Ravnoteža između bhakti i discipline

Tijekom satsanga netko je pitao Sri Swamija Vishwanandu: Swami, hoćeš li nam molim te pričati o ravnoteži bhakti i discipline? Aspekt discipline u vježbama i sadhani?

Evo njegovog odgovora:

Vidiš, u bhakti i disciplini, devocija i disciplina idu zajedno.

Zajedno sa bhakti vježbaš disciplinu. Namećeš si tu disciplinu kako bi mogao znati kako ćeš raditi određene stvari, određene vježbe koje redovito radiš.

Discipliniraš se jer nešto želiš…

Znaš da postoji nešto veće što želiš ostvariti i zato radiš sve da to postigneš. Bilo da moraš trčati ili da moraš ubrzati – učinit ćeš bilo što. Odatle dolazi disciplina, odatle dolazi sadhana.

I to je također jedan dio bhakti. Zapravo, to je početak bhakti.

Ta devocija dolazi do točke da želiš raditi sve te vježbe, ali stvarna devocija nadilazi sve to.

Ali između to dvoje postoji velika razlika – mi počinjemo s disciplinom, počinjemo raditi određenu sadhanu, bacamo se u nju i ona nas vodi do predavanja.

Sve dok se ne bacimo na nešto, vrlo je teško predati se. Čemu se predati? Ne znamo, jer um igra veliku ulogu u svemu, naš um je još uvijek upleten u sve, ali da bismo smirili taj um trebamo određenu sadhanu.

Ovdje ti poduzimaš korak tako što se bacaš u to govoreći „Da“. Odlučan si i znaš da imaš cilj. Znaš gdje te vodi ta sadhana. Znaš cilj koji želiš postići i bacaš se na postizanje toga cilja. Dakle, kako to želiš postići? Želiš li uzimati pauze i ići polako ili želiš ići direktno? Postoje razni načini.