Majka Kali - opis simbolike (drugi dio)

Majčine grudi hrane kreaciju sa svojim slatkim mlijekom održavanja kozmičke energije te Svojoj djeci koja traže Boga Ona daje okus Svoje blažene Prisutnosti.

Svojim bijelim sjajnim zubima Boginja odgriza svoj crveni jezik. Crvena boja je boja rajasa, pokretačke sile Prirode; bijela boja predstavlja sattwu, Njenu moć razučivanja, pročišćavanja i uzdizanja. Pokretački nagon se mora kontrolirati mudrošću razlučivanja.

U Njenom vrtoglavom plesu stvaranja, jedno stopalo Kozmičke Majke udara grudi Šive (Duha) koji spava, a koji leži pod Njenim nogama. Za vrijeme stvaranja, reletivno govoreći, Duh čini Sebe podređenim zakonima Prirode; Kali vlada neograničeno. Ali onog trenutka kada Priroda dotakne Duh, Ona je svladana. U hinduističkim svetim spisima napisano je da svemir nestaje kada stopala Majke Kali dotaknu grudi Šive.

Majka se često štuje na kremacijskom groblju. Ona tamo obitava da primi one koji dolaze na počinu u Njoj. Na smrt se gleda kao na Njen preobražavajući dodir koji otklanja bol, tugu, strah, a daje slobodu i mir.

Iako je oblik Majke Kali okrutan za gledanje - budući da Njena moć ne surađuje sa zlom - Njen osmjeh otkriva srce koje je izvor milosti. Kao kreativna energija Duha, Ona je Majka cijelog univerzuma, Majka svih živih bića. Njena snaga je nenadmašiva. A ipak, Njena ljubav, nježna poput cvijeta, podaruje blagonaklono majčinstvo svima.

Štovajući Vrhunsko Biće kao Majku, Hinduisti misle o Njoj ne samo kao o kozmičkoj formi već i o ljudskom majčinstvu koje je univerzalno. Kada Ju vidimo u svim majkama, kao jednu Majku svih, tada svako ljudsko biće postaje naš brat. Predanik žrtvuje svoju sebičnost pred njenim stopalima i živi idealom bratstva. Kada je strast za samozadovoljstvom transformirana u božansku ljubav za Majku, to ima za posljedicu jedinstvo među svim bićima. A to je naša najveća potreba u današnjem dobu.

(Prva slika prikazuje Majku Kali u glavnom hramu u Springenu, a druga prikazuje Kali murti koji se nalazi u Kali hramu.)

***

MAJKO

Ko pijani mornar obalama plovih,
Preko mojih stopa padale su kiše...
Okovi me neki vezali ko stranca
da zauvijek budem rob... i ništa više...
I ne znadoh skinut srce s toga lanca...
Dok me tvoja ljubav iz sna tog ne prenu...
KALI MAHA KALI KALI MAHA KALI,
Vjetar jedne noći prosu tvoje ime...
Protrnula duša ko da smo se znali
Sva proljeća ova... sve nebeske zime...
KALI MAHA KALI KALI MAHA KALI,
Od pogleda tvoga zadrhtaše veče...
Pa sad ko kapetan od ljubavi pijan
Gledam kako ljubav mojim morem teče...
KALI MAHA KALI KALI MAHA KALI,
Da san zatreperi rasplela si kose
Pa tobom miriše sva priroda snena...
Dok po nebu plešu tvoje noge bose
Zaspat neće duša tebi poklonjena.

Autor: Nainaa