Dragi svi,
Željela bih vam napisati pričicu što nam se dogodilo s našom odlukom da idemo doma sa Gurupurnime i kako nam je još jednom pokazao naš Voljeni kako naše odluke nisu naše.
Odlučili smo krenuti kući u nedjelju jer je Dario trebao ići na posao u nedjelju navečer. Svi ostali u autu nisu bili vezani za posao taj dan i željeli su ostati još jedan dan. Iznenada se otvorila situacija promjene suputnika, pa su se Dario i Achala zamijenili, te smo dobili još jedan dan da uživamo u prekrasnoj energiji ashrama. I dok smo provodili mirnu nedjelju (koja još uvijek nije bila tako mirna jer je ostalo jako puno ljudi zbog yagne), došlo nam je da ostanemo još jedan dan. Međutim, Marija je trebala u utorak na posao, ali usprkos tome, i nju je vuklo da ostane. Isti taj dan, Veena je donijela odluku da ide s nama za Split. Bila je šesta putnica u autu. Odlučili smo neka bude tako. Tu večer nam je Swami priuštio večer za pamćenje! Ljudi su 5 sati pjevali u glavnom atriju i čekali ga! Napokon je stigao i počeo plesati i pjevati s nama! Bilo je božanstveno! Kao što možete vidjeti na slikama objavljenim prije dva dana, pojavila se velika bijela kugla iznad svih nas! Swami je rekao da je to bila Božanska Majka i da nas je blagoslivljala. Nakon toga smo otišli na spavanje s odlukom da ćemo odlučiti sutra ujutro što ćemo i kako.
.jpg)
Sutradan smo svi došli malo kasnije u ashram, oko 10. Marija je odlučila da putujemo. Međutim, Narayandas se nije složio s tom odlukom jer nitko nije bio spreman i da bismo krenuli je trebalo nekoliko sati, a vožnja noću nije baš ugodna. Marija je bila pomalo uplašena što će joj reći na poslu, i nakon male raspravice, nazvala je svog šefa koji je rekao da nema problema da ostane još jedan dan. Međutim, jako joj je falila kćerka i bila je tužna. Tada smo shvatili da joj Swami pomaže da sve prepusti Njemu i da se počne odvezivati.
Taj dan je bio prekrasan! Gotovo svi ljudi su otišli, nije bilo gužve, ašram je prekrasan i miran kad je prazan. Odluka je pala: sutradan ujutro trebaju svi doći spremni na doručak do 8:30.
To jutro smo Narayandas i ja pohrlili na dio jutarnje molitve prije puta. Skupili smo se na doručku, pojeli, složili hranu, popili najbolji čaj na svijetu i uputili se prema autu. Na putu do auta smo sreli swamija Anashuyu i neočekivano pričali s njim još 45 minuta. Rekao nam je da je Swami u zubara i da danas dolazi francuski biskup u posjetu. Još je podijelio neke priče i šale s nama. Taman kad je trebao završiti razgovor, pojavio se Muktananda i dao nam malo vode od Lakshmi za put. Mislila sam se tada kako nam Swami uvijek da blagoslov za put, ali ovaj put ga nismo pitali. Hm. Napokon krećemo!
Stajemo po putu do Frankfurta kupiti još neke potrepštine i odlučujemo svratiti u indijski shop u Frankfurtu na sat vremena. Kada smo došli do Frankfurta, nađemo parking. U trenutku otkad su se otvorila vrata od automobila, Veeni je jako pozlilo! Odveli smo je do wc-a da se osvježi. Puno je povraćala....
.jpg)
Napokon smo se uputili do indijskog dućana, međutim kad smo ušli u taj veliki prostor gdje su dućani, ona se skoro srušila! Vratili smo se do auta, sjela je na pod. Zvali smo Prathaba, međutim poklopilo se da nitko ne ide za Frankfurt. Tada je donijela odluku da ne ide s nama jer ne može izdržati. Navaljivala je da je ostavimo da će ići na bus i vratiti se doma. Mi smo se pogledali i odmah odlučili vratiti je doma u Springen! To je bila najbolja odluka u zadnjih par dana.
Dakle, vratili smo se nazad. Čak smo mislili da nas Narayandas ostavi negdje usput na benzinskoj stanici i skupi nas kad je odvede. Međutim, on je samo vozio.
Vratili smo se s osmjehom na licu kao da smo tek došli.
Šta sad? Pa kad smo već tamo, idemo malo pojesti, vrijeme je ručka, popiti čaj i nazad. Swami je bio u bhajan caffeu s francuskim biskupom na ručku. Kad smo sve obavili, naši seljani su nam rekli da ga pričekamo da nam da blagoslov. Dugo smo čekali, On nije izlazio....
Odlučili smo da je kasno i da idemo. U trenutku kad smo se ustali, Guruji, biskup i ostali su izašli! Ostavio je biskupa, došao do nas i uhvatio za ruke najprije Narayandasa i mene. Dugo nas je držao, pitao je li idemo. Malo smo mu ispričali što je bilo, on se nasmijao. Dopustio mi je da mu poljubim ruku. Biskup je cijelo vrijeme stajao s ostalima sa strane.
Zatim je uhvatio ostale za ruku, rekao da mu je drago da smo bili. Tada je ugledao Veenu! Poželio nam je sretan put, a njoj je rekao da se vrati dolje u selo! Bili smo zaprepašteni. Jednostavno joj nije dao da ode! Veena je bila dobro u trenu kad smodošli nazad, ko da se ništa nije dogodilo! Prihvatila je njegovu odluku.
U trenutku kad mi je pustio ruku, osjetila sam jaku opijenost i energiju koja je pulsirala kroz cijelu kralježnicu sve do medule. Bilo je predivno, samo sam upijala.
Presretni, nasmijani i blagoslovljeni smo krenuli na put na kojem nije bilo nikakvih problema, iako je trajao do jutra.
Dwaraki
.jpg)
.jpg)
.jpg)
