Tuš ljubavi

Moj prvi privatni intervju sa Swamijem trajao je dvije minute. Ušla sam u sobu razmišljajući sama sa sobom, U što se ja to upuštam? Sjela sam i upitala ga što bih trebala raditi, jer nisam imala pojma tko je guru i što radi. Rekao je najslađim glasom, “Reci mi svoje probleme” i ja sam odjedanput počela plakati. Tada je materijalizirao za mene privjesak koji je s jedne strane imao Shirdi Babu, a s druge Lakshmi. Tko bi pomislio da ću pet godina nakon toga postati brahmacharini i to s istim imenom – Lakshmi.

Napustila sam sobu za intervju sa teškim osjećajem u srcu još uvijek plačući. Kad sam došla doma, sjela sam na krevet gledajući u privjesak pokušavajući shvatiti što se upravo dogodilo. Samo sam sjedila i plakala i plakanje se nastavilo intenzivno. Sjećam se da sam se pokušavala sakriti od ukućana jer nisam znala što se događa. Trećeg dana više to nisam mogla izdržati. Swami je još bio u zemlji pa sam nazvala Swamijevog rođaka i rekla mu što se događa. Rekao mi je da se ne brinem jer se mnogim ljudima događa da plaču nakon što upoznaju Swamija. Pet minuta nakon telefonskog razgovora, plakanje je prestalo.

Nakon tog dana život više nije bio isti. Duhovnost je poprimila potpuno novu dimenziju. Počela sam doživljavati sve što sam pročitala u duhovnim knjigama. Primjetila sam da sam svaki dan naučila nešto novo te da se moj duhovni napredak ubrzao. Bilo je zadivljujuće biti u Swamijevoj blizini. Bilo je tako lijepo konačno biti kod kuće, tamo gdje pripadam.

Toliko se stvari dešavalo sa Swamijem da mi je bilo lako zaboraviti stvari koje su mi se nekad činile važnima. Toliko dugo sam se molila da netko dođe i pomogne mi te odgovori na pitanja koja sam imala u vezi života. Zapravo mi je trebalo tri godine da shvatim da je Swami ta osoba koju sam tražila cijeli život. Otvorio mi je oči za mnoge stvari. Iznutra sam se mijenjala, i to sve nabolje. Iznutra sam ga osjećala svaki dan svoga života. Također sam počela primjećivati mala čuda koja su mi se počela događati. Na primjer, novac se pojavio kad god sam ga najviše trebala, stvari su se rješavale u moju korist, malene želje su mi se ispunjavale, znala sam da se sve to događa zbog njega.

U veljači 2004. održavao se darshan u Londonu. Te noći je snježilo i bilo je jako hladno. Imala sam sreću da putujem doma u istom automobilu sa Swamijem, ali se sjećam da su mi stopala bila toliko hladna da sam poželjela da sam u toplijem autu! Dok sam razgovarala s prijateljem, a Swami sa svojim rođakom u svom umu sam nastavila govoriti, Moja stopala su tako hladna, moja stopala su tako hladna. Nakon nekog vremena odjednom sam osjetila toplinu oko mojih stopala, kao da je netko stavio grijač točno iznad njih. Swami hvala ti što si spasio moja stopala da se ne smrznu.

S prijateljima sam išla u posjet Swamiju u Dusseldorf 2004. godine. To je bilo prvi put da sam odletjela izvan Engleske vidjeti Swamija i sjećam se da sam bila prilično uzbuđena. Naše vrijeme provedeno sa Swamijem je bilo jednostavno prekrasno. Iako je cijeli dan imao intervjue sastao se samnom i svim mojim prijateljima osobno. Swami je proveo vrijeme sa svima ponaosob, što nismo nikako očekivali. Sljedeći dan smo opet vidjeli Swamija i popili čaj s njim. Dao nam je grupni intervju na tako opušten način.

Da stvari budu još bolje, nakon završetka zamolio nas je nekoliko da ostanemo iza jer nas je želio osobno vidjeti. Swami je bio jako drag, ali se sjećam da sam samo mogla misliti o svom bratu koji je bio bolestan i zamolila sam Swamija da se moli za njega. Nakon toga je moj brat imao operaciju i doktori nisu mogli vjerovati koliku je imao sreću da se bolest nije proširila. Moj brat je od nas skrivao bolest nekoliko godina. Sad je ponovno dobro. Takva je Swamijeva milost.

Kroz vrijeme poznavanja Swamija shvatila sam da duboko u sebi znaš da je sve što on radi za tvoje dobro, bez obzira koliko se teško činilo, bez obzira koliko plakala ili bila ljuta. Swami je uvijek tu. Stvar je u tome ako vjeruješ, vidjet ćeš. Čak i ako ne želiš vidjeti, on će te ipak obasuti svojom ljubavlju na ovaj ili onaj način. Ne znam ni jednu drugu osobu koja je uvijek uz mene, u dobrim i lošim vremenima, fizički prisutan ili ne, udovoljavajući svakoj potrebi. Također znam da me nitko ne voli tako potpuno i bezuvjetno bez obzira što učinila. Ipak znam da nas voli mnogo više nego što ćemo to ikada moći shvatiti.

Lakshmi – Sabrina – Velika Britanija

Napomena: uzeto iz knjige "Blossoming of the Heart" edicija Bhakti Marge