Kratak osvrt na guru-učenik odnos

Dragi brate po Bogu,

Osjećam tvoju patnju u ovoj bitci tvoga života. Veliki Učitelji uvijek prolaze kroz određene vanjske poteškoće prilikom pomaganja bolom pogođenom čovječanstvu i zbog toga nekada zauzvrat bivaju razapeti.

Pretpostavimo da je tvoj guru u ovom životu homoseksualac. Želio je iskusiti takvu vrstu ljubavnog odnosa kako bi razumio i pomogao svojim učenicima. Trebao je proći kroz to iskustvo kako bi potpuno razumio cijeli aspekt homoseksualnosti. Netko će pitati zašto je to trebao ako je prosvjetljen i ima izravan pristup cjelokupnom znanju?

Pretpostavimo da je tvoj guru bogospoznat. Što to znači? To znači da može biti u zajedništvu s Bogom kad god to poželi. Kada to ne prizove, on se ponaša kao i svaki obični čovjek. Sjeti se u Bibliji: sin čovječji…sin Božji. Silaskom dolje oblačeći ljudsko tijelo, čak i avatar pada pod utjecaj bolesti i tjelesnog propadanja te tjelesnih želja, jer je takav zakon materijalnog postojanja. Ali budući da je učitelj ostvario slobodu od ropstva želja i vezanosti on se može uzdignuti iznad njih kad kod poželi, za razliku od običnog čovjeka. Tako da on može uživati ‘plodove’ i u isto vrijeme ne biti vezan za njih te se pri tom ne mora zaplitati u beskonačan krug želja. Odnosno, ako postoji želja za tjelesnim užitkom, on je može zadovoljiti i zaboraviti na to bez stvaranja bilo kakve karme. Avatarovo djelovanje je kao pisanje po vodi, jer ne ostavlja nikakav trag.

Pretpostavimo da je osoba bogospoznata… čak ako ta osoba još uvijek ima određene nerealizirane želje, (što je slučaj sa dušama koje zovemo jivan mukta – osobe oslobođene za vrijeme života), takve osobe su dostigle nirbikalpa samadhi, ali još nisu potpuno oslobođene jer još uvijek imaju neodrađenu karmu. Tako da je moguće da je osoba bogospoznata, ali još ima neodrađenih želja. Yogananda je izjavio da ima učitelja koji nisu potpuno oslobođeni, odnosno imaju još neku karmu koju moraju odraditi. Dakle, oni jesu s Bogom…zar je ostalo onda bitno? Ne mogu stvoriti novu karmu jer su razotkrili božansku igru – kozmičku iluziju, dakle ništa ih ne može dotaknuti. Ponovno su se sjetili božanskosti koja u njima leži. Ali zato što još uvijek moraju, prema zakonu materije, odraditi određenu karmu – neke postupke ili reakcije proistekle iz prošlih djela – zbog toga moraju proći kroz određena iskustva koja mi možemo gledati kao crna ili bijela. Ali u Božjim očima to drugačije izgleda. Samo sjene svjetla bacaju sjenku, kako se Yogananda izrazio.

Jer su ionako slobodni, oni mogu raditi što žele, možda kako bi zadovoljili želje učenika koje im je Bog poslao….

Kada duša čezne za Bogom i kada je spremna za duhovno putovanje Bog šalje toj duši božanskoga glasnika. On šalje toj duši gurua, koji ne mora biti potpuno oslobođen ili potpuno svjestan svoje božanske prirode, niti mora biti svjestan svoje misije. Guru osjeća da ima određenu misiju i po božanskom zakonu koji upravlja svim dušama oni su međusobno privučeni i pomažu jedan drugome te u skladu sa učenikovom prijemčivošću on dobiva više ili manje od Boga kroz taj guru-kanal. Guru uglavnom nije svjestan tog procesa, ali s obzirom da on također duhovno raste on počinje sve više shvaćati svoju ulogu na zemlji.

Ne mora sebe nužno zvati guru ili učitelj, ali tu ulogu svojim primjerom ispunjava, kao i sa nastojanjem da svoj život učini boljim. I tako će se život za životom učenik i guru sretati kako bi pomagali jedan drugome. Guru služeći kao kanal, čega većinom nije svjestan, pomaže učeniku, a zauzvrat učenik njemu pomaže svojom otvorenošću, jer što si više spreman dati, više ćeš dobiti i tako rasteš u realizaciji. Počinješ shvaćati svoju ulogu koju ti je povjerio Bog. Kad uvidiš to, tada počinješ biti ponizan, jer osjećaš i vidiš da je Bog taj koji upravlja tvojim životom te kada igraš Njegovu igru ti si siguran i zaštićen, ali kada odstupiš od svoje uloge ti patiš. Tako učiš korak po korak praveći mnogo grešaka. Možeš se pitati zašto te Bog poslao? Nije važno tko je izabran da bude guru-vodič, ali možda si zbog određenih kvaliteta koje imaš više kvalificiran; recimo, na primjer, da imaš više suosjećanja kad vidiš da drugi pate ili možda imaš više kshatriya kvaliteta u sebi koje su ti potrebne u ovom životu kako bi izborio svoje unutarnje borbe i služio drugima na taj način ili već nešto drugo.

Tako se ponekad dogodi da učenik preraste svog gurua u realizaciji Boga, to se dešava jer svi imamo neke prepreke koje trebamo nadići, a neke zahtijevaju više vremena i strpljenja i možda se s njima guru bori duže, a učenik je od toga slobodan i onda on može bez prepreka koračati brže te u određenom trenutku prestiže gurua u duhovnoj realizaciji, ali ako misli da je bolji od gurua, tada pada i treba se naučiti poniznosti, poštovanju i ljubavi. Ta igra se nastavlja sve dok se oboje, i guru i učenik, ne oslobode. Bog ponekad šalje na zemlju “problematične” gurue jer samo kroz učenje i pomaganje drugima oni mogu nadići svoje osobne prepreke. Ne radi se o tome da je guru na višoj razini od učenika ili obrnuto. Svatko je u Božjim očima isti. Ali On nam daje različite uloge u skladu sa našom specifičnom i jedinstvenom prirodom. Zbog toga On nas voli jednako nezavisno od naših vanjskih uloga jer je Sebe podijelio u mnogo oblika. Dakle, svatko od nas je utijelovljenje određene kvalitete i nema usporedbe. To je jednostavno tako.

Dakle, čak i ako tvoj guru nije potpuno oslobođen ili čak svjestan svoje uloge, nema veze jer ionako je Bog tvoj Guru, ali On mora djelovati kroz Svoje glasnike. Zato oslobođenje može doći samo kroz gurua. Bog je ionako taj koji djeluje, čak i ako guru zastrani to je Božja odgovornost, ali učenik mora ostati odan do kraja. Ako se guru pokaže nevrijednim Bog će poslati učeniku boljega u skladu s njegovom spremnošću da krene duhovnim putem. Ali ključno je da učenik ostane odan do kraja, jer njegova odanost predstavlja njegovu predanost Božjoj volji. Kad on nije lojalan time šalje poruku da će radije slijediti svoj put, želje i sklonosti koristeći pri tom "pad" gurua kao ispriku za podilaženje svojoj nižoj prirodi, svojim ego-vođenim putima. Ali ako učenik postane ponosan jer vidi neke nedostatke kod svoga gurua, tada samo piše smrtnu presudu svom duhovnom životu. Jer obično ponos spriječava duhovni razvitak duše. Ne možeš rasti ako sebe smatraš vrijednijim i boljim, posebno ako odguruješ kanal koji ti je Bog poslao. Ponosom sam sebi kopaš grob, jer više ne možeš učiti. Stojiš na mjestu, ili još gore hodaš natraške. Padaš još niže od stupnja s kojeg si započeo duhovni put. Ponos je najveća prepreka na duhovnom putu.

Sada pretpostavi da je tvoj guru potpuno prosvijetljen, bez ikakve osobne karme. Čak i on, kao što sam ranije utvrdio, ima dvostruku ulogu: ljudsku i božansku prirodu. Njegova božanska priroda je uvijek slobodna te može kad god poželi boraviti na najvišim razinama svijesti ili se može spustiti dolje te se ponašati i djelovati normalno u ovom svijetu. Kad učitelj silazi prihvačajući ulogu gurua, on mora obući ljudsku osobnost sa svim svojim dobrim i lošim stranama. On može voljeti različitu vrstu hrane i uživati u njoj, a unutar sebe ne biti za nju vezan. Može uživati u jedrenju ili nekom drugom sportu, ali unutar sebe uvijek biti slobodan, može preuzeti ulogu poslovnog čovjeka ili ratnika i vršiti sve dužnosti koje taj poziv donosi sa sobom, ali unutar sebe je uvijek svjestan svoje slobode u Bogu. Onda, zašto je važno koju ulogu netko igra? Guru se može oženiti, a nikad se ne upustiti u bračne odnose ili im se u potpunosti prepustiti, a ne biti vezan za njih, kao Lahiri Mahasaya. Zbog svega toga učenik ne može suditi svog gurua po onome što on izvanjski čini, ako mu ikada uopće može suditi, već zbog onoga što on jest iznutra – božanski mornar, kapetan čija je misija prevesti duše prema pravoj sigurnosti – ka Bogu, jedinom pravom domu.

Dakle, ako učenik vidi nemoralno ponašanje svoga gurua, kako može biti siguran da li je guru nevezan za to ponašanje koje čini za dobrobit svojih učenika ili je još uvijek duša koja se bori za svoje spasenje?

To sam već prije odgovorio. Za učenika je najbolje da se potpuno preda i bude odan do kraja. To su njegove sigurne “dionice i obveznice”.

Kako se mogu predati i biti odan nekome tko se može pokazati kao prevarant? Tada nastupa nešto što se naziva – vjera! Moraš imati povjerenje u Boga da je On s tobom svakoga dana, osigurava ti hranu i odjeću, brine se da udišeš slobodan zrak, itd. Duhovno putovanje započinje onog trenutka kada duša počinje vjerovati da Bog postoji i da je ljudsko postojanje bezvrijedno bez Njega. Tada počinješ vjerovati i tako dan za danom, godina za godinom, život za životom, Bog napokon odlučuje odgovoriti na tvoje molitve jer si spreman za ubrzanje tvog povratka jedinstvu s Kreatorom. U početku ti šalje duhovne knjige i ‘obične’ učitelje, sve dok te to više ne zadovoljava. Guru je samo kanal koji ti je Bog poslao kako bi ti pomogao u procesu ujedinjenja svoje svijesti ponovno s Njim.

Zato trebaš vjerovati svom prvom osjećaju kada sretneš takvog vodiča. I provjeri ga, ispitaj ga, itd. Ali jednom kad si siguran u ono što ti srce govori i što izvana razmijeniš s njim, tada znaš pravi odgovor. Tvoja potraga je završena! Nema više preispitivanja gurua, njegovog vodstva ili ponašanja, ili njegovih načina. Tvoja dužnost je samo da ga pustiš da te vodi.

Ne možeš uistinu znati tko ili što je tvoj guru, jer kad bi znao (znači: već si na njegovoj razini) ne bi ga ni trebao. Ako si zdrav, ne trebaš doktora. Ali ako si bolestan moraš prihvatiti savjet doktora, inače će ti biti još gore. Zato moraš imati VJERE. Vjera gradi tvoj život iz ruševina. Puno je prepreka na duhovnom putu, posebno u vlastitom umu, koji se nekad pokazuje kao najgori neprijatelj. Zato je guru potreban. On to vidi. On je već prošao te borbe i zna izlaz iz njih. Ako slijediš svoga gurua možeš biti siguran da će te voditi krajnjem cilju. A koji je tvoj krajnji cij? Ako je to jedinstvo s Bogom, možeš biti siguran da ćeš ga dobiti! Jai Gurudev!

Autor: Chaturananda
Prijevod s engleskog: Phalguni