Govor sa daršana, 07.01.2011. (prvi dio)

Jai Gurudev! Nadam se da ste imali lijep doček Nove godine. Za Božić smo razgovarali o čežnji za Božjom ljubavi. Vrlo često volimo Boga, jel da? Zato što je stvaratelj. Volimo Ga, ali volimo i svijet. Zar ne?

Mi površno kažemo da volimo Boga kako bismo sebe učinili sretnima, ali u stvarnosti što volimo? Recite mi!? Što je ta ljubav? Ako još nismo spoznali što je ljubav kako onda možemo reći da volimo Boga? Ako još niste upoznali sebe, ako još niste spoznali ljubav unutar sebe kako onda možemo reći da volimo Boga? Lako je reći „Da“ jer Sveta pisma o tome govore i onda kažemo „Da Swami, volim Boga“, je li tako? Ali što je to?

Čovjek je stvoren sa tri stvari. A to su; tijelo, um i intelekt. To je čovjeka učinilo ljudskim bićem. Ako pogledamo kombinaciju te tri stvari, a to su intelekt, um i tijelo, te tri stvari prebivaju izvana; tijelo koje je vezano osjetilima, čovjek je rob toga; um kojeg je jako teško kontrolirati, um uvijek trči prema vani; i intelekt. Što je intelekt? Intelekt je potraga za istinom, ali ne u umu već u svijesti. Ali ovo troje zajedno u kombinaciji prebivaju jedino vani, jer te stvari trebaju objekt, vanjski objekt. Dakle što je taj objekt koji vidimo? Na primjer različiti slaktiši ovdje. Svi vidimo slatkiše zar ne.

Kako će osoba znati kako se predati? Mi pričamo o predavanju, ali ipak nam vanjski svijet radi mnogo pritisaka. Najlakše je da objekt prvo predamo Bogu prije nego ga uživamo. Tako u umu neće biti pitanja što trebam izabrati, jer ako je već ponuđeno Bogu, u vama će rasti ono od čega ćete imati dobrobiti. Jer vaše niže kvalitete ne mogu pristupiti nečemu što je na višoj razini. Na isti način, kada kažemo da volimo Boga, dok ne otkrijemo ljubav unutar nas još smo u potrazi, još moramo kopati duboko unutra, ne izvana. Prvo sve počinje ovdje. (pokazujući na srce) Ako ne možete smiriti svoj um, smiriti sebe, jako je teško. Prvi korak je pokušati smiriti sebe. Tada ono što se desi iznutra osjetit ćete mir, malo radosti, ali to nije sve. Mnogi ljudi osjete ovo i kažu „da, stigao sam tamo“, a onda nakon mjesec dana ih pitaš „kako si“, a oni kažu „pa, osjetio sam tu ljubav dva tjedna i onda je nestala“ ili dođete ovdje i osjetite je, a kad se vratite doma onda završi. Ali zapravo, ta ljubav nikad ne završava, još je tu, ali um je prekrije. Zato kako biste održali plamen te ljubavi unutar sebe uvijek se družite s ljudima, ali ne tako da tračate, u današnje vrijeme to je druženje zar ne? Ali ne, pričajte o duhovnim stvarima, pričajte o onome što osjećate, pričajte o Bogu.

Što više pričate o Bogu ta ljubav unutar vas će rasti sve više i više i ne samo na dva tjedna, već će uvijek biti s vama, uvijek ćete je osjećati. To je Krist rekao: „Ako se dvoje ili troje okupe u moje ime, bit ću s njima.“ To dvoje ili troje je ta zajednička ljubav, ne tračanje već buđenje Božanske ljubavi unutar osobe i kad se ta ljubav probudi čežnja... to je kao kad date finu tortu nekome uvijek ćete željeti tu tortu. Ista je stvar, jednom kad otkrijete Božju ljubav u sebe i oko sebe uvijek ćete čeznuti za još i još, a ta čežnja nadilazi tijelo, um i intelekt. Tada se duša otkriva.

Vrlo često kad ljudi pričaju o duši, to su samo obične riječi, jer je duša po svojoj prirodi jako sramežljiva, isto kao što je i Bog jako sramežljiv. Zato se pokazivao samo s vremena na vrijeme. Na isti način vaša je duša sramežljiva sve dok ljubav ne dosegne određeni stupanj unutar vas, vaša duša vam se neće otkriti.