Govor sa daršana u Minhenu, 20.09.2011. (drugi dio)

Da bi se probudilo unutarnje Sebstvo mora se najprije probuditi [viša] svijest. Kad je ona probuđena događa se također i određena nevezanost, nevezanost [više] svijesti. Vidite, ljudi uvijek govore o [višoj] svijesti, buđenju te svijesti i onda vi kažete „OK, da.“ Ali buđenje te svijesti također vas „odvezuje“ od nižih stvari kojih ste uvijek bili svjesni, jer se ona transformira pokazujući tako da se u svemu o čemu mislite zapravo ograničavate, a zapravo je stvar posve drukčija. Vi ste više od toga.

Kada shvatite da vas ta svijest, kada se probudi, vodi do još Više Svijesti, odnosno do buđenja same Duše. Duša se ne otkriva tek tako, ona je vrlo stidljiva. Skriva se duboko u vama. Pa čak i tada ona je sublimirana u svemu oko vas, jer to je veza kojom smo svi povezani. Ali to ćete shvatiti tek kada spoznate svoju Dušu.

Isto je kad Atma otkrije svoj pravi aspekt. Samo se putovanje promijenilo. Transformirali ste svoje Biće. Postali ste svjetliji. To ne znači da sada niste svijetli. Uvijek ste nosili svjetlo u sebi, ali je ono mutno. Ali kad jednom spoznate, svjetlo počinje blistati. To je i Krist rekao: Ako u sebi imate svjetlo, ako imate svjetiljku, nećete je sakriti ispod stolice, nego ćete je podignuti visoko, zar ne? Vrlo često ljudi skrivaju to svjetlo.

Vrlo često ljudi također kažu, godinama sam pokušavao meditirati, Swamiji, pa ipak, drugi su puno brže uspjeli. Ali to je proces kroz koji moramo proći, jer vidite cilj. Vi znate što želite postići, pa ipak, želite i zadržati sve. Ne želite dozvoliti sebi transformaciju. U trenutku kad dozvolite sebi da se promijenite vidjet ćete da je to vaše vlastito Biće. Od samog početka, do samog kraja, ono je uvijek bilo tu. A onda, naravno, jednom kad se to probudi, otkrit ćete svoju novu osobnost. Ne znači da ste se promijenili, ne znači da niste tu. Još ste tu, još ste to vi, ali to Vi je neograničeno.

Tu je uvijek prvi korak smirivanje uma. Što god činite namijenjeno je smirivanju uma, a ostalo dolazi s tim, jer je sve povezano. Ako želite daleko skočiti, uvijek će se naći nešto da vas spriječi, govoreći vam „ne, zašto bi želio skočiti?“ Idi polako. Kad sjednete meditirati, ono što morate imati je – strpljenje. Ne možete sjesti meditirati i reći „OK, evo, želim to postići brzo.“ Meditacija služi da vas smiri, zar ne?

Pa ipak, vidimo jako dobro da kad ljudi sjednu meditirati, žuri im se. Znate, kad je netko na duhovnom putu, njemu se žuri. E, pa, sa takvim stavom, zapravo, kočite sami sebe. Rekao bih ipak da to nije uzalud. Što god činili vi ste to postigli. Ali stvar je u tome kako vi to vidite. Ljudi misle da kad si oslobođen zračiš svjetlo. Nećete zračiti svjetlo baš tako, zračit ćete svjetlom u obliku ljubavi. (nastavlja se)