Guru (prvi dio)

Pretpostavljam da je većina vas u životu srela više gurua. Ali jedino guru vašeg srca može na vas uistinu utjecati. Uz njega ćete ostati cijelog života. Ako govorimo o guruu, treba reći da postoje različita mišljenja o tome što znači ,,guru.’’ Može ga se jednostavno zvati ,,učitelj,’’ učitelj na različitim razinama, u različitim oblicima. Općenito govoreći, od početka do kraja našeg života imamo različite gurue.

Prvi ,,guru’’ s kojim se susrećemo, koji nam je najbliži, je naša vlastita majka. Uvijek je uz nas, uči nas jesti, govoriti i nijedan guru ne može zauzeti njezino mjesto. Uvijek je s nama, u našoj radosti i u našoj patnji. Ona pati skupa s nama i uči nas skromnosti i poniznosti. Ona je prvi ,,guru’’ kojemu se divimo. U Vedama piše da moramo prvo slaviti našu majku, prije svih gurua: ,,Matra Deva Baba’’.

Otac se pojavljuje kao drugi guru. Uči nas da budemo jaki. Mnogi mogu reći: „O, očevi su uvijek tako strogi...“ ali on ipak igra vrlo važnu ulogu. Uči dijete da osvijesti svoju snagu, kako bi ono moglo ostvariti dobar život.

Sljedeći guru je naš učitelj u školi. Kako rastemo, dosegnemo dob kada moramo krenuti u školu. Tamo imamo različite učitelje (gurue) za različite predmete koji nam trebaju u životu. Svi moraju proći ova tri gurua, ne može ih se izbjeći i reći ,,ne, ja ću ih izbjeći...’’ Sve vas je rodila majka, svi imate oca i svi ste se školovali. Čak i u slučaju učitelja, Avatara, čak i Boga koji se inkarnira, svejedno moraju provesti vrijeme s ova tri gurua. To su sveci kako ih zovemo u kršćanstvu, ili u Indiji – gurui. U Indiji ih nazivaju Sadhu, Rishi, Muni... Različita imena, a svi znače isto: Učitelj.

Ako zanemarimo ova tri 'osnovna' gurua u našem životu, nekada dođemo do točke kada primijetimo činjenicu da u životu mora postojati nešto drugo osim rada, jela i spavanja. U ovom trenutku započinje naša potraga. Potraga se stalno nastavlja. To je potraga za unutarnjom istinom. Postoje različiti načini da se pozive gurua kad želimo naći učitelja. Neki ljudi traže učitelja jer su u svom srcu primili jedan unutarnji zov. Drugi pak prolaze kroz probleme koje sami više nisu u stanju riješiti i trebaju podršku, nekoga tko bi ih vodio u trenucima brige, straha ili tuge. Neki odlaze u Indiju, drugi radije ostaju ovdje na Zapadu i idu u samostan, na primjer. Neki, kojima je tako suđeno, predaju se posve u Božanske ruke postajući redovnici, redovnice, ili Sadhui, kako se to kaže u Indiji. Oni se podređuju svom guruu i slijede njegova učenja.

Gurui imaju različite aspekte. Kao u svemu drugome, i kod gurua postoji jedna vrsta ,,hijerarhije’’. Posve na vrhu stoji ,,Param guru’’ ili univerzalni guru. Ovi gurui ili učitelji inkarniraju se direktno od Boga. Naravno, i mi drugi dolazimo također od Boga. Međutim, Param gurui inkarniraju se sa svom mudrošću i svemoći Boga. Isus, Rama i Krishna bili su Param gurui. Ovi učitelji postavili su temelje kako bi cijelim masama ljudi pokazali put. Premda su napustili tijela ili se dematerijalizirali, svejedno su i dalje prisutni. Kad god ih pozovemo, tu su. Samo je vrijeme njihove inkarnacije (u fizičkom tijelu) ograničeno. Krišna na primjer, koji je bio predivan Avatar, umro je od obične strijele koja ga je pogodila u stopalo. Ovo je, međutim, samo izlika za njih da se vrate u svoj pravi oblik.

Sljedeću stepenicu niže (moram reći ,,niže’’ nego što je sada uobičajeno u hijerarhiji) nalazi se Jagat guru. Jagat guru ima direktnu vezu s Božanskim. Rođeni su ,,normalno’’ i tijekom života na zemlji realiziraju Božansko. Jednako tako kao i svi drugi gurui, jedino s razlikom da je u njima Božanska milost jače prisutna. U Starom zavjetu spominje se Mojsije. Bio je u stalnoj komunikaciji, ujedinjen s Bogom. U svakoj važnoj situaciji oko koje bi se zamislio Bog bi mu se pokazao. Nešto slično može se reći i za Abrahama. Drugi primjeri su Mahavatar Babaji ili Božanska Majka Marija. Oni su uvijek u kontaktu s Božanskim i spremni pomoći ljudima i biti im od koristi. Ima ih puno, ali spomenuo sam samo neke.

(nastavlja se)

Kako zadovoljiti Boga

Često se pitamo, kako ugoditi Bogu? Na koji način bismo Ga mogli zadovoljiti? Kako bismo mogli usrećiti Boga? Bog je sretan s nama na mnogo načina, ali koji je najbolji način da usrećimo Boga? Tako da i sami budemo sretni. Bog je sretan kada smo mi sretni. To je stoga što je naša sreća i Njegova sreća, jer mi smo dio Njega. Ali kako da dosegnemo sreću? Kroz služenje i pomaganje drugima. Jer najveća sreća dolazi kroz služenje. Što više pomažete, što više usrećujete druge, toliko češće ćete primjećivati da sreća koju nosite u sebi sve više raste. No, što manje pomažete drugima, to više nazadujete na duhovnom putu, svojom vlastitom krivnjom. Što češće kažete: ,,Ne, zašto bih pomogao?’’ to više ste nevjerni sebi samima. A kada postanete nevjerni sebi, sprečavate otvaranje srca. Što se češće se to događa, to ćete jadniji biti.

Kao što je Krist rekao, kada pomažete drugima, to mora biti bezuvjetno. Nakon što pomognemo, trebali bismo zaboraviti na to. Trebali bismo voljeti i zaboraviti. Kada nekoga volimo, tada ništa ne očekujemo, nije li tako? Zapravo, postoje dvije vrste ljubavi. Postoji vanjska ljubav kod koje uvijek očekujete nešto zauzvrat, ali postoji i drukčija vrsta ljubavi, u kojoj biste učinili sve za neku osobu. Učinili biste sve samo da joj udovoljite. No, čak i ta vrsta ljubavi dijeli se na dvije: bezuvjetnu i uvjetovanu. Što god je učinjeno bezuvjetno, uvijek će vas usrećiti. Probuditi tu bezuvjetnu ljubav, učiniti da ona sve više i više raste, nije teško. Kao što uvijek kažem, ,,Treba samo željeti’’.

Ispričat ću vam kratku priču. Bio jednom jedan mudrac, veliki svetac i odlučio je posjetiti određeni grad. Bio je vrlo poznat. Toliko poznat da su ljudi bili uzbuđeni kad su čuli da dolazi. Tjednima ranije započeli su s pripremama za njegov posjet. Tada je jedan njegov poklonik došao stanovnicima grada i rekao, ,,Znate, čuo sam da svetac voli koristiti sedam cvjetova pri molitvi’’. Tada je počela zbrka. ,,Koju vrstu cvijeća da uzmemo kako bi je dali tom Swamiju?’’. Stoga su pohitali do sveca, rekavši: ,,Poštovani gospodine, čuli smo da za vrijeme molitve koristiš sedam cvjetova, no postoji toliko puno cvjetova da ne znamo koje bismo uzeli’’. Svetac ih pogleda i poče se smijati kao lud. Reče im: ,,Da, ja koristim sedam cvjetova pri molitvi, ali želim da mi svatko od vas da tih sedam cvjetova. Oni su istinoljubivost, ljubav, služenje ljudima, molitva, predanost, odanost i kontrola osjetila’’.

To je sedam cvjetova. Rekao je: ,,Ako netko ovo daje Bogu, daje svom vlastitom Jastvu, Bog će biti zadovoljan. Ne postoje veće stvari od ove“. To me podsjeća me na ono što je Krishna rekao u Bhagavad Giti: „Ako mi netko s ljubavlju koja dolazi iz srca ponudi čak i maleni listić, prihvatit ću njegovu ponudu’’.

Ljudi nude mnoge stvari da bi udovoljili Bogu. Velike, velike stvari izvana, ali sve dolazi od Njega. On je taj koji izvorno daje te stvari. Mi uzimamo ono što je On dao, i nudimo Mu nazad, znate. No, ta ljubav koju imamo u nutrini, to je isto tako On. Ali o nama ovisi hoćemo li je razviti ili ne. O nama ovisi kako ćemo se odnositi prema njoj. Možemo poći i služiti u vanjskom svijetu, kao što mnoge organizacije čine – jednostavno kupe mnoštvo stvari i daruju ih nekoj siromašnoj zemlji. Znači li da je to služenje? Svaki mjesec možete staviti na stranu stotinu eura i uplatiti ih na račun neke organizacije i reći, ,,To je služenje’’.

No, kada taj novac ode, vi čak niti ne znate što se s njime dešava. Ali kada vi sami odete, kada sami sudjelujete u tome, to stvara drugačiju vrstu radosti. To je radost koju Bog želi da razvijete. Ljudi kažu, ,,Dobro, ali ja nemam vremena ići služiti’’. Zato što ljudi u svom umu misle, kada govorite na ovaj način o služenju, da to znači da moraju trčati u Indiju ili Afriku da bi služili. Vaš susjed umire, vaš susjed je gladan, ovdje kraj vas, a vi razmišljate o Indiji ili Africi?

Što će Bog misliti o tome? Dakle, služenje počinje u vašoj blizini, oko vas. Prestanite praviti razliku. Očistite svoj um od razlika i vidite isti put posvuda. I ponudite, iz dubine srca, sedam cvjetova koje sam maloprije spomenuo. Ponudite ih Njemu. Tako čak nećete morati sjesti i moliti. Jer On će uvijek biti s vama. Otvorite svoja srca. I služite kad god možete. Pomozite kad god možete. Jai Gurudev!

Lekcija iz poniznosti

Netko me je nedavno pitao da ispričam koju zgodu sa Swamijem. Malo sam razmislio te se nisam mogao sjetiti niti jedne anegdote ili priče koja bi mogla nekoga zainteresirati ili nadahnuti. Iako sam u ašramu svog gurua već četiri godine kada treba ispričati priču ne pada mi ništa na pamet.

Kada sam ova razmišljanja nekome prenio tada mi je ta osoba rekla da ima mnogo priča ali ih mi zapravo ne zapisujemo niti im dajemo neku važnost te one ispare. Mnoge lekcije se tako sigurno izgube.

Prije neki dan se dogodila jedna smiješna ili posramljujuća situacija koju bih volio ispričati. Možda više za sebe tek tako da se jednog dana mogu ponovo vratiti na nju i možda izvući neku pouku ili samo osjetiti trenutak u vječnosti, ili susret sa Bogom-guruom, kako god hoćete.

Nakon što sam skuhao večeru pripremio sam posudicu za Krišnu, jer je običaj ponuditi hranu božanstvima u hramu prije nego se ona servira svima.

Tako sam se sa pladnjem uputio prema hramu u kojem se upravo održavala večernja molitva. Nabasao sam na Swamija točno pred ulazom u hram. Pozdravio sam ga sa uobičajenim pozdravom Jai Gurudev te mu dao znak da uđe prvi. Barem sam imao takav dojam da hoće ući. On mi je pokazao da uđem prvi, a ja sam nastojao biti još učtiviji te sam oklijevao želeće mu ustupiti prednost ulaska.

Situacija se malo zakomplicirala na smiješnu ili možda posramljujuću (ne)zgodu s moje strane. Swami je iskoristio moju trenutnu zbunjenost, ili što god već, te rekao: „Zar hoćeš da ti i vrata za tobom otvorim?“ Stao sam za trenutak u nevjerici promatrajući situaciju, koju sam ipak sa dozom humora prihvatio. Tada je kao popustio te otvorio vrata kao nekom „gosponu“ te nešto promrmljao u stilu da što je to došlo kad mi on mora otvarati vrata.

Zanimljiva je činjenica da kad Swami pokušava usaditi neku lekciju ili staviti učenika na kušnju prije toga mu doda svoje pozitivne energije i ljubavi te situaciju posloži kao da pred mnom ne stoji Bog-Otac (kojeg doživljavam kroz Swamija) već jedan „običan“ čovjek-prijatelj.

Tako sam se zapravo i osjećao u tom trenutku. Jedna opuštena radost i ljubav, ali u isto vrijeme crvena lampica koja mi je pokušavala nešto reći. Poniznosti nikada dovoljno – to mi je odavno jasno. A što još? Nadam se da će vrijeme donijeti odgovore i naučene lekcije. Jai Gurudev!

Savladavanje ega (peti dio)

Pretpostavimo da niste u nikakvim poteškoćama. Pretpostavimo da u vašem životu „sve štima“. Pretpostavimo da u isto vrijeme vidite neophodnost predanja Bogu te ustupanja svoje volje Njegovoj volji i providnosti. Kako onda pristupate tome?

U razgovoru s Tim koje je poviše vas, kažete nešto poput: „Slušao sam o stvari koju nazivaju predanje. To mi ima smisla i vidim da bi to bilo dobro za mene te da bi bilo neophodno u bilo kojem slučaju. Molim te da mi daš razumijevanje i milost da to učinim ili da započnem to činiti.“

Tako kada završite s molitvom, tijekom dana pokušavate se odmicati od vozačevog sjedala. Pokušajte dopustiti Bogu da vodi vaš život, te vi samo prihvatite vožnju. Tajna leži u tome da se sjetite to činiti. Zapravo nije teško imati takav stav i djelovati u skladu, ali mi to često zaboravljamo. Strpljivo i sa dobrom dozom humora unatoč neuspjesima načinite napor da se prisjećate. Uputite male i brze molitve za milost kako bi ste se mogli prisjećati. Sve ono što početnik može primjetiti da se nekako, unatoč dobrim namjerama, zaboravlja predati. Automatski, bez svjesne spozaje o tome kako se to dogodilo, uvijek iznova on se naže ponovo na vozačevo sjedalo i upravlja svojim vlastitim životom. On pokušava uvijk iznova, ali sve rijeđe kako vrijeme leti.

Nakon nekog vremena, kada se sjeti svoje početne namjere, može osjećati laganu obeshrabljenost i gnušanje prema naporima koje treba učiniti. Nakon nekog vremena mu može pasti na pamet da je cijela zamisao nezdrava. „Prije svega, zašto se uzrujavati te puštati život niz vjetar te djelovati poput beskičmenjaka? Čovjek treba imati barem neku kontrolu vlastitih snaga u svojim rukama. To je barem prirodno. Odgovornost je nešto čega se svi trebamo sjetiti,“ itd, itd, itd. Uskoro, nakon nekog vremena, završavaju se svi napori.

Možda možete pomisliti da je ovo površan portret. Zapravo je uzet iz života. I vrlo je vjerojatno da će ti se dogoditi nego što možeš sada shvatiti sve dok se ne pokušaš predati.

U knjizi Napuštanje ka božanskoj providnosti koju je napisao otac Jean-Pierre de Caussade, Jezuit koji je živio u Francuskoj od 1675 do 1751, srž njegovog učenja je bilo ono što on naziva „sakrament sadašnjeg trenutka.“ Nije neophodno, kako on kaže, znati Božju volju unaprijed, već ju prihvatiti, napuštajući sebe ka njoj onako kako se ona razotkriva od trenutka do trenutka.

Uglavnom smo mi zbunjeni glede Božje volje jer se naprežemo kako bi smo je znali bilo unaprijed ili kada se osvrćemo unatrag. Mi želimo znati što će biti za dva tjedna ili sutradan ili pak za pet minuta. Ili snivamo i čeprkamo što bi bilo kad bi bilo jučer ili prije pet godina ili 486g. pne. Mi skakućemo i oskakujemo poput muha na vjetru dok se ono za što žudimo i što nam nedostaje leži u tihoj percepciji Božje prisutnosti. Ljudski um neprestano, opsesivno i zapravo pataloški biježi naprijed i nazad od točke gdje se Božja volja može dotaći i prihvatiti, ako ne i „znati“. Mi žudimo za predviđanjima u budućnost ili uživamo u prošlim iskustvima. Želimo pomno razrađene opise i nacrte Božje volje, dok nam On neumoljivo i vjerno daje Svoju cijelu volju u živućem trenutka sadašneg momenta.

Caussadeova metoda je kombinacija „promatranja“, tj. neprestane svijesti vlastitog života, trenutka za trenutkom, te vježbanjem Božje prisutnosti, tj. numoljive pažnje na Božju milost i Njegovu volju onako kako se oni odmotavaju od trenutka do trenutka.

Čuda se događaju kadgod uđete u sadašnji trenutak i kada se predate. To je moguće za sve. Održati to stanje, iskreno govoreći, nije lagano. Mi zaboravljamo. Ili izgubimo blaženu jednostavnost neophodnu da uđemo u jednostavnu milost i počnemo automatski i bez promišljanja tražiti kompliciranja „rješenja“ koja će nam pomoći, kada? – sutra!

Ali napuštanje se mora vježbati, i može se vježbati samo – sada. Moramo tražiti od Boga ono što On želi od nas – sada. Moramo od Njega tražiti ono što je nama potrebno – sada. Moramo otvoriti oči i uši te naša srca za ono što nam On govori – sada. Eksperimentirajte sa ovim u svom životu, sada, danas, počevši od ovog trenutka. -- Autor članka je Thomas E. Powers©

(svršetak)

Savladavanje ega (četvrti dio)

Promatranje je produžena ruka vježbanja Božje prisutnosti: promatrate da štogod osjećali, mislili, govorili i činili - se osjeća, misli, govori i čini u prisustvu živućeg Boga. Ako ste u stanju činiti ovo – i ništa više, samo ovo – bez obzira na vremenski period, ogromna i začuđujuća promjena počinje se događati u načinu na koji osjećap, misliš, govoriš, i činiš. Vi ne manipuirate više ovim funkcijama. Ne mjenjate ih, već ih jednostavno osmatrate, te se oni mijenjaju na čudesan način. Pokušajte i uvjerite se.

Promatranje, kao i prakticiranje prisutnosti Božje, površno gledano, je jednostavno ali načelno jako teško; to izgleda kao tehnika za početnike ali je zapravo put prema savršenstvu. Početnik može pokušavati uspješno vježbati, ali se ne smije zavarati zamišljajući da je dokučio sve mogućnosti vježbe. Početnik ne bi trebao biti obeshrabljen velikim prostoro koji se otvara tehnikom promatranja; niti be trebao biti ponosan početnim uspjesima; prije svega bi trebao polako, ponizno i strpljivo koračati mjesec za mjesecom, godina za godinom prema istinskom savršenstvu.

Predanje: ključ nadvladavanja ega
Predanjeizgleda kao čvrst i neophodan preduvjet istinskom duhovnom napretku. Razlozi zašto mnogi nisu uspjeli spoznati Boga mogu se svesti na to da se nisu uspjeli predati ili su to odbili učiniti.

A što je predanje? To je napuštanje egocentrične i egoistične zamisli da „ja“ ovakav kakav sam mogu voditi vlastiti život uspješno i dobro. Predanje odnosno napuštanje se pojavljuje nakon spoznaje da bez svjesne suradnje sa Višom Moći ja ne znam kako jesti, spavati, raditi – i zasigurno ne znam kako voljeti ili moliti ili se radovati u životu.

Ova spoznaja nije lagana. Kako je se može postići? Najprije morate biti svjesni određenih događaja koji dosta variraju od osobe do osobe, ali bez kojih ne manjka niti jedno stvorenje: krize, katastrofe, tragedije, ozljede, bolesti. Ovi su od velike pomoći u ovom procesu kojeg razmatramo.

Kada se ove pojave dogode, vi uludo tratite vrijeme ako ih ne zgrabite te koristite kao sredstva predaje stopalima Gospodinova. Što je teža situacija to je moćniji moment. Vrlo je neophodno napustiti lažna samosažaljenja, proklinjanja i žalopojke, te zuriti nepokolebljivo kroz tamu ka uvijek prisutnom Svjetlu. Ali kada se kipuća voda boli ili gubitka proguta, ona vas vodi ravno u Prisustvo kao ništa drugo.

(nastavlja se)

Savladavanje ega (treći dio)

Samosvijest
„Zar ne mogoste jedan čas postražiti (promatrati) sa mnom? – Matej 26:40

Jedan od najboljih načina da se održi napredak na putu prema Bogu je da se raspoznaju ključne riječi te shvate njihova značenja. Jedna ot takvih je pojam koji se u Novom Zavjetu prevađa kao „postražiti“. Ponavlja se mnogo puta u Evanđeljima, Djelima, Poslanicama, i Otkrovenjima.

Lako je previdjeti značenje ove riječi. Isus Krist je zapovijedio da se „postraži i pomoli“, a mi na to odgovaramo, „naravno, znam da je molitva važna“. Zatim provedemo neko vrijeme pokušavajući naučiti kako moliti, ali veoma lako zanemarimo riječ postražiti pretpostavljajući da znamo što ona znači i da zapravo nije ni bitna. Zapravo ni ne možemo moliti ako najprije nismo naučili kako promatrati. Nije slučajno da ta riječ dolazi prije riječi moliti. Niti je slučajna ta dvojna zapovijed koja se tako često ponavlja. Duhovna činjenica velike važnosti je sadržana ovdje i vrijedno bi bilo razmotriti o čemu se radi.

„Postražiti“ nije netočan prijevod ali je pomalo neadekvatan. Grčka riječ je gregoreite, a ona zapravo znači „bdijenje, obrati pozornost, promatraj“, ali ona isto tako znači „probuditi se, održati budnim.“ Veliki je dinamit sadržan te cijela duhovna disciplina sažeta u ovoj zapovijedi, „promatraj!“ Dinamit je u tome da ako bi smo mogli počuti i poslušati ova zapovijed će uspješno promijeniti naše živote i lansirati nas usitinu – ne samo sentimentalno ili terotski – prema putu k Bogu.

Što to trebamo promatrati? Moramo promatrati sebe – objektivno, nepristrano, nekritički, te iznad svega, iskreno.

A ono što slijedi nakon toga je to da smo sposobni moliti. Sada možemo iskreno moliti jer znamo i osjećamo naše potrebe. Promatranje daje iskustvo naše duhovne bijede. A to je i prvo blaženstvo, osnovni blagoslov na kojim se odmaraju ljestve ushita. Kada se uistinu (a ne teoretski ili sentimentalnoi ili štoviše „ponizno“) probudimo i osmotrimo sebe mi počinjemo osjećati veliku potrebu za Božjom pomoći kao što i gladan čovjek osjeća potrebu za hranom.

Čovjek kojemu je dana milost da počne promatrati prije ili kasnije dobiva dodatnu milost te počinje sebe gledati kao objektivnu osobu. Počinje gledati sebe kao što bi gledao drugog čovjeka. I tako njegovo promatranje postaje nepristrano, smireno, oštroumno i točno. On više nije blag prema sebi niti je oštar kao što je prije bio. On razvija majčinsko srce i kiruršku ruku. On ponire u sebe te u isto vrijeme se uzdiže iznad sebe. Sa ovog stanovišta te samo iz ovog stanovišta, posao suradnje započete nad vlastitom duhovnom obnovom može se sigurno nastaviti.

(nastavlja se)

Savladavanje ega (dugi dio)

„Gdje je Božje prebivalište?“

Ovo je pitanje s kojim je Rabbi Kotzk iznenadio mnoge učenjake koji bi ga posjetili.

Nasmijali bi mu se: „Kakvu stvar pitate! Zar cijeli svijet nije pun njegove slave?“

Zatim bi odgovorio na svoje pitanje:

„Bog stanuje gdjegod ga čovjek pusti“. – Martin Buber

Ego smanjenje je paradoks. Veoma je neposredan i jednostavan zadatak, istodobno veoma zapetljan i težak. Najbolji način kako započeti posao na tome je upravo započeti. Na primjer, probudite se ujutro i neki glas u vama vam kaže: „Iskljući alarm i uhvati još koji trenutak sna. Imamo još petnaestak minuta prije nego apsolutno moramo ustati.“ Drugi glas kaže: „Bolje se odmah ustani, u miru se spremi, te započni dan na dobar način.“ Vi tada prihvaćate savijet prvog glasa, prespavate četrdeset i pet minuta, nabrzinu pojedete doručak, propuštate prvi sastanak, lažete šefu, te ne dolazite sebi prije podne.

Ovo je tipični, uobičajeni, egoistični nered. Morate ovo proučiti u sebi te vidjeti gdje ego ulazi i kako miješa kašu.

Čovjek ispunjen milošću uviđa da ovo stanje nije „normalno“ niti „bezopasno“, čak i kade je to „ono što svi drugi rade“. Kada egoizma uđe, određeni dio energije se zarobi i sledi. Svjetlo inteligencije se zamrači. Vitalnost se gubi u ispraznim i destruktivnim smjerovima. Emocije su ubrzo zatrovane. Život se počne kotrljati nizbrdo. Dok to traje, čovjek se udaljava od kraljevstva Božjeg prema fizičkoj i mentalnoj bolesti, koja se ponekad više ili manje odgađa ili se može suprostaviti sa pozitivnim silama.

„Normalni život“ se sastoji od naleta akutnog egoizma koji se povremeno ublažava sa periodima milosti i dobrote, za vrijeme kojih se događa određeno iscjeljenje i rehabilitacija. Duhovni život počinje kada uspijete vidjeti tragičnu prirodu ove situacije, trajnom podložnošću bolestima i svakakvim vrstama problema, nedostatkom bilo kakve sigurnosti i nade za budućnost. U ovom trenutku vidite istinu koju su duhovni vodići uvijek iznova govorili: jedini put spasenja je suočavanje sa egom u sebi, nastojanje njegovog smanjenja te suradnja kako bi ga se trajno iskorijenilo. Procedura je temelj svake religije.

Praktičke vještine su neophodne
Smanjenje ega zahtjeva inteligenciju i milost Božju upravo od početka. Hrabrost i volja da se prođe taj put patnje su neophodni, ali nisu dovoljni. Morate naučiti kako radi na tome. To je operacija koja zahtjeva vještinu, a vještina se može postići polagano, tako što se „zavrne rukav“ – drugim riječima metodom pokušaja i pogrešaka.

Vježbanjem Božje prisutnosti te vježbanjem smanjenja ega su komplementarni i međusobno isprepletena iskustva. Vježbate li prisutnost Božju shvatit ćete da kao poslijedicu imate smanjenje ega. Ako radite na rastapanju ega uvidjeti ćete da Božje prisustvo postaje mnogo stvarnije.

Vježbanjem smanjenja ega se postiže ne samo vježbanjem Božjeg prisustva već pomoću drugih disciplina. Jedna od najzanimljivijih i vrlo moćnih je promatranje.

(nastavlja se)

Savladavanje ega (prvi dio)

Put ka božanskoj slobodi i sreći može biti izrazito neposredan ako imamo na umu da postoji zajednički nazivnik svakog načela, tehnike i doktrine koje su poučavali sveci svih religija. To je jednostavno stvar odmicanja sebe od puta.

Ako je Bog tako stvaran i tako blizu, zašto Ga ne vidimo i ne osjećamo? Zašto Ga stalno nismo svijesni? Što nam to stoji na putu?

To što nam stoji na putu je zapanjujuće: "ja". Prepreka nije ništa drugo nego svakodnevni iskustvo toga "ja", "mene" i "mojega". Riječi odnosno termini koji se koriste za ovaj pojam su najčešće "ego" i "egoizam".

Ego je umišljeni hvalisavac u vama. Ako ga ne možete pronaći u sebi, to ne znači da on nije tu; to samo znači da vas je nasamario.

Pad čovjeka je pad u egoizam. Obnova čovjeka je spas od egoizma. Nestanak Boga - te kao posljedica gubitak mudrosti, zdravlja i istine - dolazi iz jedne te iste stvari: egoizma. Problemi svijeta, svi oni, dolaze iz iste stvari: egoizma. Vaši problemi, ma kakvi bili, dolaze iz jedne jedine stvari: egoizma. Nitko se ne može nadati da će moći uhvatiti se u koštac sa samim sobom, a kamoli svijetom, ili još više Bogom, dokle god ne shvati egoizam. Posao koji trebamo u tom pravcu postići je spoznati (1) ono što on jeste, (2) kako ga smanjiti, te (3) kako ga se riješiti.

Ne dolazite do razumijevanja ega, a pogotovo ne njegovog smanjenja, tako što slušate o njemu - pa bile to najmudrije riječi. Počinjete razumijeti ego time što ga počinjete tražiti u sebi, prepoznajući ga te držeći ga po stalnom prismotrom unutar sebe, zatim boreće se protiv njega te naposlijetku ulazeći u nemilosrdno rvanje s njim u sebi.

Posljednji korak - uništavanje ega - izvan je ljudske moći (ali ne i izvan ljudske suradnje sa Svevišnjim). Ruka koja na kraju ubija zmiju je ruka Božja ujedinjena sa vašom rukom. Prvi, pak, koraci - traženje neprijatelja, prepoznavanje, te hrvanje s njim - su itekako unutar moći bilo koga tko je shvatio potrebu sučeljavanja i koji je spreman za posao.

Čim načiniš mjesto za Boga, eto Ga
Prvi istinski uvidi u ego u sebi laki su za prepoznati. Akutna bol im čini društvo te duboka želja da se pobjegne i sakrije negdje. Prepoznavanje vlastitog egoizma budi posramljenost, neugodu, uvlačenje u sebe, te duboku sklonost da se okrene leđa od onoga što je bilo uočeno. Ali vro je važno ustrajati, jer to je put ka duhovnoj stvarnosti. Kao što je Meister Eckhart rekao, kada se lažno "ja" otkloni, Bog jurne u dušu kao zrak u vakuum. Takva je Njegova priroda. Čim napraviš mjesta za Njega, eto i tu je. A mjesto se načini tako što se najprije smanji a potom i rastopi ego.

(nastavlja se)

Poruka Mahavatar Babađija kroz Utpalavati...

Mahavatar Kriya Babaji: Čistoća dolazi kada je vrijeme zrelo, dragi prijatelji. “Komedija grešaka” izraz je koji se može upotrebljavati na zemlji kada netko pokušava učiniti nešto za što nije kvalificiran te to čini brzinom s kojom lomi vrat, zar nije tako? Isto tako je i sa prosvjetljenjem. Netko me je pitao prošlu noć (Babaji me probudio noćas te prenio ove riječi točno u ponoć prošlu noć - Utpalavati) za objašnjenjem puta prosvjetljenja koje se može opisati početniku, onome koji nije mnogo promišljao o ovoj temi. Ja odgovaram da je potrebno neko vrijeme netom probuđenu dušu da pronađe mjesto na zemlji nad kojom stoji. Ovo zvuči kao oksimoron (slikoviti izraz u kojem se naočigled suprostavljeni pojmovi pojavljuju zajedno - nap.prev.) kao recimo "pametne budale" zar ne?

U stvarnosti, večina ljudi niti ne zna kakav odnos imaju sa Bogom niti zašto traže nešto ili nekoga za što ili koga niti nemaju sjećanje da postoji. To je tako kada se početnik polako budi iz dubokog sna koje je trajalo mnoge živote. Pitanje je kako pronaći Onogo kojega ne poznajemo. Kada takvo pitanje počinje izranjati, Svijet Duha dolazi kao spas lutajućoj duši. Anđeo čuvar, kako ga nazivate, dolazi te ostavlja nagovještaje, znakove duši koja traži.

Anđeo čuvar može uzeti bilo koje obličje od jabuke koja padne na glavu onoga koji je gladan pa sve do naravne pojave tvojeg anđela u fizičkoj blizini ma gdje god da bio. Izvještaji koje možete čuti o anđelima i njihovim djelima na zemlji u ovim vremenima u povečanom broju su istiniti. Nikada se ne plašite, Bog točno odabere pravi trenutak za takve pojave.

Mlada, duhom probuđena djevojčica u Hrvatskoj vidjela je nedavno anđela iza kuće u mjestu u kojem živi. Vidjela je oblik labuda ili velike bijele ptice. Ptica ili anđeo započeo je razgovor kroz njeno srce i um. Ona je bila prijemčiva prema vibraciji koju je anđeo prenosio i razumijela je poruku na dubljoj razini da je anđeo poslao od Boga zbog božanskog razloga. Ovaj anđeo u obliku bijele ptice nosio je u svom kljunu određeno sjeme koje je položio upored velike stijene na tom mjestu. Ovo će sjeme narasti u grm koje će imati svetu narav. Ova djevojčica će znati značenje grma te njenu svrhu u božanskom iscjeljenju koje će polako osvještavati. Ljudi koji tamo budu dolazili po iscjeljenje dobit će list te biljke. Ljudi koji budu imali vjeru u Boga držati će u ruci jedan list tog grma te će se mnoga iscjeljenja događati.

Koja je svrha ovih neobičnih događanja? Bog dolazi onima čista srca u ova teška vremena na ovoj planeti kako se Kali Yuga približava samom kraju kao i njen utjecaj na srce i umove čovječanstva. Kao što je i Krist govorio ono što je prorok Izajija rekao (11:6), “Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lav zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit“.

Ovo se može uzeti i doslovno i preneseno. Vidite, oni čista srca mogu biti bilo koje kronološke dobi te imati srce čisto poput djeteta, a koje još nije uvjetovano svjetovnim putevima. Kada odrasla osoba uđe u svoje srca i pronađe to mjesto vječne čistoće te kada tu čistoću odašilje kroz sve što ta osoba jeste i što proživljava, to se naziva Božja milost, moji prijatelji.

Tako je sa ovom djevojčicom u Hrvatskoj koja je nedavno imala posjet anđela čuvara u obliku bijele ptice, kroz Božju milost, i koja će biti Božji instrument, velika iscjeliteljica tjelesnog i duhovnog usklađenja sa Bogom za mnoge ljude u skoroj budućnosti. I neka bude tako. Napisano je i jeste.

Ja sam Babaji koji dolazi glasniku noću, i u pravo vrijeme prema Božjem času. jeste li svjesni da originalno značenje riječi, “anđeo” jest “Božji glasnik?” Možete čeznuti da mi dođete na sličan način; to jest u Božjem času. Ja sam uvijek prijemčiv prema čistoči srca. Čistoča, u svojoj istinskoj prirodi je Bog koji se manifestira kao svjetlo. Žudite za tim da pokažete svoje svjetlo kojeg svi imate u izobilju. Žudite da osvjetljavate tu Ljubav-Svjetlo uvijek i u svim okolnostima. To je Milost Božja koja se objelodanjuje u vašem životu, moji prijatelji. -Babaji

Mnogo pitanja u našem umu glede voljenja Boga...

13. lipnja proslavili smo rođendan Swamija Vishwanande. Ovaj slideshow je pripremljen upravu za tu proslavu. Jai Gurudev!

***

"Mnogo pitanja u našem umu glede voljenja Boga... Često postavljamo pitanje zašto ne možemo samo voljeti Boga. Zapravo voljeti Boga je najednostavnija stvar koju možete učiniti. Ali ipak um uvijek postavlja pitanja. Takva je to ljubav da uopće ne znate zašto volite. U takvoj ljubavi volite Boga. Voljeti Boga ne trebate razumijeti umom. Dok god pokušavate razumijeti ljubav Božju sa umom možete na to zaboraviti. Onaj tko želi razumijeti i voljeti Boga sa umom uvijek će imati pitanja. Uvijek! Pitanje nikada neće prestati.

Izražavamo svoju ljubav prema Bogu molitvom, što se zove vidya bhakti, ponavljanjem Njegovog imena. Naravno svi ti načini molitve su jako dobri, takav oblik devocije je jako dobar, ali ipak moramo prijeći na viši oblik ljubavi, na viši oblik devocije, koji se zove raga bhakti. Trebate samo voljeti, ništa drugo. Vježbamo mnogo stvari, ne kažem da to nije dobro, jako je dobro, ali naša praksa nas mora voditi Bogu, mora nas voditi unutarnjoj slobodi.

Ako usprkos praksi još uvijek niste slobodni tada je u njoj nešto pogrešno, tada morate uistinu analizirati sebe i promijeniti određene stvari u sebi i kao što sam rekao; kada volite Boga ne postavljate pitanja i što god vam da prihvatit ćete, to se zove predavanje, i uistinu je moguće voljeti Boga na taj način.

Ali onaj koji voli Boga iskreno, čak bez da zna zašto voli Boga neće tražiti ništa od Boga. Jedina molitva koju će uputiti Bogu jest: Bože, ne želim ništa, ono što uistinu želim jest služiti Tvojim lotosovim stopalima i imati Tvoja lotosova stopala uvijek uza se. Vidjet ćete da u takvoj vrsti ljubav Bog će uvijek testirati predanika. Bog će ga uvijek stavljati na kušnju, ali ipak, ljubav je veća od svega, ljubav prevladava sve, svaka prepreka će biti samo Milost Božja.

Što više je osoba zaljubljena, više želi tu ljubav. U takvoj predanosti osoba je potpuno zaljubljena. Moramo Ga voljeti, mora nam postati drag. Kaže se kad osoba ima takvu ljubav prema Bogu, Bog postaje njegov sluga."

Tri duhovne kvalitete

Pitanje: Možeš li nam dati tri stava ili osobne kvalitete koje su važne studentu atma kriye koje treba njegovati?

Swami Vishwananda: Uvijek govorim o ljubavi, poniznosti i strpljenju. Najvažnija od ovih tri je ljubav, jer ljubav je poniznost; ljubav je strpljenje.

Abishekam i agni hotra radionica

Radionca vedskih rituala

Dragi svi, pozivamo vas na radionicu vedskih rituala. Cijena je 50 €. Sudionici dobijaju set za puju i abishekam, CD s mantrama. Paarthu i Anashuyu će biti voditelji.

ABISHEKAM & AGNI HOTRA

03.07.2010. Subota 13h - 19h

04.07.2010. Nedjelja 9h - 17h

Mjesto: Kaštel Lukšić (kod Lenke)

Vedski rituali snažno pročišćuju i stvaraju prostor ispunjen božanskom ljubavlju kako unutar nas tako i u izvanjskom prostoru.

„Putovanje koje trebamo napraviti je putovanje od uma prema srcu.“ Swami Vishwananda

Za detaljnije informacije, prijave i kontakt: 091 54 98 731

akshwari@gmail.com