Uzvisi se nad svojim ograničenjima (transkript govora Swamija Vishwanande sa daršana, 26.12.2009.) - prvi dio

Jai Gurudev! Najprije Sretan Božić svima. Svima vama koji niste bili ovdje, nadam se da ste imali prekrasan Božić i da ste bili ispunjeni sa mnogo radosti i sreće.

Kao što sam napomenuo prije nekoliko dana, ovo je vrijeme promjena. Vrijeme je da se promjenimo. Vrijeme ja da pruzmemo odgovornost. Dokle god ne preuzmemo odgovornost mi slabimo. Često vidimo da um ima nadmoć nad nama. Vi možete reći, „Ali Swamiji, mi se zaista trudimo najviše što možemo, ali ipak ne uspijevamo. Zašto?“ Mi znamo jako dobro zašto smo tu gdje jesmo. Mi jako dobro znamo što tražimo. A sve se to nalazi u nama samima. Ipak, zašto nam um uvijek stvara probleme? Zašto je tako teško otpustiti? Zašto? Odgovor je jednostavan: mi volimo naša ograničenja. Upravo tako. Volimo sebi stvarati ograničenja i volimo plesati unutar tih granica. Zato, kad se preispitujemo, možemo vidjeti vlastita ograničenja.

Ipak, duboko u nama, postoji još jedan glas koji kaže: „Hej, moraš se probuditi. Postoji nešto još veće od toga.“ Ograničenja uma kažu: „dosta“. Mi smo u vlastitoj igri i ne želimo iskočiti iz nje. Kao da smo poput životinje koja sama sebe zatvori te trči od jednog kraja kaveza u drugi te se onda vraćamo na isto mjesto.

Na isti način mi dopuštamo umu da zatamni naše pravo jastvo. Ali s vremena na vrijeme, milošću Božjom, milošću Majke Božje, otvoru se vrata nekim zrakama svjetla te izađete vani. Ali onda, iz straha, vi trčite ponovo nazad. Gdje vas to vodi?

Krišna je rekao Arjuni: „Dragi Arjun, budi slobodan. Budi poput jogija. Podigni svoje oružje i bori se!“ Kada je to rekao Arjuni, to nije samo njemu rekao. Rekao je to svima nama. Mi smo svi jogiji ali moramo biti slobodni. Tko je jogi? To je onaj koji je slobodan. Ali gledajući naša ograničenja vidimo da nismo slobodni. Kada god se strah pojavi, ili misao poput ove: oh trebao sam učiniti ovo, nisam učinio to, mi uvijek na taj način trčimo u krugovima. Zbog straha! Prestrašeni smo pogledati naša ograničenja. „Što ako su ova ograničenja konačna?“ Ne, ono što trebate učiniti je da se suočite s njima. Vi dobro znate da ova ograničenja niste vi. Zbog njih niste ovdje. Pogledajte duboku u oči ograničenijima i suočite se s njima te ih otpustite. Dokle god to ne učinite uvijek će te biti u ovoj igri. Osim ako ne uživate u njoj. Vi imate slobodnu volju izbora.

Kao što je veliki Sufi jednom rekao: „Imaš životni izbor da odaberete ovaj ili onaj put. Izbor leži na tebi. Imaš slobodu izbora.“ Doći ćete do točke kada jogi koji je u vama, veličina koja je u vama, mora odlučiti. Tvoje istinsko biće mora odabrati. I ovaj istinski izbor koji je u vama preuzeti će ograničenja. Premostite ih, suočite se s njima... nemate ih se čega plašiti. Počnite najprije sa malim stvarima. Poznajete sebe. Znate da će vam Bog uvijek omogućiti sve. Ako životinje to znaju, kako ne bi mi koji imamo više kvaliteta nego životinje. I zato možemo spoznati tko smo ustvari.

Mi smo svi jedna obitelj koju nazivamo čovječanstvo. Mnogi govore o čovječnosti ali se samo mali broj ljudi ponaša čovječno. Ali ako smo sastavni dio ovog društva, ako smo dio čovječanstva, ne moramo se ponašati poput životinja. Čak se i životinje bolje ponašaju u društvu budući da one znaju tko su i kamo idu. One vjeruju u višu svijest da će im Bog omogućiti sve što treabaju. Ali jadni mi, ljudska bića, mi koji imamo mnogo više od životinja, kako se samo volimo degradirati. Volimo sebe činiti gorima nego što jesmo. Vrijeme je da nadvaladamo svoja ograničenja. Vrijeme je da probudite ono što imate u sebi.

(nastavlja se)