Lišće tamarina

Sri Swami Vishwananda jednom je ispričao ovu priču:

"Jedan dječak otišao je vidjeti Boga. Na putu je susreo velikog asketu (sadhua), kako stoji na jednoj nozi s rukama u zraku. Asketa mu kaže: "Pošto ideš na susret s Bogom, imam jedno pitanje. Molim te pitaj Boga kada ću se osloboditi?"

Dječak je napokon sreo Boga. Na povratku je ponovo susreo onog asketu. "Onda, jesi li vidio Boga? Upita ga asketa. Dječak mu odgovori: Da jesam, susreo sam ga. Bog ti je poruĉio da imaš za odraditi još jedan dio karme i da moraš proći još tri rođenja prije nego ga spoznaš. "U tom trenutku asketa pobjesni i kaže mu: "Sve moje odricanje, sve strogosti, i sva duhovna praksa koju sam radio i još moram proći tri rođenja!"

Ali djeĉak je bio vrlo miran i radostan. "Oh, siguran sam da je ovo tvoj zadnji put"; kaže asketa. "Moj dragi asketa, nije. Vidiš li ovo stablo tamarina i sve lišće koje ga prekriva? Moram proći kroz ovoliki broj rođenja i onda ću Ga tek spoznati".

Asketa ga pogleda i kaže mu: "Jesi li ti glup? Onda zašto si tako sretan? "Dječak odgovori: "Pa za mene to nije važno zato što znam da ću ga na kraju spoznati. "U tom trenutku začuju Božji glas kako kaže: "Samo čistoćom svog srca, učinio si više nego ovaj asketa radivši sva odricanja. Osloboditi ćeš se još u ovom životu."

Nije važno koliko je netko napravio nego kako je to učinio. Ljubav mora biti prisutna. Ako radiš svoje dužnosti iz ljubavi, tada će Bog ići prema tebi.”

Priča nam pokazuje da samo čistim srcem i bezuvjetnom ljubavlju možemo spoznati Boga. To je također i najvažnija stvar u našoj svakodnevnoj duhovnoj praksi.

Sri Swami Vishwananda kaže da je važnije koliko ljubavi unosimo u našu Atma kriyu ili neku drugu duhovnu praksu od toga koliko često radimo. I ta ljubav koja se probudila u srcu za vrijeme meditacije također trebamo unijeti u naš svakodnevni život i podijeliti s drugima. Kroz koliko još rođenja moramo proći prije nego spoznamo Boga? Nije važno za onog tko Ga je već pronašao u svome srcu.