Ajna čakra - treće oko

Pitanje: Zašto se treće oko toliko često koristi u atma kriyi? Zar srce nije najvažnije jer je srce direktni put do Boga?

Swami Vishwananda: Točno je da je srce direktni put do Boga, ali sve je u očima znanja. U toj točki obitava svijest duše. Što je duša? Duša je dio Boga? Kada se koncentriramo na ajnu mi se koncentriramo na kozmički zvuk Om koji je praiskonski bitak. Atma jest tu. Kada udišemo kroz nju mi se podsjećamo tko smo. Mi jesmo atma, a atma jest Paramatma. Nema razlike. Kada udišemo kroz treće oko, mi se podsjećamo da smo atma i da smo dio Paramatme i da ćemo dosegnuti Paramatmu. Zato udišemo Om kroz treće oko koje pali ljubav Božju koja se nalazi u srcu. Kada govorimo o srcu ljudi se često koncentriraju na fizičkom srcu zaboravljjući da imaju i duhovno srce. Kada se koncentrirate na ajnu to je samo jedna točka, a ne dvije. Kada kažete ljudima da se koncentriraju na točku između obrva postoje samo jedno žarište. Ne postoji fizičko žarište na koje se trebaju koncentrirati već mističko koje je duboko unutar. Kada udahnete kroz svijest u toj točki naravno da se više svijest spušta dolje u nižu svijest kako bi je pročistila i uzdigla na više.

O shaktipatu...

Pitanje: Zašto je shaktipat toliko poseban? Koja je razlika u kriya yogi bez i sa shaktipata?

Swami Vishwananda: Shaktipat je blagoslov kriya učitelja. Kriya koja se vježba sa shaktipatom dobiva brzo dobrobiti, a ona bez... kao što je Babaji rekao Lahiriju: dajem ti blagoslov i možeš ga dati svojim učenicima. A oni koji vježbaju kriyu bez shaktipata neće od nje imati dobrobiti. Shaktipat je poput auta: ako imate lijepi auto, a nemate ključ kako bi ga pokrenuli što će vam. Možete skakati po njemu, sjediti u njemu, raditi što hoćete, ali se neće pokrenuti bez ključa. Isto je sa shaktipatom: on pali kriyashakti koja se nalazi u čovjeku.

Mješanje drugih meditacija i iscjeljujućih tehnika

Pitanje: Je li moguće povezati atma kriyu sa drugim tehnikama meditacije ili iscjeljujućim tehnika kao npr. Reiki?

Swami Vishwananda: Ne. Ali rijetko sam dao određenim ljudima mogućnost da mogu raditi druge stvari, ali ne i Reiki. Reiki nije loša. Dobra je tehnika, ali mnogo je samozvanih učitelja koji se nazivaju Reiki učiteljima ali ne znaju o čemu se radi. Danas ljudi pohađaju jedan-dva sata i postaju Reiki učitelji. Danas je toliko komercijaliziran. Bolje je ne miješati atma kriyu sa drugim meditacijama. Ako netko želi vježbati Reiki može, ali odvojeno od atma kriye.

5 razina atma kriye

Pitanje: Zašto postoje 5 razina atma kriye kada prva može dati samospoznaju?

Swami Vishwananda: Peta razina se ne daje u ovoj dimenziji. Prva četri se daji u ovoj dimenziji. Naravno prvu je tehniku ljudima teško vježbati. Kada će onda moći raditi drugu. Trebaju prvo pokazati lojalnost prvoj. Kada govorimo o atma kriyi govorimo o cijelom paketu atma kriye ne samo o prvom nivou. Kada si me prije pitao da li atma kriya može dati oslobođenje u ovom životu. Točno, može ali nismo govorili o razinama. Prva će vas pripremiti za drugu itd. Kada ste savladali prvu, druga je samo jedna vježba, samo jedna kriya. Treća je samo jedna kriya, četvrta isto tako. Ne radi se o mnoštvu vježba. Svih četiri kriya koja se daje na ovoj razini pripremiti će osobu za petu.

Važnost tehnika

Pitanje: Neko ljudi kažu te tehnike nisu važne već da budemo u sadašnjem trenutku. Možemo li postići sadašni trenutak bez tehnika?

Swami Vishwananda: U svakodnevnom životu, kada idemo na posao, isto je tehnika. Možete li zaraditi za život samo sjedeći? Morate učiniti napor. Lijeni ljudi će reći da će dobiti sve ali Bog neće nahraniti lijene ljude, koji neće učiniti napor. Tehnike pomažu. Možemo ubrzati stvari. Mislite da vaša duša želi živjeti i nositi karmički teret iz života u život? Ne. Kada prakticirate atma kriyu ona prži mnogo karme.

Sat-ćit-ananda (Postojanje-Svijest-Blaženstvo) - drugi dio

Ako želite pokušati, sjedite uspravno, tako da vam bude udobno i da ste opušteni. Disanje je bit svih iscjeljivanja. Putem daha ćete spoznati ljubav koja je duboko u vama. Ljubav koja nadilazi sve zapreke koje stvara um.

1. Usredotočite se na svoje treće oko. Pokušajte zaboraviti sve oko sebe. Um će zasigurno misliti, neka misli. Ne pokušavajte ga zaustaviti, čak i ako misli o negativnostima. To nije bitno; samo nemojte osjećati. Usredotočite svu svoju pozornost na točku trećeg oka.

2. U toj središnjoj točki zamislite kuglu svjetlosti. U sredini te svjetlosne kugle smjestite onaj aspekt božanskog kojeg osjećate bliskim. Om, križ, Krishnu, Isusa, Alaha...

3. Sada osluhnite svoje disanje. Udahnite, lagano, mirno; i izdahnite.

4. Neka se svjetlost lagano povećava. Neka vam prekrije lice u potpunosti.

5. Sada, lagano, neka raste sve više i više; neka vam prekrije gornji dio tijela, a zatim i cijelo tijelo.

6. Nemojte stati.. neka i dalje raste. Neka svjetlost postane sve blistavija i blistavija.

7. Sada se usredotočite samo na slušanje, ali nastavite gledati svjetlosnu kuglu. Osluhnite.. što vam vaše Sebstvo pokušava reći?

8. Sada lagano smanjite svjetlost; vratite se sebi.

Vježbajte ovo kad god imate vremena.

Da biste bili dobri u meditaciji, da biste bili uspješni na svom duhovnom putu, morate biti disciplinirani. Ali to nije pritisak, to nije forsiranje. To treba doći iz dubina vašeg srca, treba biti učinjeno iz ljubavi. Isto tako, kada dijete nešto želi, ono će učiniti sve da to i dobije. Slično tome, Isus je govorio da ako netko želi ući u kraljevstvo nebesko, treba biti poput malog djeteta koje to žarko želi i koje viče put svoga Oca, ,,Bože, daj mi spoznaju. Bože, otkrij mi se’’. Otkrij svrhu moga postojanja ovdje na Zemlji. Često na ovaj način počinjemo, ali tada gubimo nadu. Mnogi ljudi počnu, ali na sredini izgube nadu i odustanu. Ali, naravno, oni sami, a ne Bog, su ti koji sprečavaju spoznaju.

Ljubav je riječ koja se stoljećima upotrebljava i zloupotrebljava. U ime ljubavi i u ime Boga počinjeno je mnogo stvari. Ali na svakome pojedinom od vas je da to ispravite i da odrazite ono što ljubav zaista jest. Da odrazite da ste uistinu dio Boga, i da ljudi to vide. To nije samo riječ, samo zvuk, to je nešto što možemo vidjeti vlastitim očima. Dijete ste Božje? Tada dokažite da ste dijete Božje. Pokažite da ste dijete Božje. Budite duboko odlučni da spoznate Boga. Duboko čeznite za time da spoznate tko uistinu jeste. I to će se desiti.

Neka ljubav bude najvažnija stvar u vašem životu. Neka Bog bude najvažnija stvar u vašem životu. Jer u Njemu je sve. Sve što želite je u Njemu, u vašem pravom Jastvu. Inače ćete uvijek imati stvari koje su ograničene; a te stvari će vas uvijek unesrećivati. Posegnite za istinskom srećom i zaista postanite Sat-ćit-ananda koju je Bog stvorio u svakome od vas. Ako to istinski želite, to ćete i imati. Nije bitno kada. Može se desiti upravo sada. Ako ste sto posto sigurni u sebe, sve će vam biti dano.

(svršetak)

Sat-ćit-ananda (Postojanje-Svijest-Blaženstvo) - prvi dio

Jai Gurudev!

Drago mi je što sam večeras s vama ovdje. Prije svega, moramo shvatiti čovječanstvo na ovaj ili onaj način. Vidite, mi smo uvijek u potrazi. Potrazi za spoznajom tko smo, potrazi za spoznajom zašto smo ovdje. Mnogo puta to vam izroni u umu i vi se pitate: ,,Jesam li samo utjelovljenje čovjeka, rođen ovdje na Zemlji?’’. Ova potraga može trajati godinama. Možete ići širom svijeta, tražeći dubinu, da biste našli ono što će vas istinski zadovoljiti. Ali pošto ljudska bića uvijek žele nove stvari, neko vrijeme uživate u onome što imate, a zatim želja nestaje, nije li tako? Nakon toga želite nešto drugo. Ljudi uvijek nešto žele, i željet ćete uvijek iznova, sve dok ćete željeti materijalne stvari. Jedna želja vodit će drugoj. No mislite li zaista da je to utjelovljenje čovječanstva? Ma dajte. Naravno da nije.

Za ljudska bića se kaže da su Sat-ćit-ananda. To je sanskrtska riječ. Sat znači postojanje; ćit je svijest; a ananda je blaženstvo. Svatko želi blaženstvo, svatko želi biti sretan. Ali ako zaista, ali zaista želite biti sretni, tada trebate biti iskreni i vjerni samima sebi. Tada možete zamoliti Boga, ,,Gospode, daj mi sreću.’’ Mislite li da će vas odbiti? Nikada! Dat će vam je. Ali na vama je da sreću održite. Na vama je da je zadržite i dopustite joj da raste.

Bog vam je zasigurno u ovom životu pokazao vječno blaženstvo. Iskusili ste pravu ljubav, pravo blaženstvo. Čak ako je trajalo samo nekoliko sekundi, za to vrijeme zaboravili ste sve oko sebe. To je vječno blaženstvo. Ali stvar je u tome da je ljudima veoma teško zadržati ga. Um, ponos i mnoge druge stvari drže ljude u zabludi. Svi spisi kažu da je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju. Pa ako je čovjek slika Božja, tada je on dio Boga. Lako je. Trebamo samo spoznati tu božanskost unutar nas. Isus je rekao, ,,Otac i ja smo Jedno’’. No prvo je tvrdio da je Sin čovječji – pravi čovjek. Nakon toga je rekao, ,,Onaj tko je vidio Sina, vidio je i Oca’’. Tko god je uvidio i spoznao da je dijete Božje doći će do točke gdje će spoznati da je dio Boga. Ali, prvo osoba treba biti sto posto sigurna i mora istinski željeti Boga, željeti samospoznaju, da bi je i dobila.

Dakle, Sat-ćit-ananda – Postojanje-Svijest-Blaženstvo – jest vaše istinsko Jastvo. Tijelo ne može postojati bez svijesti. Da Bog čovječanstvu nije dao svijest, ljudi ne bi mogli osjećati radost. Da biste osjećali radost, da biste iskusili blaženstvo, tijelo, um i duša moraju biti instrument Božji.

Postoji mnogo različitih načina za dosizanje te razine. Ali najlakši način je putem daha. Ako pogledate stvaranje, jedna stvar zajednička je svim živim bićima – disanje. Putem daha sve živi (ribe, životinje, biljke, ljudska bića). Disanje je tako normalno, no koliko ljudi je svjesno da diše? Koliko ljudi je svjesno načina na koji dišu tijekom dana? Ne mnogo.

(nastavlja se)

Guru (drugi dio)

Sljedeći su Sadgurui, poput Sai Babe ili Shirdi Babe ili mnogih drugih svetaca na Zapadu npr. Sveti Martin, Sveti Nikola ili nekadašnji učitelji poput Sokrata, Platona itd. Oni su Sadgurui koji su primili inspiraciju od Jagat gurua i prenose učenje svojim vlastitim riječima i prema svojoj vlastitoj interpretaciji (u pojednostavljenom obliku). Sadgurui su uvijek u blizini ljudi. Odgovaraju na njihova pitanja i daju im energiju za njihovu potragu. Posjeduju ogromnu ljubav za ljude. Čak i čista razina operativne spremnosti Sadgurua može dovesti čovječanstvo do prosvjetljenja. Oni ponovo mogu postati gurui i dijeliti svoje učenje s drugim ljudima.

Neki kažu: ,,Zašto nam treba Učitelj da nas vodi, možemo i sami doći do Boga’’. Tu su u pravu, mogu doći do Boga i sami. Ali u ljudima se stalno i iznova javlja sumnja i upravo ta sumnja sprečava ih da dođu do samoostvarenja. Dodatno, sumnja donosi sa sobom i ponos. To je trenutak kada guru može dati jasnoću i pomoći učeniku da pobijedi sumnju. I ako se pojavi ponos guru ga može uništiti. Bit će i trenutaka kada guru na učenika uopće ne obraća pažnju i ne razgovara s njim, premda ga učenik toliko voli. Guru zna što je dobro za njegovu djecu. Stoga se tako ponaša kako bi ponovo prizemljio svoje dijete, kako bi ga ,,vratio na zemlju.“

Učenik mora shvatiti da je Božansko sada i ovdje, u jednostavnosti i poniznosti, ne u ponosu i egoizmu. Često se dešava da ljudi žele podučiti gurua. Na primjer, oni kažu: ,,Ne, to što govoriš nije točno, moraš to napraviti drugačije’’. Guru na to neće ništa reći, samo će se nasmiješiti. To je poniznost učitelja. On će te uvijek ostaviti u uvjerenju da ne zna ništa, iako zna jako puno... Njegovo skriveno znanje blago je njegova srca. Ako je netko postao gospodar svih čula i svih misli, Sadguru, onda je on uvijek ponizan. Ti učitelji doista jesu ,,realizirane’’ duše. Stoljećima su ljudi dolazili k njima, čak i kad su umrli, ljudi su posjećivali njihove grobove i tražili njihovu pomoć. I nakon smrti oni su ovdje i pomažu ljudima. Njihova ljubav za njihovu djecu tako je velika da oni ispunjavaju iskrene molitve. Mnogi od njih su utemeljili samostane - Sveti Benedikt ili Sveti Franjo na primjer, dok je na Istoku Swami Vivekananda osnovao mnoge institute. Iznad njih uvijek stoji Param guru kao ,,utemeljitelj’’ svjetske religije poput Isusa, Bude, Muhameda itd.

Univerzum nas dovodi do zaključka da je guru most koji spaja um s dušom. Guru je već savladao ovu umjetnost npr. putem joge ili putem Namasmarana (ponavljanje Božanskih imena). Ali učitelj neće nikada razotkriti svoju Božansku prirodu, uvijek će pokazivati ljudsku osobnost. Kako bi se približilo ljudima, Božansko mora postati ljudsko. Tako se guru ponaša normalno poput svakog čovjeka. A tada um počinje prosuđivati i kaže: ,,To je loš guru, drugi je bolji’’ ne shvaćajući da svi učitelji služe istom svemoćnom Bogu, koji je prisutan u svakome. I tamo nas svi učitelji žele dovesti, svakoga na poseban način, k unutarnjem guruu. Ako proučite dublje učenja od svih ovih učitelja vidjet ćete da je njihov cilj odvesti učenika unutra gdje prebiva istinski Guru, odnosno Bog.

(kraj)

Guru (prvi dio)

Pretpostavljam da je većina vas u životu srela više gurua. Ali jedino guru vašeg srca može na vas uistinu utjecati. Uz njega ćete ostati cijelog života. Ako govorimo o guruu, treba reći da postoje različita mišljenja o tome što znači ,,guru.’’ Može ga se jednostavno zvati ,,učitelj,’’ učitelj na različitim razinama, u različitim oblicima. Općenito govoreći, od početka do kraja našeg života imamo različite gurue.

Prvi ,,guru’’ s kojim se susrećemo, koji nam je najbliži, je naša vlastita majka. Uvijek je uz nas, uči nas jesti, govoriti i nijedan guru ne može zauzeti njezino mjesto. Uvijek je s nama, u našoj radosti i u našoj patnji. Ona pati skupa s nama i uči nas skromnosti i poniznosti. Ona je prvi ,,guru’’ kojemu se divimo. U Vedama piše da moramo prvo slaviti našu majku, prije svih gurua: ,,Matra Deva Baba’’.

Otac se pojavljuje kao drugi guru. Uči nas da budemo jaki. Mnogi mogu reći: „O, očevi su uvijek tako strogi...“ ali on ipak igra vrlo važnu ulogu. Uči dijete da osvijesti svoju snagu, kako bi ono moglo ostvariti dobar život.

Sljedeći guru je naš učitelj u školi. Kako rastemo, dosegnemo dob kada moramo krenuti u školu. Tamo imamo različite učitelje (gurue) za različite predmete koji nam trebaju u životu. Svi moraju proći ova tri gurua, ne može ih se izbjeći i reći ,,ne, ja ću ih izbjeći...’’ Sve vas je rodila majka, svi imate oca i svi ste se školovali. Čak i u slučaju učitelja, Avatara, čak i Boga koji se inkarnira, svejedno moraju provesti vrijeme s ova tri gurua. To su sveci kako ih zovemo u kršćanstvu, ili u Indiji – gurui. U Indiji ih nazivaju Sadhu, Rishi, Muni... Različita imena, a svi znače isto: Učitelj.

Ako zanemarimo ova tri 'osnovna' gurua u našem životu, nekada dođemo do točke kada primijetimo činjenicu da u životu mora postojati nešto drugo osim rada, jela i spavanja. U ovom trenutku započinje naša potraga. Potraga se stalno nastavlja. To je potraga za unutarnjom istinom. Postoje različiti načini da se pozive gurua kad želimo naći učitelja. Neki ljudi traže učitelja jer su u svom srcu primili jedan unutarnji zov. Drugi pak prolaze kroz probleme koje sami više nisu u stanju riješiti i trebaju podršku, nekoga tko bi ih vodio u trenucima brige, straha ili tuge. Neki odlaze u Indiju, drugi radije ostaju ovdje na Zapadu i idu u samostan, na primjer. Neki, kojima je tako suđeno, predaju se posve u Božanske ruke postajući redovnici, redovnice, ili Sadhui, kako se to kaže u Indiji. Oni se podređuju svom guruu i slijede njegova učenja.

Gurui imaju različite aspekte. Kao u svemu drugome, i kod gurua postoji jedna vrsta ,,hijerarhije’’. Posve na vrhu stoji ,,Param guru’’ ili univerzalni guru. Ovi gurui ili učitelji inkarniraju se direktno od Boga. Naravno, i mi drugi dolazimo također od Boga. Međutim, Param gurui inkarniraju se sa svom mudrošću i svemoći Boga. Isus, Rama i Krishna bili su Param gurui. Ovi učitelji postavili su temelje kako bi cijelim masama ljudi pokazali put. Premda su napustili tijela ili se dematerijalizirali, svejedno su i dalje prisutni. Kad god ih pozovemo, tu su. Samo je vrijeme njihove inkarnacije (u fizičkom tijelu) ograničeno. Krišna na primjer, koji je bio predivan Avatar, umro je od obične strijele koja ga je pogodila u stopalo. Ovo je, međutim, samo izlika za njih da se vrate u svoj pravi oblik.

Sljedeću stepenicu niže (moram reći ,,niže’’ nego što je sada uobičajeno u hijerarhiji) nalazi se Jagat guru. Jagat guru ima direktnu vezu s Božanskim. Rođeni su ,,normalno’’ i tijekom života na zemlji realiziraju Božansko. Jednako tako kao i svi drugi gurui, jedino s razlikom da je u njima Božanska milost jače prisutna. U Starom zavjetu spominje se Mojsije. Bio je u stalnoj komunikaciji, ujedinjen s Bogom. U svakoj važnoj situaciji oko koje bi se zamislio Bog bi mu se pokazao. Nešto slično može se reći i za Abrahama. Drugi primjeri su Mahavatar Babaji ili Božanska Majka Marija. Oni su uvijek u kontaktu s Božanskim i spremni pomoći ljudima i biti im od koristi. Ima ih puno, ali spomenuo sam samo neke.

(nastavlja se)

Kako zadovoljiti Boga

Često se pitamo, kako ugoditi Bogu? Na koji način bismo Ga mogli zadovoljiti? Kako bismo mogli usrećiti Boga? Bog je sretan s nama na mnogo načina, ali koji je najbolji način da usrećimo Boga? Tako da i sami budemo sretni. Bog je sretan kada smo mi sretni. To je stoga što je naša sreća i Njegova sreća, jer mi smo dio Njega. Ali kako da dosegnemo sreću? Kroz služenje i pomaganje drugima. Jer najveća sreća dolazi kroz služenje. Što više pomažete, što više usrećujete druge, toliko češće ćete primjećivati da sreća koju nosite u sebi sve više raste. No, što manje pomažete drugima, to više nazadujete na duhovnom putu, svojom vlastitom krivnjom. Što češće kažete: ,,Ne, zašto bih pomogao?’’ to više ste nevjerni sebi samima. A kada postanete nevjerni sebi, sprečavate otvaranje srca. Što se češće se to događa, to ćete jadniji biti.

Kao što je Krist rekao, kada pomažete drugima, to mora biti bezuvjetno. Nakon što pomognemo, trebali bismo zaboraviti na to. Trebali bismo voljeti i zaboraviti. Kada nekoga volimo, tada ništa ne očekujemo, nije li tako? Zapravo, postoje dvije vrste ljubavi. Postoji vanjska ljubav kod koje uvijek očekujete nešto zauzvrat, ali postoji i drukčija vrsta ljubavi, u kojoj biste učinili sve za neku osobu. Učinili biste sve samo da joj udovoljite. No, čak i ta vrsta ljubavi dijeli se na dvije: bezuvjetnu i uvjetovanu. Što god je učinjeno bezuvjetno, uvijek će vas usrećiti. Probuditi tu bezuvjetnu ljubav, učiniti da ona sve više i više raste, nije teško. Kao što uvijek kažem, ,,Treba samo željeti’’.

Ispričat ću vam kratku priču. Bio jednom jedan mudrac, veliki svetac i odlučio je posjetiti određeni grad. Bio je vrlo poznat. Toliko poznat da su ljudi bili uzbuđeni kad su čuli da dolazi. Tjednima ranije započeli su s pripremama za njegov posjet. Tada je jedan njegov poklonik došao stanovnicima grada i rekao, ,,Znate, čuo sam da svetac voli koristiti sedam cvjetova pri molitvi’’. Tada je počela zbrka. ,,Koju vrstu cvijeća da uzmemo kako bi je dali tom Swamiju?’’. Stoga su pohitali do sveca, rekavši: ,,Poštovani gospodine, čuli smo da za vrijeme molitve koristiš sedam cvjetova, no postoji toliko puno cvjetova da ne znamo koje bismo uzeli’’. Svetac ih pogleda i poče se smijati kao lud. Reče im: ,,Da, ja koristim sedam cvjetova pri molitvi, ali želim da mi svatko od vas da tih sedam cvjetova. Oni su istinoljubivost, ljubav, služenje ljudima, molitva, predanost, odanost i kontrola osjetila’’.

To je sedam cvjetova. Rekao je: ,,Ako netko ovo daje Bogu, daje svom vlastitom Jastvu, Bog će biti zadovoljan. Ne postoje veće stvari od ove“. To me podsjeća me na ono što je Krishna rekao u Bhagavad Giti: „Ako mi netko s ljubavlju koja dolazi iz srca ponudi čak i maleni listić, prihvatit ću njegovu ponudu’’.

Ljudi nude mnoge stvari da bi udovoljili Bogu. Velike, velike stvari izvana, ali sve dolazi od Njega. On je taj koji izvorno daje te stvari. Mi uzimamo ono što je On dao, i nudimo Mu nazad, znate. No, ta ljubav koju imamo u nutrini, to je isto tako On. Ali o nama ovisi hoćemo li je razviti ili ne. O nama ovisi kako ćemo se odnositi prema njoj. Možemo poći i služiti u vanjskom svijetu, kao što mnoge organizacije čine – jednostavno kupe mnoštvo stvari i daruju ih nekoj siromašnoj zemlji. Znači li da je to služenje? Svaki mjesec možete staviti na stranu stotinu eura i uplatiti ih na račun neke organizacije i reći, ,,To je služenje’’.

No, kada taj novac ode, vi čak niti ne znate što se s njime dešava. Ali kada vi sami odete, kada sami sudjelujete u tome, to stvara drugačiju vrstu radosti. To je radost koju Bog želi da razvijete. Ljudi kažu, ,,Dobro, ali ja nemam vremena ići služiti’’. Zato što ljudi u svom umu misle, kada govorite na ovaj način o služenju, da to znači da moraju trčati u Indiju ili Afriku da bi služili. Vaš susjed umire, vaš susjed je gladan, ovdje kraj vas, a vi razmišljate o Indiji ili Africi?

Što će Bog misliti o tome? Dakle, služenje počinje u vašoj blizini, oko vas. Prestanite praviti razliku. Očistite svoj um od razlika i vidite isti put posvuda. I ponudite, iz dubine srca, sedam cvjetova koje sam maloprije spomenuo. Ponudite ih Njemu. Tako čak nećete morati sjesti i moliti. Jer On će uvijek biti s vama. Otvorite svoja srca. I služite kad god možete. Pomozite kad god možete. Jai Gurudev!

Lekcija iz poniznosti

Netko me je nedavno pitao da ispričam koju zgodu sa Swamijem. Malo sam razmislio te se nisam mogao sjetiti niti jedne anegdote ili priče koja bi mogla nekoga zainteresirati ili nadahnuti. Iako sam u ašramu svog gurua već četiri godine kada treba ispričati priču ne pada mi ništa na pamet.

Kada sam ova razmišljanja nekome prenio tada mi je ta osoba rekla da ima mnogo priča ali ih mi zapravo ne zapisujemo niti im dajemo neku važnost te one ispare. Mnoge lekcije se tako sigurno izgube.

Prije neki dan se dogodila jedna smiješna ili posramljujuća situacija koju bih volio ispričati. Možda više za sebe tek tako da se jednog dana mogu ponovo vratiti na nju i možda izvući neku pouku ili samo osjetiti trenutak u vječnosti, ili susret sa Bogom-guruom, kako god hoćete.

Nakon što sam skuhao večeru pripremio sam posudicu za Krišnu, jer je običaj ponuditi hranu božanstvima u hramu prije nego se ona servira svima.

Tako sam se sa pladnjem uputio prema hramu u kojem se upravo održavala večernja molitva. Nabasao sam na Swamija točno pred ulazom u hram. Pozdravio sam ga sa uobičajenim pozdravom Jai Gurudev te mu dao znak da uđe prvi. Barem sam imao takav dojam da hoće ući. On mi je pokazao da uđem prvi, a ja sam nastojao biti još učtiviji te sam oklijevao želeće mu ustupiti prednost ulaska.

Situacija se malo zakomplicirala na smiješnu ili možda posramljujuću (ne)zgodu s moje strane. Swami je iskoristio moju trenutnu zbunjenost, ili što god već, te rekao: „Zar hoćeš da ti i vrata za tobom otvorim?“ Stao sam za trenutak u nevjerici promatrajući situaciju, koju sam ipak sa dozom humora prihvatio. Tada je kao popustio te otvorio vrata kao nekom „gosponu“ te nešto promrmljao u stilu da što je to došlo kad mi on mora otvarati vrata.

Zanimljiva je činjenica da kad Swami pokušava usaditi neku lekciju ili staviti učenika na kušnju prije toga mu doda svoje pozitivne energije i ljubavi te situaciju posloži kao da pred mnom ne stoji Bog-Otac (kojeg doživljavam kroz Swamija) već jedan „običan“ čovjek-prijatelj.

Tako sam se zapravo i osjećao u tom trenutku. Jedna opuštena radost i ljubav, ali u isto vrijeme crvena lampica koja mi je pokušavala nešto reći. Poniznosti nikada dovoljno – to mi je odavno jasno. A što još? Nadam se da će vrijeme donijeti odgovore i naučene lekcije. Jai Gurudev!

Savladavanje ega (peti dio)

Pretpostavimo da niste u nikakvim poteškoćama. Pretpostavimo da u vašem životu „sve štima“. Pretpostavimo da u isto vrijeme vidite neophodnost predanja Bogu te ustupanja svoje volje Njegovoj volji i providnosti. Kako onda pristupate tome?

U razgovoru s Tim koje je poviše vas, kažete nešto poput: „Slušao sam o stvari koju nazivaju predanje. To mi ima smisla i vidim da bi to bilo dobro za mene te da bi bilo neophodno u bilo kojem slučaju. Molim te da mi daš razumijevanje i milost da to učinim ili da započnem to činiti.“

Tako kada završite s molitvom, tijekom dana pokušavate se odmicati od vozačevog sjedala. Pokušajte dopustiti Bogu da vodi vaš život, te vi samo prihvatite vožnju. Tajna leži u tome da se sjetite to činiti. Zapravo nije teško imati takav stav i djelovati u skladu, ali mi to često zaboravljamo. Strpljivo i sa dobrom dozom humora unatoč neuspjesima načinite napor da se prisjećate. Uputite male i brze molitve za milost kako bi ste se mogli prisjećati. Sve ono što početnik može primjetiti da se nekako, unatoč dobrim namjerama, zaboravlja predati. Automatski, bez svjesne spozaje o tome kako se to dogodilo, uvijek iznova on se naže ponovo na vozačevo sjedalo i upravlja svojim vlastitim životom. On pokušava uvijk iznova, ali sve rijeđe kako vrijeme leti.

Nakon nekog vremena, kada se sjeti svoje početne namjere, može osjećati laganu obeshrabljenost i gnušanje prema naporima koje treba učiniti. Nakon nekog vremena mu može pasti na pamet da je cijela zamisao nezdrava. „Prije svega, zašto se uzrujavati te puštati život niz vjetar te djelovati poput beskičmenjaka? Čovjek treba imati barem neku kontrolu vlastitih snaga u svojim rukama. To je barem prirodno. Odgovornost je nešto čega se svi trebamo sjetiti,“ itd, itd, itd. Uskoro, nakon nekog vremena, završavaju se svi napori.

Možda možete pomisliti da je ovo površan portret. Zapravo je uzet iz života. I vrlo je vjerojatno da će ti se dogoditi nego što možeš sada shvatiti sve dok se ne pokušaš predati.

U knjizi Napuštanje ka božanskoj providnosti koju je napisao otac Jean-Pierre de Caussade, Jezuit koji je živio u Francuskoj od 1675 do 1751, srž njegovog učenja je bilo ono što on naziva „sakrament sadašnjeg trenutka.“ Nije neophodno, kako on kaže, znati Božju volju unaprijed, već ju prihvatiti, napuštajući sebe ka njoj onako kako se ona razotkriva od trenutka do trenutka.

Uglavnom smo mi zbunjeni glede Božje volje jer se naprežemo kako bi smo je znali bilo unaprijed ili kada se osvrćemo unatrag. Mi želimo znati što će biti za dva tjedna ili sutradan ili pak za pet minuta. Ili snivamo i čeprkamo što bi bilo kad bi bilo jučer ili prije pet godina ili 486g. pne. Mi skakućemo i oskakujemo poput muha na vjetru dok se ono za što žudimo i što nam nedostaje leži u tihoj percepciji Božje prisutnosti. Ljudski um neprestano, opsesivno i zapravo pataloški biježi naprijed i nazad od točke gdje se Božja volja može dotaći i prihvatiti, ako ne i „znati“. Mi žudimo za predviđanjima u budućnost ili uživamo u prošlim iskustvima. Želimo pomno razrađene opise i nacrte Božje volje, dok nam On neumoljivo i vjerno daje Svoju cijelu volju u živućem trenutka sadašneg momenta.

Caussadeova metoda je kombinacija „promatranja“, tj. neprestane svijesti vlastitog života, trenutka za trenutkom, te vježbanjem Božje prisutnosti, tj. numoljive pažnje na Božju milost i Njegovu volju onako kako se oni odmotavaju od trenutka do trenutka.

Čuda se događaju kadgod uđete u sadašnji trenutak i kada se predate. To je moguće za sve. Održati to stanje, iskreno govoreći, nije lagano. Mi zaboravljamo. Ili izgubimo blaženu jednostavnost neophodnu da uđemo u jednostavnu milost i počnemo automatski i bez promišljanja tražiti kompliciranja „rješenja“ koja će nam pomoći, kada? – sutra!

Ali napuštanje se mora vježbati, i može se vježbati samo – sada. Moramo tražiti od Boga ono što On želi od nas – sada. Moramo od Njega tražiti ono što je nama potrebno – sada. Moramo otvoriti oči i uši te naša srca za ono što nam On govori – sada. Eksperimentirajte sa ovim u svom životu, sada, danas, počevši od ovog trenutka. -- Autor članka je Thomas E. Powers©

(svršetak)