Guruova milost (kripa kataksha)

Večina učenika misli da čak i kada guru govori niježnim i blagim riječima da je to blagoslov. Te kada se ponaša na prijateljski i ugodan način da je to milost. I što je više ugodniji da se više milosti prima. Ali to nije istina. Milost gurua se lako ne postiže. Rečeno je da je na ovome svijetu lakše vidjeti Boga nego dobiti milost gurua.

Znanost o guruu nije jednostavna stvar i ako ne primimo njegovu milost, koja se naziva kripa kataksha, mi nismo uopće iskusili gurua. Kripa znači: milost, a kataksha znači: prodorne oči. Na početku ova milost izgleda najstrašnija, ali naposlijetku, ona postaje slatka i ugodna.

To je guruov jedini način podučavanja. Ako je guru odlučan da nas ojača, tada ovo može biti veoma neugodan period u našem životu. Jer on će koristiti svoje najjače i najbolje metode da nas probode i povrijedi. U takvim trenucima njegovu milost možemo smatrati kao nešto bolno i neplodonosno, ali dugoročno gledano to je daleko korisnije nego blage riječi i nježni odnos. Ponekad guru djeluje okrutno, veoma vrijeđajuće, i jako oštro, poput lava, ali moramo imati na umu da mi razumijemo njegove postupke samo u granicama našeg ograničenog intelekta.

S druge, pak, strane, ako se guru nečka ili ga nije briga za nas, tada može biti blag i slatkorječiv. Ipak, ovo nije znak da nas guru prihvaća. Njegovo ponašanje je tada uvijek ugodno i nikada vrijeđajuće. On se brine za svaku našu emocionalnu potrebu. To zapravo ukazuje na to da on ne osjeća nikakvu odgovornost za takvog učenika. Kada ga nije briga, zašto bi se mučio da nas ubada i vrijeđa? Jer guruov način našeg duhovnog buđenja je poput bičevanja, ali zašto bi on to činio nekom običnom učeniku koji još uvijek nije spreman za otvoreno sučeljavanje sa svojim slabostima i bolesnim tkivom kojeg može ostraniti samo prodorni pogled ili oštrica guruovog skalpela?