Sri Swami Vishwananda - Rođendan, posjet staračkom domu, bhajani

 Kako je i bilo najavljeno u popodnevnim satima išli smo u starački dom. Prije nego nastavim trebao bih spomenuti da kada se potegla priča o tome da treba posjetiti dom za starije ja nisam bio prisutan na tom sastanku. Niti nakon maila koje smo primili nije me posebno zanimala ta zamisao te sam šutke prešao preko te informacije. Drugim riječima nisam planirao ići. Međutim u ponedjeljek, pola sata prije nego je zakazana proba, primih poziv od Swami Kurua koji me je priupitao da li ću doći. Prva misao mi je bila negativna jer nisam uistinu bio zainteresiran. Međutim, nakon nekoliko izmjenjenih razmišljanja na njegov poticaj sam odlučio doći na probu. S vremenom sam shvatio da zbog Gurujija moram ići - jer koliko on nama svima daje mi isto tako moramo uzvratiti i davati onima kojima je potrebnije. I nisam zažalio. Iako su probe malo 'šljakale' nekako smo se uvježbali. Kada smo došli u dom, koji je lijepo uređen i održavan, naišli smo na 15ak lakše i teže pokretnih staraca koji su djelovali poluzainteresirano. Mi smo uvježbali repertoar od nekih 7-8 pjesama: pola kršćanskih, pola bhajana. Nismo znali kako će starci reagirati i pažljivo smo birali što ćemo izvoditi. 

Na prve taktove pjesme Haleluja osjetili smo radost u njihovim očima. Nakon toga smo otpjevali The Angel of God (Zdravo Marijo, na engleskom) i Christ Jesus Christ i moram priznati da sam se više puta uzaludno ustezao da mi ne poteknu suze. Ali uzalud! Svaki put kada bih pogledao bakicu pored sebe i njezin duboki pogled pun značenja, suze bi mi odmah potekle. Zatim još jedna bakica u zadnjem redu, pa još jedna tamo preko puta, zatim djedica koji je također pustio suzu. Međutim, nisu svi isto reagirali. Jedna bakica je sjedeći plesala šireći ruke od radosti; osmjeh od uha o uha, te pjeskala, doduše bez nekog osjećaja za ritam ali to nikome ionako nije smetalo. Neki su pljeskali, neki mirno sjedili i upijali. Tete koje se brinu o njima su bile jako vesele i podržavale su naš nastup. 

Pjevali smo Shri Ram Jai Ram i tu su pjesmu svi jako dobro primili iako nisu razumjeli o čemu se radi. Pjevali smo Gayatri mantru te Panduranga Jaya Vittale na što su mnogi podizali ruke u zrak nastojeći slijediti naš primjer. Završili smo sa Vater Unser (Oče naš). Nastup je bio predviđen da traje 45 min. Mi smo završili pet minuta ranije. Međutim jedan dječak (koji je vjerojatno ili unuk od nekoga ili sin od tete) tražio je da ponovimo Haleluju. To smo napravili te opjevali Sing Alleluja to Our Lord (Pjevaj aleluja Isusu) za kraj te zaslužili veliki pljesak. Starci su bili toliko ganuti da nitko od nas nije ostao ravnodušan. Kako dio staraca nije mogao doći jer su u odjeljenju za demenciju tada smo se spustili kat niže kod njih i ponovili dio pjesama. Neki od staraca su se spustili da bi nas ponovo poslušali. 

Trebam isto reći da su tete bile malo skeptične i budući da su znale odakle dolazimo (provjerile su našu web stranicu) i bile su malo nervozne da ne bi širili naše religiozne/misionarske ideje. Međutim netko ih je unaprijed razuvjerio da smo tu samo zbog jednog razloga: da širimo ljubav koju smo primili od našeg Učitelja bez da tražimo išta zauzvrat. Sve u svemu, nas 17 se vratilo ispunjeno i obogaćeno ovim iskustvom.

Nakon što smo se vratili u naš ašram, Shree Peetha Nilaya, održali smo vlastiti program povodom swamijevog rođendana: abišek na njegove paduke te pjevali mnoge bhajane posvećene guruu. Došlo je i nekoliko stalnih gostiju. Ponudili smo svi i latice ruže na njegove paduke dok su se bhajani i dalje pjevali. Nakon toga smo imali lijepu večeru te tortu i kolač (koje smo najprije ponudili Gurujiju kao prasadam) kao i ukusne lubenice. Energija je bila vesela, prava praznička. 

Mataji Vanamali se potrudila da uredi swamijevu fotelju. Rezultan njene posvećenosti se može vidjeti na slici.