Uskrs 2014, Shree Peetha Nilaya, govor Sri Swamija Vishwanande

Uskrs je prošao, a poruka Swamija Vishvanande će vječno živjeti u našim srcima. Uživajte!

Umu je jako teško imati vjeru. Um uvijek propituje vjeru jer vi sumnjate u sebe. Jedna misao nastane i imate vjeru, a onda druga misao poništava prvu i kaže da nemate vjeru.

Uvijek ste pod izazovom uma. Kada je takva situacija onda nema ni vjere ni ljubavi budući da vjera i ljubav nastaju u poniznosti. Bez toga ništa ne vrijedi. Bog se kroz mnoge svece manifestirao kroz stoljeća da nas podsjeti na samo jednu stvar - da smo božanski. Morate spoznati svoju bogoliku prirodu. To je nasljedstvo koje nam je Bog dao da nadiđemo ljudsku prirodu i da zračimo Božju svijest. To će se dogoditi samo onda kada probudite istinsku ljubav. To će se dogoditi kada budete imali vjere. Bog nam je to omogućio da postignemo na lagan način šaljeći nam svoje glasnike da nas podsjeti na jednostavne stvari. Ali um je čovjeka jako kompliciran.

Teško je razumjeti jednostavnost. Ljudi vole velika predavanja jer time hrane um. Ljudi mi se često žale: "Guruji, jaaaaako je teško! Kako da to postignem?" Stalno slušam te žalopoljke. Sveci su nas stalno podsjećali na to, ali izgleda da nam je to teško razumijeti.

Kada dajete ljudima jednostavne stvari, onda oni traže teške. Kada imaju teškoće onda se vole žaliti: "Zašto je to tako teško? Ne razumijem ništa?"

Ali kad im daješ lagane stvare onda se žale jer da je prelako. Kada im stvari učiniš težim onda se žale da ne mogu dalje. Što zapravo želite?

Krist je rekao: "Dosadilo mi je da vam dajem zakone i spise. Ja ću to za vas učiniti". On je na sebe preuzeo sve. Razapet je i usprkos tome uzdignuo se u slavi i uzeo na sebe sve grijehe i time je podnio veliku žrtvu. Ovo je žrtva istinskog prijatelja. On je uzeo vaše grijehe, vašu karmu na sebe. Ali nije rekao samo to. Nije rekao da uzima sve na sebe, već je rekao: "Ako me želite slijediti podignite svoj križ. Ja ću vam pomoći, ali vi morate učiniti svoj dio. Pomoći ću vam, ali ako ne prihvatite štogod vam Bog daje nećete nigdje stići čak i ako ja sve za vas radim vi ne biste ništa radili."

Sve bi bilo uzaludno. Jer vi ne znate težinu svoga križa. Kada ga nosite onda znate, a znate i kada primate pomoć. Ali ako kažete da će Krist sve napraviti za vas onda nastavite čekati. Tako mnogi ljudi razmišljaju, budući da je Krist rekao: "Dajte mi svoj teret i ja ću ga nositi za vas. Uzeo sam grijehe svijeta na sebe."

Zašto on mora trpjeti za grijehe svih nas? On je došao da nam pokaže put.

To je ono što svatko treba napraviti. Podigniti vlastiti križ i prihvati štogod nam Bog daje bez obzira je li to dobro ili loše. Bog će nam dati ono što nam treba dati. On je pravičan Bog. Možda nije pravičan za um jer smo mi svi 'mudri' ljudi, pametniji od Boga. Što bolje naučimo prihvatiti Boga s vjerom i ljubavlju vidjet ćemo da nas On nosi. Naš život je vođen njegovom voljom. "Ja vam mogu pokazati kako voljeti, ali vas ne mogu prisiliti voljeti." Ovo mora doći s vaše strane. Voljno morate ponuditi ljubav i Bog će je prihvatiti.

To je uskrsnuće - kada ste spoznali, kada ste prihvatili svoj duhovni put. Kada ste čvrsto usidreni na svom duhovnom putu ništa vas ne može uzdrmati.

Kada pogledate što je Krist govorio apostolima to je upravo ono što sam vam sada rekao. Dao im je sve i pokazao put. Nemojte biti kao mnogi koji su bili oko Krista uzimajući sve zdravo za gotovo. Budite poput bliskih Isusovih učenika. Iako za vrijeme raspeća nisu bili uz njega, ipak su se vratili. Budite poput njih koji su se potpuno predali njegovoj volji, njegovoj ljubavi. Krist je uskrsnuo - uistinu je uskrsnuo!

Blagoslovi neprijatelje moje, Gospode

Blagoslovi neprijatelje moje, Gospode. I ja ih blagoslivljam i ne kunem.

Neprijatelji su me više gurnuli Tebi u naručje nego prijetelji. Prijatelji su me vezivali za zemlju, neprijatelji su me odvezivali od zemlje i rušili sva moja nadanja u zemlju.

Ovi su me učinili strancem u zemaljskim carstvima i nepotrebnim stanovnikom zemlje. Kao što gonjena zvijer nađe sigurnije sklonište nego li negonjena, tako sam i ja, gonjen neprijateljima, našao najsigurnije sklonište, sakrivši se pod Tvoj šator, gdje ni prijatelji ni neprijatelji ne mogu pogubiti dušu moju.

Oni su umjesto mene ispovijedili grijehe moje pred svijetom.
Oni su me šibali kad sam se ja ustezao šibati samog sebe.
Oni su me mučili onda kad sam ja bježao od muka.
Oni su me grdili onda kada sam ja sam sebi laskao.
Oni su me pjuvali onda kada sam se ja punio ponosom.

Blagoslovi neprijatelje moje, Gospode. I ja ih blagoslivljam, i ne kunem.

Kada sam se ja pravio mudrim, oni su me nazivali ludim.
Kada sam se ja pravio moćnim, oni su mi se smijali kao patuljku.
Kada sam htio voditi ljude, oni su me tjerali u pozadinu.
Kada sam se žurio obogatiti, oni su me tukli gvozdenom rukom.
Kada sam mislio mirno spavati, oni su me budili iz sna.
Kada sam zidao dom za dug i spokojan život, oni su ga rušili i gonili me van.
Zaista, neprijatelji su me odriješili od svijeta i produžili ruke moje do Tvoje halje.

Blagoslovi neprijatelje moje, Gospode. I ja ih blagoslivljam, i ne kunem.

Blagoslovi ih i umnoži ih; umnoži ih i još više ih ogorči protiv mene – kako bi moj bijeg k Tebi bio nepovratan; kako bi se nada u ljude pokidala sva kao paučina; kako bi smirenje potpuno zavladalo u duši mojoj; kako bi srce moje postalo grobom moja dva zla blizanca: oholosti i gnjeva; kako bi sve blago svoje skupio na nebu; ah kako bi se jednom oslobodio samoobmane, koja me je i zaplela u strašnu mrežu prividnog života.

Neprijatelji su me naučili da znam – što malo tko zna – da čovjek nema neprijatelja u svijetu izvan sebe. Samo onaj mrzi neprijatelje tko ne zna da neprijatelji nisu neprijatelji već surovi prijatelji.

Zaista teško mi je reći tko mi je učinio više dobra, a tko više zla na ovome svijetu: prijatelji ili neprijatelji.

Zato blagoslovi, Gospode, i prijatelje i neprijatelje moje.

Rob proklinje neprijatelje jer ne zna. A sin ih blagoslivlja jer zna.
Jer zna sin da mu se neprijatelji ne mogu dotaći života. Zato slobodno korača između njih i moli se Bogu za njih.

Blagoslovi neprijatelje moje, Gospode. I ja ih blagoslivljam, i ne kunem.

Vladika Nikolaj Velimirović, “Molitve na jezeru”, pisano na Ohridskom jezeru  (1921.-1922.)

Agni Parthene (Čista Djevo)

Swamijeva želja je da nakon liturgije pjevamo Agni Parthene (Čista Djevo), napjev, odnosno himnu koju je napisao Sv. Nektario iz Aegine na osnovu Theotokariona (knjige himni posvećenoj Majci Božjoj). Naravno mi u Shree Peetha Nilaya pjevat ćemo je na engleskom jeziku. Na hrvatskom je jednako lijepa i zato prilažem tekst. Jednoga bi dana bilo dobro uvježbati pa kada se okupimo u velikom broju kao proteklog Šivaratrija onda da iznenadimo našeg Swamija i otpjevamo je složno na hrvatskom.

(Mirotočive i krvotočive ikone iz Srbije, snimljene 2007 godine. u manastiru Lepavina)

Čista Djevo Vladičice neporočna Bogorodice

raduj se nevjesto nenevjesna

Mati Djevo Gospodarko pod čijim smo svi okriljem

raduj se nevjesto nenevjesna

Od sila nebeskih viša si od zraka sunca sjajnija

raduj se nevjesto nenevjesna

Radosti horova djevojačkih od anđela uzvišenija

raduj se nevjesto nenevjesna

Od nebesa si sjajnija od svijetlosti čistija

raduj se nevjesto nenevjesna

Od svih sila anđelskih ti si svetija

raduj se nevjesto nenevjesna

Marijo uvijek Djevo Gospodarko svijeta

raduj se nevjesto nenevjesna

Neporočna nevjesto sve čista Gospođo Presveta

raduj se nevjesto nenevjesna

Marijo nevjesto Gospodarko izvore naše radosti

raduj se nevjesto nenevjesna

Djevojko smjerna carice presveta Majko

raduj se nevjesto nenevjesna

Od heruvima časnija od serafima slavnija

raduj se nevjesto nenevjesna

Od bestjelesnih nebeskih sila uzvišenija

raduj se nevjesto nenevjesna

Preklinjem te Vladičice tebe sada prizivam

raduj se nevjesto nenevjesna

Tebi se klanjam sve vladarko tvoju milost tražim

raduj se nevjesto nenevjesna

Djevojko smjerna prečista vladičice presveta

raduj se nevjesto nenevjesna

Tebe prizivam usrdno o hrame osvećeni

raduj se nevjesto nenevjesna

Zaštiti me i izbavi od neprijatelja

raduj se nevjesto nenevjesna

Pokaži nasljednikom vječnoga života

raduj se nevjesto nenevjesna

Velika Gospa - blagdan Uznesenja Marijina

“Draga djeco! Danas vas pozivam da zajedno sa mnom u vašim srcima počnete graditi Kraljevstvo Nebesko, da zaboravite na ono osobno i vođeni primjerom moga Sina pomislite na Božje. Što On želi od vas? Ne dozvolite sotoni da vam otvara putove zemaljske sreće, putove na kojima nema moga Sina. Djeco moja, lažni su i kratko traju. Moj Sin jest. Ja vam nudim vječnu sreću i mir, jedinstvo s mojim Sinom, s Bogom. Nudim vam Kraljevstvo Božje. Hvala vam.” (Gospina poruka, koju je prenijela vidjelica Mirjana 2. kolovoza 2010.)

“Draga djeco! Iznova vas pozivam slijedite me s radošću. Sve vas želim voditi mom Sinu i vašem Spasitelju. Niste svjesni da bez Njega nemate radosti i mira, a ni budućnosti, ni života vječnog. Zato dječice, iskoristite ovo vrijeme radosne molitve i predanja. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.” (25. srpnja 2010. poruka preko vidjelice Mirjane)

“Draga djeco! Moj majčinski poziv koji vam danas upućujem je poziv istine i života. Moj Sin, koji je život, ljubi vas i poznaje u istini. Da biste upoznali i voljeli sebe, morate upoznati moga Sina, a da biste upoznali i voljeli druge, morate u njima vidjeti moga Sina. Zato, djeco moja, molite, molite da biste shvatili i slobodnim se duhom predali, u potpunosti preobrazili, i na taj način Kraljevstvo nebesko u svom srcu na zemlji imali. Hvala vam!” (2. srpnja 2010. poruka preko vidjelice Mirjane)

Bog Otac govori svojoj djeci (treći dio)

"Ljudi vjeruju da sam Ja grozan Bog koji će strmoglaviti cijelo čovječanstvo u pakao. Kakvo će veliko čuđenje biti na kraju vremena kada vide mnoge duše koje su smatrali izgubljenim kako uživaju u vječnom blaženstvu među izabranim!

Želio bih da sva Moja stvorenja budu uvjerena u postojanje Oca koji se brine za njih i koji želi da okuse, već na zemlji predokus vječne radosti. Majka nikada ne zaboravi mala stvorenja koja je donijela na svijet. Nije li još čudesnije to da Ja mislim na sva Svoja stvorenja? Ako majka voli malo biće koja sam joj dao, Ja ga ljubim još više jer sam ga stvorio. Čak i da se dogodi da majka manje voli svoje dijete zbog nekog nedostatka, Ja ću ga naprotiv, još više voljeti. Kasnije ga može zaboraviti ili rijetko ga se spomenuti, posebno kada zbog svoje dobi više nije u njezinoj skrbi, ali Ja ga nikada neću zaboraviti. Uvijek ću ga voljeti, čak ako Me se više i ne prisjeća, svoga Oca i Stvoritelja, Ja ću ga se dalje sjećati i ljubiti.

Već sam vam rekao kako priželjkujem da vi već ovdje, na zemlji, uživate u vječnoj radosti, ali i dalje ne shvaćate stvarno značenje Mojih riječi. Evo ga: ako Me ljubite i dozivate Me dragim imenom Oca, već sada i ovdje započetćete živjeti u ljubavi i povjerenju koje će vas činiti sretnim u vječnosti i koje ćete opjevati u nebesima u zajedništvu s izabranim. Nije li ovo predokus radosti nebesa koja će zauvijek trajati?

Stoga želim da se čovjek često sjeti kako sam upravo ondje gdje je on, kako on ne bi mogao opstati kada ne bih bio s njime, živeći s njime. Unatoč njegovim uvjerenjima, Jaću mu uvijek ostati blizak. O, kako bih volio vidjeti ostvarenje Svoga plana! Do sada čovjek nije nikada razmišljao da Bogu, svome Ocu učini ovu radost o kojoj ću sada govoriti: volio bih vidjeti veliko povjerenje koje je uspostavljeno između čovjeka i nebeskog Oca; istinski duh obiteljstva i pažljivosti istovremeno, kako ne biste izrabljivali Moju veliku dobrotu.

Poznajem vaše potrebe, želje i sve u vašim srcima. Kako bih bio sretan i zahvalan kada bih vidio vaš dolazak k Meni u kojem Mi povjeravate svoje potrebe, poput sina koji ima puno pouzdanje u svojega oca. Kako bih vam mogao odbiti najmanju ili najveću stvar koju zaištete od Mene? Čak ako Me ne vidite, ne osjećate li Moju blizinu u stvarima koje se događaju vama i oko vas? Kako ćete samo biti nagrađeni jednog dana jer povjerovaste u Mene, bez da Me vidjeste! Čak sada kada sam ovdje Osobno među vama, govoreći vam, neprestano ponavljajući na svaki mogući način da vas ljubim i želim biti spoznat, voljen i slavljen s posebnim štovanjem, vi Me ne možete vidjeti, izuzet jedne osobe kojoj govorim ovu poruku! Samo jedna usred cijeloga čovječanstva! Ipak, govorim vama, u njoj kojoj govorim, vidim sve vas i govorim svima i svakom pojedinom od vas te vas volim kao da Me vidite!

Žudim za čovjekovim spoznanjem Mene, da osjete kako sam blizak svakome od njih. Zapamti čovječe kako želim biti uzdanje ljudskoga roda. Nisam li već? Čovjek bi bio izgubljen kada ne bih bio njegova nada. Neophodno je da budem prepoznat kao takav, kako bi mir, pouzdanje i ljubav mogli ući u srca ljudi te kako bi uspostavili odnos s njihovim Ocem na nebesima i na zemlji!

Nemojte Me doživljavati kao onog strašnog i starog čovjeka kojega ljudi oslikavaju u svojim slikama i knjigama! Ne, Ja nisam ni mlađi ni stariji od Svojega Sina ili Svoga Duha Svetoga.

Stoga bih želio da Me svi, od najmlađih do najstarijih, zovu po Mome obiteljskom imenu Oca i Prijatelja. Ja sam uvijek s vama; čineći sebe sličnim vama kako bih vas učinio slične sebi. Kako bi velika bila Moja radost kada bih vidio roditelje kako podučavaju svoju djecu da Me oslovljavaju imenom Oca, što i jesam! Volio bih vidjeti kako se u ove mlade duše ulijeva povjerenje i sinovljeva ljubav za Mene! Sve sam učinio za vas, hoćete li to učiniti za Mene?

Gledajte, položio sam Svoju krunu na Svoje Noge i prinio svijet Svome Srcu. Ostavio sam Svoju slavu u nebesima i sišao ovdje postajući sve za sve ljude, preobrazivši se u siromašnog kod siromaha i bogatog kod bogataša. Želim zaštiti mlade ljude kao blagi Otac. Toliko je zla u svijetu!

Ove siromašne, neiskusne duše dopuštaju da budu zavedene privlačnošću poroka koji malo po malo vodi potpunoj propasti. Posebno vi, kojima je potreban netko da se brine za vas kako biste izbjegli zlo, dođite k Meni! Ja sam Otac koji vas voli više nego što će to ikad moći bilo koje stvorenje! Sklonite se blizu, veoma blizu Mene; povjerite Mi svoje misli i svoje želje. Voljet ću vas privrženo. Sada ću vas obdarit milostima, a budućnost ću vam blagosloviti. Budite sigurni kako vas neću zaboraviti nakon petnaest ili dvadesetpet ili trideset godina nakon što sam vas stvorio. Dođite! Uviđam kako vam je veoma potreban blag i beskrajno dobar Otac poput Mene.»

Bog Otac govori svojoj djeci (drugi dio)

"Da, ljubav je. To vam želim naznačiti. Ova ljubav je sada zaboravljena. Želim vas podsjetiti na nju kako biste naučili spoznati Me onakvoga kakav jesam, kako ne bi ste bili poput robova, prestrašeni od Oca koji vas toliko voli.

Vidite kako smo u ovoj priči tek na prvim danima prvog stoljeća i zato bih želio nastaviti sa sadašnjim vremenom, dvadesetim stoljećem.

O, kako je samo Moja očinska ljubav zaboravljena od ljudi! Ipak vas tako srdačno volim. U Svojemu Sinu, to jest u Osobi Mojega Sina koja je postala čovjekom, što li nisam sve učinio! Božanstvo je zaogrnuto u čovještvo, ono je umanjeno, osiromašeno, poniženo. Sa Svojim Sinom Isusom proveo sam život rada i žrtve. Prihvatio sam Njegove molitve kako bi ljudi posjedovali jasno označeni put po kojem će uvijek kročiti u pravdi te tako sigurno doći k Meni.

Naravno, shvaćam slabosti Svoje djece; zbog toga sam zatražio od Mojega Sina da im dade sredstva kojima će se ponovno uspraviti nakon pada. Ta će im sredstva pomoći očistiti se od grijeha, kako bi i dalje ostali djecom Moje ljubavi. To su ponajviše sedam Sakramenata te najvažnija sredstva vašega spasenja; Križ i Krv Mojega Sina koja se izlijeva na vas svaki čas dok to želite, bilo u sakramentu Pokore ili Svete Žrtve, usprkos vašem padu.

Draga Moja djeco, već vas dvadeset stoljeća obasipam ovim darovima s osobitom milošću, a s tako siromašnim urodom. Kolika su se mnoga Moja stvorenja koja su postala djecom Moje ljubavi kroz Mojega Sina brzo strmoglavila u vječni bezdan! Zaista, oni nisu spoznali Moju beskrajnu dobrotu. Ja vas toliko silno volim!

Barem vi koji znate da dolazim osobno razgovarati s vama kako biste spoznali Moju ljubav, zbog vas samih, nemojte se strmoglaviti u ponor. Ja sam vaš Otac!

Je li moguće da nakon što ste Me smatrali vašim Ocem i iskazali Mi vašu ljubav, smatrate da posjedujem tako tvrdo i bešćutno srce da dopustim vašu propast? Ne, nemojte vjerovati u to! Ja sam najbrižljiviji Otac! Poznajem slabosti Svojih stvorenja. Pristupite mi, dođite s pouzdanjem i ljubavlju! Oprostit ću vam nakon što se pokajete, čak ako su vaši grijesi gnjusni poput kaljuže, vaša vjera i ljubav potaknutće Me da ih oprostim kako ne biste bili suđeni! Istina je da sam pravedan, ali ljubav iskupljuje sve.

Poslušajte dječice Moja, dopustite da vam iznesem usporedbu i bit ćete osvjedočeni u Moju ljubav. Za Mene vaši su grijesi poput željeza, a vaša djela ljubavi poput zlata. Čak kada biste mi predali tisuće kilograma željeza, ono ne bi vrijedilo kao deset kilograma zlata. Ovo znači da čak s malo ljubavi, velike nepravde mogu biti okajane.

Ovo je veoma bezbrižan način gledanja na Moji sud prema Mojoj djeci, svim ljudima bez iznimke. Dođite k Meni. Ja sam vam tako blizu. Morate Me voljeti i častiti kako ne biste bili suđeni ili štoviše kako biste bili suđeni po beskrajno milostivoj ljubavi.

Nemojte sumnjati! Da Moje Srce nije ovakvo, odavno bi uništio svijet svaki put kada bi zgriješio; ali kao što vidite, Moje skrbništvo se svakoga časa očituje kroz milosti i blagoslove. Iz ovoga možete razabrati kako postoji Otac koji je povrh svih očeva; Otac koji vas voli te nikada neće prestati ljubiti, dok vi to želite.
Dolazim među vas na dva načina: putem Križa i Euharistije!

Putem Križa silazim među Svoju djecu jer sam kroz Križ sproveo Svojega Sina koji vas je otkupio. Za vas Križ je put kojim ćete se uzdići do Mojega Sina, te od Mojega Sina do Mene. Bez Križa nikada ne biste mogli doći k Meni jer je čovjek griješeći navukao na sebe kaznu kojom je odcjepljen od Boga.

Znajte da želim biti spoznat, voljen i iznad svega slavljen. Neka svi spoznaju Moju neiscrpnu dobrotu za ljude, posebno za grješnike, umiruće i sve koji pate. Obznanite im kako želim samo jedno: sve ih voljeti, obdariti ih Svojim milostima, oprostiti im kada se pokaju, te iznad svega suditi, ali ne po Mojoj pravednosti, već po Mojoj milosti kako bi svi bili spašeni i ubrojeni među Moje odabrane. Za okončati ovaj kratak prikaz dajem vam obećanje koje će roditi vječnim plodom. Ovako glasi: ako me dozovete imenom Oca s ljubavlju i pouzdanjem, taj će vam Otac s ljubavlju i milošću sve dati.

Od čovjekova stvaranja ni jedan čas nije prošao, a da nisam obitavao uz njega. Kao njegov Stvoritelj i Otac osjećam potrebu voljeti ga. Nije da ga trebam, već Moja ljubav, kao njegovom Ocu i Stvoritelju, nalaže Mi da ljubim ljude. Stoga prebivam u čovjekovoj blizini, svugdje ga slijedeći, pomažem mu u svim stvarima, opskrbljujući ga svime. Vidim njegove potrebe, njegove muke, sve njegove želje, a Moja najveća radost leži u tome da mu pomognem i spasim ga."

(nastavlja se)

Bog Otac govori svojoj djeci (prvi dio)

«Već sam ti rekao, te ponavljam; ne mogu dati Svoga voljenoga Sina još jednom da bi dokazao Svoju ljubav za ljude! Ja sada dolazim među njih kako bi ih volio i kako bi im obznanio tu ljubav, preuzimajući njihovu sliku, njihovo siromaštvo. Gledaj, sada odlažem na stranu Svoju krunu i svu Svoju slavu kako bi preuzeo izgled običnoga čovjeka!»

Preuzevši izgled običnog čovjeka odlažući Svoju krunu i Svoju slavu na Svoje Noge, uzeo je globus svijeta držeći ga kod Svog Srca, podržavajući ga s Svojom lijevom Rukom. Tada je sjeo do mene. O Njegovom dolasku i izgledu u kojem se udostojao obznaniti se te Njegovoj ljubavi mogu reći samo par riječi. U svom neznanju ne znam kakvim riječima opisati ono što mi je otkrio.

(Ovako počinje objava Boga-Oca jednostavnoj i poniznoj duši koja se zove majka Eugenia Elizabeta Ravasio. Tko je to majka Eugenia, koju Bog Otac naziva «Mojom voljenom kćeri», «Mojim malim cvijetom»?

Rođena je u San Gervasiu d'Adda (danas Capriate San Gervasio), malenom gradiću u provinciji Bergamo, Italija, 4. studenog 1907., u seljačkoj obitelji.

Primila je samo osnovnu naobrazbu. Nakon par godina radeći u tvornici, u dobi od 20 godina, priključila se Kongregaciji Naše Gospe od Apostola. Tu je razvila snažnu karizmu koja ju je odvela do izbora za časnu majku kongregacije u dobi od samo 28 godina. Posve nezavisno od njenih duhovnih mogućnosti, njezin rad na socijalnom području bio bi dovoljan da joj osigura mjesto u povijesti. U 12 godina misionarske djelatnosti otvorila je preko 70 centara – svaki s ambulantom, školom i crkvom u najzabačenijim mjestima Afrike, Azije i Europe.

Otkrila je prvi lijek protiv gube, radeći ga od sjemena tropske biljke. Ovaj je lijek kasnije istraživan i dalje razvijan na Pasteurovom Institutu u Parizu. Tijekom razdoblja 1939. - 1941. ona je osmislila, isplanirala i dovela do ostvarenja projekt «Grad za gubavce» kod Azopte (Obala Bjelokosti). Kao znak priznanja ovom postignuću, Francuska je dodijelila Courone Civique, najveće nacionalno priznanje za socijalni rad, Kongregaciji sestara misionarki od Naše Gospe od Apostola kojoj je majka Eugenia bila nadstojnica od 1935. do 1947.

Majka Eugenia se vratila Ocu 10. kolovoza 1990. Njezina najveća ostavština za nas je «Poruka Oca» (Otac govori Svojoj djeci), jedina privatna objava osobno od Boga Oca koja je priznata autentičnom od Crkve nakon deset godina najstrožih ispitivanja. Vrijedno je spomenuti da je Otac diktirao poruku majci Eugeniji na latinskom, jeziku koji joj je bio potpuno nepoznat.)


"Ovo je stvarni razlog Mojega dolaska:

1. Dolazim izgnati pretjerani strah koji Moja stvorenja imaju o Meni i kako bih im pokazao kako je Moja radost u tome da budem spoznat i voljen od Moje djece, to jest od svih ljudi, sadašnjih i budućih.

2. Dolazim donijeti nadu ljudima i narodima. Koliki su je već davno izgubili! Ova nada datće im život u miru i sigurnosti, služeći u korist njihovoga spasenja.

3. Dolazim se obznaniti onakvim kakav jesam, kako bi čovječje povjerenje poraslo zajedno s njegovom ljubavlju za Mene, njihovoga Oca. Imam samo jednu brigu; čuvati sve ljude i voljeti ih kao Svoju djecu.

Ja sam Vječni Otac; kada sam bio sam, već sam mislio upotrijebiti svu Svoju moć kako bi stvorio biće na Svoju sliku. Ali prvo je moralo doći do materijalnog stvaranja, kako bi ta bića mogla pronaći sredstva za život; tada sam stvorio svijet. Napunio sam ga sa svim stvarima za koje sam znao da će biti potrebne čovjeku: zrak, sunce i kiša, te mnoge druge stvari za koje sam znao da su potrebne za život. Na kraju stvoren ječovjek! Bio sam zadovoljan svojim djelom. Čovjek je zgriješio, ali upravo se tada iskazalo Moje beskrajno milosrđe. U Starome Zavjetu stvorio sam i odabrao proroke koji su živjeli među ljudima. Njima sam kazivao Svoje želje, Svoje žalosti i Svoje radosti, kako bi ih svima objavili.

Što je zlo više raslo, to Me Moja dobrota više požurivala da se objavim ispravnim dušama kako bi one mogle prenijeti Moje zapovjedi onima koji su stvarali nered. Katkada sam zbog toga bio primoran biti strog kako bi ih prekorio, ne da ih kaznim – to bi učinilo samo štetu, već kako bi ih udaljio od poroka i priveo ih k njihovom Ocu i njihovom Stvoritelju kojega su zaboravili i zanemarili u njihovoj nezahvalnosti. Kasnije je zli osvojio ljudska srca u tolikoj mjeri da sam bio primoran poslati nedaće na svijet kako bi očistio čovjeka kroz patnju, razaranje njihovog vlasništva ili čak njihovu smrt. To je bio Potop, uništenje Sodome i Gomore, ljudski rat protiv čovjeka.

Uvijek sam želio ostati u ovom svijetu među ljudima. Tako da sam tijekom Potopa bio blizu Noe, jedinoga ispravnoga čovjeka tada. Tijekom drugih nedaća uvijek sam pronalazio pravedna čovjeka s kojim sam mogao ostati, kroz njega Ja sam živio među ljudima toga vremena i uvijek je bilo tako. Zbog Moje beskrajne dobroti prema čovječanstvu svijet je često bio pročišćavan od svoje pokvarenosti. Nastavio sam odabirati pojedine duše s kojima sam bio zadovoljan jer sam kroz njih mogao biti zadovoljan Svojim stvorenjima, ljudima. Nije li On rekao:

«Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?» - «Nesciebatis quia in his quae Patris mei sunt oportet Me esse?» Lk 2,49
«Došao sam samo kako bi izvršio volju Oca svoga»
«Štogod zatražite od Oca u moje Ime, dat će vam»

«Ovako ćete se Njemu moliti: "Oče naš, koji jesi na nebesima…"», i drugdje, budući da je došao slaviti Oca i obznaniti ga ljudima, On reče: «Tko je vidio mene, vidio je i Oca»
«Ja sam u Ocu i Otac je u meni»
«Nitko ne dolazi Ocu osim po meni» - «Nemo venit ad Patrem nisi per
Me» Iv 14,6
«Tkogod je sa mnom, i s mojim Ocem je».
Spoznajte ljudi da sam kroz cijelu vječnost imao samo jednu želju: da Me ljudi spoznaju i vole. Želim ostati zauvijek s njima. Želite li istinski dokaz moje želje koju sam upravo izrazio?

Zašto sam zapovjedio Mojsiju da izgradi šator i kovčeg saveza, nego da dođem i prebivam kao Otac, brat i bliski prijatelj sa Svojim stvorenjima, ljudima? To je bila Moja gorljiva želja. Unatoč svemu, oni su Me zaboravili i uvrijedili bezbrojnim grijesima. Predao sam Mojsiju Svoje zapovijedi kako bih ih podsjetio na Boga, njihovog Oca i Njegovu jedinu želju da ih spasi. Morali su poštivati zapovijedi i time se sjetiti svoga bezgranično dobroga Oca koji se uvijek brine za njihovu sadašnjost i vječno spasenje.

Sve je to zaboravljeno i ljudi su potonuli u zablude i strah smatrajući da je preteško slijediti zapovijedi koje sam im predao preko Mojsija. Izmisli su druge zakone kako bi ih lakše održavali u sugla- snosti sa svojim hirovima. Malo po malo, u pretjeranom strahu kojeg su imali od Mene, sve su Me više zaboravljali i nagomilavali uvrede protiv Mene.

Međutim Moja ljubav za te ljude, Moju djecu nije se nikada uistinu ugasila. Kada sam uvidio da Me niti patrijarsi niti proroci nisu mogli učiniti spoznatim i voljenim od ljudi odlučio sam doći Osobno. Ali kako sam mogao doći među njih? Jedino sam mogao doći Osobno, u Svojoj drugoj Osobi Svoga božanstva. Hoće li Me prepoznati? Hoće li Me slušati? Ništa u budućnosti Meni nije bilo sakriveno; odgovorio sam si sam na ova dva pitanja: «Neće se obazirati na Moju prisutnost, iakoće biti blizu Mene. Kroz Mojega Sina oni će sa Mnom okrutno postupati, unatoč svemu dobru što će On učiniti za njih. Kroz Mojega Sinu oni će Me vrijeđati svojim riječima, pribitće Me na križ kako bi Me ubili.»

Hoću li stati zbog toga? Ne, Moja je ljubav za Moju djecu, ljude, prevelika. Nisam se ondje zaustavio. Shvatite da sam vas volio više nego Svoga ljubljenog Sina ili bolje rečeno samoga Sebe.

Ovo što vam govorim, toliko je istinito da ako bi i jedno od Mojih stvorenja bilo dostatno da nadoknadi grijehe ostalih ljudi životom i smrću sličnim onome Mojega Sina, Ja bih oklijevao. Zašto? Jer bih iznevjerio Svoju ljubav kada bih bio učinio da voljeno stvorenje pati umjesto da Ja patim, u Svojem Sinu. Nikada ne bih želio da Moja djeca pate.

Ovo je u kratko priča Moje ljubavi do Mojega dolaska među ljude u Mojem Sinu. Većini ljudi su poznate sve ove stvari, ali ipak ne uspijevaju uhvatiti bit; ljubav je vodeće načelo u svemu!"

(nastavlja se)

Relikvije/moći svetaca

Jedna od velikih strasti Swamija Vishwanande je skupljanje relikvija svetaca širom svijeta. Osim u kapelici, osposobljena je i susjedna soba u kojoj su izložene mnogobrojne relikvije. Relikvija je dio tijela sveca kao npr. koža, kosa, tkivo i slično. Isto tako pod relikvijom se podrazumijeva dio odjeće ili obuće koje je svetac nosio. Relikvije se kod nas nazivaju i moći, jer one imaju snagu ozdravljenja osobe i to tjelesnog, mentalnog, emocionalnog, psihičkog i duhovnog. Mnogi su slučajevi poznati ozdravljenja kada su svetačke moći djelovale kroz, naravno, vjeru štovatelja. Bez vjere ništa se ne može postići. Relikvije imaju u sebi ogromnu snagu i potencijal. Isto je i sa mjestom hodočašća, mjestom gdje je određeni svetac živio ili djelovao. I dan danas se mogu osjetiti vibracije mnogih svetaca iako su napustili tijelo prije mnogo stoljeća. Moći su živući dokaz autentičnosti sveca. Ako osoba zatvori oči i ne dopušta suncu da osvjetli stazu pred kojom hoda, što se on može nadati tada? Isto je tako sa moćima. Vjerom otvaramo kanal kroz kojeg snaga odnosno moć sveca nesmetano pritječe u izobilju. Samo vlastitom blokadom spriječavamo ovaj tok energije i iscjeljenja.

Slika prikazuje detalj iz kapelice. Obrub ovog svetačkog slikobraza je poredan sa mnogim relikvijama koje su postavljene u zasebne staklenke. Čak i kroz staklo moć sveca ima djelovanje. Kyrie Eleison.

Akathist u slavu svih Svetaca i Mučenika

U kapelici u Springenu dnevno se održavaju molitve koje imaju pravoslavni predznak. Štuju se mnogi kršćanski sveci. Jedanput tjedno (subotom) održava se liturgija kada se posvećuje kruh i vino.

Ovako otprilike izgleda dio štovanja svetaca:

Kontakion 1
O presveti Sveci, vi koje vas je Kralj Moći odabrao - Gospodin Isus Krist - te nam bijaste poslani kao vodići i vršitelji čudesa. Mi vas štujemo - vi koji ste slavljeni od Boga te vam nudimo himnu zahvalnosti, koju pomoću vaših molitvi mi možemo biti oslobođeni od svih mreža neprijateljevih i kako bismo postigli oslobođenje naše duše, i zato vam pjevamo:

Radujte se, svi Sveci i mučenici - naši sveti zaštitnici!

Ikos 1
Arkanđeli i anđeli su sa ljubavlju promatrali vaše živote, koji su bili poput anđeoskog. O presveti Sveci, vi ste nastojali udovoljiti Gospodinu, održavajući čistoću svoje duše, i umrtvljujući svoja tijela postom, molitvom i patnjom. Promatrajući vaše živote koji su Bogu mili, sa poniznošću mi vam pjevamo:

Raduj se, O Kraljice svih svetaca i Majko Božja, moli Boga za nas!
Raduj se, Sveti Nikola, veliki činitelju čudesa, koji nas nisi napustio, nas koji smo ovdje dolje na zemlji!
Raduj se, Sveti Martine iz Toura, koji ubrzano slušaš molitvu siromaha, oslobodi naša srca svih strasti!
Raduj se, Sveti Benedikte, svjetlo koji osvjetljava sve kutke na zemlji, nauči nas predaji!
Raduj se, Sveti Serafine iz Sarova, podari nam milost da vidimo Boga!
Raduj se, Sveti Nerkuriju, učini naša srca prekrasnim sa dobrim djelima!
Raduj se, Sveti Ivane Krstitelju, podari nam milost da vječno slavimo Krista!
Raduj se, Sveta Ana, Majko Teotokosa, ispravi naše živote svojim uplivom!
Raduj se, Sveti Georgije, koji istjeruješ Sotonu prema paklu, osnaži nas u činjenju svakog dobra!
Raduj se Sveti Kristofere, svojom molitvom za nas pred Bogom, ispravi naš put!
Raduj se, Sveta Veronika, podari nam istinsku viziju Boga!
Raduj se, Sveta Irena iz Christovalantua, obaspi nam vjeru pred Bogom!

***

Ovo je samo mali dio štovanja koje stanovnici ašrama, kao i dragi gosti, redovito izvršavaju.

Akathist velikom učeniku i iscjelitelju Panteleimonu

Akathist velikom mučeniku i iscjelitelju Panteleimonu je molitva koje se u večernjim satima održava u kapelici u Springenu. Više o ovome svecu i iscjeljitelju neki drugi put. Za one koji nisu do sada posjetili Springen mogu pročitati nekoliko hvala koje se pjevaju/recitiraju u čast ovoga velikana i mučenika.

Kontakion 1

Odabrani nositelju Kristove pasije i graciozni iscjelitelju, koji besplatno iscjeljuješ bolesne, slavimo te u pjesmama kao našeg zaštitnika. Ti koji si smion u Gospodu, oslobodi nas od svih zala i bolestiju. Tebi se utječemo s ljubavlju:

Raduj se, Veliki Mučeniče i Iscjelitelju Panteleimone!

Ekos 1
Poznajemo te, slavni Panteleimone, kao zemaljskog anđela i nebeskog čovjeka. Jer prešao si sa zemlje na Nebo ukrašen anđeoskom čistoćom i mučeništvom, s anđelima i svim svecima koji stoje ispred prijestolja Gospodina Slave, ti koji se moliš za sve nas na zemlji koji te štujemo s ovim invokacijama:

Raduj se, bakljo pobožnosti!
Raduj se, najslavnija svjetiljko Crkve!
Raduj se, ukrasu štovanih mučenika!
Raduj se, podrško vjernima u nepokolebljivoj ustrajnosti!
Raduj se, prekrasna mladosti!
Raduj se, ratniče Krista nepobjedive hrabrosti!
Raduj se, ti koji si odrastao u svijetu, ali nisi bio od svijeta!
Raduj se, anđele od krvi i mesa, koji si nadvisio sve smrtnike!
Raduj se, blagoslovljeni stvanovniče Nebesa!
Raduj se, nositelju božanskog znanja!
Raduj se, ti koji uzvisi vjeru!
Raduj se, ti koji svrgnu s prijestolja beznađe!
Raduj se, Veliki Mučeniče i Iscjelitelju Panteleimone!

Kontakion 2
Vidjevši u tebi svog odabranika, Gospodin volješe ljepotu duše tvoje, jer, prezrevši svu zemaljsku slavu i zadovoljstva, čeznuo si ukrasiti se krunom mučeništva, ranjen božanskom ljubavlju insiprirala nas je tvoja pjesma: Aleluja! (3x)

Ekos 2
Budući da si posjedovao božanski inspirirano znanje, o vrijedni ratniče Panteleimone, ti zaprepasti Cara Maksimilijana hrabrošću duše tvoje te riječima kojima bez straha propovijedaše Krista. Stoga, slaveći tvoju hrabrost, obraćamo ti se riječima:

Raduj se, ti koji prezre Maksimilijanove prijetnje!
Raduj se, ti koji se ne povinova savjetima bezbožnika!
Raduj se, promicatelju istinskog obožavanja!
Raduj se, iskorjenitelju štovanja demona!
Raduj se, optužitelju bijesa mučitelja!
Raduj se, ti koji dokinu beznađe idola!
Raduj se, ti koji raspusti skupštinu bezbožnika!
Raduj se, ti koji zamijeni prolazno za božansku radost!
Raduj se, ti koji pričaše s nevidljivim anđelima!
Raduj se, ti brate svetaca koji dugo patiše!
Raduj se, ti koji posrami Sotonu!
Raduj se, ti koji proslavi Krista!
Raduj se, Veliki Mučitelju i Iscjelitelju Panteleimone!

O oprostu i vjeri

„Jednog dana kad je Franjo otišao u crkvu moliti, neki heretik ili manihejac, vidjevši na kakvom je glasu svetosti Franjo među narodom, želio je poljuljati njihovu vjeru i ogaditi im svećenika koji je služio u tamošnjoj crkvi. A taj župnik je zaista bio čovjek na lošem glasu – imao je priležnicu – pa je heretik rekao: „Zašto da vjerujemo u ono što ovaj čovjek govori, i zašto da poštujemo njega koji u svojoj kući drži priležnicu i prlja svoje ruke dodirujući tu bludnicu?“ A Svetac, vidjevši da je heretik zlonamjeran, pred svim ljudima priđe svećeniku, klekne pred njega i reče: „Ja ne znam jesu li ruke ovoga svećenika učinile sve ono što sam upravo čuo; pa čak i da jesu, ja znam da sve to ne može poništiti djelovanje i moć svetih sakramenata. I stoga, jer po ovim rukama na ovaj narod Bog izlijeva velike darove i milosti, ja ih cjelivam časteći tako ono što one dijele i Onoga koji im je dao ovlasti da to čine.“ Govoreći to i klečeći pred svećenikom, poljubio je njegove ruke i tim činom unio pomutnju među heretike i one koji su ih podržavali.“

(John Moorman: „Novi cvjetići Svetoga Franje“)

Misao dana

"Kristov nauk ne posjeduje blagozvučnost ulagivanja, jer ne laska grešnicima, ne obećava zemaljska dobra, već strogo upozorava i uči trapiti tijelo, prezirati svijet. Zato ih je malo koji ga slušaju.

Izabirući priproste i neuke, Gospodin pokazuje da je mudrost svijeta suha i neukusna. Mudrost tijela je noćni demon: slijepa je, ma koliko uvjerena da jako dobro vidi; samo noću ima izoštren vid, kao mačak. Sva je mudrost i razboritost ovoga svijeta u tome da hrani i zadovolji tijelo, nagomilavajući bogatstva – a ona su kamenje kojim će mudri i razboriti ovoga svijeta biti kamenovani na dan suda."

Sv. Antun Padovanski

Duhovna suhoća

Duhovnom suhoćom nazivam sve ono što je protivno trećem pravilu (o duhovnoj utjehi), kao što je zamračenost duše, uzburkanost u njoj, pobude na niske i zemaljske stvari, nemir uslijed različitih uzrujavanja i napasti što nas potiče na nepouzdanje, bez nade, bez ljubavi, gdje se sva duša osjeća lijenom, mlakom, žalosnom i kao rastavljenom od Stvoritelja i svoga Gospodina. Kao što se, naime, utjeha protivi suhoći, tako su i misli što se rađaju iz utjehe protivne mislima koje dolaze od suhoće.

U vrijeme duhovne suhoće ne valja mijenjati ništa, već treba ostati čvrsto i ustrajno kod odluka i odredbi koje je tko imao dan prije takve suhoće ili u određenju u kojem je bio u prijašnjoj utjehi. Kao što nas, naime, u vrijeme utjehe vodi i svjetuje dobar duh, tako u vrijeme neutješnosti i suhoće zao; s njegovim pak prišaptajima ne možemo naći put kojim ćemo nešto pravo odlučiti.

Premda za neutješnosti ili suhoće ne smijemo mijenjati prijašnje odluke, ipak je vrlo korisno ako se odlučno okrenemo protiv same suhoće, pa, na primjer, nastojimo više oko molitve, razmišljanja i mnogog ispitivanja te se damo na to da na primjeren način činimo više pokore.

Onaj tko je u suhoći neka razmišlja kako ga Gospodin kuša, prepustivši ga njegovim prirodnim silama da se opire različitom uznemiravanju i napastovanju neprijatelja. A on se može oduprijeti s pomoću Božjom, koja ga nikad ne ostavlja premda je jasno ne osjeća jer mu je Gospodin oduzeo njegovu izvanrednu revnost, veliku ljubav i jaku milost, ostavivši mu ipak dovoljno milosti za vječno spasenje duše.

Tko je u suhoći, neka nastoji uzdržati se u strpljivosti, koja je oprječna napastovanjima što ga salijeću, i neka misli da će uskoro biti utješen, služeći se sredstvima protiv takve suhoće, kako je rečeno u šestom pravilu.

Tri su poglavita razloga s kojih nas obuzima suhoća. Prvi je što smo mlaki, lijeni i nemarni u svojim duhovnim vježbama: i tako se zbog naših vlastitih pogrešaka duhovna utjeha udaljuje od nas. Drugi je da nas Gospodin iskuša što vrijedimo i koliko napredujemo u njegovoj službi i proslavi bez tolikih nagrada, utjeha i velikih milosti. Treći je da steknemo pravu spoznaju i svijest te da na dnu duše osjetimo kako nije u našoj vlasti da steknemo ili održimo veliku pobožnost, žarku ljubav, suze, ni koju drugu duhovnu utjehu, već da je sve to dar i milost Boga, našega Gospodina, i da ne gradimo gnijezda u tuđoj kući, dižući glavu u nekoj oholosti ili u taštoj slavi pripisujući sami sebi onu pobožnost ili druge pojave duhovne utjehe.

Sv. Ignacije Loyola: Duhovne vježbe

Hristos se rodi!

Kao što je zvijezda privukla mudrace i istoka u Jeruzalem, tako božanska milost poziva grešnike iz svjetovne ispraznosti na pokoru, da nađu novorođenog Kralja, i kada ga nađu, da mu se poklone. A gdje će ga naći? U dobrom primjeru onih koji žive kršćanski.

O, Božjega li milosrđa, koje nikada ne zaboravlja smilovati se i koje je uvijek na raspolaganju svakome tko se njemu vraća! Neka se, dakle, raduju oni koji traže tebe, Isuse, i još više oni koji te nađu. Trči i ti, kao mudraci, za zvijezdom koja te vodi k životu. Nećeš se puno mučiti, brzo ćeš stići i naći Željenoga svetih, Radost anđela.

Sveti Anton Padovanski

***

Sretan Božić svima koji slave Isusovo rođenje na današnji dan!

Sveta tri kralja

Sveta tri kralja ili sveti magi su u kršćanskoj tradiciji kraljevi ili mudraci, koji su se, prema evanđelju, došli pokloniti Isusu nakon rođenja. Često se zovu Baltazar, Melkior i Gašpar; u Bibliji se ne navode imena.

Prema Evanđelju po Mateju, došli su "s istoka" u Jeruzalem, da se poklone Isusu. Pratili su zvijezdu repaticu, betlehemsku zvijezdu. U Jeruzalemu, primio ih je kralj Herod, koji ih je želio prevariti, s ciljem da mu kažu, gdje se Isus rodio, tako da ga može ubiti. Kada su pronašli Isusa, darovali su mu tri dara: tamjan (kao Bogu), zlato (kao kralju) i plemenitu mast, smirnu (kao čovjeku). Potom im Bog zapovijedi da se ne vraćaju Herodu i vrate se drugim putem u svoju zemlju. Tri kralja su predstavnici poganskih naroda, koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je javio rođenje Spasitelja.

U zapadnom kršćanstvu (od 8. stoljeća) su se ustalila imena Baltazar, Melkior i Gašpar; na istoku se koriste različita imena.

Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije odnesene u Carigrad, nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica, a odande su kasnije otišle u Milano i napokon u Köln u najljepšu njemačku katedralu, gdje su i danas. Melkior je zaštitnik putnika i Svjetskog dana mladih, a Baltazar oboljelih od epilepsije. Spomendan se u Katoličkoj crkvi slavi 6. siječnja, kao blagdan Bogojavljenja.

(Izvor: Wikipedija)

*****

Zvijezda koju su tri kralja ili mudraca sa Istoka slijedili nije bila neka zvijezda na nebeskom svodu već zvijezda kristove svijesti koja je stvarno iskustvo jogijskog aspiranta prema putu samospoznaje. Tri mudraca su zapravo bila tri velika jogija koji su putovali sa Istoka, tj. Indije. Oni su u svojem unutrašnjem zajedništvu sa Bogom-Stvoriteljem u dubokoj meditaciji ili samadhiju percipirali silazak velikog Kristolikog bogospoznatog jogija na zemlju. Oni su bili vođeni iznutra da posjete Betlehem i poklone se ovoj velikoj duši čije rođenje je bilo proreknuto u Starom Zavjetu. Oni su, na neki način, Isusovi kumovi tj. sveci zaštitnici. Isus je uzvratio njihov posjet time što se je sa napunjenih dvanest godina uputio na put prema Istoku da bi naučio drevnu znanost samospoznaje od ovih svetaca. Posječivao je hramove, samostane i druga sveta mjesta. Kada je završila njegova obuka sa navršenih trideset godina života prihvatio je zadatak da pomogne napačenom narodu svoje zemlje i izvede ih na put spasenja. Tako se vratio nazad u svoju zemlju i svjesno prihvatio svoj križ te ga hrabro nosio. U knjizi "Put" Swamija Kriyanande, koji je direktan učenik Paramhanse Yoganande, autor navodi citat svog gurua koji je izjavio dok je tumačio evanđelja da su tri mudraca zapravo bili Babaji, Lahiri Mahasaya i Sri Yukteswar. Kako Swami Vishwananda štuje jako Isusa Krista kao i ovu lozu duhovnih učitelja time ova priča o tri mudraca dobiva dublji smisao.

Sretan Božić iz Springena

Isus Krist - veza Istoka i Zapada

Isus Krist je veza između Istoka i Zapada. Veliki učitelj stoji pred mojim očima i govori zapadnjacima i istočnjacima: "Dođite svi! Moje tijelo je rođeno na Istoku; moj duh i poruka je putovala na Zapad."

Krist nije vlasništvo ni Istoka niti Zapada... on pripada svima. Njegova univerzalnost jeste ono što ga čini velikim. Isus je uzeo tijelo istočnjaka kako bi bivajući prihvaćen kao guru zapadnjaka simbolično privukao Istok Zapadu. Oni zapadnjaci koji su Isusa prihvatili kao svojega trebaju se sjetiti da je on bio istočnjak. Ljubav i suosjećanje za Isusa se treba proširiti u ljubav i suosjećanje za sve istočnjake i za cijeli svijet. Bog ne preferira istočnjake ili zapadnjake; On voli one koji manifestiraju njegove duhovne kvalitete.

Krist je došao u kritičkom trenutku u povijesti kada je svijet bio u velikoj potrebi za duhovnom nadom. Njegova poruka nije bila usmjerena da potiče nastajanje različitih sekti koje ga prisvajaju. On je bio univerzalna poruka jedinstva, jedna od največih ikada dana svijetu. Krist je rekao, "Svi oni koji Ga (Kristovu Svijest koja je objelodanjena u Isusu i svoj kreaciji)primiše, njima podade moć da budu sinovi Božji." (Ivan 1:12) Je li ikada postojala veća poruka?

Kako bi ste primili ljubav Krista morate živjeti ono što je podućavao; morate slijediti njegov primjer.

Kada vidite simbol križa on vas mora podsjetiti da morate nositi križeve ispravnog stava, kao što je i Isus činio.

Mahavatar Babaji me je uputio da dođem u Ameriku da pojasnim učenja Krista i da pokaže paralelu sa yoga učenjima Gospodina Krišne. U vječnim istinama koje su izrazili ovo avatari leži trajni odgovor. Zato mi je Babaji koji je stalno u vezi sa Kristom dao ovaj posebni zadatak da prenesem poruku Zapadu. Dokle god imam daha u tijelu, pokušavat će približiti Istok i Zapad da ispunim svrhu zbog koje je Isus došao na zemlju u tijelu jednog istočnjaka. Njegova duša na Zapadu, njegovo tijelo na Istoku združujući dušu i tijelo ujedinjuju Istok i Zapad.

(Paramhansa Yogananda u knjizi Čovjekovo vječno traganje)

Tri dara

Kad su pastiri otišli, a zora zarudjela nad štalicom u kojoj se rodilo, dijete Krist podigne glavu i pogleda prema vratima. Tamo je stajao dječak – plah i prestrašen.

"Dođi bliže“, reče dijete Krist, „zašto se bojiš?“

"Zato što ti nisam ništa donio“, odgovori dječak.

"Jako bih volio imati nešto od tebe“ reče dijete u jaslicama.
Sada se čudni dječak uznemirio: „Ja ništa nemam. Ne posjedujem ništa. Da išta imam, dao bih ti... evo – reče dječak kopajući po džepovima svojih poderanih hlača – evo, imam stari nožić, našao sam ga – dajem ti njega."

"Ne," reče dijete, „zadrži ga. Želim od tebe nešto drugo. Tri stvari.“

"Svakako," reče dječak, "koje to?"

"Daj mi zadnje što si nacrtao."

Dječak pocrveni i bi mu vrlo neugodno. Da ga ne bi čuli Marija i Josip, on se sagne i prošapta djetetu Kristu: „Ali taj je crtež bio tako loš da ga nitko nije htio ni pogledati.“

"Upravo zato" reče dijete u jaslicama, "želim taj crtež. Uvijek mi donesi sve ono što se drugima kod tebe ne sviđa, ili što misle da ti nedostaje. Pored toga“, nastavi dijete Krist, „želim tvoj tanjur.“

"Ali, jutros sam ga razbio“ promuca dječak.

"Zato ga i želim“, reče dijete Krist. „Uvijek mi donesi sve ono što se u tvom životu razbije. Ja ću to ponovno popraviti. A kao zadnji poklon“, reče dijete Krist, „daj mi ono što si rekao roditeljima kad su te pitali kako si razbio tanjur.“

Sada se dječak jako rastuži i prošapće: „Rekao sam da sam slučajno gurnuo tanjur sa stola. Ali to je bila laž. Zapravo sam se razljutio i namjerno ga bacio na pod.“

„To sam htio znati“ reče dijete Krist. „Uvijek mi donesi sve što je u tvom životu loše, svoje laži, svoja opravdanja, svoj kukavičluk, svoju okrutnost. Ja ću ih odnijeti. Tebi ne trebaju. Ja ću te učiniti sretnim i uvijek ću iznova opraštati tvoje pogreške. Od danas možeš k meni doći svaki dan."

Misao dana

Naše mišljenje i naše osjećanje često nas vara i malo vidi. Što koristi mnogo cjepidlačiti u skrivenim i tamnim stvarima, radi kojih nam se neće prigovoriti na Božjem sudu, ako ih nismo znali? Vrlo je ludo, što se baš bavimo zamamnim i štetnim, a zanemarujemo korisno i potrebno. Imamo oči, a ne vidimo. (Ps. 115, 15)

A zašto se brinemo za razliku između roda i vrste? Komu govori vječna Riječ, slobodan je od mnogih mnijenja. Iz jedne Riječi sve je nastalo i sve svjedoči za Riječ: „to je početak, koji govori i nama.“ (Iv. 8. 25.) Nitko bez nje ne razumije niti pravedno sudi. Tko sve nalazi u jednom, tko svodi sve na jedno te sve u jednom promatra, taj može biti postojan i ostati u miru Božjem.

O Bože, vječna Istino, ujedini me sa sobom u trajnoj ljubavi!

Često mi se gadi mnogo čitati i slušati; u Tebi je sve što hoću i želim. Neka zaštue svi učenjaci, sva stvorenja neka zamuknu pred Tvojim licem; govori mi Ti sam!

(citati iz "Nasljeduj Krista" od Tome Kempenca)

Velika Gospa

Velika Gospa je dan svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine.

Na svetkovinu, mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta. Mi smo također blagdan proslavili sa liturgijom. Želim vam svima mnogo ljubavi i blagoslova. Jai Ma!