Čokolada - Božićno iskustvo sa Swamijem

Ispričati ću jednu zgodu koja se dogodila nekoliko dana nakon Božića u Springenu. Mjesto radnje je bio prostor između kapelice i hrama – na mjestu gdje su bile postavljene jaslice sa djetetom Isusom te majkom Marijom i Josipom.

Nakon večere moj novostečeni prijatelj, koji je došao na nekoliko dana raditi sevu, (tada nije znao značenje te riječi, ali sam mu uskoro objasnio – nije poznavao što to znači, ali je već prvog dana zdušno dao svoje ruke u nesebičnom služenju tamo gdjegod bi bilo potrebno), otišao je hitro pomoći prati posuđe u kuhinji.

Te večeri sam mu se pridružio u služenju. Čim sam ga upoznao odmah mi se svidio njegov duh te smo veoma brzo izgradili povjerenje i prijateljstvo. Kadgod sam trebao pomoć on bi nekako naišao te bez previše mudrovanja i objašnjavanja pomogao bi mi što je trebalo učiniti.

Jedan od stanovnika ašrama me upitao koga mijenjam. Rekao sam nikoga, jednostavno uživam pomažući. Naišao sam te dajem ruke. To mi se čini sasvim prirodno. Ali s vremena sam naučio da nisu svi takvi pa odatle i dolazi to čuđenje.

Nakon što smo završili sa pranjem predložio sam mu da nekoliko minuta sjedimo u tišini i molivi ispred jaslica. On je prihvatio te smo tako ubrzo zaposjeli sjedeći uspravan položaj te se svatko od nas udubio u unutrašnju kontemplaciju.

Nakon nekoliko minuta čuli smo obojica kako neki snažni i sigurni koraci ulaze u taj međuprostor. Obojica smo, kao što smo kasnije i naglas razmišljali, bili sa mišlju da bi to mogao biti Swami. Ja sam se nećkao: hoću li prekinuti svoju meditaciju te pogledom popratiti Swamija ili ostati sjedeći. Naravno čim se pojavila ta misao mogao sam samo izreći svoje bye bye meditaciji.

Kada smo se okrenuli (otprike u isti tren) Swami je brže-bolje komentirao: „Ha, ta vam meditacija ne valja čim ste svjesni vanskoga“. Ja sam intuitivno znao da će izreći te riječi jer sam imao prilike više puta posvjedočiti kako drugima očitava istu bukvicu. Samo sam se iznutra nasmijao te sam komentirao prijatelju: „Mislim da je naša molitva završena! Ajde sad ti nakon ovoga nastavi...“

Swami je na trenutak pozvao mog drugara i kratko izmijenio poneku riječ s njime. Ja sam u tom trenutku dograbio čokoladu koju je netko prije našeg dolaska postavio pred Isusove jaslice te sam pokazujući na nju komentirao kada mi se Swami približio: „Eto vidiš Guruji, naši napori su urodili plodom jer nas je i sam Isus nagradio čokoladom.“ Naravno, ne trebam naglašavati da sam to izrekao u šali, bez imalo želje da je i prisvojim. Swami je iskoristio priliku i odlučio me testirati. Rekao je da uzima čokoladu te usput izustio da ionako previše jedemo slatkoga. Ja sam se mogao samo složiti s njegovom tvrdnjom.

Onda me je pogledao - ja bih rekao skenirao - te mi nazad predao čokoladu. Ja sam mu rekao da je zadrži, da stvarno nema potrebe. Ali on ju je odlučno smjestio u moju šaku i polako se izgubio u mraku. Ja i moj drugar smo se pogledali sa smješkom, te sam mu rekao da je Swami blagoslovio čokoladu te je moramo sada podijeliti. Tako smo i učinili. Ne moram naglašavati da je ta čokolada bila jedna od naslađih koje sam do tada kušao.