Swami Sri Yukteswar i pet točaka koje opisuju njegov duhovni život

Samokontrola (susprezanje, samosavladavanje, obuzdavanje sama sebe, vlast nad sobom): Um je nemiran, dah je nemiran, život je nemiran – zbog svega ovoga čovjek nije sposoban postići unutrašnji mir i sklad te iskusiti radost života. Zato čovjek mora pokušavati dobiti vlast nad samim sobom – i to se naziva samokontrola. Swami Sri Yukteswar je bio najbolji primjer samokontrole. Bio je obiteljski čovjek, poslovni čovjek, učenik, odgojitelj, učenjak, redovnik i majstor (onaj koji potpuno vlada samim sobom) te u svakom pogledu guru – duhovni učitelj. Bio je oslobođen od svih emocija, briga i tjeskoba u svom životu. Iako je izgubio ženu veoma rano te ostao sam sa malom kćerkom; unatoć tomu bio je iznimno smiren i božanski. Uvijek je bio nevezan, ali istodobno pun suosjećanja. Ljudi su inače puni strasti i vezanosti, ipak kroz proces samosavladavanja čovjek može doseći stanje nevezanosti. Kontrola daha je lagan način postizanja vlasti nad samim sobom.

Ustrajnost u duhovnoj praksi: Mnogi ljudi dođu učitelju i nauče meditirati. U početku pokazuju veliki žar i mnogo duha ali polako im entuzijazam nestane te tako ne postignu istinski duhovni napredak. Redovnost i iskrenost u duhovnoj praksi su veoma bitni. Oni koji idu polako ali ustrajno pobjeđuju utrku!

Duhovno iskustvo nije stvar sanjarenja; dobiti takvu božansku žetvu posljedica je redovnog i teškog truda. Sri Yukteshwar je napustio svoje tijelo svjesno dok je bio u dubokoj meditaciji. Dan prije najavio je svoj odlazak. Nikada ne bi proveo niti jedan dan u lijenosti bez da bi napravio duhovne vježbe. Nikada nije usporavao ili popuštao svoj duhovni život. Ustrajmo i mi iskoristiti svaki darovani dah za samospoznaju i život u božanskoj svijesti!

Samoproučavanje i duboki uvid u Svete Spise: U duhovnom životu čovjek bi trebao proučavati redovito Svete Spise kao što su Bhagavad Gita, Upanišadi, Biblija itd. Te provoditi vrijeme meditirajući na univerzalne istine. Spisi sadrže riječi velikih inkarnacija poput Krišne i Krista ali razumijeti dubinu i skrivena značenja čovjeku je potreban uvid i intuicija što se postiže meditacijom. Spisi se ne bi trebali čitati poput romana ili pripovijetki sa opuštenim stavom već sa predanošću, ljubavlju i koncentracijom. Samo tada je čovjek sposoban razumijeti unutrašnje značenje koje je skriveno u tekstu.

Swami Sri Yukteswar je uvijek nosio sa sobom džepno izdanje Bhagavad Gite i Biblije. On je proučavao redovno ove Svete Spise. Uvijek je nastojao provoditi vrijeme u društvu svog voljenog gurua, Lahirija Mahasaye, te nije oklijevao provoditi vrijeme sa različitim redovnicima i duhovnim vođama uključujući i kršćanske svećenike. Njegov guru mu je zapalio unutarnji plam koji mu je omogućio razumijeti Svete Spise sa dubokim uvidom. Kada je kasnije imao svoje učenike i štovatelje njima je prenio objašnjenja i duboke uvide u Svete Spise. Svaki duhovni tragatelj treba proučavati ove duhovne spise redovito. To se naziva swadhyaya (samoproučavanje svetih spisa).

Predaja vlastitog Sebstva: Mentalno se osoba treba predati Bogu i guruima. Kada je ego snažan osoba se nije sposobna predati. Ego je najveća prepreka na duhovnom putu. Ego stvara zid sumnje. Sumnja vodi u propast. Sumnja je vrsta smrti. Svakim dahom čovjek bi se trebao predavati Bogu, koji je život i dah. Čovjek bi trebao voljeti i predati se svim srcem, a ne samo riječima. Sve misli, riječi i djela trebali bi se vršiti u božanskoj svjesti te bi se trebali predavati Bogu. To čini čovjeka slobodnim od okova karme i vezanosti za rezultate.

Sri Yukteswar se potpuno predao pred stopalima svog gurua; to je bio proces za koji je trebalo vremena. Ponizno je slijedio svog učitelja te je polako sa ljubavlju bio sposoban uvidjeti veličinu svog gurua kao i postići najviše duhovno iskustvo.

Strogost u disciplini: Duhovni život je život u samodisciplini. Osoba mora biti spremna disciplinirati vlastiti um, osjetila te životni stil. Organi čula su poput neobuzdanih i divljih konja. Kada su ovi konji ukročeni oni postaju poslušni i smireni poput vjernih sluga. Samodisciplina je samonametnut dobro reguliran stil života koji je primjenjiv na način koji osoba jede, govori, spava i kroz sve ostale aktivnosti. Vrlo je bitno disciplinirate sebe s ljubavlju i razumijevanjem, odgojiti svoj um, suspregnuti se od svake zlouporabe. Isto tako osoba mora biti veoma pažljiva kako bi izbjegla krajnosti.

Mnogi učenici Sri Yukteswara su ga promatrali kako je bio veoma strog sa samim sobom i ponekad strog s drugim učenicima. Istinski učenik je onaj disciplinirani učenik koji je spreman ukrotiti svoj um, čula i stil života.