Gospodin Rama - uvod u život i učenja (Paramatman)

Sri Rama govori Hanumanu, „Sjena je Paramatmana koju vidiš reflektiranu u svim živim bićima kao jivatman. Zar ne vidiš veliko nebo koje se reflektira na svako jezero ili rijeku?“

Paramatman je nebo koje je nepomično. Njegovi odsjaji nisu trajni. Kao što i nebo samo postoji, tko i Paramatman, koji je vrhunski Brahman, jedina je stvarnost. Sva vidljiva živa bića su samo refleksije.

Ja sam Paramatman a vi ste Moja refleksija. Ova velika tajna se ne bi smjela obajviti onima koji nemaju predanost Meni, čak i kada vam za uzvart ponude kraljevstva. Ne postoji veći savjet koji vam mogu dati.

Konopac je jedino stvaran, zmije je nestvarna. Isto tako, Paramatman je jedino stvaran; ovaj svijet je nestvaran. Svijet se čini stvaran u čovjekovoj javi, mislima i čujnosti, ali on traje onoliko koliko i stvari koje se vide u snu.

Atman je sigurno različit od tijela, osjetila, uma i prane. On je blažen, uzvišen, ne-dualan, trajan, bezobličan, bezgrešan i čist. Onaj trenutak kada ovo shvatite postajete oslobođeni.

Pokušajte iskusiti jedinstvo sa Paramatmanom i jivatmanom slušajući mudre riječi svog gurua sa vjerom. Njegov savjet je, 'Tat Twam Asi' (ti si To). Naravno, guruova milost je neophodna kako bi dostigli to stanje.

Za dobiti njegovu milost morate razumijeti značenje riječi Tat Twam Asi. 'Tat' znači 'Paramatman', 'Twam' znači 'jivatman', a 'Asi' znači 'sam'. To drugim riječima znači da su i Paramatman i jivatman isto. Budući da su isto nije ih moguće razlikovati. Niti im je moguće pridodati različite kvalitete.

Tijelo koje je satsavljeno od 5 elemenata i koje je ograničeno i prolazno, razlikuje se od atmana. Atman je bez početka i kraja. On je neuništiv. On stvara ovo tijelo. Razmislite o ovome i pokušajte spoznati atmana.

Ovim procesom koji se naziva 'neti neti' (proces eliminacije), trebali bi pokušati spoznati što uitinu atman jeste. Na taj način preispitivajući ovaj pojam, ovu riječ koja je mješavina dobra i zla, uzmite samo srž a odbacite ostalo, kao što odbacujete košticu zrelog manga nakon što pojedete slatku voćku.

Atman nema rođenja ni smrti, niti djetinjstva, mladosti ili starosti. Atman je pun blaženstva. Zašto bi trebali misliti da samsara (svijet) postoji u takvom atmanu? Zbog vašeg neznanja mislite da tuga postoji u atmanu.

Obmana je ta zbog koje osjećate postojanost nečega što nije stvarno kao što mislite o konopu da je zmija.

Ova imaginacija da je nešto nestvarno stvarno zove se adhyasa. Atman koji je satchidananda (postajanost-znanje-blaženstvo) je nedodirnut ovom iluzijom.

Znate li kako se čini da sreća ili tuga utječu na atman? Kao što komad željeza koje se zagrije u vatru djeluje da je sama vatra, atman, kad se reflektira u buddhi, čini nam se da na njega utječu radosti i tuge. Atman je zapravo neodirnut. Kada uistinu razumijete da je atman, koji je zapravo vaše istinsko jastvo, bez ikakovih atributa ili vezanosti, vi biste se odrekli vezanosti sa tijelom koje je tromo i nestalno. Zato tražite pravu prirodu atmana.

Ako stalno mislite o atmanu, um će vam se pročistiti i vaše će se neznanje iskorijeniti sa svim prošlim karmama, kao što vaši bolovi nestaju kada redovito uzimate lijekove. Kada je um čist, primit ćete čisto blaženstvo.

Kako stalno misliti o atmanu? Vede savjetuju da se povućete na osamljeno mjesto, osjetila stavite pod kontrolu, te bez zlih misli mislite samo o atmanu. Na taj način ćete stopiti svijet u sve prožimajućeg atmana. Tek tada ćete dobiti vrhunsko blaženstvo.

Mislite o sebi da ste Parabrahma, da nemate vezanosti, da ste sveznajući i čisti. Uvijek osjećajte to te uspostavite jedinstvo sa Paramatmanom i primite blaženstvo u sebi bez da brinete što je oko vas. Tada ćete ostati smireni i neovisni poput mora bez nemirnih valova.

Jogi koji provodi dane misleći samo o atmanu mora živjeti sve dok se njegovi prarabdhasi ne potroše. Nakon toga on će se stopiti u Meni, Paramatmanom.

Gospodin Rama - uvod u život i učenja (nastavak)

Rama, Sita i Lakshmana nastanili su se u Panchavatiju odakle je Sita bila oteta od kralja Ravane od Rakshasa koji je živio u Lanki, i to za vrijeme kad su Rama i Lakshmana bili odsutni tj prevareni od Rakshasa koji se zvao Maricha. Ramana je dao sve od sebe da nagovori Situ da postane njegovom kraljicom ali ona je bila toliko okupirana u mislima o Rami te je odbila njegovu zlu ponudu. Sita je zatim bila zatočena. Rama se zajedno sa Lakshmanom dao u potragu za Sitom. Dobio je neke naznake od Jataye koji je umirao te od vanarinog kralja Sugrive. Pomogao je Sugrivi uništiti njegovog brata Valija te sa Vanaras vojskom koju je omogućio Sugriva, došao je do Lanke kako bi oslobodio Situ.

Započela je velika bitka između Rame i Ravane, i na kraju je Ravana zajedno sa svom njegovom vojskom ubijen, a Sita je oslobođena.

Rama je u početku odbio prihvatiti Situ, budući da je ona dugo bila zatočenica Ravane. Kako bi dokazala svoju nevinost, Sita je ušla u vatru i sa neopisivom radošću svakog od prisutnih Agni, božica vatre, izašla ja sa Sitom i uvjerila je sve o njenoj neokaljanoj čistoći, te nagovorila Ramu da uzme natrag svoju ženu.

Raminoj sreći nije bilo kraja te nakon što je postavio Vibhishana, Ravaninog brata, na prijestolje Lanke, vratio se u Ayodhyu sa Sitom, Lakshmanom, Vibhishanom, Surgrivom i Hanumanom. Potonji je bio najvjerniji i najpredaniji bhakta Sri Rame.

Veliko je bilo slavlje u Ayodhyi zbog povratka Rame nakon dugih 14 godina izgnanstva. Rama je sa Sitom bio okrunjen za kralja Ayodhye, a krunidbu je izvršio mudrac Vasishtha.

Tako je počela duga i uspješna vladavina Rame kada su i pjesnici opjevali kao 'Zlatno doba' Ayodhye; jer oni su kazali:

„Smrt nije zahvatila štovatelje Rame. Uživali su slobodu od bolesti. Žene nisu trebale oplakivati svoje muževe ili djecu. Nije bilo lopova, prevaranata ili švercera, jer je svaki čovjek volio svoga susjeda. Stabla su bila puna voća svake sezone, njive su uvijek dale dobru žetvu. Ljudi su bili zadovoljni plodovima svoga rada. Posvuda je vladala radost, zdravlje i sreća.“

Besmrtni mudrac Valmiki opisao je ovaj prekrasan Ramin život u svojem poznatom epu Ramayana koji je i dandanas stalni pratitelj svake pobožne hinduističke obitelji.

Swami Vivekananda je rekao slijedeće: „ Rama, drevni idol junačkog doba, utjelovljenje istine, morala, idealan muž, savršen otac te iznad svega savršen kralj... ovaj Rama je za nas opisan u prekrasnom epu od Valmikija. Nikakav jezik ne može biti čistiji, niti krepkiji, ni ljepši, a istodobno jednostavan od jezika s kojim je veliki pjesnik Valmiki opisao Ramin život.“

(nastavlja se)

Gospodin Rama - uvod u život i učenja

Svaki pobožni Hindus vjeruje da se gospodin Vishnu, sve-prožimajući Duh, pojavljuje u zemaljskom obličju kadgod je njegovo prisustvo potrebno na zemlji da nadvlada velika zla i da uspostavi ponovo poredak. Vjeruje se da je Sri Rama, princ iz Ayodhye, zapravo bio inkarnacija boga Vishnua u njegovoj sedmoj pojavi, i njegov zadatak je tada bio da oslobodi Indiju od najezde i potlačenosti Rakshasa, da zaštiti svece i mudrace te da pokaže ideal savršene društvene zajednice.

U treta yugi u Ayodhyi vladao je plemeniti vladar Dasaratha koji nije bio samo uzvišeni kralj već i veliki junak. Njegovo nasljedstvo datiralo je još od plemenite loze sunca. Iako je Dasaratha imao tri plemenite supruge: Kaushalya, Kaikeyi i Sumitra, nije bio blagoslovljen sinom koji bi ga naslijedio na svom tronu. Tako je on napravio žrtvu konja pod vodstvom poznatog mudraca Rishya-Sringa.Veličastvena pojava je izašla iz plamena koja je držala vrć pun payasama, kojeg se kraljice koristile, te je u dogledno vrijeme i Sri Rama bio rođen od majke Kausalye, Bharata od Kaikeye, Lakshmana i Satrughna od Sumitre. Sinovi su smatrani djelovima gospodina Vishnua. Rama, najstariji, bio je oličenje svih božanskih vrlina i predmet ljubavi, obožavanja i poštovanja svih. Sve obrazovanje koje se dodjeljivalo princevima bilo je dano i četvorici braće. Lakshmana je bio posebno odan Rami, a Satrughna Bharati.

Kad je Rama imao tek 16 godina, mudrac Vishwamitra je jednom svratio do Ayodhye i upitao Dasarathu da pošalje Ramu i Lakshmana s njim da ubije demone koji su stvarali neprilike te nisu omogućavali mudracima da rade žrtvene rituale. Blagoslovom mudraca Vishwamitre i njegovim moćima te vještinom streličarstva, Rama je ubio demone. Braća su primila blagoslove od mudraca te su dovedena u Mithilu, glavni grad poznatog kralja Janake. Ovdje je Rama pokazao svoju veliku snagu i vještinu podigavši luk te odapeo strijelu gospodina Rudre, koju nisu uspjeli mnogi drugi prinčevi učiniti. Kralj Janaka, koji se držao svog obečanja, dao je svoju najdražu i časnu kćer Situ u brak sa Sri Ramom.

Kada je Dasaratha ostario želio je Sri Ramu postaviti za svog nasljednika. Sve su pripreme bile izvršene kada je najednom okrutna kraljica Kaikeyi, koju je pogrešno savjetovao izopačeni sluga Manthara, tražila Dasarathu za dvije želje koje je on jednom bio obečao. Jedna od tih obećanja je bila da se Rama potjera u vremenskom trajanju od 14 godina, a drugo obećanje da se njen sin Bharata ustoliči kao kraljević.

Kako je bio jako privržen ocu, Rama se bezprigovorno povukao u šumu zajedno sa Sitom i Lakshmanom. Kako nije mogao podnijeti teški udarac, Darsaratha je napustio tijelo. Bharata, koji je imao veliko poštovanje i ljubav prema Rami, pokušao je uzaludno dovesti Ramu natrag, ali kako nije uspjevao postavio je Ramine sandale na tron te je počeo voditi kraljevstvo uime Rame...

(nastavlja se)

Govor s Gurupurnime 25.07.2010. (četvrti dio)

U hinduističkoj tradiciji mi slavimo, Vishnu padam. Zašto slavimo stopla Maha Vishnua? Kad kažem stopala, to nije njegov gornji dio, nego donji dio. Ispod tabana je Vishnu padam, i sama stopala Vishnua. Zato u Giti piše Guru Govinda. Krishna se manifestira kao guru. Zato je Guru Krishna.

Služenje stopalima učitelja jednako je kao da idite na tisuću hodočašća. Zato služite stopalima vašeg gurua i predajte se. Kao što je Shankaracharya rekao: "Dobio sam sve, jedino kad sam se predao stopalima svog Učitelja." U ovo vrijeme kad se kaže, slijedi i napravi to, učenik često kaže zašto da to napravim! Ali to je normalno jer postoji razlika od ovog i prošlog vremena. U ovo vrijeme um je preuzeo kontrolu i kad se to desi biti će puno pitanja i sumnje, puno nerazumnog razmišljanja. Pojedinac zato gubi određene prilike i zato se čovječanstvo vrti u krugu rođenja i smrti.

Da li čovječanstvo može sve postići u jednom životu? Ne može. "Charanas parsha" znači, predajte se lotosovim stopalima.

Svima želim sretnu Gurupurnimu. Neka Bog prebiva u vašim srcima. Neka Bog stavi svoja sveta stopala u vaša srca. I neka svi sveci i učitelji i duhovni tragaoci budu uvijek u božanskoj ljubavi. Neka svi vi uvijek osjećate božju ljubav. Što god radili, gdje god bili znajte da je Bog uvijek s vama.

U hinduističkoj tradiciji postoji jedna molitva. Ta molitva se radi ujutro prije dizanja iz kreveta. Stave se ruke jedne do druge, zatim se dodiruje gornji dio dlanova, koji predstavlja Maha Lakshmi, srednji Saraswati i donji dio dlana je Govinda, Maha Vishnu.

To su ljudi običavali raditi prvo prije dizanja iz kreveta, kako bi se podsjetili da se u dlanu nalaze Lakshmi, Saraswati i Govinda. Kako nikad ne bi zaboravili da je Bog uvijek s njima.

Danas ljudi kad se probude prvo pomisle što ću danas raditi? Umjesto da misle o Bogu ljudi misle o svemu drugome. Izgradite naviku da kad se probudite ujutro pomislite na neko od božanstva. Ako znate svog ishtadeva, pomislite na njega. Ako imate guru mantru odpjevajte jedanput. Izgradite svoj odnos sa ishtadevom, ako vam ga je učitelj otkrio. Tako će učitelj činiti svoj rad gdje god bili, iako ste daleko, iako niste blizu njega. Ne zaboravite Bog ima oblik, ali je i bez oblika. On je Nirgun Bramha i Asagun Bramha. Nirgun-bez oblika, svugdje prisutan. Isto je i asagun-u obliku, onaj na koji se trebamo koncentrirati.

Isto vrijedi i za gurua i za satgurua. Koja je razlika između guru i satgurua? Guru je samo na jednom mjestu i daje predavanja, ali nema u sebi onaj sveprisutan aspekt. Dok satguru ili paramguru ima tu beskonačnu kvalitetu. Što god učenik pomisli, učitelj je povezan s njim. Kad se netko iskreno preda učitelju onda postaje pripojen na učitelja. Kao grmlje ruže, kada ono dobije vodu tako i dio koji je spojen s njim isto dobije vodu. Tako isto kad se netko preda učitelju, što god prolazi kroz njega ili kad god shakti teče kroz učitelja, učenik gdje god bio isto prima tu milost. Budite svi blagoslovljeni. Nemojte mislite gdje ste i kakvi ste, samo budite ono što jeste. Jai Gurudev!

Satguru Maharaja Ki..... JAI

Govor s Gurupurnime 25.07.2010. (treći dio)

Otkriti veličinu učitelja, poznavati učitelja te primiti njegov blagoslov, shiksha, i milost rijetko je. Kad neko to dobije, nosi taj blagoslov zauvijek. To nije kao da si jedan dan s jednim učiteljem, a drugi dan s drugim. Mnogi rade "guru hopping", skakanje s jednog učitelja na drugog, to je normalno jer su u potrazi, dok god se ne osjeti ta privlačnost. Ne kaže se ja idem kod tog učitelja. Ne. Nego ja idem kući. Idem tamo gdje pripadam, gdje čeznem da budem. Tada ćeš osjetiti božju ljubav u srcu i svrhu svoje inkarnacije. To je ukratko kako guru djeluje.

Kroz ove manifestacije, ove inkarnacije, on daje kroz misli, pogled i dodir. Potpuno se predaje učenicima i potpuno se predaje predanicima. Devoti trebaju biti kao prazni prijemnici i primati sve. Vidite kiša pada svugdje, nikom nije neprijatelj, pada na planini i na brežuljke. Ali može li planina zadržati vodu? Ne, ne može. Oteći će. Može samo ako ima rupu unutar sebe.

Izvana ljudi koji ne traže za svrhom života, isti su kao planina. Kad božja milost teče prema njima, jednostavno oteče. Svi vi imate zaista božji blagoslov, da osjećate potrebu da ga tražite, da prakticirate svoju sadhanu, potrebu da osjećate ljubav veću od onog što cijeli svijet misli da je ljubav.

Ne gubite vrijeme. Mnogo ljudi danas gubi vrijeme. Kasnije u životu misle da će imati vremena, ali ako danas ne odvojite vrijeme, nemojte misliti da ćete ga kasnije imati. "Sutra nikad ne dolazi", kao što je netko rekao. To je istina. Imate mnogo isprika da ne napravite vašu sadhanu, ali ono što napravite sada vrlo je važno. To uveliko utječe.

Prihvatite svaku priliku da budete blizu učitelja, da primite milost, to je ono što morate u životu. Svi ste vrlo sretni što vam je Mahavatar dao milost, što imate božju naklonost da možete tražiti za većom svrhom života. Siguran sam da će te to i ostvariti. Jedino što tražim je da da budete iskreni prema sebi, otvorite svoje srce iskreno i neka Bog učini ostalo. Vidjet će te da taj nektar koji se zove ljubav, u vama je pun. Iako ga vaš um ne osjeća ili ga u sebi ne osjećate zapravo svaki dio tijela je ispunjen.

Vi sjedite ovdje, primate božju milost, pjevate božanske pjesme, slavite Boga i primate božji blagoslov iako ga niste svjesni.

Bio jednom jedan ubojica koji je primio mantru od svog gurua. Ali pošto nije vjerovao niti u jednog Boga nije htio pjevati božje ime. Htio je samo nešto što će mu smiriti um. Tako mu je učitelj rekao neka pjeva ime Mara, Mara, Mara. Ubojica je bio jako sretan i kako je ponavljao ime se pretvorilo u Ram, Ram, Ram. Zapravo da nije ni znao pjevao je ime Rama. Tako se potpuno prosvijetlio i dostigao Boga, dostigao Ramu.

Kad god idete na sveta mjesta ili hodočašće uvijek nešto dobijete, uvijek je za vaše dobro. Zato se predajte guruovim stopalima. Kaže se da kada netko pronađe svog učitelja tada svijet postaje učiteljeva stopala. Učiteljeva stopala su sve.

(nastavlja se)

Ekstatični kirtan u Jesolu

Bog svi, neki će se obradovati na ovom video jer su nekolicina vas bila u Italiji i uživala u ovom kirtanu...
... kao i na ovom slide showu...

Govor s Gurupurnime 25.07.2010. (drugi dio)

Nakon toga guru preuzima aspekt vachaka, guru daje slavu Božju učeniku, kroz priče i božanske manifestacije. Kad su sve nečistoće pročišćene bhakta se ispunjava slavom i sjajem Božjim. Naravno to je samo znanje.

Zatim guru preuzima aspekt bodheka, onaj koji transformira znanje u mudost. Tako da bhakta ili devoti može sve shvatiti. Ako samo imate znanje to ne znači ništa, mnogo ljudi u svijetu ima znanje, ali znanje duše, onaj tko si ti zaista zove se mudrost. Ako imaš mudrost drugačije gledaš na ovaj svijet.To se zove bodheka, bodheka Guru. Nakon toga kad imaš mudrost, manifestirat će se čista ljubav. Kad imaš mudrost postaješ mudar, nisi više u neznaju, spoznaš da je Bog svugdje.

Tada se guru manifestira kao dharshaka, to znači da se guru manifestira u božanski oblik, otkriva Boga učeniku. Kroz tih 5 koraka, ne prolaziš brzo, Guru te testira i prolazi se postupno.

U zadnjem dharshaka se potpuno realizirate, vidite manifestaciju Boga svugdje. Potpuno se spoznate. Sve što si uvijek tražio nalazi se na stopalima Gurua.

U Shivapurani, Shiva je rekao Parvati: Netko može imati sve znanje svijeta, ali ako ne razumije Učitelja sve znanje mu je uzaludno. Isto Krishna kaže u Giti: "Spajem se sa ovim ljudskim oblikom i tada ljudi koju su u neznanju misle da sam samo čovijek", jer oni vide samo izvana. Tko može shvatiti satgurua? Nitko.

Kad je učenik spreman manifestira se satguru. On je taj koji dolazi učeniku. I dolazi ne da nešto uzme, već je potpuno spoznao Boga, ništa ne treba iz ovog svijeta. Dolazi da bi davao. Uvijek daje. Iako možda izgleda kao da uzima, ali zapravo ono što uzima je ono što i daje. Daje u 3 oblika:

Prvo daje sankalpu, kroz misli. Drugo kroz drishti, vid ili pogled. Treće kroz sparsha ili dodir.

Prvi, sankalpa, je kao majka kornjača, koja djeluje kroz misli, kroz prijenos shakti. Ona izlegne jaja u pijesku i ne treba sjediti na njima, ostavi ih i iz daleka njezine misli su usmjerene prema jajima, kao topli valovi. Tako da se jaja izlegu. To radi preko valova misli.

Inkarnacija koja je davala blagoslov na ovaj način je Shirdi Sai.

Drugo je drishti, kroz pogled. Davanje kroz pogled je kao riba, koja izlegne jaja u vodi i ona su izvana okružena prozirnim mjehurom. Majka riba je u blizini i uvijek promatra svoja jaja. Samo promatranjem na ovaj način jaja se isto izlegnu.

Konačno je sparsha, kroz dodir. Idete kod učitelja i sagnete glavu, a učitelj vas dodirne na glavu. Daje vam blagoslov da ne brinete, Bog će se pobrinuti za vas. Ako imate vjeru primit će te blagoslov. Čak iako nemate vjere, isto primate samo će trebati duže da se manifestira.

Tako postoje ove tri vrste davanja, Shirdi Sai je za prvi, kroz drishti, pogled je davao Ramana Maharishi, a daršan kroz dodir je davao Ramakrishna. Tako se prenosi božanska energija od učitelja koja je u njemu na bhaktu-učenika. Kad kažem učenik ne mislim više na predanika, jer kad se prođe proces pročišćenja, onda postajete bhakta, pravi učenik. Nisi više samo devoti, nego učenik, to je onaj koji je primio milost učitelja koja je ista kao Božja milost. Ta milost je kao kad npr. križaš dvije različite biljke ili ruže zajedno, ali kad ih zaljevaš, zaljevaš samo glavnu ružu. Tako je učitelj glavna biljka, što god prođe kroz njega, primaš i ti isto. Sve što je pripojeno na njega dobiva isto. Također i ti postaješ zdjela amrita, ne ostaješ isti, već spoznaješ svrhu života.

Tako se Božja milost manifestira unutar gurua. Kao što je rečeno: "Gurur Brahma Gurur Vishnu Gurur Devo Maheshwara, Gurur Shakshat Parambrahma, Tasmai Shri Guruve Namaha." Vede su objavile da je guru: Brahma, Vishnu i Shiva. U Giti Krishna kaže: "Tko god me treba, doći ću i manifestirat ću se kao guru."

(nastavlja se)

Govor s Gurupurnime 25.07.2010. (prvi dio)

Danas slavimo Gurupurnima ili Vjasapurnima. Na ovaj dan sjećamo se svih gurua, svih učitelja. Neki su zaslužili da ih slavimo a neki nisu. Zašto? Razlikujemo gurua, odnosno shishya guru koji je učitelj u školi i duhovnog učitelja. Učitelj iz škole daje vam određeno znanje koje će vas učiniti boljom osobom i kako ćete živjeti. Duhovni učitelj, guru ili satguru, ne daje vam samo svrhu života nego usmjerenje u životu, kako i kada će netko oblikovati svoj život.

Također se kaže da je prvi učitelj u životu majka, a drugi je otac. O tome se govori i u Vedama. Također Vede govore da su majka i otac samo na fizičkom nivou, daju djetetu tijelo, a Guru daje duhovni život, drugo rođenje. Kako se to događa?

Jivatma, koja je u ljudskom biću, ako otklonite neke kvalitete od ljudi koji nisu na duhovnom putu, kao npr.ponos, otklonite smisao života u materijanom svijetu, bogatstvo, užitak, ne ostaje ništa. Dok kod duhovne osobe to ne možete jer je duhovnost beskonačna, znanje je beskonačno. Znanje se pretvara u mudrost, ne ostaje samo znanje. To se događa kroz milost.

Puno prije nego smo se inkarnirali ovdje, rečeno je gdje ćete biti, tko će biti vaš vodič, kada će Bog stvoriti mogućnosti za vas da ga spoznate. Možemo reći da si to ti, ali to nisi ti, to je samo On, jer je tvoja atma zapravo On. Kroz ovaj proces želimo zadobiti božju milost, božju ljubav, pročistiti sebe. Samo kada se potreba ovih kvaliteta probudi u čovječanstvu onda Bog stvori i pripremi pojedinca za njegovu milost.

Postoji jedan svetac, Sufi, koji kaže: "Od kada sam prosvjetljen uvidio sam da sam napravio 3 greške u životu. Prva greška bila je ta da sam mislio kako sam ja uvijek napravio prvi korak prema Bogu, ali to nije bilo tako - Bog je puno prije mene napravio prvi korak prema meni.

Druga greška bila je ta da sam mislo kako Boga volim neizmjerno, ali onda sam shvatio da je moja ljubav bila samo kap prema njegovom oceanu ljubavi.

Teća greška koju sam shvatio je bila ta da kada sam spoznao Boga, zapravo se On samorealizirao."

Sve troje pokazuje Božju milost. Da bi je zadobili ne možete samo sjediti, morate raditi svoju sadhanu, pripremiti se.

Netko kaže ja ne trebam gurua; ne trebam učitelja. Znanje možete primiti kroz knjige ali ne i mudrost. Znanje će se pretvoriti u mudrost samo ako milost teče od gurua prema učeniku. Kada si spreman manifestiraš se u ljudkom obliku, ali ako samo tako ostaneš to je dosadno. Je li tako? Kako to znate? Kad se potreba pojavi, ako osjećate nezadovoljstvo, niste više sretni, počinjete tražiti nešto što će vas zaista usrećiti. To nije samo sreća nego čista radost. Kad se ta potreba pojavi tada dolazi guru. I može proći nekoliko života; to nije samo u jednom životu. Dok se ta potreba ne pojavi, može proći i tisuću života, tisuću godina.

Tada kad se manifestiraš s tom potrebom božansko se manifestira kao preraka guru. Prva stvar koja se desi kad vidiš svog gurua je ta da se ljubav ujedini. Postoji jedna snažna potreba da budeš blizu svog gurua. To je kao kad probaš nektar ništa više na svijetu nema takav okus. Isto je kad si s učiteljem svijet se mijenja, ljudi misle da si drugačiji, neki misle da si lud. Tvoje akcije ih ne osuđuju jer se duboko u tebi budi ljubav. To je aspekt gurua kao preraka guru. Prvi susret sa guruom zove sa preraka, buđenje božanske ljubavi unutar učenika. Način kako netko prepozna tko je njegov guru, pojavi se snažan magnet koji ga privuče.

Drugi aspekt koji guru preuzima je svachaka, to znači onaj koji pročiščava učenika. Tada možeš reći da je guru loš da je u krivu. Možeš govoriti sve najgore o njemu. Ali tko može shvatiti gurua. Sve dok sam ne postaneš učitelj ne možeš ga shvatiti. Što ti znaš tko je dobar, a tko loš? To su samo vanjski aspekti, ali što leži iz toga, ne znaš. To je pročiščavajući aspekt gurua. Svachaka, onaj koji pročiščava, koji uklanja sve negativnosti. To može biti vrlo okrutno, vrlo bolno.

Kao takav to je pravi Guru, jer ako je uvijek blag i uvijek odgovara sa da, da, da onda to ne funkcionira. Kao kad vidiš dijamant ili zlato u prirodi. Dijamant izgleda kao običan kamen. Ali kada ga uzme stručnjak i počne ga polirati, onda postaje vrlo teško sve dok se ne pretvori u divan kamen. Isto je sa zlatom. Da bi se zlato pročistilo mora proći kroz vatru, goriti na 1000 stupnjeva. Sve dok se ne oblikuje i postane divan nakit. Kad se taj proces manifestira u bhakti-predaniku, a snažna vjera i odlučnost još uvijek postoje.... U tom procesu mnogi će tada otići, jer ne mogu to izdržati, ali onaj koji ostaje taj sjaji.

(nastavlja se)

Govor s daršana, 24. srpnja 2010. (drugi dio)

Postoji jedna divna priča o kralju Kandhalseni. Jednog dana kralj je otišao u rat i kako je rat napredovao, dođe niži ministar glavnom ministru i kaže mu da je kralj mrtav.

Glavni ministar se tada zabrine te vrativši se u palaču objavi da je kralj umro, te proglase žalost tri dana. Ljudi su ga oplakivali tri dana, a na treći dan kralj se vrati i vidi svih u bijeloj odijeći, koja se hinduističkoj tradicji nosi kada se oplakuje preminuli. Isto je i na duhovnom putu: obučeni ste u bijelo jer puštate sve staro, odnosno vaša prošlost je umrla i napredujete prema Bogu.

Kralj zapita što se desilo, zašto svi plaču te dođe do glavnom ministra i pita ga tko ti je rekao da sam mrtav; pa vidiš ja sam još tu. A on na to odgovori: pa niži ministar mi je to rekao. Pozovu njega i pitaju tko mu je rekao da je kralj mrtav. On odgovori da postoji grupa ljudi u jednom selu koja je rekla da je Kandhalsena umro. Kralj otiđe u to selo, obiđe seljane od jednog do drugog i konačno dođe do čovjeka koji izrađuje zdjele. Zdjelara pronađe kako plače. Kralj mu tada zaprijeti kako se usuđuje reći da je on umro. Zdjelar mu odgovori: ne moj kralju ja to nisam rekao, a kralj na to odgovori: ali kako kad svi kažu da si rekao Kandhalsena je umro? Da, to sam rekao: kandhalsena je umro, ali on je moj magarac; on je mrtav. Zašto si dao moje ime magarcu, upita kralj. To je duga priča, odgovori lončar.

Jednog dana išao sam kroz đunglu i vidio tog magarca koji mi se obratio ljudskim glasom i rekao da je on Kandhalsena te da bi htio ići sa mnom kući, da ga uzmem jer će mi ispuniti sve želje. Tako ga je poveo kući i kad je magarac uginuo, ljudi su čuli da je Kandhalsena umro. Pošto se isto zvao kao kralj, kada je glavni ministar to čuo mislio je na kralja.

To nam pokazuje kako netko može sam sebe zavarati na temlju glasina i izgubiti razumijevanje, bez znanja istine, bez znanja što netko zaista želi, naučite slušati svoje srce. Jer bez obzira što ljudi kažu uvijek je u tome jedan stupanj neistine. Što god ti čuo iznutra, u tome je određen stupanj istine. Zato je jako važno slijediti intuiciju na duhovnom putu. Razvijati sposobnost intuicje unutar sebe i to će te dovesti do tvog cilja u životu. Da bi to razvili trebate nekoga tko je već to ostvario. Uvijek trebate učitelja ili gurua ili satgurua.

Uzmite ime bilo kojeg božanstva, uzmite ime Rama, Krishna... svi su oni imali učitelje da ih vodi. Oni jesu u potpunosti utjelovljenje božanskog i mogli su reći da im ne treba, ali ipak pokazali su da svatko u životu treba blagoslov učitelja. Kako to dobiti? Kroz satsang, okupljanje. Danas je neko postavio pitanje na intervjuju. MariaGrazia... tvoj muž je pitao nešto? Zadnje pitanje? Općenito, zašto ljudi idu kod učitelja i primaju što im učitelj daje? Zato što učitelj nosi amrit, nektar, čak iako to ne razumijete umom to primate, kroz satsang, kroz ovaj razgovor nešto primate i to što primate utječe na vaš napredak. Ono što primate i bez da znate je nektar. Pčela leti izdaleka i skuplja med sa određenog cvijeća. Nema sve cvijeće istu količinu meda u sebi niti isti stupanj slatkoće, tko to zna? Samo pčela to zna, ne i žaba, koja onako glupasto skače gore dole sa cvijeta na cvijet i misli da sve zna, ali ne zna što je slatkoća unutra.

Da bi to spoznali svatko mora duboko zaroniti unutar sebe kako bi došli do amrita. Uz pomoć gurua prima se taj amrit. Tako da na kraju života možeš reći: "da, ostvario sam svoju svrhu života". Ljudi često kažu da se ne mogu promijeniti. Kasnije u životu ću se promijeniti, sad sam još mlad i trebam uživati u životu. Ali život teče i niko ne zna kad će smrt doći. Vi to ne znate. Sad može pasti meteor i svi su gotovi. Trenutak promijene je uvijek u sadašnjem vremenu, to je veliki dar. Ako se želite promijeniti učinite to sada. Nemojte reći sutra. Nemojte reći jednom sam se promijenio i sad je gotovo. Prošlost je gotova, mrtva. Ako želite nešto napraviti učinite to sada, ne možete to napraviti u budućnosti, niti za budućnost. Ako se želite promijeniti onda je to sad. Ako donosite neke odluke to možete samo u sadašnjosti.

Biti u sadašnjosti je najveći dar. Biti u sadašnjem trenutku najveći je dar. Uživajte u tom nektaru, slatkoći, čak i kada, kao što sam prije rekao, ne percipirate što primate, vi ipak primate nešto što će pridonjeti vašoj svijesti i vašem napretku približavanja lotosovim stopalima Gospodina. Ostvarite cilj ljudskog života, ispunite svrhu vaše inkarnacije ovdje, u suprotnom vaš je život izgubljen. Koristite uvije vašu sposobnost razlučivanja da razumijete stvari. Ne koristite razlučivanje kako bi ste sudili jer kadgod sudite, to je ludost.

Zato ako slijedite put ljubavi, ako slijedite svoje srce rasti ćete. Biti ćete nalik svome učitelju, postati ćete dio ovog božanskog nektara kojeg ćete moći dalje širiti i dati mnogim ljudima. Isus je svojim učenicima rekao da idu i šire učenja, rastu i pomažu ljudima. na isti način ćete i vi rasti. Jai Gurudev!

Govor s daršana, 24. srpnja 2010. (prvi dio)

Jai Gurudev! Lijepo vas je svih vidjeti. Kao što znate sutra je vrlo poseban dan Gurupurnima. Neko se pita zašto trebamo Učitelja? Mnogo ljudi kažu da ga ne trebaju? Netko kaže: ja ne trebam Učitelja; ja ne trebam nekog da me vodi. Ako ne trebaš Učitelja kako to da onda ideš u školu. Zašto idete u školu? Ne trebate, je li? Isto je i na duhovnom putu.

Bog je stvorio dva svijeta. Ja govorim o ovom. Jedan je materijalan, a drugi je duhovan. Materijalan se sastoji od nekoliko stvari za kojima svi trče: bogatstvo, slava, moć i zadnje za stvarima koje egzistiraju samo na ovom svijetu i koji imaju ograničenja samo na ovom fizičkom planu.

Kad to uklonite od ovih ljudi što ostaje? Ništa, nula. Pitate te ljude što su postigli u životu reći će ništa, pričat će samo o ovim stvarima koje imaju ograničenja, dok se u duhovnom životu nalazi sve suprotno od ovoga jer pojedinac teži za Bogom; želi da Ga shvati; čezne za Njim. Ali nije samo to, bez jednog cilja bez znanja gdje želimo ići teško je. I sad u ovo vrijeme malo ljudi to zna, a to znanje vam može dati samo Učitelj - Paramguru ili Satguru. Ostali vam mogu dati samo neka ograničena znanja. I tako osoba ostaje uvijek u krugu.

Zamislite milost koju vam je dao Bog da se rodite u ljudskom obliku i da budete duhovni, da tragate za ciljem života, da tražite da dostignete Boga... kako ste samo posebni. Od 8,4 miliona vrsta na Zemlji vama je dano ljudsko tijelo, i od svih tih vrsta ljudski oblik je najviši. Zašto? Jer ljudska bića imaju razum, ljudi imaju sposobnost rasuđivanja. Žalosno je reći da danas ljudi i to gube. Ta sposobnost rasuđivanja je dana samo ljudima.

Ako promatramo životinjski svijet krava je najnaprednija od životinja, npr.nakon krave kao životinjske vrste neko se može roditi u ljudskom obliku, ali ni krava ne može dostići Boga. Koliko krava može imati bhakti-devocije. Ona je ograničena na svoju dužnost. Sposobnost razlučivanja dano je samo ljudima.

Ako slijedite ovaj tijek misli i analizirate sebe znat ćete vaš cilj u životu i gdje vas on vodi. Inače ćete biti tek marioneta, mala lutkica, te što god neko od vas traži to ćete napraviti. Ali tako svijet i društvo funkcionira. Kada netko postane rob društva on postaje marioneta, i kad svijet želi da se pokrenete u lijevo vi ćete ići lijevo; kad želi da idete desno vi ćete ići desno. Ako slijedite taj put izgubit ćete sebe. Zato kad gledate na društvo izvana ti ljudi sigurno misle da ste ludi pošto tu sjedite i pjevate bhajane. Kad izaberete duhovan put ljudi pokazuju prst na vas i kažu: što radite na tom putu? dođite s nama i uživat ćemo vanjski život.

Vani u svijetu imate puno prijatelja ali kad krenete duhovnim putem vidjet ćete koliko će od tih nazovi prijatelja ostati. Zašto? Jer postoje glasine da su ljudi na duhovnom putu "malo skrenuli". Oni zapravo stavljaju duhovni put na 4. mjesto, ali zapravo je suprotno.

Duhovni put je najviši zato ga samo malo ljudi slijede, samo malo njih je blagoslovljeno da su na njemu. Ljudi imaju razum, ali ga ne koriste. U Vedama je zapisano da oni koji ne koriste svoj razum isti su kao životinje. Čak je takav život izgubljen i svrha kojom su inkarnirani kao ljudsko biće u takvoj inkarnaciji je uzaludna. Pitate te ljude da li su sretni? Oni vam kažu da nisu, jer ne znaju što zapravo žele. Slušaju što im drugi ljudi kažu to već znate kako funkcionira.

Sad ću vam ispričat jednu priču. Netko vam dođe i kaže: znaš, duhovni put nije dobar. Što radite tada? Recite mi? Je li vaš odgovor "ne"?

Tada počinjete suditi, ali zamislite, na početku vašeg duhovnog puta netko vam dođe i počne govorite mnoge glasine i kaže vam da duhovni put nije dobar. Naravno u tom trenutku um vas počinje obuzimati.

(nastavak slijedi)

Gurupurnima 2010

Dragi svi,
Sretna Gurupurnima svima. Znam da mnogi isčekujete nekoliko riječi. Moj osobni dojam ove gurupurnime je veličanstven. To se moglo isčitati i na licima svih onih koji su bili ovdje u Springenu - preko 300 ljudi. Zapravo i ne znam odakle da počnem. Možda od kraja jer za mene osobno kraj je bio vrhunac - ekstaza - ispunjen plesom, pjesmom i beskrajnom radošću. Kada je Swami pred sam kraj započeo bhajan - stari klasik - Hari Haraya - ludilo je tek započelo. Izgledalo je kao da i on ne želi privesti bhajan kraju tako da je refren Radhe Radhe ekstatično ponavljavao neprekidno kidajući svima srca. Bio sam u pozadini, plešući na stolici, sa rukama u zraku, i srcem na nebu. Bilo je prekrasno vidjeti par stotina ljudi isto tako sa rukama u zdraku kako združno odjavlja na Swamijev priziv: Radhe Radhe-e, Radhe Radhe!

Zatim je Pritali dao znak da pusti neke bhajane koje je kupio na Mauricijusu: disko plesne bhajane kako bi ih nazvao. I to je samo još više razgalilo mnoštvo. Ne trebam napomenuti da je i Swami zaplesao.

Govor koji je prije toga dao bio je jako inspirativan. Edita je obećala prevesti ga pa budimo malo strpljivi.

Za sada toliko. Jai Gurudev!

Što je Guru Purnima?

Iz ne-postojanja, vodi nas u postojanje (Asato ma sat gamaya)

Iz tame, vodi nas u svjetlo (Tamaso ma jyotir gamaya)

Iz smrti, vodi nas u besmrtnost (Mrityor ma amritam gamaya)

Purnima, „dan punog mjeseca“

Guru Purnima je dan kada je mjesec najpuniji u cijeloj godini. Taj dan dolazi ubrzo nakon najdužeg dana u godini, ljetnog solsticija u lipnju.

Tko je Guru?

Guru je duhovni učitelj koji inicira učenike u duhovni put i vodi ih do oslobođenja. „Gu“ znači „tama“, a „ru“ znači svjetlo. Dakle, riječ Guru znači „onaj koji uklanja tamu“.

Kažu da je Guru Purnima dan kada je sunce po prvi put dotaklo zemlju. To je dan mudrosti, dan svjetla. Tamaso ma jyotir gamaya……vodi nas iz tame u svjetlo.

Guru Purnima predstavlja početak duhovne godine.

Guru Purnima

Na taj dan učenici i sljedbenici nude svoju predanost i plodove svoje prakse svom učitelju (Guru-u) kako bi pokazali svoju zahvalnost i ljubav. Svaki učenik obnavlja svoju sankalpu (namjeru, zavjet) kako će više vježbati da bi shvatio učenja Gurua još dublje, kako će prakticirati Guru sevu (pomaganje bez očekivanja) i dokazati da je vrijedan Guruove milosti. Na Guru Purnimu svi učenici teže da dobiju blagoslove Gurua. Fokusirajući se tog dana na Gurua našim umom, pranom i višim Bićem, možemo dobiti njegov darshan.

Guru tattva ili princip Gurua

Guru tattva[1] je princip po kojem priroda stvara, održava i uništava sve u našim životima, unutar i izvan našeg svemira, na koji god način je potrebno da bi nas se izvelo iz neznanja u znanje, iz sebičnosti u samospoznaju. On je postojao prije nego je stvoren svemir, te je izvan vremena i prostora.

Princip gurua postoji u svakome od nas u obliku našeg Unutarnjeg Bića. Tako kad odajemo počast izvanjskom Guru-u, odajemo počast i našem vlastitom Biću. To je neosobna shakti, spontana sila (moć) koja stvara sve i koja je neophodna kako bi naša sadhana (duhovna praksa) dosegla svoj najveći domet. Ona je moćnija od izvanjskog Gurua, zato što je uvijek dostupna.

Unutarnji Guru

Kad – tad učenik mora biti sposoban da nadiđe izvanjskog Gurua i otkrije Gurua kao duhovni princip ili tattvu unutar sebe samoga. Zapadnjaci često u svojoj žurbi da postignu prosvjetljenje prerano napuštaju izvanjskog Gurua i time samo sebi stvaraju veću konfuziju.

Jedini unutarnji Guru koji je dostupan prosječnom čovjeku je ego. Ego je uzrok našeg stanja ne-prosvjetljenosti i baca učenika još dublje u neznanje, konfuziju, samozavaravanje, i konačno, očaj.

Guru uništava ego

Da bi netko imao koristi od mudrosti koju mu prenosi Guru, mora se posvetiti i predati intenzivnom, transformirajućem odnosu s Guruom. To se zove učenik.

To uključuje duboku predanost mijenjanju sebe i pridržavanje discipline kako bi se um oslobodio mentalnih navika i konvencionalnih načina razmišljanja, kao i ljubav i poštovanje za Gurua, kojeg ne možemo promatrati kao osobu nego prvenstveno kao kozmičku silu. Gurua ne zanimaju međuljudski odnosi nego uništenje učenikovih iluzija kako bi ga odveo do Višeg Bića.

Autoritet Gurua

Guruov zadatak može biti uspješno izvršen jedino ako ga prate prajna (uvid) i karuna (samilost). Ovo su, same po sebi, nad-osobne kvalitete usmjerene prema Biću a ne prema ograničenoj ljudskoj osobnosti. Ako Guru posjeduje samo samilost, ne može izvesti učenika iz iluzije, i učenik će pogrešno shvatiti Guruovu ljubav kao ljubav prema njegovom trenutnom stanju. Guru voli učenika na razini njegovog istinskog, Višeg Bića.

Ukoliko je Guru samo mudar, ali ne i suosjećajan, biti će vrlo vjerojatno da će se učenik „srušiti“ pod zahtjevnim pritiscima samo-promjene.

Učenici su skloni pogrešnim konceptima, projekcijama, iluzijama i zabludama koje sprečavaju ili odgađaju ostvarenje konstruktivnog odnosa s Guruom.

Guru je prenositelj

Guru = onaj koji imponira, koji uklanja tamu. Guru je više od učitelja (acharye), koji podučava i daje podatke. Guru donosi mudrost i cijelim svojim bićem svjedoči duhovnu stvarnost. On pokreće duhovni proces u učenika i snaži ga samim svojim prisustvom.

Satguru = potpuno prosvijetljeni Guru čije riječi, geste, i sama prisutnost služe samo kao manifestacija i izraz Božanskog. Prijenos je spontan i kontinuiran.

_________

[1] Tat tvam asi: Ti si to. Chandogya Upanishad, 6.11