O oprostu i vjeri

„Jednog dana kad je Franjo otišao u crkvu moliti, neki heretik ili manihejac, vidjevši na kakvom je glasu svetosti Franjo među narodom, želio je poljuljati njihovu vjeru i ogaditi im svećenika koji je služio u tamošnjoj crkvi. A taj župnik je zaista bio čovjek na lošem glasu – imao je priležnicu – pa je heretik rekao: „Zašto da vjerujemo u ono što ovaj čovjek govori, i zašto da poštujemo njega koji u svojoj kući drži priležnicu i prlja svoje ruke dodirujući tu bludnicu?“ A Svetac, vidjevši da je heretik zlonamjeran, pred svim ljudima priđe svećeniku, klekne pred njega i reče: „Ja ne znam jesu li ruke ovoga svećenika učinile sve ono što sam upravo čuo; pa čak i da jesu, ja znam da sve to ne može poništiti djelovanje i moć svetih sakramenata. I stoga, jer po ovim rukama na ovaj narod Bog izlijeva velike darove i milosti, ja ih cjelivam časteći tako ono što one dijele i Onoga koji im je dao ovlasti da to čine.“ Govoreći to i klečeći pred svećenikom, poljubio je njegove ruke i tim činom unio pomutnju među heretike i one koji su ih podržavali.“

(John Moorman: „Novi cvjetići Svetoga Franje“)