Gdje je Krishna, tu leži pobjeda! (drugi dio)

Kao da je on prokuljio njegove misli, Krishna je nježno počeo govoriti: „Duryodhana, vjerujem ti kad kažeš da si prvi stigao. Ne trebaju mi uzastopna obrazloženja kako bih povjerovao. I ti uistinu vjerujem. Naravno došao si mi prvi. Ali ja se nalazim u velikoj dilemi. Spavao sam kada ste oboje došli. Nisam tada znao ništa o vašem dolasku. Kada sam otvorio oči one su bili uprte najprije na Arjunu. Ti si mi prvi došao, ali sam prvo Arjunu vidio. Zbog toga mislim da obojici trebam pomoći. Vi ćete trebati odlučiti. Budući da u svakom slučaju mlađi uvijek ima prednost izbora, pitati ću najprije Arjunu. Mislim da radim ispravnu stvar.“

Obojica su se složili s njegovom sugestijom. Krišna je nastavio: „ Imam armiju koja je sastavljena od okrutnih ratnika koji su meni ravni u herojstvu. Oni se nazivaju Narayana-e. Oni sačinjavaju grupaciju Akshauhini koja čini 200 000 ljudi. To će biti jedan od izbora. Drugi izbor sam ja, samo ja. Ja se neću boriti. Odlučio sam da neću nositi niti jedno oružje. Sada imate obje alternative pred vama. Arjuna, bolje ti je da dobro promisliš prije nego odabereš. S jedne strane imaš vojsku koja se sastoji od jedne formacije Akshauhini, a s druge strane, Krishnu koji nema oružja i koji se ne bori.“ Osmjehnuo se obojici i pričekao Arjunu da iskaže svoju želju.

Arjuna je pao ničice pred stopala Krishne. Njegove oči su bile pune suza. Uzeo je Krishnijevu desnu ruku i rekao: „Ti, moj gospode, želim tebe. Ne želim ništa drugo na ovom svijetu. Želim tebe.“

Duryodhana je bio sretan što je dobio veliku vojsku od Krishne. Mislio je da bez vosjke i oružja, Krishna neće biti od velike pomoći Pandavama. Oni su u njegovim očima već bili poraženi. Veoma se zahvalio Krishni i otišao je. Čudan osmjeh je krasio usne Krishne dok je gledao Duryodhanu i njegovu sreću.

Nakon što je Duryodhana otišao, Krishna je upitao Arjunu: „To je glupa stvar koju si učinio moj prijatelju! Zašto si se baš odlučio za mene, koji nema oružja, protiv moćne vojske? Tvoj um je zamračen nedavnim zbivanjima. Mislim da je nerazumno to što si odabrao.“

Arjuna se glasno i dugo smijao. Rekao je: „Moj gospode, što da brinem tko se bori na kojoj strani? Mi želimo tebe. Bio si naš vodić, naš prijatelj. Misliš da ne znam tko si? Pokušavam me dovesti u kušnju. Želim da upravo ti preuzmeš uzde mojih bijelih konja. S tobom, kao mojim kočijašem, kada uđem u bojno polje, svijet će znati i vidjeti kako će se dharma uspostaviti u ovom griješnom svijetu. Moj gospode, neće biti bič kojeg ćeš držati u svojim blaženim rukama. Bit će to žezlo dharme. A tamo gdje dharma jest, tu je pobjeda; gdje Krishna jest, tu je dharma. Mi to dobro znamo. Molim te ne zadirkuj me. Poznajem te. Želim te. Nema ništa drugo što želim na ovom svijetu.“

Krishna je bio jako zadovoljan sa Arjunom. Uzeo ga je za desnu ruku i odveo ga je u palaču.

„Sa srcem uronjenom u Mene, i Mojom milošću, nadvladat ćeš sve prepreke... Uroni svoj um u Mene; postani Moj predanik; ustupi sve stvari Meni; pokloni Mi se. Ti si Mi drag, i uistinu ti obečavam: spoznat ćeš Me!“ Bhagavad Gita XVIII:58,65

(kraj)