Govor sa daršana u Springenu, 26.03.2011. (prvi dio)

Sri Swami Vishwananda: Pojavilo se jedno pitanje, “Možemo li postići vječno blaženstvo? Može li netko uistinu postići vječni mir i sreću?” Odgovor je “Da.” Može se postići vječna sreća ili vječno blaženstvo ovisno o tome koliko netko otpusti nižu frekvenciju. Koliko se netko udalji od niže frekvencije toliko će se uzdići na višu svijest.

To je isto kao kad stvari idu dobro u životu, osoba upoznaje mnogo prijatelja. Osoba ima mnogoliku obitelj. Ali mudar čovjek zna da sva ova dobrota ne traje dugo. Jednom kada zapadneš u probleme, što je sa tvojoj obitelji, tvojim prijateljima? Oni te napuštaju. Je li to istinska sreća? Stvar je u tome da ima mnogo radosti u vašem životu, ali često kada dođe vrijeme iskušenja, kada Veliki Učitelj podučava o životu, često zaboravimo o tome.

Osoba žudi za srećom, ali ona je pak tu. Samo je ne vidimo. Kada um stane na put, što vidite? Budući da um stvara određenu sliku o svijetu – onako kako želiš i što želiš vidjeti – ako nije onako kako um vidi stvari, što se budi u vama – nesreća, zar ne? Ali gdje je ova radost kada sve ide dobro? Nestaje li? Ne, ne nestaje. Uvijek tu ostaje, ali o vama ovisi koliko ćete je potisnuti, ili koliko ćete je željeti pustiti da naraste. To ne nešto što osoba koja je na duhovnom putu ne razlikuje dobro, ili bolje rečeno osoba pokušava ne vidjeti. Ali lako je na riječima, ali staviti to u praksu moramo pokušati. Ne mogu reći da je nemoguće... moguće je! (nastavlja se)

(slika je sa ovog daršana)