I tako je je
Dhana čekao. Kada će Thakur jesti? Majka ga je zvala. On joj reče,
"ne, ne,ne, čekam da Thakur završi svoje jelo. Kada Thakur
završi svoje jelo, onda ću ja jesti." Mi sjednemo i pomislimo,
"Kada će Swamiji završiti? Želim ići doma i jesti. Skuhao
sam ukusno jelo."
Ali Dhana je
sjedio i sjedio, razmišljao kada će Thakur jesti, a Thakur je
gledao u njega i govorio, "Vidjeti ćemo koliko ćeš dugo
čekati na Mene Koliko dugo ćeš žudjeti za Mnom. Ja sam te čekao
mnoge živote. Ne samo jedan. Ti poznaješ samo jedan život."
Thakurji reče, " Kako bi dobio ovakvu predanost, kako bi je se
sjećao, čekao sam mnoge živote. Došao si ovdje mnogo puta! Žudim
za tvojom prisutnošću." I tako ga je natjerao da čeka.
Dhana je počeo
plakati i govoriti, "Thakur, što sam učinio? Ne znam niti
jednu mantru, ništa. Zašto ne jedeš?" Naravno da postoji
granica za sve. Također postoji granica preko koje Gospod ne ide, ne
može vidjeti bhaktu kako pati. Kako može gledati četverogodišnje
dijete kako pati?
Tada se On
manifestira. Počeo je jesti kruh i šećer. Znate kako se stvara
zvuk kada jedete? Pogotovo kada jedete ušećerni slatkiš, što se
dogodi? Morate prelomiti slatkiš. To stvara zvuk. Upravo zato je
Dhana čuo Thakurjija kako jede, on rastvori zastor i na svoje
čuđenje našao se licem u lice sa Krišnom. Nije se mogao
suzdržati. Počeo je plakati. Krišna ga je pogledao i nasmijao se,
ali kada je shvatio da Dhana plače iz ljubavi prema njemu počne i
sam plakati.
I tako je Dhana
svakoga dana služio Krišni, svom Thakuru. Njemu su imena "Thakur"
i "Bhagavan"
bili samo
prijatelji. Nije rauzumio u čemu je razlika. Nije znao da se ispred
Bhagavana stane i moli. I nije znao da je ovaj Krišna isti Bhagavan
koji je stvorio svemir, koji je stvorio cijeli svijet. Nije ništa o
tome znao. Što se njega ticalo, on je volio Krišnu. Volio ga je
svim svojim srcem. Dan za danom, njegova je ljubav rasla sve više i
više.Taj bhakti je rastao sve više u njemu.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Vrijeme je
prolazilo. Dhana je odrastao. Naravno, počeo je učiti. Naučio je
da je Bhagavan Krišna, kojega je prije zvao prijateljem, vrhovno
Božanstvo. On je vrhovno Božanstvo univerzuma. On je Bhagavan.
Veoma je volio Krišnu ali raspoloženje unutar njega se počelo
mijenjati. Počeo je promatrati Krišnu.
Vidite, prije
je hranio Krišnu kao što su to radile gopike prije 5000 godina u
Vrindavanu. Kako su to radile? Jesu li imale ograničenja prema
načinu na koji su voljele Krišnu? Ne, voljele su ga puno ali nisu
Mu se molile. Iznutra su znale da je On Bhagavan, da je On vrhovno
Božanstvo, ali ipak su ga voljele kao prijatelja. Ovdje je Gospod
uzvratio tu ljubav kao da je prijatelj. Zato su Ga mogle nositi.
Mogle su se igrati s Njim. Mogle su ga zadirkivati.mogle su Ga
pobjeđivati, mogle su Ga hraniti. Mogle su Mu reći sve.

Da ta veza nije
postojala zar mislite da bi one to mogle učiniti? Ne, ne bi mogle.
Što bi mogle učiniti? "Bhagavane, Agya Dijiye: naredi mi što
da učinim za tebe!". Ali Bhagavan se ne manifestira samo da
davao agyu – nije se manifestirao kako bi davao naredbe ljudima.
Manifestirao se kako bi te podsjetio na Njegovu ljubav – koliko te
voli, i koliko Ga trebaš voljeti. To nije samo, "dođi,sjedni i
moli". Ne. Trebaš Ga voljeti! I znati da On tebe voli. On
uvijek uzvraća ljubav.
Što Ga više
voliš, On više voli tebe. Voli Ga sve dok ne možeš voljeti više
od toga. Zatim ga pusti da On to učini. On te može voljeti puno,
puno više. Čovjek je zbog uma, zbog ovog tijela, ograničen. Ali
Bhagavan nema ograničenja. On je neograničen. Njegova je Ljubav
također neograničena. Ti Ga možeš voljeti do svoga maksimuma.
Kao i Dhana.
Voljeo ga je nježno, kao prijatelj. Nije znao tko je Bhagavan, a
zatim se ta bhava promjenila. Onda je počeo služiti Bhagavana,
nastavio je služiti božanstvo, saligram na isti način, ali
Bhagavan bi mu se ukazao i zatim brzo nestao. Nakon nekog vremena
počeo se pitati zašto je to tako.
Zašto je On
bio drugačiji prije? Zašto je radost bila veća prije? To je kao
kada započneš svoj duhovni put. Na početku doneseš veliku odluku
da ćeš učiniti korak naprijed. Zatim, u sredini, početni
entuzijazam ode. Ista stvar se dogodila Dhani. Entuzijazam koji se
nalazio u njemu nije bio isti kao prije.
Prije bi služio
i hranio Thakura. Sada se to promjenilo. Prije nije znao. Imao je
bhakti, imao je čistu posvećenost – nevinost. Sada je bio
ispunjen jyanom – znanjem. Zbog tog znanja – važno je imati
znanje, nemojte me pogrešno shvatiti – ali znanje bez bhakti je
beskorisno. Ako bi te znanje zbilja moglo dovesti do razumijevanja
Boga, svaka učena osoba bi se mogla sama ostvariti.
Zašto je
samospoznaja rijetka? Nema puno ljudi koji su sami došli do
samospoznaje. Zašto ima tako malo mudrih ljudi? Znate, mnogo ljudi
može stajati na podiju pričati pred mnoštvom ljudi. To ne znači
da su samosvjesni. Ako nemaju ovu bhakti, ako je ne žive, oni nisu
samosvjesni.
Dhana je bio
jednostavan ali kada je primio na znanje da mu On nije prijatelj –
kada je saznao da je On Bhagavan, vrhovno Božanstvo, što se
dogodilo? Njegov bhav se promjenio, nije ga više mogao osjetiti.
Morao bi ga pripremiti i moliti se. Ali prije bi Ga hranio.
Počeo se
osjećati veoma tužno. Redovito bi plakao i prisjećao se odnosa
kojega je imao sa Raja Thakurom. Naravno, milostivi Gospod nije mogao
podnositi da ga takvog vidi. Pojavio mu se u snu i rekao mu, "
Dragi moj, nikada te nisam napustio, ali sada si shvatio da sam ja
Bhagavan, taj bhav unutar tebe." - znate kada dođemo ovdje,
pred hram, što radimo? Molimo se, zar ne?
Dhana je
plakao. Bhagavan se pojavio u njegovom snu i rekao mu, "Slušaj,
sada si odrastao. Ako želiš povratiti onaj odnos , onaj osjećaj
kojeg smo imali, odi u Kashi. Tamo je Ramananda Acharya. Odi i traži
ga za savjet."
Vidite,
Bhagavan je njemu bio veoma drag. Imali su blizak odnos, ali kada je
jyaan ušao u um postao je iskvaren. Često su ljudi mudri ali
postano jako arogantni zbog svoga znanja. To znanje će umrijeti sa
vama.
Možeš biti
veoma mudar. Kada umreš da li to znanje nosiš sa sobom? Ne! Ne
nosiš ga sa sobom. U sljedećem životu ćeš ponovno morati učiti,
zar ne? Ali, duhovno znanje – dobiveno od istinskog Gurua –
nositi ćeš zauvijek zato jer ono nije samo izvanjsko nego i
unutarnje. Sve ostalo pružiti će ti izvanjsko zadovoljstvo, ali
duhovno znanje pruža unutarnje zadovoljstvo. A unutarnje
zadovoljstvo je veoma važno, ono ti otkriva tvoj odnos sa Bogom. Ali
ako je lišeno bhakti, ono nije moguće. Možeš pjevati koliko god
želiš mantra. Možeš vježbati koju god jogu želiš. Uvijek
ostane samo mehaničko.
Dhana je otišao
u Kashi, dobio je jyaan, znanje od svog Gurua Maharaja, Ramanande
Acharye. Nakon što ga je primio vratio se kući i ovog puta je
razumio. Shvatio je da Ga možemo voljeti na razne načine. Možemo
imati različite odnose sa Njim. On je Bhagavan, zar ne? On je
zasadio u nas određenu vrstu sjemena. U srca svake osobe Gospod je
zasadio različita sjemena, različite oblike buđenja, kako bi se
probudili i dosegnuli Ga. Inače, tvoja atma samo spava. Spavala je.
Chaitanya je
1500-ih rekao, "jeev jago". Rekao je, "Probudi se, o
dušo! Nemoj spavati!". Ako nastaviš spavati i ona će još
uvijek spavati. Život za životom spavati ćeš. I taj vječni san
neće imati kraja! Ali onda izabereš buđenje, kada se predaš
Njemu, onda izabereš buđenje. Onda se probudiš.
To je
unutrašnje buđenje. To je nešto duboko i skriveno, što je
probuđujuće, nešto što izlazi, nešto što izbija na površinu. I
to je kripa. To je Njegova milost. Kada god On pošalje Gurua.
Kada ste
spremni On ti pošalje Gurua. To je Njegova milost, Njegova kripa, On
želi da Ga dostignete. On želi da se u potpunosti ostvarite. Ne
djelomično, već u potpunosti. Ali ti ne znaš ništa o tome – što
znači potpuno stvarenje – što znači u potpunosti Ga dostići.
Znate samo malo, koliko tvoj um može razumijeti, taj zid kojeg si
stvorio misleći, "da, ja ovo želim. To je to." jednom
kada to stekneš?, "hvala Bogu! Doviđenja!".
Kada je
Bhagavan zagrlio Dhanu, ponovno se ispunio istom ljubavlju. Bio je
ispunjen istom emocijom koju je imao prije. Samo pod vodstvom
istinskog Gurua. Sada će se javiti pitanje; "Tko je istinski
Guru? Tko nije istinski Guru? Istinski Guru je onaj koji ti može
dati Bhagavana. On ti može pružiti taj osjećaj. On može probuditi
tu čežnju u tebi, da žudiš za Bogom sve više i više. Guru je
ovdje za tebe – a ne za sebe.
On želi da
dosegneš najviše stanje i zato je napustio svoje mjesto i vratio se
natrag na zemlju. Zašto bi inače Guru dolazio ovdje? On želi da
osjetiš ljubav koju on osjeća prema Bhagavanu. Zato je odabir Gurua
toliko bitan. Jer te ne mogu svi Guru odvesti tamo. Postoje mnoge
loke – i mnoge devaloke, zar ne? Ali samo Satguru vam može dati
Konačnu.
(nastavak slijedi)