Govor s daršana Swamija Vishwanande u Splitu, 03.07.2015. (treći dio)

SV: [smiješi se] Ovo je jedna od najljepših priči iz života Krišne. Dakle, Sudama je bio Njegov dragi školski prijatelj, skratit ću priču. 

I jednog dana išli su u šumu skupiti drva i prije nego li su krenuli žena njihovog gurua dala je Sudami nešto rižinih pahuljica uz napomenu da: ,,Kada budete bili u šumi ako ogladnite podijelite ti i Krišna ove rižine pahuljice.'' I tako su otišli. No kad se počelo smrkavati Krišna reče Sudami: ,,Morat ćemo prenoćiti u šumi.'' 

I kako bi se zaštitili od divljih zvijeri da ih ne pojedu popeli su se na drvo. Usred noći Krišna je čuo neke zvukove poput grickanja te se obratio Sudami: ,,Gladan sam, imaš li što za jesti?'' Sudama mu odgovori: ,,Ne, nemam ništa.'' (Publika se smije). 

Naravno, Krišna je sve znao i samo se nasmiješio. Sudama je lagao Gospodaru Univerzuma.

No Krišna mu reče: ,,Ali čujem kako tvoji zubi proizvode zvukove.'' Na to mu Sudama odgovori: ,,Da, hladno mi je pa se tresem.'' (Publika se smije) 

Naravno Krišna je sve znao i samo se nasmiješio. Slijedeće jutro su se vratilli u ašram i kad su stigli Krišna se obratio Guru Ma: ,,Jako sam gladan budući od jučer nisam ništa jeo.''  Ona se okrenula prema Sudami i rekla: ,,Sudama, dala sam ti jučer rižine pahuljice. Zar ih nisi dao Krišni?'' Sudama je spustio glavu i ispričao se Guru Ma. Vidjevši to ona se razljutila i proklela Sudamu rekavši: ,,Od sada pa nadalje kad budeš imao svoje domačinstvo nikad nećeš imati dovoljno.'' Naravno ovo je sve Takurjijeva lila.

I tako nakon toga, obojica su otišli iz ašrama. Krišna je postao kralj Dvarake, a Sudama je živio u svom selu. Živio je vrlo jednostavan život. I kako je prokletstvo Guru Ma bilo jako nikad nije imao dovoljno.  Bio je najsiromašniji u selu, ali njegova ljubav za Krišnu je bila jako velika. On je uvijek govorio o Krišni kao o svom prijatelju, pričajući kako je bilo prekrasno vrijeme koje je proveo u ašramu. 

I tako jednoga dana, njegovoj je ženi bilo dosta svega toga pa mu je rekla: ,,Ti uvijek govoriš o tome kako je Krišna tvoj prijatelj. Kralj Dvarake je tvoj prijatelj. Ali pogledaj gdje je tvoj prijatelj, a gdje si ti!'' Sigurno ste ovako nešto nekad čuli, ne.... (smijeh) potom je nastavila: 

,,Zašto onda, kad je Krišna tvoj prijatelj, ne odeš u Dvaraku i zamoliš Ga da nam pomogne?'' Naravno Sudama je  mogao to učiniti, ali nije htio zloupotrebiti svoj odnos i prijateljstvo s Krišnom. On je držao do tog prijateljstva više nego do bilo čega drugog. Jer njegova ljubav za Krišnu mu je bila najdragocjenija. No, njegova je žena inzistirala te se on konačno složio da ode posjetiti Krišnu, ali ne zato da bi nešto tražio, već samo zato da bi vidio svog prijatelja.

I tako je krenuo na put, ali je s sobom ponio nešto. Vidite, kad god idemo posjetiti nekoga uvijek trebamo donijeti nešto kao poklon, posebno ako je prošlo dugo vremena da smo vidjeli tu osobu. 

Kako su bili jako siromašni, nisu imali niti zrno riže u kući. Njegova je žena otišla do susjede i isprosila šaku rižinih pahuljica. I to je spremila u mali zavežljaj, što je bio običaj u ona doba u Indiji kad bi se putovalo. Naime, ljudi su uvijek nosili te zavežljaje na svojim ramenima. Tako je i Sudama uzeo zavežljaj koji mu je žena pripremila rekavši: ,,Kad sretneš svog prijatelja Krišnu, daj mu ovo!'' 

I Sudama je krenuo na putovanje....

(nastavak slijedi)...

(Guruji za vrijeme satsanga na splitskoj plaži)