Govor s Gurupurnime 25.07.2010. (prvi dio)

Danas slavimo Gurupurnima ili Vjasapurnima. Na ovaj dan sjećamo se svih gurua, svih učitelja. Neki su zaslužili da ih slavimo a neki nisu. Zašto? Razlikujemo gurua, odnosno shishya guru koji je učitelj u školi i duhovnog učitelja. Učitelj iz škole daje vam određeno znanje koje će vas učiniti boljom osobom i kako ćete živjeti. Duhovni učitelj, guru ili satguru, ne daje vam samo svrhu života nego usmjerenje u životu, kako i kada će netko oblikovati svoj život.

Također se kaže da je prvi učitelj u životu majka, a drugi je otac. O tome se govori i u Vedama. Također Vede govore da su majka i otac samo na fizičkom nivou, daju djetetu tijelo, a Guru daje duhovni život, drugo rođenje. Kako se to događa?

Jivatma, koja je u ljudskom biću, ako otklonite neke kvalitete od ljudi koji nisu na duhovnom putu, kao npr.ponos, otklonite smisao života u materijanom svijetu, bogatstvo, užitak, ne ostaje ništa. Dok kod duhovne osobe to ne možete jer je duhovnost beskonačna, znanje je beskonačno. Znanje se pretvara u mudrost, ne ostaje samo znanje. To se događa kroz milost.

Puno prije nego smo se inkarnirali ovdje, rečeno je gdje ćete biti, tko će biti vaš vodič, kada će Bog stvoriti mogućnosti za vas da ga spoznate. Možemo reći da si to ti, ali to nisi ti, to je samo On, jer je tvoja atma zapravo On. Kroz ovaj proces želimo zadobiti božju milost, božju ljubav, pročistiti sebe. Samo kada se potreba ovih kvaliteta probudi u čovječanstvu onda Bog stvori i pripremi pojedinca za njegovu milost.

Postoji jedan svetac, Sufi, koji kaže: "Od kada sam prosvjetljen uvidio sam da sam napravio 3 greške u životu. Prva greška bila je ta da sam mislio kako sam ja uvijek napravio prvi korak prema Bogu, ali to nije bilo tako - Bog je puno prije mene napravio prvi korak prema meni.

Druga greška bila je ta da sam mislo kako Boga volim neizmjerno, ali onda sam shvatio da je moja ljubav bila samo kap prema njegovom oceanu ljubavi.

Teća greška koju sam shvatio je bila ta da kada sam spoznao Boga, zapravo se On samorealizirao."

Sve troje pokazuje Božju milost. Da bi je zadobili ne možete samo sjediti, morate raditi svoju sadhanu, pripremiti se.

Netko kaže ja ne trebam gurua; ne trebam učitelja. Znanje možete primiti kroz knjige ali ne i mudrost. Znanje će se pretvoriti u mudrost samo ako milost teče od gurua prema učeniku. Kada si spreman manifestiraš se u ljudkom obliku, ali ako samo tako ostaneš to je dosadno. Je li tako? Kako to znate? Kad se potreba pojavi, ako osjećate nezadovoljstvo, niste više sretni, počinjete tražiti nešto što će vas zaista usrećiti. To nije samo sreća nego čista radost. Kad se ta potreba pojavi tada dolazi guru. I može proći nekoliko života; to nije samo u jednom životu. Dok se ta potreba ne pojavi, može proći i tisuću života, tisuću godina.

Tada kad se manifestiraš s tom potrebom božansko se manifestira kao preraka guru. Prva stvar koja se desi kad vidiš svog gurua je ta da se ljubav ujedini. Postoji jedna snažna potreba da budeš blizu svog gurua. To je kao kad probaš nektar ništa više na svijetu nema takav okus. Isto je kad si s učiteljem svijet se mijenja, ljudi misle da si drugačiji, neki misle da si lud. Tvoje akcije ih ne osuđuju jer se duboko u tebi budi ljubav. To je aspekt gurua kao preraka guru. Prvi susret sa guruom zove sa preraka, buđenje božanske ljubavi unutar učenika. Način kako netko prepozna tko je njegov guru, pojavi se snažan magnet koji ga privuče.

Drugi aspekt koji guru preuzima je svachaka, to znači onaj koji pročiščava učenika. Tada možeš reći da je guru loš da je u krivu. Možeš govoriti sve najgore o njemu. Ali tko može shvatiti gurua. Sve dok sam ne postaneš učitelj ne možeš ga shvatiti. Što ti znaš tko je dobar, a tko loš? To su samo vanjski aspekti, ali što leži iz toga, ne znaš. To je pročiščavajući aspekt gurua. Svachaka, onaj koji pročiščava, koji uklanja sve negativnosti. To može biti vrlo okrutno, vrlo bolno.

Kao takav to je pravi Guru, jer ako je uvijek blag i uvijek odgovara sa da, da, da onda to ne funkcionira. Kao kad vidiš dijamant ili zlato u prirodi. Dijamant izgleda kao običan kamen. Ali kada ga uzme stručnjak i počne ga polirati, onda postaje vrlo teško sve dok se ne pretvori u divan kamen. Isto je sa zlatom. Da bi se zlato pročistilo mora proći kroz vatru, goriti na 1000 stupnjeva. Sve dok se ne oblikuje i postane divan nakit. Kad se taj proces manifestira u bhakti-predaniku, a snažna vjera i odlučnost još uvijek postoje.... U tom procesu mnogi će tada otići, jer ne mogu to izdržati, ali onaj koji ostaje taj sjaji.

(nastavlja se)

Govor s daršana, 24. srpnja 2010. (drugi dio)

Postoji jedna divna priča o kralju Kandhalseni. Jednog dana kralj je otišao u rat i kako je rat napredovao, dođe niži ministar glavnom ministru i kaže mu da je kralj mrtav.

Glavni ministar se tada zabrine te vrativši se u palaču objavi da je kralj umro, te proglase žalost tri dana. Ljudi su ga oplakivali tri dana, a na treći dan kralj se vrati i vidi svih u bijeloj odijeći, koja se hinduističkoj tradicji nosi kada se oplakuje preminuli. Isto je i na duhovnom putu: obučeni ste u bijelo jer puštate sve staro, odnosno vaša prošlost je umrla i napredujete prema Bogu.

Kralj zapita što se desilo, zašto svi plaču te dođe do glavnom ministra i pita ga tko ti je rekao da sam mrtav; pa vidiš ja sam još tu. A on na to odgovori: pa niži ministar mi je to rekao. Pozovu njega i pitaju tko mu je rekao da je kralj mrtav. On odgovori da postoji grupa ljudi u jednom selu koja je rekla da je Kandhalsena umro. Kralj otiđe u to selo, obiđe seljane od jednog do drugog i konačno dođe do čovjeka koji izrađuje zdjele. Zdjelara pronađe kako plače. Kralj mu tada zaprijeti kako se usuđuje reći da je on umro. Zdjelar mu odgovori: ne moj kralju ja to nisam rekao, a kralj na to odgovori: ali kako kad svi kažu da si rekao Kandhalsena je umro? Da, to sam rekao: kandhalsena je umro, ali on je moj magarac; on je mrtav. Zašto si dao moje ime magarcu, upita kralj. To je duga priča, odgovori lončar.

Jednog dana išao sam kroz đunglu i vidio tog magarca koji mi se obratio ljudskim glasom i rekao da je on Kandhalsena te da bi htio ići sa mnom kući, da ga uzmem jer će mi ispuniti sve želje. Tako ga je poveo kući i kad je magarac uginuo, ljudi su čuli da je Kandhalsena umro. Pošto se isto zvao kao kralj, kada je glavni ministar to čuo mislio je na kralja.

To nam pokazuje kako netko može sam sebe zavarati na temlju glasina i izgubiti razumijevanje, bez znanja istine, bez znanja što netko zaista želi, naučite slušati svoje srce. Jer bez obzira što ljudi kažu uvijek je u tome jedan stupanj neistine. Što god ti čuo iznutra, u tome je određen stupanj istine. Zato je jako važno slijediti intuiciju na duhovnom putu. Razvijati sposobnost intuicje unutar sebe i to će te dovesti do tvog cilja u životu. Da bi to razvili trebate nekoga tko je već to ostvario. Uvijek trebate učitelja ili gurua ili satgurua.

Uzmite ime bilo kojeg božanstva, uzmite ime Rama, Krishna... svi su oni imali učitelje da ih vodi. Oni jesu u potpunosti utjelovljenje božanskog i mogli su reći da im ne treba, ali ipak pokazali su da svatko u životu treba blagoslov učitelja. Kako to dobiti? Kroz satsang, okupljanje. Danas je neko postavio pitanje na intervjuju. MariaGrazia... tvoj muž je pitao nešto? Zadnje pitanje? Općenito, zašto ljudi idu kod učitelja i primaju što im učitelj daje? Zato što učitelj nosi amrit, nektar, čak iako to ne razumijete umom to primate, kroz satsang, kroz ovaj razgovor nešto primate i to što primate utječe na vaš napredak. Ono što primate i bez da znate je nektar. Pčela leti izdaleka i skuplja med sa određenog cvijeća. Nema sve cvijeće istu količinu meda u sebi niti isti stupanj slatkoće, tko to zna? Samo pčela to zna, ne i žaba, koja onako glupasto skače gore dole sa cvijeta na cvijet i misli da sve zna, ali ne zna što je slatkoća unutra.

Da bi to spoznali svatko mora duboko zaroniti unutar sebe kako bi došli do amrita. Uz pomoć gurua prima se taj amrit. Tako da na kraju života možeš reći: "da, ostvario sam svoju svrhu života". Ljudi često kažu da se ne mogu promijeniti. Kasnije u životu ću se promijeniti, sad sam još mlad i trebam uživati u životu. Ali život teče i niko ne zna kad će smrt doći. Vi to ne znate. Sad može pasti meteor i svi su gotovi. Trenutak promijene je uvijek u sadašnjem vremenu, to je veliki dar. Ako se želite promijeniti učinite to sada. Nemojte reći sutra. Nemojte reći jednom sam se promijenio i sad je gotovo. Prošlost je gotova, mrtva. Ako želite nešto napraviti učinite to sada, ne možete to napraviti u budućnosti, niti za budućnost. Ako se želite promijeniti onda je to sad. Ako donosite neke odluke to možete samo u sadašnjosti.

Biti u sadašnjosti je najveći dar. Biti u sadašnjem trenutku najveći je dar. Uživajte u tom nektaru, slatkoći, čak i kada, kao što sam prije rekao, ne percipirate što primate, vi ipak primate nešto što će pridonjeti vašoj svijesti i vašem napretku približavanja lotosovim stopalima Gospodina. Ostvarite cilj ljudskog života, ispunite svrhu vaše inkarnacije ovdje, u suprotnom vaš je život izgubljen. Koristite uvije vašu sposobnost razlučivanja da razumijete stvari. Ne koristite razlučivanje kako bi ste sudili jer kadgod sudite, to je ludost.

Zato ako slijedite put ljubavi, ako slijedite svoje srce rasti ćete. Biti ćete nalik svome učitelju, postati ćete dio ovog božanskog nektara kojeg ćete moći dalje širiti i dati mnogim ljudima. Isus je svojim učenicima rekao da idu i šire učenja, rastu i pomažu ljudima. na isti način ćete i vi rasti. Jai Gurudev!

Govor s daršana, 24. srpnja 2010. (prvi dio)

Jai Gurudev! Lijepo vas je svih vidjeti. Kao što znate sutra je vrlo poseban dan Gurupurnima. Neko se pita zašto trebamo Učitelja? Mnogo ljudi kažu da ga ne trebaju? Netko kaže: ja ne trebam Učitelja; ja ne trebam nekog da me vodi. Ako ne trebaš Učitelja kako to da onda ideš u školu. Zašto idete u školu? Ne trebate, je li? Isto je i na duhovnom putu.

Bog je stvorio dva svijeta. Ja govorim o ovom. Jedan je materijalan, a drugi je duhovan. Materijalan se sastoji od nekoliko stvari za kojima svi trče: bogatstvo, slava, moć i zadnje za stvarima koje egzistiraju samo na ovom svijetu i koji imaju ograničenja samo na ovom fizičkom planu.

Kad to uklonite od ovih ljudi što ostaje? Ništa, nula. Pitate te ljude što su postigli u životu reći će ništa, pričat će samo o ovim stvarima koje imaju ograničenja, dok se u duhovnom životu nalazi sve suprotno od ovoga jer pojedinac teži za Bogom; želi da Ga shvati; čezne za Njim. Ali nije samo to, bez jednog cilja bez znanja gdje želimo ići teško je. I sad u ovo vrijeme malo ljudi to zna, a to znanje vam može dati samo Učitelj - Paramguru ili Satguru. Ostali vam mogu dati samo neka ograničena znanja. I tako osoba ostaje uvijek u krugu.

Zamislite milost koju vam je dao Bog da se rodite u ljudskom obliku i da budete duhovni, da tragate za ciljem života, da tražite da dostignete Boga... kako ste samo posebni. Od 8,4 miliona vrsta na Zemlji vama je dano ljudsko tijelo, i od svih tih vrsta ljudski oblik je najviši. Zašto? Jer ljudska bića imaju razum, ljudi imaju sposobnost rasuđivanja. Žalosno je reći da danas ljudi i to gube. Ta sposobnost rasuđivanja je dana samo ljudima.

Ako promatramo životinjski svijet krava je najnaprednija od životinja, npr.nakon krave kao životinjske vrste neko se može roditi u ljudskom obliku, ali ni krava ne može dostići Boga. Koliko krava može imati bhakti-devocije. Ona je ograničena na svoju dužnost. Sposobnost razlučivanja dano je samo ljudima.

Ako slijedite ovaj tijek misli i analizirate sebe znat ćete vaš cilj u životu i gdje vas on vodi. Inače ćete biti tek marioneta, mala lutkica, te što god neko od vas traži to ćete napraviti. Ali tako svijet i društvo funkcionira. Kada netko postane rob društva on postaje marioneta, i kad svijet želi da se pokrenete u lijevo vi ćete ići lijevo; kad želi da idete desno vi ćete ići desno. Ako slijedite taj put izgubit ćete sebe. Zato kad gledate na društvo izvana ti ljudi sigurno misle da ste ludi pošto tu sjedite i pjevate bhajane. Kad izaberete duhovan put ljudi pokazuju prst na vas i kažu: što radite na tom putu? dođite s nama i uživat ćemo vanjski život.

Vani u svijetu imate puno prijatelja ali kad krenete duhovnim putem vidjet ćete koliko će od tih nazovi prijatelja ostati. Zašto? Jer postoje glasine da su ljudi na duhovnom putu "malo skrenuli". Oni zapravo stavljaju duhovni put na 4. mjesto, ali zapravo je suprotno.

Duhovni put je najviši zato ga samo malo ljudi slijede, samo malo njih je blagoslovljeno da su na njemu. Ljudi imaju razum, ali ga ne koriste. U Vedama je zapisano da oni koji ne koriste svoj razum isti su kao životinje. Čak je takav život izgubljen i svrha kojom su inkarnirani kao ljudsko biće u takvoj inkarnaciji je uzaludna. Pitate te ljude da li su sretni? Oni vam kažu da nisu, jer ne znaju što zapravo žele. Slušaju što im drugi ljudi kažu to već znate kako funkcionira.

Sad ću vam ispričat jednu priču. Netko vam dođe i kaže: znaš, duhovni put nije dobar. Što radite tada? Recite mi? Je li vaš odgovor "ne"?

Tada počinjete suditi, ali zamislite, na početku vašeg duhovnog puta netko vam dođe i počne govorite mnoge glasine i kaže vam da duhovni put nije dobar. Naravno u tom trenutku um vas počinje obuzimati.

(nastavak slijedi)

Gurupurnima 2010

Dragi svi,
Sretna Gurupurnima svima. Znam da mnogi isčekujete nekoliko riječi. Moj osobni dojam ove gurupurnime je veličanstven. To se moglo isčitati i na licima svih onih koji su bili ovdje u Springenu - preko 300 ljudi. Zapravo i ne znam odakle da počnem. Možda od kraja jer za mene osobno kraj je bio vrhunac - ekstaza - ispunjen plesom, pjesmom i beskrajnom radošću. Kada je Swami pred sam kraj započeo bhajan - stari klasik - Hari Haraya - ludilo je tek započelo. Izgledalo je kao da i on ne želi privesti bhajan kraju tako da je refren Radhe Radhe ekstatično ponavljavao neprekidno kidajući svima srca. Bio sam u pozadini, plešući na stolici, sa rukama u zraku, i srcem na nebu. Bilo je prekrasno vidjeti par stotina ljudi isto tako sa rukama u zdraku kako združno odjavlja na Swamijev priziv: Radhe Radhe-e, Radhe Radhe!

Zatim je Pritali dao znak da pusti neke bhajane koje je kupio na Mauricijusu: disko plesne bhajane kako bi ih nazvao. I to je samo još više razgalilo mnoštvo. Ne trebam napomenuti da je i Swami zaplesao.

Govor koji je prije toga dao bio je jako inspirativan. Edita je obećala prevesti ga pa budimo malo strpljivi.

Za sada toliko. Jai Gurudev!

Što je Guru Purnima?

Iz ne-postojanja, vodi nas u postojanje (Asato ma sat gamaya)

Iz tame, vodi nas u svjetlo (Tamaso ma jyotir gamaya)

Iz smrti, vodi nas u besmrtnost (Mrityor ma amritam gamaya)

Purnima, „dan punog mjeseca“

Guru Purnima je dan kada je mjesec najpuniji u cijeloj godini. Taj dan dolazi ubrzo nakon najdužeg dana u godini, ljetnog solsticija u lipnju.

Tko je Guru?

Guru je duhovni učitelj koji inicira učenike u duhovni put i vodi ih do oslobođenja. „Gu“ znači „tama“, a „ru“ znači svjetlo. Dakle, riječ Guru znači „onaj koji uklanja tamu“.

Kažu da je Guru Purnima dan kada je sunce po prvi put dotaklo zemlju. To je dan mudrosti, dan svjetla. Tamaso ma jyotir gamaya……vodi nas iz tame u svjetlo.

Guru Purnima predstavlja početak duhovne godine.

Guru Purnima

Na taj dan učenici i sljedbenici nude svoju predanost i plodove svoje prakse svom učitelju (Guru-u) kako bi pokazali svoju zahvalnost i ljubav. Svaki učenik obnavlja svoju sankalpu (namjeru, zavjet) kako će više vježbati da bi shvatio učenja Gurua još dublje, kako će prakticirati Guru sevu (pomaganje bez očekivanja) i dokazati da je vrijedan Guruove milosti. Na Guru Purnimu svi učenici teže da dobiju blagoslove Gurua. Fokusirajući se tog dana na Gurua našim umom, pranom i višim Bićem, možemo dobiti njegov darshan.

Guru tattva ili princip Gurua

Guru tattva[1] je princip po kojem priroda stvara, održava i uništava sve u našim životima, unutar i izvan našeg svemira, na koji god način je potrebno da bi nas se izvelo iz neznanja u znanje, iz sebičnosti u samospoznaju. On je postojao prije nego je stvoren svemir, te je izvan vremena i prostora.

Princip gurua postoji u svakome od nas u obliku našeg Unutarnjeg Bića. Tako kad odajemo počast izvanjskom Guru-u, odajemo počast i našem vlastitom Biću. To je neosobna shakti, spontana sila (moć) koja stvara sve i koja je neophodna kako bi naša sadhana (duhovna praksa) dosegla svoj najveći domet. Ona je moćnija od izvanjskog Gurua, zato što je uvijek dostupna.

Unutarnji Guru

Kad – tad učenik mora biti sposoban da nadiđe izvanjskog Gurua i otkrije Gurua kao duhovni princip ili tattvu unutar sebe samoga. Zapadnjaci često u svojoj žurbi da postignu prosvjetljenje prerano napuštaju izvanjskog Gurua i time samo sebi stvaraju veću konfuziju.

Jedini unutarnji Guru koji je dostupan prosječnom čovjeku je ego. Ego je uzrok našeg stanja ne-prosvjetljenosti i baca učenika još dublje u neznanje, konfuziju, samozavaravanje, i konačno, očaj.

Guru uništava ego

Da bi netko imao koristi od mudrosti koju mu prenosi Guru, mora se posvetiti i predati intenzivnom, transformirajućem odnosu s Guruom. To se zove učenik.

To uključuje duboku predanost mijenjanju sebe i pridržavanje discipline kako bi se um oslobodio mentalnih navika i konvencionalnih načina razmišljanja, kao i ljubav i poštovanje za Gurua, kojeg ne možemo promatrati kao osobu nego prvenstveno kao kozmičku silu. Gurua ne zanimaju međuljudski odnosi nego uništenje učenikovih iluzija kako bi ga odveo do Višeg Bića.

Autoritet Gurua

Guruov zadatak može biti uspješno izvršen jedino ako ga prate prajna (uvid) i karuna (samilost). Ovo su, same po sebi, nad-osobne kvalitete usmjerene prema Biću a ne prema ograničenoj ljudskoj osobnosti. Ako Guru posjeduje samo samilost, ne može izvesti učenika iz iluzije, i učenik će pogrešno shvatiti Guruovu ljubav kao ljubav prema njegovom trenutnom stanju. Guru voli učenika na razini njegovog istinskog, Višeg Bića.

Ukoliko je Guru samo mudar, ali ne i suosjećajan, biti će vrlo vjerojatno da će se učenik „srušiti“ pod zahtjevnim pritiscima samo-promjene.

Učenici su skloni pogrešnim konceptima, projekcijama, iluzijama i zabludama koje sprečavaju ili odgađaju ostvarenje konstruktivnog odnosa s Guruom.

Guru je prenositelj

Guru = onaj koji imponira, koji uklanja tamu. Guru je više od učitelja (acharye), koji podučava i daje podatke. Guru donosi mudrost i cijelim svojim bićem svjedoči duhovnu stvarnost. On pokreće duhovni proces u učenika i snaži ga samim svojim prisustvom.

Satguru = potpuno prosvijetljeni Guru čije riječi, geste, i sama prisutnost služe samo kao manifestacija i izraz Božanskog. Prijenos je spontan i kontinuiran.

_________

[1] Tat tvam asi: Ti si to. Chandogya Upanishad, 6.11

Gurupurnima 2009. (četvrti dio)

No ne slažu se svi sa time, zar ne? Danas mnogi ljudi imaju svoj način razmišljanja. Ali ja se pitam – mislite li da veliki mudraci poput Kabira, Nanaka, Shirdi Sai-ja, Isusa, Krishne nisu imali učitelja? Imali su, svi su bili uz svoje učitelje. Jesu li glupi što su bili uz učitelja, ja se to pitam? Nisu. Pročitajte životopis bilo kojeg sveca, npr. Kabira i guru Nanaka. Svi veliki učitelji i mudraci pisali su o važnosti prebivanja uz Svjetlo, uz učitelja dok sami nisu postali učitelji: Ramakrishna, guru Nanak, Kabir, itd.

Mnogo je poklonika, a malo učenika! Možda čak niti jedan. To je tako znate. Vidite da je oko Krista bilo mnogo poklonika. Kada je činio čuda, koliko je poklonika bilo uz njega? Mnogo. Kada je pričao ljudima, kada je podijelio 5000 kruhova. A za vrijeme razapinjanja na križ koliko ih je bilo tamo? Koliko učenika? Bilo je samo dvoje učenika i to Marija Magdalena i Ivan. Samo njih dvoje. Od dvanaest učenika samo dvoje. Upitajte se. Mnogo sljedbenika, a samo par učenika.

Što nekoga čini učenikom ili poklonikom, to bi trebalo biti vaše pitanje. Razlika je u tome što poklonici dođu i odu. Učenika ništa ne može pomaknuti, bez obzira na sve. Oluja, vjetar, ništa ih ne može uzdrmati. Ništa u njihovom „glupom“ umu ih ne može poljuljati. Zato jer je njihova vjera, shradda jača. Zbog njihove vjere ništa ih ne može poljuljati sa mjesta na mjesto, od gurua ka drugom guruu.

Jednom je mudrac postavio pitanje „Poštovani mudrače, poštovani gospodine, reci mi što je najbrže i najokretnije na ovom svijetu?“ Na to se mudrac nasmijao i rekao: „Um“. Um je najbrži, sada smo ovdje, no u sekundi um je već negdje drugdje. Uvijek se miče. U duhovnosti ga učimo umiriti i kontrolirati. Ne radi se o stanju bez disanja, već o stanju bez misli.

(svršetak)

Gurupurnima 2009. (treći dio)

Ako učenik ode od Učitelja, da li je „ugovor“ gotov?

Ugovor učitelja i učenika nije fizički ugovor, tako da ne možeš reći „E sad sam ja gotov i odlazim od učitelja.“ Osoba je slobodna otići i učitelj će je učiniti slobodnom, ali tu je uvijek taj ugovor na duhovnoj razini. Tako bez obzira na sve, učitelj će uvijek biti nevidljiv uz tu osobu. Bilo u ovom životu i vjerojatno u sljedećim životima.

Morate naučiti slušati same sebe. Možda ćete reći da je vaše istinsko Sebstvo predaleko da biste ga čuli. Imate srce, imate um. Ali morate osjetiti znate? Vaše srce uvijek osjeća.

Zašto se ne sjećamo što smo potpisali u ugovoru sa Učiteljem kada smo došli u ovaj život? Je li to možda moguće isčitati?

Da, moguće ga je isčitati kada ste potpuno predate. No vidite, kada idete u školu, učitelj ima ugovor sa ravnateljem škole o programu kojeg će vas poučavati. To je njegova odgovornost. I kada ste u prvom razredu nećete pokušavati savladati gradivo sedmog razreda. Razumijevat ćete pojmove prikladne vašem uzrastu. Isto tako, ako dosegnete više, bit ćete sposobni shvatiti što je to.

Kabir je rekao da je naše svjetlo vrlo slabo samo po sebi, no što se više približavamo učitelju, čije svjetlo je blještavije, naše svjetlo će postati isto jače. To je jednostavno. Što predominira? Jače svjetlo ojačava slabije. I vidite li u većem svjetlu manje svjetlo? Vidite samo svjetlo. Zato uvijek kažem da je Učitelj most koji vodi učenika njegovom istinskom Jastvu, Božanskom Bitku. No dokle god ne stignete tamo, bolje je biti blizu svjetla, dok ne započnete sami emanirati svjetlo.

(nastavlja se)

Gurupurnima 2009. (drugi dio)

Kada kažemo „Jai Gurudev“, to znači „Slava učitelju, guru-u“, ali gdje? Unutarnjem guruu.

Guru sjedi u svakom srcu. Vi ne znate koji sadguru, guru, sjedi u čijem srcu, ali guru, jagadguru, koji prožima sve, koji je srž vašem srca, kada kažete „Jai Gurudev!“ to je jagadguru kojem kličete. Univerzalni guru, koji je prisutan svugdje.

Zovite ga bilo kako, u bilo kojoj formi želite, ali jednom kad prođete kroz sadgurua, dostići ćete jagadgurua. Jednom kad dokučite jagadgurua, vidjet ćete da je u svakom srcu posjednut guru. Imajući to u umu, nikada nećete reći, “u pravu si, ja sam u pravu, ti si u krivu“, zato jer ćete znati da je ono što je u vama također to isto. Isti učitelj sjedi u vašem srcu, u drugoj formi; on sjedi u svačijem srcu.

Treća stvar – kontrolirajte ego i ponos. Najbolji način je da manje pričate, što je jest teško. Govorite kada morate govoriti i kada govorite radite to na način da ne povrijedite druge. Zamislite koliko mnogo energije gubite govoreći.

Prije smo u ašramu imali malu grupu ljudi koja je konstantno pričala do četiri sata ujutro. Lijepo je imati zajednicu za pričanje, lijepo je sjesti i pričati do tri sata ujutro, ali morate također biti tihi. Lijepo je izraziti ono što imamo, ali ne moramo biti u vlastitom velikom propovijedanju. Učite biti tiho. To je vrednije od propovijedanja drugima. U tišini možete pomoći tolikim ljudima. Prvo ćete pomoći sebi. Također u tišini, kada molite, znat ćete da će na vaše molitve biti odgovoreno, ali kada pričate, pričate i pričate, znate, u psihologiji je to znak nesigurnosti u sebe same. Oni koji pričaju konstantno, duboko u sebi nisu sigurni u sebe same, oni samo traže od drugih ljudi da im potvrde glorifikaciju njih samih da su u pravu. I u trenutku kada im ljudi odgovore „Da, u pravu si“ što se događa? To sam već rekao. To je nesigurnost.

Samo ove četiri jednostavne stvari: govorite samo kada morate govoriti, budite što je moguće više u tišini, pristupajte svakom čovjeku znajući da je Bog prisutan svugdje i budite ponizni. Ove četiri jednostavne stvari pomoći će vam detektirati ponos kako biste ga se riješili.

(nastavlja se)

Gurupurnima 2009. (prvi dio)

Kako detektirati ponos?

Kada ste ponosni, teško da ćete to primijetiti. Samo kada izađete iz tog stanja, tada ćete ga biti svjesni, jer kada ste u tom stanju, stalno ćete veličati sebe. Stalno ćete misliti da je sve što radite ispravno. Sve će biti koncentrirano samo na vas same, ali ne unutarnje vas, nego vanjske. Tako se detektira ponos.

Ali kako ga razriješiti? Jednom kada ga primijetite, učinite sve što možete da ga kontrolirate. Više je načina. Dakle, znate da vas ponos uvijek čini prvima ispred ostalih, najvažnijima: „znam bolje od drugih, a ostali ne znaju ništa. Ja znam najbolje. „Što je to? Arogancija. Dakle da bismo je uklonili, najbolje je sebe uvijek stavljati na zadnje mjesto. Ne mislim fizički, nego u sebi. Kada um kaže, „O, kako si lijep, kako je veliko tvoje znanje, kako samo sve znaš“... ako uđete u to stanje uma, gotovi ste. Ali trenutak kada to osvijestite, imate osjećaj ne? Trenutak kada osjećate jest ponos. Ne ulazite u to. Budite ponizni. Neće vas to nečinjenje učiniti niti većim niti manjim, ali ćete zato početi rasti duhovno. Očvrsnut će vas na duhovnom putu.

Drugo, kada ponos zavlada vašim umom, mislit ćete da znate bolje od bilo koga drugog te bolje od Učitelja samog. Započet ćete predavati drugima, i ako oni nemaju istu ideju kao i vi, što će se desiti? Oni su u krivu, a vi u pravu. A kad se to desi, Bog vam nanovo daje iskustvo u životu. Dobro, loše, radosno, bolno, a zašto? Da postanete čvrsti.

A što ljudi često rade? Hodaju naokolo, govore pozitivno, no tako pozitivno govoreći govore protiv vlastite negativnosti. Što se događa? To je otrov za druge ljude. Dakle ovo je još jedna forma ponosa. Svi vi koji ste na duhovnom putu morate biti pozitivni.

(nastavlja se)

Mahavatar Babaji - paramguru i unutrašnji odnos sa učenikom

Pitanje: Je li moguće njegovati osobni odnos sa Mahavatarom Babađijem kroz vježbu atma krije, i ako je odgovor pozitivan, kako se taj odnos uspostavlja?

Swami Vishwananda: Naravno svi imaju različiti odnos sa Mahavatarom ili nekim drugim božanstvom. Ovaj osobni odnos je veoma važan jer bez njega se ne može rasti i spoznati intimnost duše i Boga, ljubavnika i Voljenog. Samo kad osoba postaje Ljubljeni ujedinit će se s Njim i zapaliti odnos. Ovo je važno jer osobni odnos učitelja i njegovog učenika je važan bez kojega je teško. Kad netko misli na ovaj odnos ljudi misle da on uvijek mora biti sladak. Ne, učitelj je poput... jeste li ikada vidjeli kovača kada zagrijava metalni predmet koji je grub i onda snažno udara i oblikuje ga kako bi postao lijep, ispoliran i sjajan? Kada gledate u kovača pomislit ćete da je okrutan čovjek. Za što? Ako je učitelj uvijek blag učenik nikada neće ništa naučiti. To je greška koju mnogi učenici čine koj slijede nekog učitelja, posebno na zapadu, jer misle da učitelj mora biti onakav kakvim ga oni zamišljaju. Ne znaju da je učitelj gospodar nad samim sobom i da izaziva sve. Isto je i sa Mahavatarom... morate imati unutarnu povezanost sa paramguruom, sa Mahavatarom Babađijem, i nemojte očekivati da će biti sladak i nježan iznutra. Njegova slatkoća je u snazi i izazovu kojeg će dati kako bi osoba postala snažnija. Isto je, kao što sam već rekao, poput zlatara koji kuje zlato, udara u njega kada je vruće, kako bi izbacio sve nečistoće i učinio zlato čistim. Na isti način učitelj čini učenika čistijim.

Godišnjica

Dragi čitatelji bloga, na današnji dan prije godinu dana, pokrenuo sam blog na inicijativu i blagoslov Sri Swamija Vishwanande. Ovim putem se zahvaljujem svima vama koji čitate blog, koji me podržavate i ohrabljujete, jer bez vas i vaše podrške gubi se smisao bloga. Jai Gurudev!
Chaturananda

Različite tradicije kriya yoge

Pitanje: Swami postoje različite kriya yoga tehnike koje je Babaji dao kroz povijest kao na primjer Lahiri Mahasayi, Yukteswaru i Yoganandi. Zašto je bilo neophodno promijeniti stare kriya yoga tehnike?

Swami Vishwananda: Nisam promijenio stare kriya yoga tehnike. Postoje više vrsta kriya i Mahavatar je mnogim učiteljima dao različite vrste kriya kroz povijest u skladu sa dobom. Atma kriya, kao što dobro znate, ima temelj u bhakti - predanosti i ova vrsta kriye je potrebna budući da danas imamo nedostatak devocije. Sve vrste kriya u konačnici vode prema istom cilju samospoznaje i bogospoznaje. I kao što najbolje znadete kriya je jedna od najboljih tehnika spoznaje Boga, spoznaje Sebstva. Vrijeme za nju je došlo; vrijeme bhakti je upravo sada zato je i atma kriya dana.