Guru (svršetak)

Učenik mora shvatiti da je Božansko sada i ovdje, u jednostavnosti i poniznosti, ne u ponosu i egoizmu. Često se dešava da ljudi žele podučiti gurua. Na primjer, oni kažu: ,,Ne, to što govoriš nije točno, moraš to napraviti drugačije’’. Guru na to neće ništa reći, samo će se nasmiješiti. To je poniznost učitelja. On će te uvijek ostaviti u uvjerenju da ne zna ništa, iako zna jako puno... Njegovo skriveno znanje blago je njegova srca. Ako je netko postao gospodar svih čula i svih misli, Sadguru, onda je on uvijek ponizan. Ti učitelji doista jesu ,,realizirane’’ duše. Stoljećima su ljudi dolazili k njima, čak i kad su umrli, ljudi su posjećivali njihove grobove i tražili njihovu pomoć. I nakon smrti oni su ovdje i pomažu ljudima. Njihova ljubav za njihovu djecu tako je velika da oni ispunjavaju iskrene molitve. Mnogi od njih su utemeljili samostane - Sveti Benedikt ili Sveti Franjo na primjer, dok je na Istoku Swami Vivekananda osnovao mnoge institute. Iznad njih uvijek stoji Param guru kao ,,utemeljitelj’’ svjetske religije poput Isusa, Bude, Muhameda itd.

Univerzum nas dovodi do zaključka da je guru most koji spaja um s dušom. Guru je već savladao ovu umjetnost npr. putem joge ili putem Namasmarana (ponavljanje Božanskih imena). Ali učitelj neće nikada razotkriti svoju Božansku prirodu, uvijek će pokazivati ljudsku osobnost. Kako bi se približilo ljudima, Božansko mora postati ljudsko. Tako se guru ponaša normalno poput svakog čovjeka. A tada um počinje prosuđivati i kaže: ,,To je loš guru, drugi je bolji’’ ne shvaćajući da svi učitelji služe istom svemoćnom Bogu, koji je prisutan u svakome. I tamo nas svi učitelji žele dovesti, svakoga na poseban način, k unutarnjem guruu. Ako proučite dublje učenja od svih ovih učitelja vidjet ćete da je njihov cilj odvesti učenika unutra gdje prebiva istinski Guru, odnosno Bog.