Transkript govora Swamija Vishwanande 23.12.2009. (drugi dio)

2. Devoti: Swami, koja je razlika između samo-ispitivanja, odvezanosti i molitve? Što ima najveću jačinu?

Sri Swami Vishwananda: Vidite, svo troje je zapravo različito. Svo troje je u određenoj kategoriji. Kako je ono bilo tvoje pitanje? Molitva? (2. Devoti: Molitva, samo-ispitivanje)
I? (2. Devoti: i odvezanost) Odvezanost.
Pa, svi počinjemo sa molitvom. (smješeći se). To je određeni stupanj na kojem se grade temelji.
Što najprije znači molitva? Molitva nije ono što čitamo, već način kako razgovaramo sa Božanskim. Najprije moramo naučiti slušati, kako bismo uistinu molili, moramo naučiti slušati našu nutrinu. Ali tu dolazimo do samoispitivanja.

Mi se molimo, ali iako je lijepo osjećati Božansko, tu je također i čežnja. Zapravo, samoispitivanje nas dovodi do spoznaje zašto smo ovdje. Ovo su četiri pitanja koja uvijek postavljam: Odakle dolazimo? Gdje idemo? Tko smo? I gdje smo? Ova četiri pitanja. To je samoispitivanje. Kada si počnete postavljati ova pitanja, pokušavajući saznati tko smo iza ovog fizičkog tijela, iza ovog uma i čak iza srca; automatski kada osoba to spozna, nastat će određena odvojenost, određene stvari ćete morati pustiti, ali to se također samo po sebi dešava.

Primjer: Kada ste bili u svijetu, niste bili duhovni i imali ste mnogo prijatelja. Kada ste postali duhovni, što se dogodilo? Imali ste samo nekoliko prijatelja, ali onih prijatelja koji imaju iste interese.
S te točke, kada idete sve dublje u duhovnost, što više budete sebe otkrivali, čak i tada će ljudi odlaziti od vas, jer se neće moći nositi s tim. Oni ne znaju, ne razumiju, jer duhovnost u ljudskim umovima mora biti određena, ali kada prijeđete sve prepreke koje si stavljate na put i spoznate uistinu... Ima li Bog ikakvo ograničenje? Bog nema nikakvo ograničenje. Ako želite spoznati Bezgraničnog, morat ćete to nadići. I naravno, kada počnete napredovati prema Bezgraničnom, javlja se određena odvezanost od drugih ljudi. Dakle, to su ta tri stupnja.

2. Devoti: Što je najsnažnije?
Sri Swami Vishwananda: Pa, neću suditi koje je najbolje ili bolje, jer je svaka osoba na svom stupnju. (smiješeći se) Kao što sam vam objasnio: Prvo započinjete s molitvom, koja vas vodi samoispitivanju, ali reći da je jedno jače od drugog – nije tako, jer svo troje je dobro. Naravno Molitva je najbolja, jer u njoj razgovarate s Bogom.

Nitko nema pitanja?

3. Devoti: Swami, zašto je toliko ljudi tako glupo? (smijeh) Ja ne znam.
Svi imamo milost Božju i tvoju milost i tome slično...(smijeh)

Sri Swami Vishwananda: Pa...(smijeh) zapravo vrlo zanimljivo pitanje. (smijeh) Hm... (smijeh) pitajmo publiku. (smijeh) Recite mi (smijeh), što mislite zašto su ljudi glupi (smijeh) kada imaju toliko mnogo milosti? Pričajte, pričajte, pričajte, svi, razmijenimo mišljenja.

Devotiju koji je postavio pitanje: Ti si me pitao ovo pitanje, što misliš koji je odgovor? (smijeh))

3. Devoti: Ne znam, u suprotnom ne bih pitao tebe.

Sri Swami Vishwananda (smijeh): To je lijepo. Podsjeća me mnogo na primjer kada idete doktoru i doktor vas pita „Što vam je?“ (smijeh), a vi biste trebali odgovoriti doktoru „Da znam što mi je, ne bih došao kod vas.“ (smijeh)

Pa, to je pitanje koje ja također sam sebi često postavljam (smijeh), posebno kada pogledam duhovne ljude.
Istina je – ljudska bića imaju tako mnogo milosti. Prvo, da biste postali ljudsko biće veliki je blagosov. Nakon što prijeđete kroz 84.000 života dobivate ljudski život. Ali umjesto da dobro iskoristite ovaj život, vi volite biti neznalice. I to je glupo. (smijeh) Imamo toliko mnogo – posebno u današnje vrijeme – imamo toliko mnogo prilika. U davnim vremenima, ljudi su imali više vjere. Gdje god su se nalazili, kojoj god religiji su pripadali – kroz vjeru su napredovali.
Ali danas, ono što ljude čini neznalicama, kao što si maloprije rekao, jest ego, ponos unutar njih koji ih zasljepljuje. Oni misle da sve znaju.

Nešto im kažeš, ali moraš biti oprezan kad im nešto kažeš, jer ako kažeš nešto što nije ugodno za njihove uši, bit će protiv vas. (smijeh) Kako Pritala uvijek kaže. Pritala? (Swami Vishwavijayananda: Oui?) Što bi ti rekao na ovo? (tišina)
Sri Swami Vishwananda (šapćući): Koja je svrha imati učitelja, ako ga nećeš slušati? Ti si to rekao. Bilo da ti sam imaš...
Swami Vishwavijayananda: Koja je korist imati...(smijeh)

Sri Swami Vishwananda (smijeh): To su zapravo njegove riječi. (smijeh) Koja je svrha imati učitelja kad ne možeš slušati? Pa, to vidim svaki dan. (smiješeći se) Ali ljudi vole biti neznalice. Vole uvijek biti u svojoj drami. Ne žele se uistinu promijeniti. Izvana kažu „Da Swamiji, želimo se promijeniti, želimo napraviti ono što ti kažeš“, ali iznutra to uistinu ne žele.

Kada nešto kažeš, oni kažu „O moj Bože!“ (smiješeći se) To vole biti i uvijek vole ostati kakvi jesu.
Ali zanimljivo (tišina): Zašto se duhovni ljudi ne mijenjaju? Ne izgovarajte se na Mayu ili što već, eh? To su samo tipični izgovori (smiješeći se), zato zaboravite na Nju. Ona vam ne govori što ćete jesti, što ćete raditi. Zašto onda kad se morate promijeniti uzimate Nju kao izgovor?

Jednom sam to već rekao: Postoji nešto što se zove duhovni ponos. Jer mislimo da smo bolji od drugih. Mi mislimo ako smo duhovni da smo superiorniji od drugih. I da nas svi moraju slušati. (smijeh)
I to je pogreška koju mnogi duhovni ljudi rade.

Mi zapravo ne želimo slušati, ali želimo da nas svi drugi slušaju. I kada nas ljudi ne slušaju, onda nisu dobri, jer mi mislimo da smo u pravu. I zato sebe zovemo duhovnima. Čak iako je milost prisutna, svejedno će biti slijepi, jer i dalje uvijek žele biti slijepi.

(nastavlja se)