Veliki Četvrtak 1.travnja 2010. - liturgiju u čast Sv. Basila (treći dio)

Ako misliš da znaš bolje zašto onda pitaš? Ako ne znaš onda pitaj, prihvati i promijeni se. Ako se nisi spreman promijeniti ne pitaj. Koja je svrha da pitaš?

Isto tako nakon 2000 godine ništa se nije promijenili. Ista izdaja, ista procedura... kada čitam ovaj dio evanđelja i pogledam svoj život toliko su slični! Zato sam se smijao dok sam čitao ovaj isječak. Svake godine kada čitam smijem.

Ljudi se neće promijeniti dok se iskreno ne žele promijeniti; dokle god sami sebi ne kažu da se žele promijeniti: ne učitelju, ne Bogu već samima sebi! Kada sebi kažu: želim se promijeniti, tada ćeš se i promijeniti. Tada će u sebi razviti snagu koja će im pomoći da se promijene.

Svijet se uvijek mijenja. Čak i Majku Prirodu, kad se mijenja, nije ugodno promatrati. Ali kada gledamo kako ljudi reagiraju još je neugodnije promatrati. Vrijeme je da promijenimo kako gledamo na stvari i pitati sebe što smo spremni promijeniti u sebi.

Ako želite istinski ljubav Boga... zašto kažem istinski? Jer ljudi često stave tu naljepnicu: ja volim Boga... ali zapravo ne žele. Žele samo nešto dobiti od Boga, ali ne žele primiti i manifestirati Boga u sebi.

Kažem vam, oni koji se ne žele promijeniti Majka Priroda će ih natjerati da se promijene. Ponekad kad se ljudi ne žele promijeniti, priroda reagira na drugi način, ponekad bolno, ali postoje uvijek promjene.

Ovim evanđeljem naučimo postati ponizniji poput Krista. Naučimo iskreno voljeti jedan drugoga. Naučimo biti u jedinstvu jedno s drugima. Sagradimo jednu obitelj, kao što mi u hinduizmu kažemo: vasudeva kutumba kam. To znači: cijela svijet je jedna obitelj. Mir može doći najprije u vama i kroz vas prema svima samo onda kada ste u jedinstvu s drugima. Kada radite s drugima zajedno bit ćete jači, ali ako radite protiv jedni druge bit ćete slabiji. Jai Gurudev!

(kraj)

Veliki Četvrtak 1. travnja 2010 - liturgija u čast Sv. Basila (drugi dio)

Isus je rekao na to: što sam ja učinio i vi će te morati činiti. Morat će te se poniziti. I u Giti kaže Krišna da se moramo poniziti poput suhe trave. Čak i više od toga. Isus je pokazao poniznost za sve ljude da razumiju i spoznaju Boga. Bez poniznosti možete zaboraviti na Boga.

Često duhovni ljudi misle da su ponizni, ali oni zapravo imaju duhovni ponos. Oni misle da su ponizni, ali kada trebaju djelovati ponizno oni upravo suprotno pokazuju.

Nije da osuđujem sada ikoga. Već samoanalizom morate vidjeti kako se promijeniti, kako služiti braću i sestre, kako zaboraviti malo na sebe i misliti više na druge. Ljubav je često tu ali ne i razumijevanje.

Isto tako Krist je pokazao da je sveznajući, ali isto tako je morao ispuniti što je pisalo u spisima ono što su proroci govorili. Među učenicima mnogi su smatrali da će učitelj sve uništiti i iznova izgraditi nešto novo. Očekivanja su ta koja ako nisu ispunjena ljudi se loše osjećaju. Zato ga je Juda i izdao. Očekivao je da će učiniti ovo ili ono, ali Isus je znao zašto se inkarnirao. Ali učenik nije znao koja mu je dužnost; kad je shvatio bilo je prekasno.

Često se to događa mnogima, ne samo učenicima Isusa. Ali kadgod idete učitelju, u umu već očekujete određene stvari. Učitelj će mi laskati, reći ovo ili ono. Ako ste već u umu stvorili ideju, onda čak i kad vam učitelj deset puta govori istu stvar nećete čuti ništa.

Primjer: prošlog tjedna me je netko pitao preko telefona dok sam bio na putu i pola sata sam mu objašnjavao da ne čini to i to, ali osoba nije slušala. Pritala je bio tu i uživao je te mi je rekao: ne brini, nikada neće slušati... pogledaj samo kako govori. Rekao sam: ne mogu ništa učiniti već ću moliti za tebe. Naravno ta osoba je to učinila iako sam joj sugerirao da ne učini. Rezultat nije bio onakav kako je osoba očekivala.

(nastavlja se)

Veliki Četvrtak 1.travnja 2010. - liturgija u čast Sv. Basilu (prvi dio)

Čak i dobri prijatelji ne žele imati veze sa tvojom patnjom. U dobrim vremenima svi sjede s tobom pjevaju i plešu sa radošću. To dobro znamo. Ovo je život. Svi su egoistični i gledaju sami sebe. Čak i oni koji su uz učitelja ne znaju blagoslove i slavu koje imaju. Kad učitelj ode onda kažu kako je bilo lijepo onda. Ili drugi kad čitaju u knjigama kažu blago onima koji su bili uz učitelja. Ali to je tako u svakodnevnom životu.

Kad je netko uz učitelja oni uvijek sude učitelja. Oni zapravo ne sude učitelja već sebe. Učitelj je zrcalo svima kako bi naučili nešto. Ali ako ste dovoljno glupi nikada nečete naučiti. Učitelj vam može stotinu puta dati lekciju ali glupost uma će vas potpuno zaslijepiti.

Velika je čuda Krist činio, ali učenici su bili zaslijepljeni ponosom i strahom to te točke kada su ga zanijekali i izdali. Čak i kad su došli po njega on nije reagirao, jer je znao da je Božja volja najvažnija stvar. Učitelj će se predati Božjoj volji i učinit će što Bog od njega traži pa makar se radilo o smrti, što je Isus i prihvatio. Isus je i predvidio što će se dogoditi; rekao je indirektno, ali oni su bili slijepi da nisu mogli čuti.

Učitelj ti nikada neće reći da si glup, ili da učiniš to i to. Ponekad hoće, ali često će ti dati nagovještaj. Ako si dovoljno pametan shvatit ćeš, ako ne - nečeš. Mnogo puta je Isus predvidio da će biti izdan i da će biti razapet, ali oni ništa nisu razumijeli.

Isus se ponizio pred učenicima te im oprao stopala. Petar se pobunio, ali mu je Isus na to odgovorio: ako to ne učinim nečeš imati svoje mjesto pored mene na nebu. Tada mu je Petar rekao onda operi i moje ruke. Onda je Krist rekao da nema potrebe jer kad se operu noge opere se time cijelo tijelo.

Ovo je veoma simbolično. U hinduističkoj tradiciji stopala se smatraju jako svetima. Zato kada idete u hram, poklonite se božanstvu ili učitelju vi dotičete stopala jer su ona izvor sve moći koje učitelj ima. Zato samim doticanjem stopala dobijate blagoslove. Ne samo to, vi se ponizujete istodobno i iskazujete poštovanje.

(nastavlja se)

Satsang 14. travnja - pitanja i odgovori (peti dio)

Pitanje: Tko je izumio celibat? Dolazili od Boga, je li to bila Njegova zamisao ili to dolazi od Crkve? I zašto je dobar?

SV: Ne dolazi iz Crkve, tako da ne morate kriviti Crkvu za to. Celibat ovisi o osobnom stavu. Gita kaže da postoje tri stvari koje odvlače ljude prema paklu: želja, pohlepa i ljutnja. Ako netko nadvlada ove tri stvari može dostići Boga. Ako se želi spoznati Boga ne može se služiti dva učitelja. U Bibliji su upitali Isusa kome da plačamo porez na što im je odgovorio: caru carevo, a Bogu božje. Dokle god netko živi u svijetu vezan je ovim trima stvarima: željama, pohlepom i ljutnjom. Kad netko odluči nadići ove tri stvari i kad netko želi potpuno spoznati sebe, celibat tu uskaće. Jer se to neće tek tako dogoditi. Jer ako netko ne napusti neke stvari ne može niti spoznati sebe. Dobra stvar u celibatu je u tome što on čini osobu odlučnijom, sa jasnijim ciljem pred sobom i pomaže osobi da postigne cilj bez prepreka. Ali koliko ljudi je spremno odreći se ovih tri stvari? Ne mnogo. Ovdje ima ljudi koji su bili jako blizu postizanja milosti Božje ali zbog ove tri stvari koje su nadvladele to su izgubili. Ako netko želi potpuno spoznati Boga on će naći put kojim že živjeti; odabir celibata je osobna stvar. I naravno ako ste u svijetu živjet će te po pravilima svijeta. Za sve nije ni namjenjeno da žive u celibatu. Isus je rekao da postoje tri vrste ljudi: oni koji žive u svijetu, oni koji su za svijet i oni koji nisu za svijet. To ovisi o osobnom stavu.

Pitanje: Kako živjeti ljubav u svijetu punom korupcije, nasilja i poteškoća. Često kad je osoba blaga i draga ljudi obično još više iskoriste druge. Kako i dalje širiti ljubav u ovakvom svijetu?

SV: Svijet u kojem živimo nije lagan niti je ikada rečeno da je lak. Uvijek je bilo poteškoća. Ali ako ste na duhovnom putu i želite spoznati ljubav u sebi tada morate svoj pogled na svijet. Naravno kad gledate na rat vidite samo agresiju, ali možete li to promijeniti? Ne možete promijeniti cijelu masu ljudi da misle kako vi želite. Ali jednu stvar možete učiniti: promijeniti sebe i ako promijenite sebe to će promijeniti stvari. Ako postanete mir to će doprinjeti globalnom miru.

Pitanje: Voljeni Guruji, postoje mnogi puti koji vode prema spoznaji Sebstva. Kako znati koji je moj put koji je najefektivniji prema razini moje svijesti?

SV: Morate slijediti i vjerovati svojoj intuiciji. I ako osjetite da trebate slijediti određeni put onda ga slijedite i on će vas dovesti do cilja. Ako, na primjer, slijedite put na kojem se pojavljuju poteškoće i zbog njih izgubite nadu i te shvatite da je teško... Nikada nije rečeno da je duhovni put lagan. Teško je živjeti duhovni put. S druge strane lako je ako se želi spoznati Svijest, jer ona ne ovisi o umu već o srcu. Dokle god netko na duhovni put gleda kroz um onda će uvijek biti sumnji koje će pokušavati odvući ljude s puta. Ako netko živi iz srca i sluša intuiciju osoba će biti dovoljno jaka da slijedi put kojeg prepozna kao ispravni. Važno je slijediti intuiciju.

Pitanje: Pitam se zašto ljudi različitih religija i vjera imaju krute ideje. Uvijek misle da su u pravu. Krishnamurti je rekao da uvijek kada imamo istinu odmičemo se od nje. Steiner je rekao da kad prosuđujemo negativno moramo vidjeti zašto nas rezultat mući. Ako pozitivno sudimo tada vidimo da se moramo promijeniti u bolji smijer....

SV: Ne razumijem pitanje. Prvi dio razumijem jer svi misle da su u pravu. Dokle god netko misli na taj način nije ponizna. Kad netk ospozna Boga shvaća da je On svugdje. Dokle god je takva osuda prisutna, osoba mora i dalje raditi na sebi.

(svršetak)

Satsang 14. travnja - pitanja i odgovori (četvrti dio)

Pitanje: Koje je značenje: prvi će biti zadnji, a zadnji će biti prvi?

SV: Na duhovnom putu postoji nešto što se treba razviti, a što je to? Poniznost! Često ljudi koji su na duhovnom putu bez obzira na religijsku opredjeljenost žele biti na prvom mjestu. Kaže se da trebate biti ponizni poput suhe travke. Vidite kakva je suha trava? Već je savijena. Morete biti ponizniji od toga da dostignjete Boga. Na to je Krist mislio kada je to rekao. Na duhovnom putu osoba misli da je najbolja. Na svijetu isto tako ljudi misle za sebe da su najbolji. Ali uvijek postoji netko tko je bolji od tebe. Samo onda kada se ponizite da možete učiti od svih. Dokle god imate taj ponos, bez obzira je li to duhovni ponos ili ponos koji se javlja izvana, osoba će uvijek za sebe misliti da je prva, ali u stvarnosti bit će posljednja. Samo kada postoji poniznost osoba će biti prva. Čak i tada osoba neće deklarirati javno da je najbolja, već osoba postaje tiha. Gospodin nikada neče za sebe reći da je gospodin. Isto tako nikada za sebe nećete reći da ste veliki. Čak i kada na to pomislite to je već ponos.

U Bhagavad Giti piše da morate nadvladati ponos, poohlepu i ljutnju kako biste dostigli Mene (Boga).

Pitanje: Za dostići Boga moramo se predati. Kako to postići?

SV: Mnogi su načini. To ne znači da osoba ne mora brinuti, već kako brinuti, kako gledate na stvari. Kada ste u svijetu, vani, vidite kako ljudi kada hodaju... možete osjetiti kako su im umovi okupirani mišlju što slijedi. Kada dođete u duhovno okružje potpuno je drugačije. Oni su se odrekli nečega i voljni su dobiti nešto drugo.

Jednom kada sam putovao sreo sam jednom redovnika koji mi je rekao: za ljude koji žive za Boga napustili su svijet i ne trče za svijetom već svijet trči za njima.
Kad netko otpusti nešto, kome pripada? Svijetu! jer ste uzeli od svijeta. Svijet će uvijek pokušati... primjer: kada počnete slijediti duhovni put svi su protiv vas... svi vam žele dati savijet da ne slijedite duhovni put. Kako je to? Ti znaš koji put slijediš. Mnogi neće biti sretni kada odlučite napustiti svijet. Jer sve se mijenja. Prijatelji se mijenjaju, način koji misle i pristupaju se mijenja. Način kojem im pristupaš mijenja se. Kada sve štima u životu svi su uz vas, a kada stvari krenu po zlu imate samo nekolicinu koja ostaje uz vas. Spoznajte što je realnost i što uistinu želite, i kada zaista to znate onda vas ništa ne može od toga odvratiti, te onda postajete ono što je Isus rekao da budete čvrsti poput stijene. Ali ako ste svakog dana neodlučni te puštate da vas vjetar otpuše čas na jednu, a čas na drugu stranu, onda ćete uvijek biti onakvi kako vjetar puše.

Pitanje: Je li sudbina preodređena?

SV: Što se mora dogoditi, dogodit će se. Ali pitanje je i osobnog izbora. Ako se želite oženiti, oženit ćete se. Ako ne, onda se sve mijenja. Neke stvari se mogu, a neke ne mogu mijenjati. Što se tiče partnera, djece i životnog poziva... životni poziv će biti kakav mora biti, a partner i djeca su tvoj izbor. Neki mi ljudi dođu i govore mi da se žele oženiti. Onda to učinite. Tko vas spriječava. Budite sretni. Netko tko postavlja takvo pitanje znači da je osoba već odlučila.

(nastavlja se)

Satsang 14. travnja - pitanja i odgovori (treći dio)

Pitanje: Zašto postoji nesklad između mene i mog sina?

SV: To je, pak, osobno pitanje. Ali općenito gledano, majka uvijek gleda na sina kao na svog supruga. Obično je isto očekivanje. To možete vidjeti na razvedenim parovima, kako majka projicira svog bivšeg supruga na sina. Naravno kada se radi o ovome, tada djecu ne puštate slobodnim, onda kako će dijete reagirati? Naravo i dijete želi biti slobodno; želi živjeti svoj život također. Tako nastaju sukobi. Ali kako je to osobno pitanje neću dublje ulaziti u njega. To ću odgovoriti osobno nakon satsanga.

Pitanje: Yogananda je rekao da je okolina jača od snage volje pojedinca....

SV: Istina je. Vidite kakva je okolina; kako se um mijenja prema onome kako drugi misle o nama. Uvijek se brinete o tome i nikada niste svoji jer uvijek mislite kako zadovoljiti druge.

Pitanje: Što možemo učiniti da osnažimo sposobnost pozitivnog razmišljanja bez obzira na okolnosti isto tako i naš budući život kada moramo početi iznova kao djeca.

SV: Morate shvatiti da ste jednota sama za sebe te da trebate misliti sami za sebe. Naravno da će okolina biti protiv vas kada počnete misliti sami za sebe. Uvijek želite zadovoljiti ljude, učiniti ih sretnima, ali koliko dugo to može trajati? Osuda ljudi će uvijek biti tu jer svatko ima drugo gledšte. Ako bi društvo mislilo na jednaki način bilo bi uvijek sreće, mira, razumijevanja, radosti... jer u društvo postoje različita mišljenja te je teško da netko pokušta odskočiti od društva.

Ali ako ste na duhovnom putu i znate što želite onda ne bi trebali brinuti što ostali misle jer se ne radi o mišljenju već o osječanju u srcu. Ako možete slijediti srce onda će vam to pomoći i u idućem životu kada morate iznova pomoći ako se morate ponovo roditi. Izgleda da ste se već programirali za slijedeći život... onda imate puno posla?

Pitanje: Dragi Swamiji, zašto učitelji mole? Mi molimo da imamo kontakt sa Bogom, da nadiđemo dualnost i postanemo jedno, isto tako molimo našeg gurua. Je li guru moli za nas, da nam pokaže put, ili mora moliti?

SV: Volim ovo pitanje. Prije nekog vremena netko me je pitao da li moram moliti? Zapravo, ne. Ne moram moliti. Učitelj ne mora moliti za sebe. Čak mi ljudi pišu i kažu: ne brini, molit ću za te. Kad ja kažem da ću moliti za vas, Majka je već čula molivu, to je molitva koja Ona već prima. Sve je molitva. Nije samo sjediti i moliti. Učitelji to rade kako bi podučili druge. Učitelji bez obzira mole li ili ne... sve jedno je jer sve što rade oblik je molitve. Učitelji mole kako bi bili primjer drugima.

Pitanje: Kad će završiti Kaliyuga i što će se desiti nakon toga?

SV: Završit će kad mora završiti. Ako vam kažem zbrinit ćete se. Ako vam kažem kako će biti ponovo ćete se zabrinuti. Bolje je da ne odgovorim na ovo pitanje.

(nastavlja se)

Satsang 14.travnja - pitanja i odgovori (drugi dio)

Pitanje: Voljeni Swami, Vede uče da je Bog bezobličan. Obličje Boga, kao što je voljeni Narayana, čovjek je stvorio kroz stoljeća štovanja različitih oblika što je uistinu realnost? Reci nam nešto o tome. Zar onda ne bi trebao postojati i nadčovjek (superman) koji se pojavljuje u filmu jednako tako i u stvarnosti? Da li bi bilo mudro u ovom slučaju promatrati naše misli?

SV: Točno je da je Bog bezobličan. U vedama se spominje da je bog sargu i nirgun. On je obličan i bezobličan. Kad Ga netko štuje u nekom obliku On će se predaniku pojaviti u tom obliku kako bi ga zadovoljio. Ali Bog je i bezobličan i mnogi Mu se mole na takav način. Ali znajte jednu stvar: oboje je ispravno. Kada sjedimo u meditaciji mi percipiramo Boga različito. Bog nije onakav kakvog Ga vidimo u umu. Kada spoznamo Boga vidimo ga Ga u Njegovoj sveprisutnosti te onda ne možemo reći da ima samo jedno obličje. On ima mnoštvo oblika. Kako je čovjek na putu prema samospoznaji onda je bolje štovati samo jedan oblik jer svaki dio Boga ima punoću sveprisutnog Boga. Možemo li shvatiti bezobličnog Boga ako Ga još nismo spoznali? Ne, jer smo vezani sa umom koji želi shvatiti, spoznati. Dokle god smo vezani, dotle smo ograničeni realnošću oblika. Kada postignemo samospoznaju tada shvaćamo da je Bog sveprisutan, da sva oblika dolaze od Njega i ka Njemu se vraćaju. U stvarnosti svi smo supermeni. Svi smo prosvijetljeni, svi smo dio Boga, i dio Boga ima punoću cijelog Boga. Kao što je bilo rečeno u prijašnjem pitanju kada smo govorili o kontroli uma, promatranjem misli. Što je misao? Misao je proizvod uma. Kontrola misli, kontrola uma vodi nas do stanja spoznaje da smo dio jednote Boga.

Pitanje: Kada se jednom uspostavi veza gurua i učenika. Da li guru ostaje dok se ne ostvari prosvijetljenje kroz živote? Što se događa kada učenik, zbog nezrelog uma, napusti učitelja? Da li učitelj i dalje brine o učeniku?

SV: Uloga učitelja-gurua je da pomogne učeniku kako bi postigao krajnji cilj. Nije uvijek da kad učenik dođe da mora i učitelj biti tu. Ali učenik mora proći kroz određena iskustva u životu dok ne dosegne stopala učitelja. To je milost, naravno, i zapravo je to jako rijetko. Recimo da si učenik nekog učitelja to ne znači da će učitelj uvijek biti tu. Naravno u sveprisutnosti on će uvijek biti tu da te vodi; kroz drugog učitelja on će odraditi svoj posao.

Što se događa kada učenik, zbog nezrelog uma, napusti učitelja? Recimo da netko napusti učitelja, bit će prilike; bit će života. Treba će duže vremena ali bit će prilika. Dužnost učitelja je da pazi na svoju djecu poput majke. Bez obzira kako loše dijete bilo majka uvijek voli svoje dijete. Isto tako ako se dijete vrati majci, hoće li ga ona odbaciti? Naravno da neće. Majka će uvijek imati nadu da će se dijete promijeniti. Isto tako s učiteljem. On će uvijek imati nadu da će se učenik promijeniti. I naravno učitelj će uvijek pozdraviti njihov povratak.

Pitanje: Koja vrsta iskustva duša mora proći prije nego se vrati nazad?

SV: Sva moguća!

Pitanje: Kako premostiti lijevu i desnu (mušku i žensku) hemisferu?

SV: Samoprihvačanjem. Morate razumijeti da osoba ima dvojnu prirodu: mušku i žensku i to čini osobu cijelovitom. Ako dobro razumijem pitanje mislite li na ravnotežu muške i ženske prirode?

Iznutra gledano to znači razumijevanje da obje prirode postoje i to treba prihvatiti. Obično ljudi prihvate jednu stranu i ne žele gledati u drugu. U stvarnosti mi smo ovim vezani. Kada pogledate muškarca on može djelovati jako, ali iznutra postoji nježna priroda. Isto i sa ženama... one su nježne, ali kada im je dijete u opasnosti one postaju poput Kali.

Što se tiče izvana... nema razumijevanja između muškarca i žene jer način koji muškarci i žene razmišljaju je jako različito. Znači opet dolazimo do razumijevanja samoga sebe.

(nastavlja se)

Satsang 14. travnja - pitanja i odgovori (prvi dio)

Pitanje: Rekao si da bi trebali misliti na Boga 24 sata na dan da bi dobili Njegovu milost. Međutim kada radim i pažnja mi stalno mora biti na poslu kojeg obavljam te ne mogu stalno misliti na Boga, mogu li dobiti tu milost iako stalno ne mislim na Njega?

SV: Istina je, ako netko ustinu može misliti na Boga 24 sata može Ga dostići. Ali to nije moguće jer je um uvijek usredotočen na nešto drugo. Ako netko stalno misli na Boga to će biti veliki izazov za um. Čak i da sjedite u hramu 24 sata um će vam biti negdje drugdje. Ako sjedite tri sata u meditaciji, što se događa? Um postaje nemiran. Što više možete misliti na Boga to je dobro. Naravno na poslu morate biti usredotočeni na dužnosti koje obavljate inače nećete imate dobar ishod. Kadgod imate malo slobodnog vremena zatvorite oči i budite s Bogom iznutra i tako ćete dobiti Božju milost dok jednog dana ne budete mogli imati više vremena za Njega. Sve je stvar vježbe. Zašto radimo japam? Da umjerimo um kako bi neprestano bio sa Bogom. Imamo dvije vrste jape. Prvo je da stalno pjevamo Božje ime dok ono ne postane ajapam što znači neprestano pjevanje. Štogod radili japam će se automatski odvijati u umu. Čak i dok ovo govorim japam se stalno odvija u mome srcu. Ono nema veza sa izvanjskim niti sa umom već spoznajom. Vježbanjem jape pomaže vam da ste uvijek povezani sa Bogom.

Pitanje: Je li moja priroda prosvijetljena?

SV: Da. Istinska priroda čovjeka je uvijek prosvjetljena. Nema trenutka kada nije. To vam je kao kada je svjetiljka pokrivena prašinom. Vi jeste prosvijetljeni; svi su jer je duša dio Boga. Kako onda taj dio ne bi bio prosvijetljen? Nema logike. To znači da je tvoja priroda uvijek potpuno prosvijetljena, ali oko nje ima puno prašine koja se treba očistiti i tu dolazimo do važnosti duhovne prakse.

Pitanje: Može li um, koji ti postavlja sva ova pitanja, ikada biti prosvijetljen?

SV: Um će transcendentirati. Na jedan način i um će imati dio prosvijetljenja. Um će promijeniti stanje. Um uvijek postavlja pitanja. Kao što je Shivananda Swami rekao: kad netko transcendentira um on više nema pitanja. Dokle god netko ima pitanja to je znak da je u umu.

Pitanje: Guruji, ti nam uvijek govoriš da treba kontrolirati um. Mnogi učitelji govore da um ne postoji. Zašto ga onda trebamo kontrolirati?

SV: Na jedan način možemo reći da um ne postoji. Ali ipak kada gledamo izvana postoji li um? Vidite li moć uma? To znači da postoji određena realnost uma. Ali kada postignete prosvijetljenje kao učitelji onda možete reći da um ne postoji. Onda možete reći da ga ne treba kontrolirati. Ali sve dok ne dosegnete to stanje prosvijetljenja imate um kojeg treba kontrolirati.

(nastavlja se)

Daršan 14.travnja 2010.

Za one koji su propustili jučerašnji daršan i satsang...

Ramana Maharshi (30. prosinca 1879. - 14 travnja 1950)

Sri Ramana Maharshi rođen pod imenom Venkataraman Iyer, bio je veliki mudrac. Rođen je u brahmin obitelji u Tiruchuzhi, Tamil Nadu. Nakon što je postigao oslobođenje u dobi od 16 godina, napustio je dom i uputio se prema Arunachali, planini koju Hindusi smatraju svetom i tamo je živio do kraja života. Iako rođen kao Brahmin nakon postizanja mokshe - oslobođenja sebe je smatrao "Atiasrami", šastričko stanje nepostignuća ničega u životu i izvan ograničenja kastinskog sistema. Ašram koji je oko njega nastao, Sri Ramana Ašram, smješten je na podnožju brda Arunachala.

Sri Ramana je svjedočio da je najčišći oblik svojih učenja moćna tišina koja je sjajila iz njegovog pristustva i koja je utišala umove onih koji su bili usklađeni s njom. Davao je verbalna učenja samo poradi dobrobiti onih koji nisu mogli razumijeti njegovu tišinu. Njegova verbalna učenja su strujala iz njegove neposredne percepcije svijesti Atmana kao jedine stvarosti. Kada bi bio priupitan za savijet on bi preporučavao preispitivanje samoga sebe kao najbolji put prema mokshi. Iako njegovo primarno učenje je vezano za nedualnost, Advaita Vedanta i jnana yogu on je preporučavao bhakti put za one za koje je vidio da su spremni za nju te dao svoj blagoslov svima koji su slijedili druge putove i duhovne vježbe.

Evo i biserja njegove mudrosti...

***

Vrhunska istina je jako jednostavna; ona nije ništa više od bivanja u vlastitom prirodnom i naravnom stanju.

Budi samo svoj, to je sve.

Budući da su ljudi htjeli nešto misteriozno i načenjaštvo, mnoge su religije tako nastale. Samo oni koji su zreli mogu razumijeti prirodu tvari u njenoj goloj jednostavnosti

Budući da ljudi volje tajne a ne istinu, religije ih njeguju te ih uvijek dovode oko Sebstva. Koja god stredtva prihvatili, morate se vratiti nazad ka Sebstvu; zašto onda ne boraviti u Sebstvu sada i ovdje?

Pogrešno je govoriti o spoznaji; što se treba spoznati? Ono što je stvarno je ovijek onakvo kakvo jeste. Sve što se traži je da se prestane smatrati stvarnim ono što je nestvarno, To je sve što trebamo postići - mudrost.

Ili se predaj budući da shvačaš svoju nesposobnost i potrebu za višom moći da ti pomogne, ili istražuj uzrok svoje bijede.

Bog nikada ne napušta one koji se predaju.

Štogod se ne treba dogoditi i neće se dogoditi koliko god pokušavali. Ono što se treba dogoditi, bez obzira koliko se trudili to spriječiti, dogodit će se. To je sigurno. Najbolji savijet jest: ostanite u tišini.

Srce je jedina stvarnost. Um je samo prijelazna faza. Ostati u Sebstvu znači uči u srce.

Sebstvo je sveprožimajuće. Zato, niti koje posebno mjesto ne može se definirati kao mjesto na kojemu ćete biti u osami. Boraviti u smirenom stanju lišeni misli znači živjeti život u osami i povučenosti.

Kada važe gledište bude utemeljeno u mudrosti spoznat ćete da je svijet Bog. Stvar je samo u percepciji.

Naša prava priroda je oslobođenje, ali mi umišljamo da smo vezani... mi činimo veliki napor da postanemo slobodni iako smo cijelo vrijeme slobodni.

Spoznaja se sastoji u lišavanju pogrešne zamisli za nismo spoznati.

Istražite prirodu uma i on će nestati. Zbog izranjanja misli mi pretpostavljamo da one imaju uzrok i to nazivamo umom. Kada istražite to shvaćate da ne postoji takve pojave kao što je um. Kada um tako nestane vi spoznate vjećni mir.

Nema pomoći u promjeni okružja. Prepreka je um, koji se mora nadići, bilo da ste kod kuće ili u šumi. Ako to možete učiniti u šumi zašto ne biste mogli kod kuće? Zato pitam vas, zašto mijenjati okružje?

Stvarnost je jednostavno gubitak ega. Uništi ego istražujući njegovu postojanost. Budući da ego nema postojanosti on će automatski nestati te će Stvarnost zasjati sama po sebi u svoj svojoj slavi. Ovo je neposredna metoda. Sve druge metode zadržavaju ego. U tim putevima sumnje izranjaju i vječno pitanje ostaje da se riješi. Ali u ovoj metodi krajne pitanje je jedno jedino i postavljeno je već na početku. Nikakve vježbe (sadhane) nisu uopće potrebne za ovu potragu.

Milost je u svima. Milost je sebstvo. Milost nije nešto što se treba dobiti od drugih. Ako je izvanjska, ona je beskorisna. Sve što je neophodno je spoznaja da je milost u tebi. Nikada nisi izvan njene djelatnosti.

Swamijeva poruka

Jai Gurudev,

Šaljem vam svima svoju ljubav. Želio sam vas sve podsjetiti na važnost prakticiranja Atma kriye. Čak ako možete prakticirati samo malo, molim pokušajte. Korisna je za vas, za ljude u vašim životima, i naravno, za svijet.

Također, molim vas da širite Atma kriyu. Dovedite svoje prijatelje i obitelji na tečajeve, da im pomognete također da imaju mogućnost da dosegnu Boga.

Zapamtite, prakticirajte Atma kriyu sa Vjerom, i vidjet ćete dobrobiti.

Neka vas sve Bog blagoslovi.

Jai Gurudev,

Sri Swami Vishwananda

Pustinjak i škorpion

Skupilo se mnoštvo ljudi koju su se zatekli pored rijeke Gange na jutarnjem ceremonijalnom kupanju te su svjedočili o borbi između škorpiona i pustinjaka.

Vidjeli su škorpiona kako ga je bujica povukla u moćnu rijeku Gangu. Svakog trenutka velika snaga vode bi potapala to jadno stvorenje.

Pustinjak, koji se zatekao na tom mjestu kao što bi običavao činiti svakog jutra kupajući se u Gangi, vidio je škorpiona u očajničkoj bitki za život. Sveti čovjek, kao što je to i bio, nije mogao a da ne potrči u pomoć toj životinji.

Sa pustinjakovom nepopustljivom odlučnošću i škorpionovoj samoubilačkoj obrani nastao je sukob dviju suprotnih priroda – one koja spašava i one koja ubada.

Čim bi pustinjak izvadio škorpiona iz vode ovaj bi ga uštipnuo sa svojim otrovnim repom. Zbog snažnog uboda pustinjakova ruka bi iznenada snažno trzajem odbacila škorpiona koji bi bio bačen nazad u vodu.

Ovo, pak, nije odvratilo pustinjaka. Ponovo se nagnuo prema rijeci te odlučno podigao škorpiona svojom rukom a ovaj ga ponovo uštipnuo te se tako nanovo odbacio u vodu. Ali pustinjak je bio odlučan da spasi život škorpiona te je tako mnoštvo promatralo kako pustinjak pomaže opakom stvorenju uvijek iznova. Mnoštvo je bio zabezeknuto vidjevši pustinjaka kako priziva ubod po treći put. To je bila neopravdana muka, promišljala je gomila.

„Kakvi su samo luđaci ovi pustinjaci!“ netko je dobacio iz gomile.
„Nepraktični ljudi,“ uzviknu je netko drugi.

Pustinjak se nije obazirao na ono što je mnoštvo komentiralo. On je bio odlučan da spasi jadno stvorenje bilo kako, neobazirujući se na ubode koje bi tako dobivao.

Po treći put je škorpion uštipnuo pustinjaka čija je ruka po treći put snažno otrznula škorpiona, ali ovaj put pustinjak, neobazirujući se na bol, potrudio se odbaciti škorpiona od vode prema pješćanom nasipu. Škorpion, blaženo nesvjestan pustinjakove ustrajne ljubavi, iskoprcao se i nestao.

Jadan pustinjak sada je ostao u velikoj boli zbog uzastopnih uboda škorpiona.

Netko mu su iz gomoile približio i priupitao ga je: „Zašto si pokušavao spasiti to nezahvalno stvorenje? Tko sada pati, ti ili škorpion?“

Na ovo se pustinjak nasmijao i odgovorio: „Priroda je škorpiona da ubada, a priroda Božjih predanika da vole i služe. Vidjevši da škorpion neće napustiti svoju prirodu ubadanja, kako možeš očekivati da se ja odreknem svoje prirode pomaganja onih kojima je pomoć potrebna?“