Govor sa daršana, 26.12.2010. (prvi dio)

Jai Gurudev! Nadam ste da ste imali prekrasan Božić sa svojom obitelji, sa svojim voljenima. Lijepo vas je svih vidjeti ovdje. Priroda čovjeka je žudjeti za mirom. Svi žele biti mirni... Ne baš mnogo?

Općenito gledano, vaša duša žudi za mirom. Duša žudi za jedinstvom s Bogom, ipak iako osoba zna da mora izgraditi to jedinstvo kako bi postigla mir ona čini sve kako bi odvratila um da bude miran. Zašto je to tako?

Istina je da čovjek uvijek daje sve od sebe, ali kada se čovjek oslanja na vlastitu snagu, on se oslanja samo na ograničenost. Jer da se postigne mir moramo se osloniti na najvišu snagu koja je milost Boga. Kada sa osoba oslanja samo na vlastitu snagu, tada ona nailazi samo na ograničenje. Jer osoba je vezana za ograničenja koja je čini nesretnom.

Ako kažemo da je tamo negdje kraljevstvo Božje, a ovdje je prekrasan vrt sa lijepo ukrašenim drvećem, što mislite kako će osoba odabrati? Najljepši vrt! Jer privlačnost neba i Bogospoznaja ne čine da čovjek hita k tome. Vrt ima sliku i čovjek trči ka toj slici i tako čini sebe nesretnim. Zapravo sreća i tuga su kreacije čovjeka. On može odabrati kakav će biti ovisno kako vidi svijet, i vlastiti život. Sve religije govore o Bogu i jedinstvu sa Bogom kroz ljubav, ali zašto samo nekoliko ljudi uistinu imaju tu žudnju za Bogom. Zašto večina ljudi žudi za ograničenostima?

Da, neki će reći, da je Bog sve. To je pitanje koje mi je netko postavio prije nekoliko dana u Češkoj. Istina je. Bog je sve. Moramo razumjeti da su dvije pojavnosti Boga: Bog sa obličjem i bezoblični Bog. To se naziva u hinduizmu sakar i unirakar, a može se nazvati i gun or nirgun.
Ali kako razumijeti pojavnost Boga? Gita u dvanaestom poglavlju govori o tome na što je bolje za čovjeka da se koncentra, na Boga sa obličjem ili bezobličnog Boga.

Krišna je na to rekao da budući da ljudi imaju oblik, najbolje se koncentrirati na oblik. Jer kako govoriti o bezobličnosti... to je samo slika u umu. Kada govorimo o Bogu, svi vi koji sada ovdje sjedite imate različiti način kako shvačate Boga, oblik kojeg imate u umu. Neutjelovljen Bog se očituje kod onih koji postignu visoki stupanj duhovnosti kada je um posve smiren i kada je praznina prisutna iznutra. Tada se može spoznati neutjelovljenog Boga. To je ljudima teško razumijeti – pojavnost neuobličenog Boga – jer je u neuobličenom Bogu sve sadržano: ljubav, mržnja, radost, tuga, osuđivanje, neosuđivanje.... sve! To čini Boga Bogom jer je u njemu sadržano sveukupnost svih kvaliteta, ne samo dobrih koje se mogu uočiti. Kada govorimo o čovjeku ako moramo odabrati između dobrih i loših kvaliteta, od njih dviju odabrati ćete samo jedno, dok u svojoj punoći znate da su i dobro i loše dio vas, ali to ne dopuštate da se ispolji vani jer imate sve pod kontrolom. To se događa kada netko kroz vlastitu sadhanu dosegne neutjelovljenog Boga.

Možemo to i ovako reći da je neutjelovljeni Bog poput velike stijene nad oceanom... zamislite se u brodu na pučini i odjednom ugledate veliku stijenu... koja bi bila vaša reakcija? Gdje je kopno, zar ne? Utjelovljeni oblik Boga je poput lijepog bazen sa bistrom vodom.

Uzmite npr. vašeg Ishtadeva, on je poput čiste vode u kojem svi mogu uživati u njemu. Ovako se stvara osobna povezanost sa Bogom. Tako da osoba može uživati ne samo u ograničenostima već kroz ograničenost ljubavi koju netko razvija prema božanstvu, Bogu, učitelju, guruu, kako god to htjeli nazvati, osoba se tada uzdiže na to smireno stanje.

Božanstvo predstavlja Boga u utjelovljenom obliku, a to je isto ono što učitelj, odnosno guru, predstavlja. Krišna je rekao u Bhagavad Giti: Ja živim u svecu. Kad netko misli na sveca, gurua, ili božjeg glasnika, ja sam potpuno spojen s njima. To nije učitelj koji djeluje... to sam samo Ja koji kroz njih djeluje. Tako učitelji ili sveci i vide; sve je manifestacija Boga kroz njih. Ako su oni mogli dosegnuti to stanje jednako tako i svi vi možete dosegnuti to stanje jedinstva s Bogom.

(nastavlja se)