povesti do svog gurua? Onaj tko se pojavi po volji zasigurno je veliko biće - jedno sa Učiteljem Univerzuma! Moja žena i ja ćemo uzeti inicijaciju od njega i tražiti njegovo vodstvo!" Abinash je bio van sebe od radosti.

Gosp. Ghosh i njegova žena, koji su očekivali četvrto dijete Mejdu, uputili su se za Benares slijedeće večeri zajedno sa Abinashom. Slijedećeg su jutra stigli u jednostavnu nastambu Lahirija Mahasaye. Guru je sjedio u lotos položaju u meditaciji. Poklonili su se pred njim.

Lahiri Mahasaya je otvorio oči te usmjerio svoj prodorni pogled i koristeći isti ton glasa ponovio je rečenicu koju je izrekao dva dana prije na proplanku. Gosp. Ghosh je bio izvan sebe od radosti. Objesio je glavu ponizno. Nitko ga prije toga nije tako ukorio.

Nakon kratke stanke, veliki yogi je rekao, "Ali učinio si me sretnim danas. Ne samo da si dao Abinashu dopust da dođe ovdje već si došao i ti sa svojom ženom." Ne treba spomenuti da je gosp. Ghosh bio zatečen čuvši Lahirija Mahasayu kako govori riječi kao da čita njegov um.

Lahiri Mahasaya je pokazao veliki interes u nadolazeće rođenje Mejde. Nakon što je gđu. Ghosh inicirao rekao joj je: "Dijete moje, milošću Boga tvoj sin će biti prorok. Pokazati će čovječanstvu put prema Bogo-spoznaji. Kroz svoj život i učenja, mnogi će ljudi odbaciti iluzije svijeta i pronaći spasenje. Putovali ste ovdje vlakom, zar ne? Zaista velim vam, vidjeli ste kako je lokomotiva povlačila vagone. Na isti će način vaš sin povlačiti duše iz svjetovnih prema duhovnim sferama."

Slične je riječi Lahiri Mahasaya ponovio kada je dijete rođeno. To dijete, kojeg su braća nazivala Mejda, bio je Mukunda Lal Ghosh, mnogo poznatiju u svijetu kao Paramhansa Yogananda (1893-1952), autor duhovnog klasika "Autobiografija jednog jogina".

Na današnji dan 1893. godine rođen je ovaj veliki yogi koje je prenio Zapadu duhovnu baštinu sanathan dharme - vječne religije. Uspio je pomiriti po prvi puta duhovne istine Istoka i Zapada. I ono najvažnije, prenio je Zapadu drevnu yogijsku tehniku kriya yoge koju je primio od svog gurua Yukteswara, koji je bio učenik Lahirija Mahasaye, a ovaj od Mahavatara Babađija. Po prvi puta nakon mnogih stoljeća svijet je mogao primiti svetu tehniku kriya yoge koja je bila pala u zaborav neznanja. Zahvaljujući njemu svijet je dobio novi poticaj da ulazi u duhovne avanture, prije toga nepojmljive običnom čovjeku.

(Priča je uzeta iz knjige Mejda, od Sananda Lal Ghosha)