Sri Swami Vishwananda - Hrvatska

nedjelja, 1. studenoga 2009.

Transkript 3. dana Navaratrija

Trećeg dana Navaratrija 21. rujna 2009. Sri Swami Vishwananda nam je ispričao jednu priču povezanu s Božanskom Majkom:

Bio jednom jedan Swami veliki Swami. On se vijek molio Devi. I tako bi on u rano jutro otišao na rijeku, okupao se i otpjevao veliku Mantru za Majku.I nakon toga bi se vratio u svoj ashram, ali jednoga dana dok je izlazio iz vode, priđe mu jedan ribar i kaže mu „Gledao sam te svaki dan sa svoga broda i svaki dan sam vidio kako si radostan i sretan dok se moliš Majci, Bogu. Molim te, daj mi istu Mantru. Ja želim pjevati tu Mantru kako bih bio isto tako slobodan. Želim postati kao ti.“ Tada je taj Swami rekao „Pa, ne mogu ti dati ovu Mantru.

Ova Mantra je samo za Brahmane, ne sa Shudre, ne za vas ljude niže kaste.“ Ribar je ipak inzistirao, pa mu je Swami rekao „Otiđi i ubij se. Vjerojatno ćeš se u sljedećem životu roditi kao Brahmin. Tada ćeš moći primiti milost svete Mantre.“ Ribar je bio prostodušan, bio je tako ponizan da je brzo uzeo svoj brod, otišao na najdublji dio rijeke i skočio u nju. Kad je skočio, rekao je „Majko, ako te ne mogu imati, ako ne mogu dobiti Mantru, čekat ću na sljedeći život.“ Ali Majka je bila toliko sretna njegovom prostodušnom predanošću, njegovom jednostavnošću da je u tom trenutku potpuno isušila rijeku. On je tada bio toliko sretan te je rekao „Majko, ja nemam nikakvu Mantru za tebe.“ Tada je Majka samo rekla „Pa, nije to ono što je bitno, ako imaš silnu ljubav, jednostavnu i veliku ljubav, tada ćeš me prizvati. Ali ako uvijek pokušavaš shvatiti umom, bit ćeš daleko.“ Tada je Bhagavati Devi rekla „Večeras ću doći kod tebe jesti.“ On je bio jako sretan, otišao je kući i rekao ženi. Skuhali su nešto jednostavnog jela i čekali da dođe Devi. Čekali i čekali i čekali i čekali i čekali; ali Devi nije došla.

Kad odjednom čuju netko kuca na vrata „Kuc, kuc“. Uđe unutra stara žena. Jedva je hodala i pitala ih „Mogu li se molim vas skloniti kod vas? Ribar e rekao „Da, uđi, uđi“. Pitao je „Odakle dolaziš?“, ona je rekla „Dolazim izdaleka, sa planine. Živim na planini.“ Tada je žena rekla „Oh, mora da si jako umorna.“ Ona je odgovorila „Da, jako sam umorna.“ Tada je rekla „Također sam i vrlo gladna i voljela bih nešto pojesti. Imate li malo hrane?“ Oni su odgovorili „Pa, čekamo da Durga dođe, ali Ona se nije pojavila. Još uvijek ju čekamo, ali svejedno mislimo da neće doći. Znate, mi smo jednostavni? Imamo tako jednostavnu kući i tako jednostavnu hranu. Ona je sigurno tamo u ashramu. Tamo će imati mnogo hrane i Prasadama

Tada je starica rekla „Sada mi dajte hranu.“ Oni su kazali „Da, u redu je, ako Majka ne dolazi, onda možete vi dobiti.“ Bili su tako sretni što mogu uslužiti staricu, a ona je bila tako zadovoljna što je dobila od njih jednostavnu hranu. U tom se trenutku transformirala u Durgu i rekla „Tako sam sretna. Ne samo da niste pojeli sami, već ste nekoga i nahranili. Volim ovu jednostavnost vaše hrane.“ Tada su je oni pitali „Majko, znaš da mi nemamo mnogo. Ovo je samo jednostavno jelo. Mi jedemo samo tako jednostavno. Ali u ashramu imaju tako lijepu hranu. Zašto ne ideš tamo?“ Maa Bhagavati im je rekla „U redu, odvest ću vas tamo. Vidjet ćete zašto nisam ondje.“ Tada ih je astralno povela u ashram, gdje su svi sjedili u hramu i jeli kao prasci, uopće ne razmišljajući o Majci. Nitko nije mislio na Nju. Onda je Ma Bhagavati rekla ribaru „Pogledaj, evo zato ja nisam ovdje. Došla sam u vašu kuću, koja je jednostavna, jer oni, iako imaju sve, ne misle o meni. Njihov um je toliko fokusiran na materijalne stvari, na ono što jedu, ali ne na mene. Dok ste me vi, u svojoj jednostavnosti, iskreno poželjeli. Svaki dan si išao svećeniku da bi primio Mantru, ali te on odbio. Ja ću ti dati Mantru. „ Tada mu je dala jednu od najvećih Mantri Maha Devi, blagoslovila ga i rekla „Kad god budeš recitirao ovu Mantru, bit ću s tobom.“

Dakle u odsutnosti ponosa, vidjet ćete ne samo Bhagavati Devi, ne samo Durgu, ne samo Krishnu – nije važno u kojoj religiji bili– svi će vam reći da samo kroz jednostavnost srca, kroz poniznost srca se Božansko može spoznati. Samo tako Je možete zvati, jer poniznost, ljubav, prava ljubav su kao magnet koji privlači. Oni privlače Maha Devi, oni privlače Božansko, oni privlače Božanstvo na koje usmjeravate svoju koncentraciju.

subota, 31. listopada 2009.

Babaji o Om iscjeljujućoj tehnici


Da bi osoba uspjela u životu, treba naučiti pravila bilo koje igre. U životu sadhaka (duhovnog aspiranta), da bi pobijedio u igri, mora naučiti zračiti Zdravlje kroz jedinstvo uma, tijela i duha. Tada se rađa yogi. OM tehnika iscjeljenja koju Swami Vishwananda i ja bodrimo, potkrepljujemo te natapamo Nadsviješću uvelike pomaže čovječanstvu u ostvarenju toga cilja.

U bliskoj budućnosti čovječanstva, svjesno putovanje u eteričnom tijelu postat će svakidašnje. U međuvremenu, OM tehnika iscjeljenja koju smo Swami Vishwananda i ja konstruirali te u koju sada ulijevamo našu energiju pomoći će u pripremi fizičkog, mentalnog i kauzalnog tijela u ovom ogromnom skoku naprijed.

Uskoro neće biti vrijeme na Zemlji kako ga sada poznajete. OM tehnika iscjeljenja trenutno transcendira vrijeme za sudionike. To je priprema za vašu budućnost kada vrijeme neće postojati.

Strah je jedan od najvećih prepreka na putu prisjećanja prosvijetljenosti. Naša OM Tehnika iscjeljenja oslobađa dušu kako bi mogla zračiti iz srca prema vani u fizički svijet. Unutar krugova OM tehnike iscjeljenja osoba može doslovno transcendirati strah. Strah nestaje kroz zvuk koji proizvodi OM. U krugovima OM tehnike iscjeljenja sudionici postaju svjesni otpadanja nagomilanih slojeva straha akumuliranih u mnogim životima.

Duhovno srce uspavano čeka na mentalno, fizičko te Bit – Sebstvo da se ujedine i gore u plamenu Božanske Ljubavi koja prebiva unutra. Oh čovječe, probudi svoje potencijale, postani yogi, isijavaj svijetlo Božanske Ljubavi koje uistinu jesi. Budi slobodan. Krugovi OM tehnike iscjeljenja spajaju zajednicu u jedinstvo i vode prema ispravnom putu ljubavi, mira, zdravlja i sreće za budućnost cjelokupnog čovječanstva.

Odmor je neophodan u današnjem užurbanom svijetu. Sudionici krugova OM tehnike iscjeljenja stvaraju prostor unutar sebe gdje se, unutar zvuka OM, mogu odmoriti i pomladiti svih sedam tijela u jedinstvu. Sedam tijela se usklađuje kroz sjedinjenje zvukom OM, a to se može usporediti s energijama u čovjeku koje se centriraju u kralježnici i zato je to blagodatno za cijeli svijet i živi svijet na njemu.

Buduće cvijeće, kao vječna ruža, cvjetat će u skladu sa harmonijom koja će obuhvatiti cijeli svijet. Slično tome, čovjek će cvjetati kao ruža unutar svoga srca u kojem odjekuje sklad stvaralačke sile zvuka OM. Neka tako bude, neka krugovi OM tehnike iscjeljenja Swamija Vishwanande isijavaju zvuk OM u Zemljinu energetsku mrežu pomažući uspostaviti sklad u sadašnjem vremenu.

petak, 30. listopada 2009.

Misao dana


Naše mišljenje i naše osjećanje često nas vara i malo vidi. Što koristi mnogo cjepidlačiti u skrivenim i tamnim stvarima, radi kojih nam se neće prigovoriti na Božjem sudu, ako ih nismo znali? Vrlo je ludo, što se baš bavimo zamamnim i štetnim, a zanemarujemo korisno i potrebno. Imamo oči, a ne vidimo. (Ps. 115, 15)

A zašto se brinemo za razliku između roda i vrste? Komu govori vječna Riječ, slobodan je od mnogih mnijenja. Iz jedne Riječi sve je nastalo i sve svjedoči za Riječ: „to je početak, koji govori i nama.“ (Iv. 8. 25.) Nitko bez nje ne razumije niti pravedno sudi. Tko sve nalazi u jednom, tko svodi sve na jedno te sve u jednom promatra, taj može biti postojan i ostati u miru Božjem.

O Bože, vječna Istino, ujedini me sa sobom u trajnoj ljubavi!

Često mi se gadi mnogo čitati i slušati; u Tebi je sve što hoću i želim. Neka zaštue svi učenjaci, sva stvorenja neka zamuknu pred Tvojim licem; govori mi Ti sam!

(citati iz "Nasljeduj Krista" od Tome Kempenca)

četvrtak, 29. listopada 2009.

BOŽJE OVČICE

Uredna trudnoća moje kćerke završila je kompliciranim porođajem i opasnošću po život bebe.

Moja prva unučica. Svi u obitelji smo je željno iščekivali.
I došao je taj dan. Učestalo sam nazivala rodilište i kada je sve završilo mehanički glas s druge strane žice dao mi je samo kratku informaciju:
- Vaša kćerka je rodila žensko dijete u taj i taj sat, beba je teška toliko i visoka toliko.....

Glas kao da je izgovarao robot, mehanički, hladno.
Sirota žena, pomislila sam, vjerovatno je i ona umorna. Tko zna koliko ovakvih poziva odradi u svojoj smjeni.

Ta prva kratka informacija nije otkrivala dramu koja se odigravala u rodilištu. Naime, beba je odlučila da dođe na ovaj svijet u nekoj vrsti "piruete" prilikom čega je pupčana vrpca snažno omatala njen vrat i gušila je. Medicinsko osoblje se borilo za njen život, a ja ništa ne znajući sam počela sa pripremama za proslavu.

Naravno, prvo treba poslati telegram sa dobrim željama mladoj mami.
Obavila sam to telefonski i naglasila da trebaju poslati prigodnu sliku sa medvjedićem u haljinici roza boje.

Tijekom kćerkine trudnoće, grleći njen veliki trbuh, šaptala sam obećanje malenoj unutra da ću baš ja biti ta koja će joj prva pokloniti roza medvjedića........

I dok sam se ja tako zabavljala i utonula u radosne misli, moja kćerka i beba su proživljavale teške trenutke. Malenoj se stanje pogoršavalo i smještena je na odjel intenzivne njege. Ishod se nije znao.

Naredni telefonski poziv otkriva mi problem i ja se osjećam kao da me netko šamarom probudio iz najljepšeg sna.
Sve se odigralo u tako kratkom vremenu....sve što je slijedilo kao da se odigravalo između sna i jave.
Iskustvo toliko intenzivno, do fizičkog bola... Uzimam mobitel i pišem poruku Chaturanandi (bratu koji živi u Springenu): Molim te preporuči Swamiju moju unučicu. Njeno stanje je kritično.

Uslijedila je besana noć. Molitva je sama tekla iz mog srca i sa mojih usana. Ne sjećam se da sam ikada do tada tako usrdno mantrala, onako baš iz dubine duše.

Sutra rano u jutro nazvala me kćerka i rekla:
-Mama hvala ti na telegramu. Baš me utješio. Ova slika bubamare (u našem narodu ih zovu "božje ovčice" i smatraju se sretnim znakom) mi je znak da će malena biti dobro. Doktor je rekao da mi ništa određeno još ne moze reći, ali ja sad znam da će ona biti dobro...

S druge strane žice, jecala sam. Uvid se razotkrio istog trenutka: Sve na ovom svijetu Njegovo je djelo.
Misli su strelovito navirale: koja to Milost zna najskrivenije kutke naših misli i osjećaja i kolika je ta Ljubav koja nas grli najnježnije u ovako bolnim trenutcima. I znala sam, to si Ti, to si Ti, o Bože!
Cijelo moje biće izgubilo se u nekakvoj miloti... ne znam koliko sam vremena tako provela.

Zvuk poruke na mobitelu gotovo me preplašio. Došla je poruka od Chatura: "Swami je rekao da će tvoja unuka biti dobro."

I zaista je dobro. Živahnu slatkicu doživljavamo kao Božji poklon cijeloj našoj obitelji.....

Od kada je Swami Vishwananda ušao u moj život mnogo je ovakvih koincidencija, koje to nisu. Mnogo je ovakvih priča kroz koje se provlače niti Božanske milosti koje osjećam u mreži svog života.

I moj život i životi mojih bližnjih obogaćeni su Swamijevim prisustvom na način koji premašuje sposobnost riječi da to opišu..

Zato samo mogu reći: Hvala Ti Guruji, hvala Ti, moj milosrdni anđele, na svemu!

(Aradhana, Hrvatska)

srijeda, 28. listopada 2009.

Sreća i sigurnost (5)

Guruov posao je da za nas posreduje, on ima težak zadatak da iščupa naš um iz materije prema duhu. Veliko bojno polje se dešava na razinama naših duša gdje nas on vuče prema Bogu, dok se mi još uvijek borimo za male ugodnosti na smrtnoj egzistenciji.

On nam pokazuje istinsko utočište i sigurnu luku u Bogu, bez obzira koliko nam se to nekada nevjerojatno činilo. I ponekad, da bi nas brzo iščupao iz našeg jada, on stvara obmanu te još više turbulencija kako bi ubrzao naš put. Mi posrćemo i padamo mnogo puta kako bismo išli ukorak s njim. Ponekad shvaćamo da gubimo tlo pod nogama. I to nas plaši, tada nam se prikradaju sumnje i mi počinjemo gubiti vjeru i hrabrost da nastavimo dalje i onda se zakopamo na mjestu kao tvrdoglavi magarac.

Ponekad je obmana koju guru stvara test kako bi provjerio našu vjeru i ljubav za njega. Tek onda kad nam vjeru ne može prodrmati nikakva nevolja ili vanjske okolnosti, možemo sebe s pravom zvati kraljevima. A naše kraljevstvo je unutarnji osjećaj slobode i neraskidivo jedinstvo s Bogom. Ova unutrašnja prostranstva su veća od svih kraljevstava, od svih kraljeva i vladara koji su ikada šetali ovom zemljom. Njihova osvajanja su bila privremena i prolazna. Možemo sebe uistinu zvati pobjednicima kad smo u mogućnosti ukrotiti našu ljutnju i ponos. Tada se možemo poistovjetiti sa biblijskom izrekom: “Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.” (Poslovice 16,32)

Netko može misliti da će dolaskom u ašram dobiti sigurnost koju svi tražimo. Kako griješimo kad mislimo da će bilo što od ovog svijeta, bez obzira koliko se lijepo činilo, staviti melem mira na naše duše. To nikada neće uspjeti, jer ovaj svijet je sačinjen tako da kad god pronađemo mir na nekom mjestu ili u našim mislima, vanjske okolnosti nas dobro protresu kako bi nas podsjetile da još uvijek “pišemo po površini vode”.

Jedina istinska i trajna sigurnost jest spoznaja našeg istinskog identiteta kao sinova Božjih, bez obzira da li ćemo je pronaći unutar ašrama ili izvan. Oni koji žive vani žude i sanjaju da budu u ašramu, lažno pretpostavljajući da će im život u ašramu donijeti sigurnost i spasenje. A oni koji su unutra možda ne osjećaju da trebaju učiniti napor kako bi postigli trajnu sigurnost.

Vanjske okolnosti nisu bitne. Mogu biti od pomoći, a nekada su prepreka, ali ako ih gledamo kao prilike da se uzdignemo iznad naših ljudskih nesavršenosti te ako ih gledamo kao instrumente našeg duhovnog rasta, onda ih možemo iskoristiti da bismo pojurili prema blaženstvu. Jai Gurudev!

Chaturananda
Springen, 30. lipnja 2009.g.

utorak, 27. listopada 2009.

Sreća i sigurnost (4)

Isus je izjavio. “Blagoslovljeni oni koji su srca čista, jer će Boga vidjeti” To je bit duhovnosti, bit svih iskrenih religija. Ako možemo svjesno težiti postizanju čistoće u srcu ljubavlju i davanjem te ljubavi svima, već smo na pola puta do našeg istinskog nebeskog prebivališta.

U tom trenutku dolazi pomoć gurua. On je svjetionik u tami koji pokazuje put. U unutarnjoj šumi, tijekom noći ima mnogo tigrova koji se prikradaju i spremni su proždrijeti sva naša nastojanja da pročistimo srce. Oni čine naše duše nemirnima, a tigrovi predstavljaju naše želje i vezanosti. Osim njih, najveće prepreke u duhovnom razvoju su ego i ponos.

Poniznim stavom i slušanjem guruovih riječi mi se počinjemo uspinjati te činimo naš razvitak lakšim, čak štoviše smanjujemo patnje i otkrivamo iskrenu sreću i radost koja je uvijek bila dio i odjeljak našeg bića, ali je bila zakopana našim neznanjem.

On nam daje vječno utočište. Pod kišobranom i vodstvom istinskoga gurua mi sigurno prelazimo ocean bijede i patnje. Ali imati gurua ne znači da će u trenutku susreta s njim sve patnje nestati u dijeliću sekunde. Nekad nam se čini da su patnje i veće. To se događa zato što on ubrzava naš napredak te stvari koje inače moramo prolaziti kroz mnoge života mi riješavamo u kratko vrijeme. Odstranjivanje raka je bolno u sadašnjem trenutku, ali donosi veliko olakšanje nakon što je rana iscijeljena.

Kad nam se sve čini sumorno na našem putu, možemo se sjetiti Božanske Majke koja se brine o nama. Privremena tama je samo sjena Njezine ruke čiji dodir će okončati sve naše brige.

Hodati koracima učitelja nije uvijek lagano, jer ako nismo čvrsti u vjeri te odlučni ići do kraja (ne pola puta ili tri četvrtine), bez obzira na sve, možemo se spotaknuti mnogo puta, lijepiti se na sumnje koje rastu u našim viđenjima i nedostatku vjere.

Kad bismo predali sve naše misli, sumnje, brige i probleme; sve negativnosti našem prijatelju – guruu, više se nikad ne bismo bojali. Odricanjem svega što nam ne pripada sebe oslobađamo nepotrebnog tereta te laganim i gipkim koracima možemo trčati u zagrljaj ljubljene Majke koja nas čeka i žudi za nama više nego što mi marimo za Nju.

Guru od nas ne traži ništa što nije za naše dobro. Ako mu ipak, usprkos našem razumijevanju, sramežljivo pružamo ruku, guru će biti nemoćan puno učiniti, a Majka će biti još sramežljivija pokazati nam svoje blagoslovljeno lice.

Ako pak podignemo ruke visoko u zrak, ljubljena Majka će nestrpljivo požuriti prema nama kako bi nas uzdigla u nebesku palaču koju je za nas pripremila. Tada ćemo imati istinsko i trajno utočište te vječno biti učvršćeni u blaženstvo i ljubav.

(nastavlja se)

petak, 23. listopada 2009.

Sreća i sigurnost (3)

Ako se počešete na mjestu ugriza komarca, naravno da će vas ubod boljeti i obuhvatiti veću površinu kože. Isto je i sa željama: uvijek će vas pokušavati zavesti da igrate “igru iluzije”, ali na vama je hoćete li se njima igrati ili ćete ih otpustiti. Ako se odbijete s njima sprijateljiti, ubrzo će nestati. Polako, učite kako se od njih odvezati, kao i od lažnog identiteta o sebi. Vi niste tijelo niti um, intelekt ili ime, kao ni titule, koje ljudi vole prikačiti na svoja prsa kao što to čine ratni veterani sa svojim ordenima časti ili pomorski časnici sa zvijezdana i trakama na ramenima. Našu bit nije lako otkriti, jer je naša duša prekrivena blatom vrtložnih misli i nemira koji niču iz neispunjenih želja. Kad nam se um smiri, mi polako počinjemo zavirivati u ocean čistog blaženstva i ljubavi, što u stvarnosti jesmo. Sačinjeni smo od tog blaženstva i ljubavi.

Kada volimo, odnosno kad smo zaljubljeni – što se dešava? Cijeli svijet nestaje i mi se nalazimo u tom blaženom stanju u kojem sve grlimo, a u isto vrijeme smo odvojeni od svog pretpostavljenog i lažnog identiteta. Osjećamo slobodu i postajemo “To”. To je naša prava priroda. Ovo me podsjeća na parabolu u Bibliji u kojoj sveti Pavao recitira svoj dobro poznat Hvalospjev ljubavi (1 Korinćanima 13). Želim ovdje citirati cijeli odlomak, jer ga ne mogu skratiti na red ili dva:

Hvalospjev ljubavi

1Kad bi sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bi imao bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.
2 Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznaje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
3 Kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo
4 Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;
5 nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;
6 ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
7 sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.
8 Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će,
9 jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.
10 A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.
11 Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače.
A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.
12 Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!
13 A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje – ali najveća je među njima ljubav.

(nastavlja se)

četvrtak, 22. listopada 2009.

Sreća i sigurnost (2)

Materijalni ljudi mogu biti i ponekad jesu mnogo duhovniji te duhovno napredniji od onih koji se predstavljaju kao duhovni. Možda ne ponavljaju tajne slogove, ne dube na glavama ili stoje u iskrivljenim pozama satima bez prestanka, ne čitaju iz karata kako bi “pomogli” drugima riješiti svoje probleme dok je njihov vlastiti život u neredu. Ali njihova volja da pomognu susjedima ili lokalnoj zajednici te iznad svega volja da stvore i zadrže sklad i ljubav u odnosima sa svojim bližnjima, daje im “milost” da čine više: tako ispunjavaju prvu zapovijed koju je Krist dao. Također oni nesebično davaju, a zauzvrat dobivaju još više. Na taj način oni postaju Božji instrumenti, jer Bog može davati a i daje više kroz one koji su spremniji davati.

Jednom kada duhovno usmjereni ljudi izgrade čvrstu odluku pronaći “kraljevstvo iznutra” njihova se čežnja za jedinstvom s Bogom počinje ubrzavati. Tada im Bog šalje knjige i manje učitelje koji ih vode do određene razine. Kad im više niti te “duhovne igračke” ne znače ništa, odnosno ne ispunjavaju njihove duboke čežnje u srcima Bog im šalje gurua, duhovnog učitelja kojeg Bog imenuje da ih vodi kroz šumu želja, vezanosti i nečistoća u njihovim srcima.

Učitelj, onaj koji je ovladao svojim umom i pokorio svoj ego te zauvijek izgnao ponos, uistinu je sposoban voditi tvrdoglavo čovječanstvo. Po sanskrtu on se zove guru, što znači; onaj koji je sposoban izgnati tamu i neznanje iz duša te voditi ljude prema vječnoj sreći u Bogu.

Mi smo svi dijelovi Boga, i zbog toga, kao što Biblija objavljuje: mi smo bogovi – naš zadatak na zemlji je da otkrijemo ponovno jedinstvo sa Stvoriteljem, našim Ocem – Majkom. Ovdje smo poslani kako bismo naučili neke lekcije, stoga je ovo mjesto samo privremeno prebivalište. Ali kada mislimo da je ova kuća naš dom te kada pogrešno mislimo da smo tijelo – tada počinju patnje. Želimo bolje auto kako bismo se mogli praviti važni pred prijateljima, te kako bismo pokazali da smo bolji i sretniji, dok smo iznutra korozivni od previše briga i neispunjenih želja. Čak i kad dobijemo ono za čime žudimo, postajemo još nesretniji. Zadovoljni smo možda dan ili dva, ali nakon toga dolazi veliko buđenje i onda vidimo da smo još više nesretniji. Mnogi se čak ne pitaju zašto je tako, ne proučavaju svoja stanja uma pokušavajući shvatiti, već se prepuste mrzovolji te tako šire virus svojeg mentalnog balasta prema svima.

Neprocjenjiv dar koji osoba može dobiti u svom životu je milost živućeg gurua. Slijedeći savjet i vodstvo takvog Božjeg čovjeka, lako napredujemo na našem putu prema jasnoći tko smo, zbog koga smo tu, te u kojem pravcu idemo. Slušajući njegove upute srcem osoba postaje iznutra sve slobodnija. Sve manje ova prolazna kreacija na nas utječe te želje koje su skrivene u dubini našeg srca mogu nas samo golicati.

(nastavlja se)