Transkript govora sa daršana 1. studenog 2009. (drugi dio)

Nije važno. Prikazuje da je Krist živio normalno. Živio je s ljudima. Također se i smijao, nije uvijek bio snužden, nije uvijek razmišljao o križu. Krist je imao svoju misiju koja je bila širenje univerzalne ljubavi i pomaganje ljudima da spoznaju Kraljevstvo Božje. On je uvijek govorio, „Kraljevstvo Božje je blizu.“ Ali gdje je bilo blizu? Je li bilo blizu ondje (pokazujući gore). Ne, bilo je blizu ovdje (pokazujući na srce). Ako zatvorite um i budete u svom srcu kroz ljubav, vidjet ćete Kraljevstvo Božje unutar sebe.

Na to nas sva ta mjesta podsjećaju: Ljubav koju Bog neprestano daje čovječanstvu, ali mi je trebamo znati primiti. Ako je primite otvorena srca, uvijek će rasti. Ali, ako je primite otvorena uma, imat će svoja ograničenja. Zato se uvijek podsjećajte da otvorite srce i pronađete Božanstvo unutra. Svi mi smo svetišta. Ovaj život na zemlji je hodočašće. Ovo hodočašće će završiti kada pronađete Gospodina i kada ga spoznate. On je to napravio tako jednostavno i jasno. Nije daleko, jednostavno je blizu. Zato, zatvorite um, ugasite ga i otvorite slavinu ljubavi koja se nalazi unutar vašeg srca. Otvorite je, pustite je da teče i onda ćete vidjeti kako vam je Božansko blizu.

Tijekom ovog putovanja mnogi su iskusili veliku radost. Naravno, to je pobudilo određene stvari, ali to je bilo lijepo. Sve je bilo dobro. Danas sam pričao s nekim. Ta osoba me pitala jedno pitanje prethodnog siječnja i naravno odgovorio sam mu što treba napraviti. Ali on je odlučio napraviti po svome, što je također u redu. I danas, dok sam pričao s njim preko telefona, objašnjavao mi je: „Oh Swamiji, trebao sam te slušati, sve ovo i ono...“ Ali ja sam rekao, „Pa gledaj, što je učinjeno, učinjeno je. Ne možeš sada promijeniti. Ali jednu stvar možeš napraviti: Puno si naučio iz tog iskustva i sada znaš što trebaš učiniti. Bilo bi puno lakše da si slušao, ali sada si imao lekciju i naučio si. To je bilo dobro za tvoje učenje.“

Ponekad, ako nekome jednostavno nešto kažeš, lako je, ali neće ništa spoznati. Isto kao kada kažete djetetu, „Ne stavljaj ruku u vatru, opeći ćeš se.“ Ali ako se dijete nije nikad opeklo, mislite li da će znati što to znači? Ne. I uvijek će željeti staviti ruku u vatru, jer želi znati što znači opeći se. Zato iskustvo, bilo dobro ili loše predstavlja proces učenja. Vi učite ono što vaša duša treba znati. I ako sebe uskladite s ispravnom frekvencijom vaše duše, naučit ćete vrlo brzo. Radi se o tome što vi želite.

Kad bih sve sada pitao što želite, neki bi rekli „Ja želim ljubav“, neki bi rekli „Ja želim Boga“, „Ja želim bogospoznaju“. Pa, to je lijepo, ali želite li to stvarno? Ako stvarno i iskreno to želite, onda budite jaki i imajte vjere. Vjerujte u ono što vam Božansko daje. Vjerujte onome što osjećate unutar sebe. Kao što je rečeno, „Trebate imati vjeru kao u djeteta.“ Kada pogledate djecu, vidite kako su ona slobodna. Oni ne razmišljaju mnogo. Ali što se kasnije dogodi? Gdje nestane to dijete? Um preuzme kontrolu.

Mislite da znate više, pa zato trebate rasuđivati. Ponekad ne trebate rasuđivati, samo trebate sjesti u tišini i osjećati. Osjećajte i slušajte, jer kad osjećate, to naravno nije samo osjećanje. Kada ste u potpunoj tišini, prisutan je također glas Boga. Glas Boga vam neće govoriti kao u davna vremena. On će vam govoriti iznutra. Naučite slušati unutarnji glas i ako još sumnjate u to postavljajte mu pitanja. Pitajte ga je li stvarno ovako ili onako. Tada to provjerite sami, kako biste naučili vjerovati tom unutarnjem glasu. Nije bitno da to čujete i prihvatite. U redu, da, dobro je. Tako je dobro. Ne, slušajte, postavljajte određena pitanja i ako to stvarno osjećate, poklonite tome svoje potpuno povjerenje. Ovo je jedan način slušanja vašeg unutarnjeg sebstva i način kojim ga činite sve jačim i jačim.

Ovo primjer je demonstrirala Djevica Marija osobno. Kad su joj se pojavili anđeli i pozdravili je „Sveta Marijo, blagoslovljena si među ženama. Gospodu te izabrao da rodiš sina Božjeg iz svoje maternice.“ Ali ipak, Ona nije rekla, „Ok, cool, to mi se sviđa!“ Ne, Marija je rekla, „Kako bi to bilo moguće? Nisam nikada bila s muškarcem.“ Tada je anđeo bio zadovoljan, jer je to pitanje potvrdilo Njezinu vjeru. Marija nije sumnjala, ali je željela shvatiti što je anđel rekao. A anđeo joj je ovo rekao, „Bit će učinjeno prema Božjoj volji. Duh Sveti će se spustiti na tebe.“

Zato je važno naučiti vjerovati unutarnjem glasu i znati li je stvaran ili je samo mašta uma. Učinit ćete to postavljajući pitanja i u isto vrijeme biti promatrač tog razgovora. Atma, duša, bit će promatrač tog razgovora. Da vam kažem nešto. Jedna od najljepših stvari koju možete napraviti jest promatrati kako um razgovara sa Višim Sebstvom i ono što čujete unutar sebe. I kao što sam vam prije rekao, to će se dogoditi samo kada ste u tišini. Zato uđite unutar sebe i budite što je više moguće u tišini.

Kada netko priča, priča i priča, kao što ja to sada činim, što se dešava? Naravno, lijepo je pričati, ali poslije ste umorni. Ne kažem da ću se ja umoriti, ali općenito je tako. Naravno, vi ćete reći, kada sjednem kako bih bio u tišini, također se umorim. Ali kad je um smiren, nećete biti umorni. To je mjesto na koje vas vodi meditacija. Meditacija ne služi tome da sjedite na jednom mjestu, zatvorite oči i meditirate, kao što to znamo na tradicionalan način. Meditacija se događa svaki put kada pogledate u svoje srce i vidite Božansko.