Božićni govor (prvi dio)

Danas je veliki dan, kada ne samo Kršćani, nego i cijeli svijet slave Isusovo rođenje. Tako je i na Mauricijusu. Djeca znaju da će za Božić dobiti darove. Na Mauricijusu, u hinduističkim obiteljima možete vidjeti božićno drvce. Naravno i osjećaj Božića je prisutan. On se ne smatra samo kršćanskih festivalom već kulturalnim – koji je za sve.

Ovaj festival kojeg slavimo – rođenje Krista – je veoma mističan. Krist se ponovo rađa svake godina u srcima ljudi kada slavimo njegovo rođenje. Moramo razumijeti misterij koji je skriven iza rođenja Isusa. Kada pogledamo ikonu Krista vidimo da je rođen u štalici. Zašto bi Bog poslao svojeg sina da se rodi u štalici? Mogao se roditi u palači. Pogledajte samo Krišnu. Roditelji su mu bili kralj i kraljica ali se odlučio roditi u zatvoru.

Isus se odlučio roditi u štalici poradi poniznosti. Danas kad smo čitali kako Gospod reče da je napustio nebo kako bi se rodio kao sluga. Istina je. Nije došao da ga se služi već da služi. Ovo je važno shvatiti. Koliko žudimo za Bogom toliko i Bog žudi da se svi vratimo u naše iskonsko stanje – božansko. Krist je došao da nam pokaže kako se sjediniti s Bogom. Pokazao nam je kako kroz poniznost možemo percipirati Boga. Tada možemo spoznati što leži iznutra – istinska ljubav i radost. Čak i kraljevi su mu se poklonili – tri kralja koja se vide i na ovoj ikoni su mu se poklonila.

Tri mudraca koja predstavljaju gune. Gune: sattva, rajas i tamas, pomažu nam da se uspinjemo na viši nivo duhovnosti. Ipak, one služe samo kao sredstvo postizavanja cilja. To su tri kralja.

Ova životinja koja se nalazi na ikoni predstavlja dušu čovjeka kroz životinjski nagon. Dok osoba nije spoznala božansku prirodu smatra se da je još uvijek životinja. Bez obzira što imaju ljudsko tijelo. Često možete vidjeti ljude kako misle ili djeluju... kako možete te ljude zvati ljudima kada se ponašaju poput životinje. To je najniže stanje ljudske evolucije kada je životinjski nagon još uvijek jako prisutan. Unatoč tome, kada se i na toj razini priziva Boga, On će zasigurno udijeliti svoju milost. Sve se ionako događa Božjom voljom.

Prvi korak prema spoznaji Boga je odlučiti se promijeniti od životinjskih nagona prema stvarnosti – prema onome što mi jesmo. Prvi korak kojeg Bog kroz svoju milost daje, potraga odnosno odmak od životinjskog nagona. Napuštanje životinjskog nagona čovjek se uziže prema čovječnosti, a onda prema božanskosti kada čovjek spoznaje živuće jedinstvo s Bogom. Zato je Krist došao da pokaže put čovječanstvu da je moguće te da je sve u Božjoj milosti i da Bog žudi za nama na isti način kao i mi za njim. On čini sve kako bi nama omogućio povratak k Njemu. Unatoč svim vrlinama koje imamo tu je još i Božja milost.

Kada analizirate On čini da Ga upoznamo, da Ga tražimo, dok na poslijetku ne spoznamo da je Bog s nama. Zato se u Psalmu 104 spominje: tražite svog Gospoda koji je vaša snaga; tražite lice Božje uvijek. Osoba ne treba prestati tražiti Boga. Čak i da znate.... to je prvi korak. Kada pitate nekoga svi će reći da dolaze od Boga. Od prve spoznaje, što je prvi korak, trebate to uistinu željeti. Zatim trebate Boga pitati za milost kako bi ste Ga mogli spoznati. Znajte jedno, da je sve Božja milost. Možete sve pokušati sa svoje strane... morate dati sve od sebe. Morate učiniti taj napor. Jer bez napora ništa se ne događa. Promjena se dogodi samo kada učinite napor. Ako samo sjedite i kažete da ste učinili sve i da nema svrhe, tada se neće ni dogoditi ništa. Jer niste dali sve od sebe. Ali ako jeste, znajte da će se i dogoditi.

(nastavlja se)


(napomena: ovu sliku je načinio Jan Gossaert 1508, a nije ona koja je u kapelici. Usijem li dobiti sliku u kapelici objavit ću je.)