Na ovom linku možete pogledati razgovor Swamija za češku televiziju. Evo i prijevod:
Q. Prvo pitanje bilo bi za sve gledatelje. Kako osoba postaje sveta, odnosno kako postaje svami?
SV: (osmijeh) Sviđa mi se ovo pitanje jer su mi i u Poljskoj postavili isto pitanje tijekom intervjua. Zapravo, postoje različite vrste. Neki prolaze studij i dobiju titulu svamija, a neki se rađaju. Ali svakako osoba treba prvo proći kroz određene inicijacije prije nego što se može prozvati svamijem. Postoje mnogi ljudi koji se nazivaju tim imenom, ali to nije samo tako jer onog trenutka kad preuzmete titulu svamija, preuzimate i određene odgovornosti. Odgovornost da pomažete, koja je najvažnija, i poniznost.
Ne možete si sami dodijeliti taj naslov, titulu. Uvijek je prisutan sadguru koji vam ga daje.
Q: Ovdje u Europi kad je netko prosvijetljen, on bi trebao pomagati drugima.
SV: To je ista stvar. Kad ste prosvijetljeni, ne gledate za sebe, ponajprije gledate za druge. Ovdje ste da biste pomagali ljudima, a ne da biste to činili za sebe. Takav je zapravo vaš život.
SV: Jer ako gledate samo za sebe, narast će ponos i ego. A kako tada možete pomagati ljudima? Ljudi kojima pokušate pomoći također će razviti isti ponos i ego. Time ništa ne mijenjate.
SV: I zato je rečeno, da se netko ne može sam proglasiti učiteljem ili svamijem. Čak i normalni učitelji trebaju učiti, steći kvalifikacije i diplomu kako bi dokazali da mogu podučavati. Ista je stvar i za nas svamije. Dok ne prime Božji blagoslov, blagoslov sadgurua da mogu poći u svijet i podučavati, ne čine to. To je duga tradicija koja se ne prekida stoljećima, samo se nastavlja.
Q: Nadam se da i ova stara tradicija, novi val buđenja i svjesnosti može prodrijeti i u ove krajeve, i svugdje. Može li osoba koja nije programirana, koja nema programe sistema (društva) u kojem živimo pomagati? Što mislite o tome?
SV: Da, moguće je. Postoje velike duše koje su inkarnirane na Zemlji. Naravno, prosvjetljenje je za sve, ali samo rijetki, nekolicina ljudi imaju milost da ga realiziraju (ostvare).
Q: Što Vi osobno mislite o prosvjetljenju?
SV: Pa, riječ prosvjetljenje... postoje različita značenja.
Moje je osobno stajalište... kad netko razvije tu ljubav, neuvjetovanu ljubav prema svima, to nazivam prvim prosvjetljenjem. Od tada, osoba će rasti i dalje. Prvi korak je pronaći jedan put. Put koji će osobu voditi od uma ka srcu.
SV: Vidite, na putu do prosvjetljenja bilo je puno borbe, ratovanja jer svatko misli da je njegov put najbolji. Kad postanu dogmatični u tom smislu, naravno riječ prosvijetljenje dobiva drugu vrijednost, mijenja se način.
SV: S novim načinima, osobito na Zapadu, što je zanimljivo... Na Zapadu prosvijetljenje nije spominjano u staro doba, bilo je drukčije. Ali ovaj novi buđenja na Zapadu donosi promjene i ovdje.
SV: Ali, kao što sam rekao, prosvjetljenje je povezano s ljubavlju, neuvjetovanom ljubavlju i bez ograničenja uskogrudnosti – jer kad netko nosi tu neuvjetovanu ljubav u sebi, ruši sve prepreke – osuđivanje, kritiziranje.
SV: Ukoliko netko kaže da je prosvijetljen i kaže: „Ja sam jedini put, nema drugog načina.“, – to je pogrešno.
To je poput...
To me podsjeća na priču o 4 slijepca: željeli su opisati kako izgleda slon. Prvi je dotaknuo slonova stopala i rekao: „On izgleda kao stup.“ Drugi je dirnuo slonovu surlu i rekao da slon izgleda poput cijevi. Treći je dotaknuo trubuh i rekao: „Izgleda kao velika košara.“ Četvrti je dotaknuo slonove uši i zaključio da je slon poput papira. Svi su se oni međusobno svađali govoreći: „Ja sam u pravu!“, jer slon je poput stupa, košare i papira i cijevi. Prolazio je čovjek i upitao: „Zašto se svađate?“ Rekli su mu da pokušavaju otkriti, i raspravljaju kako izgleda slon. Tada im čovjek odgovori: „Ali, vi ste slijepi i nikada niste vidjeli slona. Zašto se svađate? Kako biste znali kako izgleda jedan slon?“ Onda im je objasnio: „Slonova noga jest poput stupa, slonova surla izgleda poput cijevi, uši jesu poput papira, a trbuh kao velika košara. Ali oni nisu odvojeni, sve četvero je zajedno. Tako se ljudski rod se uvijek svađa: „Samo moj je način najbolji, tvoj nije!“ Misleći da bolje poznaju Boga. Dok se Božansko ne otkrije čovjeku osobno i doista ne probudi božansku ljubav u čovjeku, on ne zna. Još traži.
SV: Tako, tijekom potrage, tko ima pravo osuđivati? Nitko. Zato kad osoba postane prosvijetljena, postaje i tiha. Mirnoća u samome sebi.
Q: Vjerujete da će u budućnosti na Zemlji doći vrijeme kad će ljudi moći sagledati cjelinu, ukupnost stvari?
SV: (smiješak) Pa, krećemo se ka tome, malo-pomalo. Ne mogu reći da ću ja to ugledati, ali iz duhovnoga svijeta (pogled gore) gledat ćemo dolje i vidjeti. Ali, još uvijek ima PUNO posla.
Q: Kako vam se čini vrijeme koje sada prolazi i kako vidite godinu 2012. godinu?
SV: (smijeh) Zapravo jako volim ovo pitanje koje ljudi uvijek postavljaju. Promjene se događaju, nevolje se događaju, svijet se mijenja. Poplave, nije ih bilo prije. Tko bi pomislio da bi u Pakistanu moglo biti poplava. Nitko to nije zamišljao, ali ipak događa se.
Ali promjene se već događaju neko duže vrijeme jer je Bog pripremio ljude na te promjene, znate. Ali vraćajući se na pitanje koje ste postavili u svezi 2012., osobno ne vjerujem u to... to je fantazija koju ljudi imaju. Dobro je vjerovati u to, znate, ako ljudi doista vjeruju u to... postoje dvije verzije. Prema prvoj, svi će se prosvijetliti, a prema drugoj, cijeli svijet će biti uništen.
SV: Pa, ja kažem, ako se osoba koncentrira na duhovni put i mijenja svoj život, vjerojatno do 2012., milost Božja će mu zasigurno podariti prosvjetljenje, iluminaciju. Ali ljudi koji vjeruju da će svijet završiti - neke će stvari vjerojatno završiti u njima. Negativnosti će nestati, izmijene li život. Nije da trebamo sjediti i reći: „Svijet će završiti. Ne trebamo činiti ništa“, ... ne radi se o tome, nije tako, radi se o unutarnjoj promjeni – 2012., 2013., 2014., 2016. – nije važno. Treba započeti promjene sada.
SV: Kad shvatite da život nije samo rutina, da postoji veća svrha u životu. Postoji veća svrha za vas (kad) ste se rodili na Zemlji. Veća svrha za vas da shvatite da imate dušu.
Zato svi veliki majstori stoljećima i stoljećima otkrivaju čovječanstvu: „Vi imate dušu, to je vaš istinski identitet, vi to jeste, i to ćete biti.“ Ali nemojte gubiti vrijeme.
SV: Vraćajući se opet na pitanje o 2012., kao što sam rekao, ako netko krene na duhovni put i radi na tome, i zaista želi dosegnuti Boga, Bog neće odbiti tu osobu. Ali promjene će se događati u bliskoj budućnosti.
Q: Kako biste savjetovali ljude da probude dušu, da se probude?
SV: Postoje mnogi načini. Vidite, danas postoje različiti načini kako biste se probudili. Ali najjednostavniji put je ponavljanje Božjeg imena. Bog je dao mnoga imena ljudima da ih ponavljaju.
SV: Jer ponavljanje (izgovaranje) budi u čovjeku ljubav i ljubav će voditi ljude. Jer kad se probudi ljubav, prava ljubav, čista neuvjetovana ljubav o kojoj govorim ovdje, započinje potraga.
SV: Isprva osoba počinje tražiti u knjigama, čitajući različite knjige. Onda shvati da ipak postoji nešto, da nije zadovoljan. „Želim razumjeti nešto, ali ipak ne mogu razumijeti jer knjige ostaju knjige.“ Tada slijedi potraga za putom, potraga za učiteljem kako bi on objasnio ono što ste pročitali. Ako su iskreni prema sebi, primit će sve brzo, također.
SV: Ali na ovome putu treba biti strpljiv. Bez strpljenja ništa ne djeluje.
Q: Kao da smo zaboravili strpljenje u našoj civilizaciji.
SV: Pa, svijet bježi, a ljudi pokušavaju bježati za njim. Jer uz riječ koju uvijek spominjem, strpljenje, svi kažu: „Ah, mi nemamo strpljenja.“ Riječ koje se svi boje: strpljenje.
Q: Da, da, da, ponekad pitamo: Što je to?
SV: O, da (uz smijeh) čak i kad sam dolazio ovdje, nestrpljivo sam govorio: „Požurite, požurite, moramo ići, čekaju nas.“ Ali ovo je drukčije. Trebate imati nekoga da upozori na vrijeme. Malo smo kasnili.
Q: Koji je najveći problem čovječanstva na duhovnom putu, najveća prepreka, blokada u nama samima kako bismo napredovali?
SV: Najveća prepreka koju ljudi postavljaju jest da ljudi misle da znaju sve. U trenutku kad mislite da znate sve, obuzima vas ponos. Ego raste. A kad ego cvjeta naravno negdje u bliskoj budućnosti, ali to ovo je greška koju ljudi uvijek rade. Ne žele probuditi poniznost, ne žele biti ponizni i učiti. Jer učenje je posvuda. Kadgod pitate nekoga, kaže: „Da, znam to.“ A, i svatko misli da zna bolje, da zna najbolje.
SV: Kad zaigrate igru s ponosom i egom, slijepi ste. Osoba ne vidi. Zato će imati velike, velike riječi. To je poput praznoga bubnja. Kadgod udarate o njega, lupate, napravit će veliku buku. Ali ako je bubanj pun, neće proizvoditi zvuk. Zato sam spomenuo mirnoću, za vašu sadhanu, duhovnu praksu, kako biste stekli taj stupanj i riješili se negativnosti. Ali ne radi se o tome da govorite drugima o njihovoj negativnosti, već da budete svjesni vlastite negativnosti, transformirate je i promijenite.
Rekao sam ne ulaziti u nju, negativnost, nego je sagledati, biti je svjestan. To čini nekoga duhovnim. U tome je razlika između ljudi koji su u svijetu i onih koji su na putu potrage.
Naravno, ova bezuvjetna, prava ljubav sadržava i druge kvalitete: suosjećanje, radost, sreću, mirnoću... i sve ostalo će doći.
Q: U ovo vrijeme osjećamo da ljudi čeznu za ljubavlju, slobodom i to ih pokreće. Čežnja za istinom je važna.
SV: Istina je. Ali što je istina? Često ljudi na putu tražeći istinu padnu u zamku o kojoj smo govorili: ograničenosti.
Čitava potraga za istinom ograničuje se. Vraćamo se na ograničenja. To je poput ovog: kad sunce zalazi, to je prekrasno. Kad to pogledate i pitate ih: „Da.“, svi kažu: „ Vidjeli smo, bilo je lijepo, žuto, sjajno. Mogli smo i slikati.“ Tako je kad gledate s daljine.
Ali kad gledate s druge strane, isti oblaci čine se drukčijima, izgledaju sivi i nisu tako lijepi kao s druge strane. O čemu se radi? Istina jest tamo, ali ovisi kakvo gledište imate, kako gledate na to..
Isto je kad vozite. Imate osjećaj da sve prilazi vama. Osobito u avionu. U avionu imate osjećaj kad avion polazi s piste, imate osjećaj da sve odlazi. Ali zapravo, što se događa – vi se krećete. To je istina. Ali u današnje vrijeme ljudi je traže ali nemojte biti ograničeni.
SV: Unutarnja istina nije ograničena time što ste pročitali ili čuli. Treba pronaći vlastitu unutarnju istinu. A kako je pronaći? Opet, vratiti se na vlastiti duhovni put.
Treba analizirati je li osoba zaista slobodna, da li se doista slaže s time ili samo zato što se svi slažu s nečim, svi se moramo složiti s time. (smijeh)
SV: Dakle, u usporedbi s drugim (vremenima), ovo je vrijeme vrlo posebno. Mnogi ljudi traže. Način na koji žive, ne donosi im tu sreću. Ne donosi im tu slobodu, ne daje im tu istinu koju traže, ne daje im tu mirnoću, tu radost... ali ipak, ako pogledamo svijet - 6 milijardi, 6 milijardi ljudi, ipak malo... (ih traži prim. prev.)
SV: Na primjer, jučer nakon večere šetali smo mostom Karoly. Na putu, mnogi ljudi, promatrajući bez osuđivanja, ali mnogi ljudi su načinom života koji žive tako daleko... osobito mladi ljudi. Bit će vrlo važno prenijeti ovo njima čisto radi razumijevanja. Ako razumijete njih, oni će razumjeti vas. Tako...
Q: Voditeljica je pod pojmom istine mislila sljedeće: s obzirom na to koliko živimo u iluziji i našega ega i kad čovjek stekne uvid ego, vlastiti svijet i programe, hoće li nam to pomoći da spoznamo svijet općenito i živimo svoj životni put?
SV: Naravno, duhovnost – to je kad transcendirate sve. Duhovnost transcendira sve. Duhovnost ne znači da morate biti na nekakvom religioznom putu. Ne, duhovnost je svugdje. Netko može sjediti u šumi i biti duhovan, znate. Ili netko može sjediti u uredu i još je uvijek duhovan. Kad steknu uvid, kad shvate da im vanjski svijet ne daje taj mir, tu radost, naravno, mijenjaju se. Jer tako ljudi funkcioniraju. Jer tko vi jeste u realnosti, vaša duša čezne da bude ono što jest. Iako je um može zaustavljati, ali kako dugo? Iz života u život? Ne! Doći će do točke kad će reći: „Bilo je dosta!“
Q: Bližimo se kraju. Jedno osobno pitanje. Kako vi održavate vašu unutarnju i vanjsku slobodu uz toliko ljudi, užurban život i mnoštvo ljudi koji vas obožavaju, žele vašu pažnju i biti blizu vas? Kako uspijevate?
SV: Kako uspijevam? Ne shvaćam to osobno. (Ne preuzimam to na sebe.) Sve predajem Bogu. Postoji samo On. Bez Njega, ja nisam ništa. On je Sve.
SV: Sve ovo što ste rekli... znate, čujem to, ali ne pridajem puno pažnje. Na Mauricijusu postoji izreka: „Neka uđe ovdje, i neka izađe ondje.“ (pokazujući na uši) Neka uđe na jedno, i izađe na drugo uho.
SV: Jer samo Bog... Jer bez Boga, znate, ništa ne postoji. Ne bih bio ovdje da On to ne želi. U tradiciji hinduizma kažemo: „Ako Rama ne želi da se pomakne list, on se neće pomaknuti.“ Tako mogu biti svoj. Čak i s tolikim ljudima oko sebe. Samo On radi - djeluje. On to radi za vas, za svakoga.
Samo Ga morate biti svjesni stalno.
Q: Puno Vam hvala na prosvjetljujućem razgovoru i intervjuu. Nadam se da ćemo se uspjeti otrgnuti iz zamke ega i biti slobodni.
SV: Ja želim isto.
Q: I kad se to dogodi, tada ćemo biti sretni.
SV: Pa, trebamo biti sretni sada. I to će dati priliku svima da budu (sretni prim. prev.).
SV: Ako mi... ako shvatimo da smo sretni sada, to će pružiti priliku svima da budu sretni. Jer ako netko kaže: „Samo tada ću biti sretan.“, onda nikada neće biti sretan. Uvijek će biti na istome. Zato, budite sretni sada.
Q: Mislila sam na svijet bez patnje, bez boli, sretnu Majku Zemlju uz nas ovdje.
SV: Majka Zemlja, da. Vrlo je važno moliti za nju. Iznad svega, ona puno pati. Mnogo više od ljudskoga bića jer kad majka vidi da joj djeca pate, to naravno majku boli više.
Q: Zato sam rekla ona će biti sretna i mi ćemo biti sretni.
Maknimo ego i svi zajedno...
Hvala vam.
SV: Hvala.
.jpg)
.jpg)
