Govor sa daršana u Minhenu, 20.09.2011. (treći dio)

Nemojte misliti da ćete početi isijavati svjetlo, iako bi se i to moglo desiti. Ovisi o intenzitetu Ljubavi koju nosite u sebi. Sjećam se jednom kad smo bili u Egiptu, bio je jedan monah u samostanu Sv. Pavla, koji se ponašao kao da je lud. Trčao bi vrišteći po malom drvoredu unutar samostana, ali kad kod biste ga vidjeli, ruke su mu bile pokrivene.

I tako, on se ponašao baš kao luđak, vrišteći i sve tako. Kad smo mi došli, sjeli smo s njim na samu cestu. Da ste ga vidjeli mislili biste da je lud, ali ono zbog čega se tako čini je činjenica da on skriva ono što ima unutar sebe. Nije želio slavu i sjaj među ljudima. On im pomaže svojom molitvom.

On, njegove ruke zapravo, su svjetlo. On, kao što sam ranije spomenuo, zrači svjetlo, obje njegove ruke također zrače svjetlo. I smiješno je, mi smo sjedili s njim i pričali, a on je skinuo čarape koje je nosio na rukama, ali nitko – svi su bili zadivljeni samo razgovorom s njim – nije čak ni primijetio da mu ruke zrače svjetlo. On ih je skinuo, i zatim ponovno navukao.

To je intenzitet Ljubavi. Kad se ona probudi, i ovo se fizičko tijelo također mijenja. Ne samo um, ne samo svijest, nego i fizičko tijelo, jer ono vam je dano s ciljem. A taj cilj je da postignete taj stupanj Spoznaje, da dosegnete Božansku Svijest, da postignete Milost Božju. A kad to postignete, vidjet ćete da je On oduvijek bio tu. I da kad kažemo da ste i vi slika Božja – kad je Bog stvorio čovjeka, utkao je cijelog Sebe u njega – vidjet će da je svaki dio vas samo On. Ono što nazivate sobom zapravo je On. Što god ste mislili prije, veliko JA – Ja, Ja, Ja – vidjet ćete da ste se promijenili. To je ono što sve velike duše, svi veliki majstori, moraju proći. Zasigurno, ponekad im treba više života da bi to postigli, ali i oni prolaze kroz tu fazu.

Ne kažem da će svi dostići taj stupanj, ali svi to mogu ako to zaista žele. Ako zaista želite, On vas ne može odbiti. To je i Krist rekao, zar ne? Ako od Oca zatražite nešto, On zna najbolje i dat će vam, ali morate znati kako to primiti. Ako vam se uvijek žuri, naučite se smiriti. Isto tako, ne uspoređujte se vječito s drugima. Ako još niste stigli na cilj, budite sretni tamo gdje jeste. Budite zadovoljni s onim što imate.

I znajte jednu stvar – jednog dana ćete stići, jer ako si stvarate pritisak, kočite se. Tada ste pod stresom, pa pod još većim stresom, i ne možete tako živjeti. A tijelo onda različito reagira. Tada duša kaže, „O Bože, došla sam ovamo spoznati Božansko, ali to je tako teško“, a zapravo je tako lako, samo ako kažete „strpljenja!“ Jai Gurudev.

Učinit ću nešto. Pjevam bhajane, i vidim da su svi tiho. Pjevat ćemo jedan jednostavni bhajan. Ja ću započeti, a vi ćete nastaviti, ali volio bih da za to vrijeme zatvorite oči i vizualizirate na čelu bilo koje Božanstvo, koji god oblik Boga vam je blizak – Krishnu, Shivu, Isusa. Koji god oblik Božanskog vam je blizak, vizualizirajte ga u trećem oku i razgovarajte s tim Božanstvom, ali i pjevajte, molim vas. Razgovarajte, ne samo kroz ograničenja riječi, nego unutar sebe samih.

Možete li te dvije stvari činiti istovremeno, ili vam je to teško? Nije? Vidite, tu možete zaista otkriti kako smiriti um; um je potpuno odvojen od vas a vi ste samo vi kao Istinsko Biće, vi kao Duša, promatrač svih tih stvari. Onda ćete vidjeti kako je u stvari lako.

Pjevat ću samo Panduranga, Panduranga, Vittala, Vittala, Panduranga.