Božić - Rođenje Isusa Krista (1)

Prije svega, želio bih vam poželjeti sretan Božić, radostan Božić! Ovo je vrijeme kad su svi vrlo sretni - gdje god da odete, puno sreće i radosti vibrira u zraku - ali ta radost ne bi trebala trajati samo u ovo vrijeme godine, zar ne? Ljudi započinju slavlje vrlo sretni: priređuju velike gozbe i radosni su do Nove godine. Onda, nakon nekog vremena, ta radost ponovo nestane do sljedeće godine. Ali, znate, Isus nije samo jednom u godini rođen. Čovjek zapravo mora probuditi u sebi rođenje Krista - to je razlog Njegovog inkarniranja; da nas podsjeti da mi nismo samo ljudski aspekt, da nismo ono što mislimo da jesmo i što se čini izvana, nego smo također Božje dijete. Mi smo isto tako dio Stvoritelja. Naravno, Stvoritelj..., sam Stvoritelj je bez ikakvog ega - On je bezobličan Bog.

Krishna, Isus - postoje i mnogi drugi sveci, mnogi sveti ljudi koji su došli i podijelili svoje predivne živote sa svima, ali koliko ljudi zapravo razumije o čemu se tu radi? To nisu samo predivne priče da bi ih se pročitalo i onda zaboravilo na njih. Treba ih provesti u praksu u životu. Danas se govori o Isusu, slavimo Njegovo rođenje. Svi smo sretni. Pokušajte zadržati ovu radost cijelo vrijeme. Na taj način podsjećate sami sebe na svoju božansku prirodu - tako što uzimate primjer Isusa, Krishne, svih svetih ljudi, i to primijenite u svom životu.

Dok živite ovaj život, shvatit ćete da su Njihovi životi i vaš život tako slični. Jedan aspekt koji je Isus naučavao dok je bio, i još je uvijek s nama… je ljubav! Gdje god pogledate, On nikad ni o čemu drugom nije govorio osim o ljubavi i vjeri. U hinduizmu se to naziva bhakti - vjera, predanost i ljubav. Kad volite, nemate nikakva očekivanja, ne želite ništa ni od koga. Jednostavno ste ovdje da dajete.

Isus nije nikad ništa očekivao ni od koga - je li očekivao nešto od nekoga? Ne - bio je ovdje samo da bi dao. Uvijek samo davanje. On je dao svoj život slobodno. Dao ga je bez ikakvih očekivanja, čak i bez ikakvog razmišljanja ili govora o tome. Govorio je ljudima da ostanu u tišini što god da se dogodi. U jednoj paraboli je rekao : "Kada tvoja desna ruka daje, tvoja lijeva ruka o tome ne bi trebala znati". To znači, dajte i zaboravite na to. Isto tako, kad nešto dobijete, vrlo ste sretni zbog toga neko vrijeme, ali nakon nekog vremena zaboravite na to, nije li tako? Na isti način, tako biste trebali dati i zaboraviti na to. Ljudi često učine mnoge dobre stvari, ali nakon toga puno pričaju o tome. Ali tako ne bi trebalo biti. Morate dati i zaboraviti na to, tada to niste vi, nego Jastvo.