Izvešće iz ašrama 8/2009 (1/2)

Dragi svi,

Evo dan kasnije nakon Navaratrija koji je trajao deset dana ašram je pomalo opustio. Večina gostiju je otišla i nekoliko preostalih se sprema za odlazak. Stanovnici ašrama su uglavnom povučeni, neki nastoje nadoknaditi kroničnu nenaspavanost, dok drugi nastoje pozavršavati čišćenja nakon proslave, te pranja nagomilane odjeće i spremanje soba. Danas nas sunce nije grijalo kao proteklih dana.

Jučer, zadnjeg dana, imali smo abishek i yagnu koje je predvodio Swami. Umjesto predviđenih dva sata program je trajao šest. Znači opet kasni ručak, kao večere svih ovih dana. Totalni poremečaj bioritma.

Imali smo nakon toga svečano otvorenje kapelice pored glavnog ulaza posvečenoj Majci Kali na koju nisam imao namjeru prisustvovati ali me je Swami u zadnji tren uhvatio i namamio da dođem prevarivši me lukavo da će biti vrlo kratko. Kratko se na kraju pretvorilo u nekoliko sati. Zatim ispraćaj hrvatske grupe umjesto u 21 bilo je skoro dva sata kasnije. Pa na putu za sobu opet jedan zastoj i nakon kratkog razgovora sa Utpalavati kada sam napokon bio spreman za povlačenje Swami je naišao te nam pružio malo ugodnih trenutaka. Tako da sam se tek oko ponoći povukao u svoje odaje. Tako umjesto u 17 sati kada sam se bio uputio prema krevetu kazaljka je otkucala jedan sat kada sam utonuo u blaženstvo dubokog i dugo iščekivanog sna. Naime ovih dana san je bio privilegija samo rijetkih u ašramu. Puno posla bilo je za sve. Kuhinja je bila uvijek u punom pogonu, služba u hramu također. Isto tako i odjel za medij koji su zadnju noć pripremali DVD izdanje isječaka swamijevih govora za vrijeme deved dana Navaratrija. Hotelski odjel je imao pune ruke posla oko pranja i spremanja soba. Glazbeni odjel također.

Bilo je zanimljivo promatrati sretna ali istovremeno napačena lica stanovnika koji su se slamali od slatkog umora. Npr zadnju noć sam išao u krevet u 6 ujutro da bih dva sata kasnije već bio na nogama. Mladi brahmachari Deveshananda nije spavao cijelu noć. Srećom nije taj dan išao u školu (naime pitao je Swamija za dopuštenje) jer ne bih stigao obaviti hramsku službu kao i kučni uradak. Tu noć nije ni spavao jer je bio zaposlen spremanjem hrama te služenjem Krišne. Swami je imao yagnu kada je pozvao sve stanovnike ašrama da priđu. Naravno nije bilo njega. Kada sam ga kasnije pitao gdje je bio rekao mi je da je išao malo prileći ispod sarkofaga u kapelici, samo na nekoliko minuta. Naravno od umora je zaspao te ga je probudio Durga Arati. Pomagao je Swamiju za vrijeme Kali puje koja je trajala do iza 20 navečer. Bilo mi je milo kada ga je Swami ogrnuo sa svojom dekicom (budući da se noć već bila spustila i bilo je hladno) i kada je Devesh naslonio svoju umornu glavu na swamijeve grudi. Kao da mu je Swami htio zahvaliti na svom trudu i nesebičnom služenju Durgi svih proteklih desetak dana. Ja mu se divim jer je svako jutro išao rano u školu te nakon škole u popodnevnim i večernjim satima provodio u hramu predano služeći te išao spavati u dva ili tri ujutro svih desetak dana.

Swami je bio presretan svih ovih dana. Mislim da je zadovoljan sa svima nama i trudu kojeg smo uložili da mu asistiramo u proslavi. To nam je svakome pojedinačno na ovaj ili onaj način pokazao. Cijeli dan je bio sa ljudima i davao se potpuno. Njegove vizije Božanske Majke nisu nikoga ostavile ravnodušnima. Ponekad se je valjao od smijeha, ponekad je bio ozbiljan. Nekome je bio rekao da mu je Majka razotkrila sve naše želje te je to bio razlog njegove provale smijeha. Rekla mu je da nitko još ne želi samo nju već umjesto nje biraju Mayu.

Teško je sve dojmove opisati riječima. Meni je ovo četvrti Navaratri od kada sam uz Swamija i najbolji do sada. I svi sa kojima sam pričao osjećaju isto.