Apel prijateljima Swamija Vishwanande

Poštovani čitatelji bloga. Osjetio sam potrebu objaviti pismo koje sam napisao početkog godine i to u cijelosti. Kada su ovaj vikend došli neki od mojih bivših sugrađana u Springen sjetio sam se koliko sam sretan što sam bio blagoslovljen sa satsangom od praktično mojih samih duhovnih početaka. Veze i prijateljstva koja su se tako stvarala godinama kroz uspone i padove stvorila su nesalomljive veze koje ne može prekinuti nikakva ovozemaljska oluja. Ovim putem i zahvaljujem svima koji su zajedno sa menom koračali proteklih dvanaest godina od kada traje moja svijesna potraga za onozemaljskim. Hvala vam svima.


Dragi prijatelji, braćo i sestre, učenici i simpatizeri Swamija Vishwanande!

Prošlo je nekoliko mjeseci od velikih turbulencija koje su zahvatile Swamija Vishwanandu, kao i organizaciju koja je uspostavljena kao potpora radu i misiji koju Swami ima dati svijetu, a time i sve učenike i prijatelje Swamija koji su bili više ili manje aktivni u tom projektu.

Mnogo je bilo konfuzije, glasina te pogrešnih interpretacija, poluistina te iskrivljenih činjenica koje su stvorile pomutnju u glavama mnogih. Nitko nije bio zaobiđen tim nemilim događanjima. Teško je bilo nositi se sa vlastitim slabostima koje su isplivale nakon toga, a povrh toga i s negativnostima koje su isplivale iz naših dragih prijatelja i subraće koji su nam bili bliski. Budući da su svi imali unutrašnje ratove, ali i one izvanjske, bilo je puno ranjenih, izrešetanih taština. Sjetimo se samo kurukshetre iz Bhagavad-gite. To je borba duše da nađe put do svog doma u Bogu.

U toj situaciji svatko se nosio najbolje koliko je mogao. Nakon, evo, nekoliko mjeseci mnogi su stvari posložili na svoje mjesto, rane su zacijeljene, ili su u procesu zacjeljivanja.

Ako smo jedno drugoga uvrijedili, (a to smo sigurno napravili u afektu, kada je razum bio pomućen emocijama i nije bio kadar reagirati dharmički), sada je vrijeme da oprostimo jedno drugome, i pred Bogom i Učiteljem, a bilo bi još bolje i osobno čak i kada mislimo da nismo krivi. Ponekad nam se čini da nikoga nismo uvrijedili, jer se tobože nismo ni posvađali; nisu letjele grube riječi; čak se nismo ni viđali niti izmjenjivali tekstualne poruke preko e-maila ili mobitela. Ali ipak se dogodilo neko zahlađenje u odnosima.

Budući da smo svi povezani s Učiteljem (kao bliska svojta), ali i s Bogom (kao šira rodbina), tako je jasno da svaka naša misao ili stav ima utjecaj na Swamija (ponajviše), ali i na sve nas.

Prirodno i ljudski, nakon nemilih događanja, bilo je povući se u sebe, preispitati vlastite stavove, emocije, postupke i sl. Svakome je bio potreban period samoće da prebrodi, prevesla, premosti (kako god hoćete) vlastite slabosti.

Naravno da ih se nećemo riješiti preko noći, ali ako smo ih barem osvijestili (a vjerujem da smo ih uspjeli prepoznati) u proteklom periodu, to bi nam trebalo dati dovoljno poniznosti kada smo u odnosu sa drugim ljudima da shvatimo da su naše slabosti i njihove slabosti, naše snage i njihove snage.

Jedan drugome smo potrebni. Jedan drugome smo zrcalo – za ono dobro i plemenito što je u nama, kao i za ono što nama ne pripada, a nekako se udomaćilo u nama.

Prekrasno je biti s ljudima kada nam oni zrcale ono dobro. Mi vidimo sebe onakvima kakvi mi uistinu jesmo. Jako je neugodno biti s tim istim ljudima kada nam zrcale one loše stvari. Tada se naš ego brani i kaže da to nismo mi – to su ONI! Time polako potkopavamo dobar odnos s našim bližnjima te duhovno venemo. I to osjećamo svi, ali ne znamo zašto se to događa. Pogotovo ako iskopamo nešto loše o tim ljudima te kao dokazni materijal sakupimo iz što više izvora mnogo drugih pikanterija. Time, kao pobjedničkom zastavicom, mašemo ljudima (dojučerašnjim prijateljima) pred očima kao da hoćemo reći: “Gle, ja nisam loš, ti meni nisi ozrcalio nista loše, ta ružnoća nije moja – to je TVOJA. Evo ti dokaz…” I još kada uključimo druge ljude (jer kako bi ego opstao da nema navijače, naklonu publiku?) u našu tiradu, onda predstava može započeti. Naš ego raste, dobiva snagu od drugih ega, a mi mislimo da smo nešto dobro učinili. Nakon nekog vremena se osvijestimo, ali naučimo li lekciju?

Zašto sve ovo pišem? Kroz više od desetljeća intenzivnog druženja sa svojim gurubhaisima (duhovnoj obitelji) kroz satsange i slična okupljanja osvijestio sam vrijednost satsanga.

Za vrijeme satsanga rastemo, primamo i dajemo, osjećamo i dobivamo podršku. Vrlo često i bez izgovorene riječi mi smo potpomognuti tihom izmjenom duhovne vibracije. U ljubavi rastemo, širimo se, primamo snagu da se suočimo sa vlastitim slabostima.

Imajući u vidu te ideale, mali duhovni centar, ta mala svjetiljka u tami svjetovnog neznanja sa blagoslovom Swamija Vishwanande i dalje maršira.

Grupa i dalje postoji, s aktivnostima koje su bile i prije: abishekam, satsang, Om Healing... Taj centar postoji ne samo za one koji se deklariraju kao njegovi učenici već za sve one koji prepoznaju to Svjetlo u tami i žele ga slijediti.

To je također mjesto koje je Swami osobno svojom prisutnošću blagoslovio, još za svog prvog posjeta krajem kolovoza 2005. te još jednom kada je instalirao božanstva. Božanstva imaju moć poput relikvija da iscjeljuju, na sebe preuzimaju naše negativnosti te ih transformiraju. To je mjesto koje će Swami sigurno ponovo posjetiti jer to je jedini njegov centar, ne samo u Hrvatskoj već i puno šire.

Grupa je opstala kroz najteže trenutke kada se činilo da mnogi odlaze; kada se činilo da se sve urušava. Šačica ljudi je održavala i održala centar, božanstva te plaćala tekuće troškove održavanja i najma.

Kako su donacije opadale, tako je rasla bojazan da će biti teško nastaviti i dalje plaćati najamninu. Nekim čudom uvijek se do sada uspio pokriti nužni minimum, prvenstveno najam prostora.

Ovim putem bih apelirao na sve kojima je stalo da i dalje ovaj temelj za Swamijev rad – satsang – ide dalje i da u punom sjaju dočeka pripreme i Swamijev sljedeći posjet Splitu i Hrvatskoj.

Postoje mnogi načini kako dati svoj doprinos. Osim mjesečnog priloga (koji može biti simboličan, recimo 30-40 kn), kojim biste umnogome olakšali normalno funkcioniranje i postojanje grupe; sudjelujte koji put srijedom na Om Healing – iscjeljujućoj tehnici ili na pjevanju bhajana subotom. Ako imate koji prijedlog za poboljšavanje aktivnosti ili proširivanje djelovanja, bit će jako dobro ako ga iznesete. Donesite toaletni papir ili malo cvijeća za oltar, ili mirisni štapić ili što već uočite da nam je potrebno. To bi nam bilo od velike pomoći.

Svojim glasom dat ćete nam za pravo da vas pozovemo ukoliko Swami dođe u privatan posjet za koji postoje neke indicije jer je još u rujnu obećao doći. Ako nismo u kontaktu, teško ćemo znati gdje stojite u odnosu sa Swamijem te želite li biti dio te “priče” ili ne. Pogotovo imajući na umu da su se mnogi javno izjasnili da odlaze od Swamija. Neki su se predomislili u međuvremenu. Nama nije cilj upirati prstom i osuđivati tko se i kako odredio u odnosu sa Swamijem, već da oni koji imaju potrebu vidjeti Swamija dobiju pravodobno poziv. Time će se izbjeći nesporazumi poput: “Zašto mene nitko nije zvao?” i sl.

Ovu priliku bih također iskoristio da svima zaželim sve najbolje u ovoj godini, svako ispunjenje duše, obilje blagoslova od Swamija kao i prijemćivosti da ti blagoslovi nađu plodnu oranicu.

U nadi da ćemo se vidjeti ili viđati u nadolazećem periodu do skorog viđenja… Jai Gurudev!

U božanskom prijateljstvu,

Chaturananda (u ime splitske grupe)

U Splitu, 25. siječnja 2009.


Post scriptum:

Kroz božanski karmički zakon određene duše su privučene u naš krug poznanstva da kroz svakodnevnu interakciju s njima naučimo pročistiti svoju ljubav i transcenden-tirati granice unutar kojih mislimo samo o sebi te da spoznamo veću sreću kada brinemo za druge. Bog nas je povezao – ljudska bića sa svim specifičnostima koja su nama urođena ili njegovana – da rastemo u razumijevanju kroz svoje različitosti. Čak i u najbliskijim prijateljstvima prirodno je imati nesuglasice u stavovima i takve prilike daju nam mogućnost da proširimo svoje vidike, da uzvisimo svoja srca tako što učimo komunicirati i slušati druge. Povrh svega mi usklađujemo sebe s božanskom bezuvjetnom ljubavi kada, umjesto da očekujemo da drugi budu kakvima ih mi želimo vidjeti, učimo voljeti i prihvaćati ih onakvima kakvi oni uistinu jesu.

Guruji ima univerzalni stav prihvaćanja. Kada se obraća drugima, on gleda izvan površine ljudske osobnosti i kroz mudrost, usklađenu sa božanskom, on razumije prirodu i potrebe svakog od nas. Njegov božanski utjecaj je promijenio mnoge jer on nikada ne osuđuje ljude na osnovu njihovih mana već, kroz bezuvjetno prijateljstvo pokušava iznijeti ono najbolje u nama.