.jpg)
.jpg)
Guru Stotram... Bhakti Marga centar u Splitu za vrijeme posjeta Aditya i Triambhakeshwari Splitu
Raspjevana Bhakti Marga družina
Prije 9 mj.
petak, 21. kolovoza 2009.
Satsang u Splitu
Guru Stotram... Bhakti Marga centar u Splitu za vrijeme posjeta Aditya i Triambhakeshwari Splitu
Raspjevana Bhakti Marga družina
četvrtak, 20. kolovoza 2009.
Izvješće is ašrama 4/2009 (peti dio)
Bilo je zanimljivo uočiti, kada nas je Sathya pojedinačno prestavio, da svi dolazimo iz raznih država: Liliana, kao što već napomenuh, dolazi iz Kolumbije; Sathya je Njemac, koji uopće ne izgleda tako; Shambo je Nizozemac; i ja Hrvat. Ton majstor, koji se vidi iza miksete, je Talijan.
Mnogi su mi kasnije prišli, te osim neizostavnih pohvala, tražili više informacija o centru Springen. Bila je tu i jedna Tanja, čiji roditelji su porijeklom iz Slavonije i Zadra, a koja iako rođena u Njemačkoj govori jako dobro Hrvatski.
Nakon svirke smo se svi uputili u centar Springen. Ja sam bio radostan da im nešto spremim po dolasku, ali Liliana je bila jako umorna te se je odmah uputila spavati. Ostala dvojica su išli sa mnom u kuhinju te smo pronašli juhu od tikvica iz našeg vrta te nekoliko ladoo-a.
Dan kasnije, jutro i poslijepodne proveli smo svi zajedno u ugodnom raspoloženju te se sa teškim srcem odvojili - svatko svojim putem. Shambo se je uputio u Nizozemsku, Sathya je odveo Lilianu u zračnu luku gdje je odatle otputovala u Singapore gdje podučava jogu, a Sathya nazad u rodni kraj.
A ja? Ja sam se uhvatio večere, te spremio jako ukusne pržene okruglice punjene kus-kusom te mladom kapulicom iz vrta. Mislio sam da će biti i više nego dovoljno za sve. Kada sam ujutro došao ponovo u kuhinju rekli su mi da je večera bila nestala za kratko vrijeme.
Popodne sam proveo uglavnom sam spremajući večeru. Sugandh je svratila na kratko, pomogla mi mijesiti kuglice te me malo zabavila sa svojim duhovnim iskustvima.
Za to vrijeme održavala se liturgija u kapelici. Velika je Gospa i kapelica je bila dobro popunjena. Jedna ikona, koju je naslikala jedna Njemica po imenom Zita kao poklon Swamiju za rođendan, počela je puštati mirisno ulje. Najprije na kruni Majke Božje, te onda niz lice. Kao da nam je Božanska Majka rekla da je tu prisutna u našim životima i da se ne brinemo; da moli za nas.
Danas je nedjelja. U 6 sati ujutro bio sam već u kuhinji pripremajući doručak za goste i ostale. Kasnije sam pomogao Subiju spremati ručak te me je tada naučio spremati Dal Puri, indijsku poslasticu koja je poput Chapattija ali ispunjena slanutkom koji se prije toga skuha i usitni poput brašna te uvalja u tijesto i spremi na tavi. Ručak je bio za lizati prste.
Ugodno ljeto svima i očekujem izvještaj posjeta Aditye i Triambhakeshwari Splitu i Pašmanu.
S ljubavlju,
Chaturananda
Mnogi su mi kasnije prišli, te osim neizostavnih pohvala, tražili više informacija o centru Springen. Bila je tu i jedna Tanja, čiji roditelji su porijeklom iz Slavonije i Zadra, a koja iako rođena u Njemačkoj govori jako dobro Hrvatski.
Nakon svirke smo se svi uputili u centar Springen. Ja sam bio radostan da im nešto spremim po dolasku, ali Liliana je bila jako umorna te se je odmah uputila spavati. Ostala dvojica su išli sa mnom u kuhinju te smo pronašli juhu od tikvica iz našeg vrta te nekoliko ladoo-a.
Dan kasnije, jutro i poslijepodne proveli smo svi zajedno u ugodnom raspoloženju te se sa teškim srcem odvojili - svatko svojim putem. Shambo se je uputio u Nizozemsku, Sathya je odveo Lilianu u zračnu luku gdje je odatle otputovala u Singapore gdje podučava jogu, a Sathya nazad u rodni kraj.
A ja? Ja sam se uhvatio večere, te spremio jako ukusne pržene okruglice punjene kus-kusom te mladom kapulicom iz vrta. Mislio sam da će biti i više nego dovoljno za sve. Kada sam ujutro došao ponovo u kuhinju rekli su mi da je večera bila nestala za kratko vrijeme.
Popodne sam proveo uglavnom sam spremajući večeru. Sugandh je svratila na kratko, pomogla mi mijesiti kuglice te me malo zabavila sa svojim duhovnim iskustvima.
Za to vrijeme održavala se liturgija u kapelici. Velika je Gospa i kapelica je bila dobro popunjena. Jedna ikona, koju je naslikala jedna Njemica po imenom Zita kao poklon Swamiju za rođendan, počela je puštati mirisno ulje. Najprije na kruni Majke Božje, te onda niz lice. Kao da nam je Božanska Majka rekla da je tu prisutna u našim životima i da se ne brinemo; da moli za nas. Danas je nedjelja. U 6 sati ujutro bio sam već u kuhinji pripremajući doručak za goste i ostale. Kasnije sam pomogao Subiju spremati ručak te me je tada naučio spremati Dal Puri, indijsku poslasticu koja je poput Chapattija ali ispunjena slanutkom koji se prije toga skuha i usitni poput brašna te uvalja u tijesto i spremi na tavi. Ručak je bio za lizati prste.
Ugodno ljeto svima i očekujem izvještaj posjeta Aditye i Triambhakeshwari Splitu i Pašmanu.
S ljubavlju,
Chaturananda
srijeda, 19. kolovoza 2009.
Izvješće iz ašrama 4/2009 (četvrti dio)
Naime, prije dva tjedna, kao što sam već bio izvjestio, nas je nekoliko iz centra Springen posjetila glazbeni festival u Baden-Badenu. Tu sam uspostavio kontakt sa mladim glazbenikom po imenom Sathya (www.sathyamusic.com). Njega sam već jednom vidio nekoliko tjedana unatrag u Springenu na daršanu, kad ga je Swami zamolio da otpjeva nešto. Ali nismo se onda upoznali, iako sam njegovu kompoziciju poduprio sa svojim glasom i harmonijem.
Dan nakon festivala u Baden-Badenu, Sathya i njegova djevojka (koja ja inače porijeklom iz Kolumbije) posjetili su nas u Springenu. Zapravo tek tada smo uspostavili prvi kontakt. Oboje smo osjetili trenutno prepoznavanje duša (prijateljstvo koje je sigurno započelo prije mnogo života). Ne sječam se kako se to dogodilo ali zajedno smo spontano opjevali jedan bhajan te zajedno preveli na engleski. Tada me je pozvao da im se pridružim na turneji. Oni su već dva mjeseca na proputovanju te sviraju na festivalima, ašramima i joga klubovima. Naravno meni je srce zatitralo budući da je moj dugogodišnji san da posvetim život pjevanju i širenju prem-bhakti po čitavom svijetu.
Swami, kada je ušao u moj život prije četiri, osvojio me je upravo kroz pjesmu. Tada je također bio Krišnin rođendan kada sam ga prvi put vidio.
Te večeri smo, kao što i rekoh, imali koncert u Frankfurtu u jednom joga studiju, koje se nalazi na petom (zadnjem) katu zgrade sa prekrasnom terasom. Prostor je lijepo uređen te dobro održavan sa nekoliko prostorija u kojima se održavaju tečajevi joge, saune, masaže te razni seminari i predavanja.
Večer je bila ugodno topla. Budući da se organizator nije potrudio oglašavati bilo je svega 12 duša prisutno te nas četvoro glazbenika i dvoje majstora tona.
Dan prije oni su svirali u Yoga Vidya centru pred 300 ljudi. Ja nisam mogao doći zbog proslave koju smo mi imali sa Swamijem. Ali rekli su mi, (a vidio sam kratke isječke sa video zapisa) da je bio jako dobro i energija je bila snažna. Također je publika bila prijemčiva za ovakvu vrstu glazbe.
Kako su bili zamoljeni od organizatora u Yoga Vidya centru da ostanu i slijedeće jutro tako da su malo kasnili. U svakom slučaju pokupili su me na vrijeme te smo stigli dovoljno rano da pripremimo instrumente i napravimo ton probu. Ali nismo imali vremena vježbati.
Ali kako je sa Swamijem uvijek izazov kada nas uvodi u pjesmu tako sam polako naučio, uz njegovu pomoć, da slušam pažljivo i u kratkom roku pronađem pravu skalu i tonalitet na harmoniju.
To iskustvo mi je bilo od velike pomoći tako da sam se bez problema uspio uklopiti u već postojeći trio: Sathya na gitari, Liliana sa djembe i šuškalicama, i Shambo (www.shambo.nl) na sitaru i esraju.
Svirka je prošla izuzetno dobro te sam već bio prihvaćen kao četvrti član. Malobrojna publika je bila jako dirnuta te smo mogli za vrijeme čitave izvedbe promatrati lica i oči prisutnih. Nitko nije ostao ravnodušan te su svi nakon završetka svirke ostali čavrljati sa nama.
Za razliku od dana prije kada smo sa Swamijem imali snažni energetski skok, ova svirka mi je omogučila da energiju koja je probuđena dan prije kroz meditativnu glazbenu večer usmjerim prema unutra i gore.
Dan nakon festivala u Baden-Badenu, Sathya i njegova djevojka (koja ja inače porijeklom iz Kolumbije) posjetili su nas u Springenu. Zapravo tek tada smo uspostavili prvi kontakt. Oboje smo osjetili trenutno prepoznavanje duša (prijateljstvo koje je sigurno započelo prije mnogo života). Ne sječam se kako se to dogodilo ali zajedno smo spontano opjevali jedan bhajan te zajedno preveli na engleski. Tada me je pozvao da im se pridružim na turneji. Oni su već dva mjeseca na proputovanju te sviraju na festivalima, ašramima i joga klubovima. Naravno meni je srce zatitralo budući da je moj dugogodišnji san da posvetim život pjevanju i širenju prem-bhakti po čitavom svijetu.
Swami, kada je ušao u moj život prije četiri, osvojio me je upravo kroz pjesmu. Tada je također bio Krišnin rođendan kada sam ga prvi put vidio.
Te večeri smo, kao što i rekoh, imali koncert u Frankfurtu u jednom joga studiju, koje se nalazi na petom (zadnjem) katu zgrade sa prekrasnom terasom. Prostor je lijepo uređen te dobro održavan sa nekoliko prostorija u kojima se održavaju tečajevi joge, saune, masaže te razni seminari i predavanja.
Večer je bila ugodno topla. Budući da se organizator nije potrudio oglašavati bilo je svega 12 duša prisutno te nas četvoro glazbenika i dvoje majstora tona.
Dan prije oni su svirali u Yoga Vidya centru pred 300 ljudi. Ja nisam mogao doći zbog proslave koju smo mi imali sa Swamijem. Ali rekli su mi, (a vidio sam kratke isječke sa video zapisa) da je bio jako dobro i energija je bila snažna. Također je publika bila prijemčiva za ovakvu vrstu glazbe.
Kako su bili zamoljeni od organizatora u Yoga Vidya centru da ostanu i slijedeće jutro tako da su malo kasnili. U svakom slučaju pokupili su me na vrijeme te smo stigli dovoljno rano da pripremimo instrumente i napravimo ton probu. Ali nismo imali vremena vježbati.
Ali kako je sa Swamijem uvijek izazov kada nas uvodi u pjesmu tako sam polako naučio, uz njegovu pomoć, da slušam pažljivo i u kratkom roku pronađem pravu skalu i tonalitet na harmoniju.
To iskustvo mi je bilo od velike pomoći tako da sam se bez problema uspio uklopiti u već postojeći trio: Sathya na gitari, Liliana sa djembe i šuškalicama, i Shambo (www.shambo.nl) na sitaru i esraju.
Svirka je prošla izuzetno dobro te sam već bio prihvaćen kao četvrti član. Malobrojna publika je bila jako dirnuta te smo mogli za vrijeme čitave izvedbe promatrati lica i oči prisutnih. Nitko nije ostao ravnodušan te su svi nakon završetka svirke ostali čavrljati sa nama.
Za razliku od dana prije kada smo sa Swamijem imali snažni energetski skok, ova svirka mi je omogučila da energiju koja je probuđena dan prije kroz meditativnu glazbenu večer usmjerim prema unutra i gore.
utorak, 18. kolovoza 2009.
Izvješće iz ašrama 4/2009 (treći dio)
Treće jutro, u četvrtak, opet isto društvo. Ovaj put smo i ja i majka bili učenici. Subi, čovjek porijeklom iz Mauricijusa koji živi sa svojom obitelji u Italiji već mnogo godina, podučio nas je kako spremiti ladoo, tradicionalnu Indijsku poslasticu na mauricijski način. To je malo zahtjevniji posao koji je uključio cijeli tim kuhara i pomoćnika, jer je trebalo napraviti dovoljno za sve goste i domaćine. Ladoo se ponudio istu večer kao prashad za Krishnu. Na slici se može vidjeti dio tima – prva s desne je Tina, zatim portugalka Padmavati, Chaturananda, Subi te Drishti koja je spremala ručak. 
Iste večeri imali smo proslavu Krišnijevog rođendana s početkom od 21 sat. Ja sam kasnio pola sata jer su me mnoge aktivnosti držale zaposlenima pa sam od umora zaspao. Srećem propustio sam tek pola sata. Naravno večer je bila ispunjena pjevanjem bhajana. Swami je pjevao na početku, održao je govor, te je pristupio oltaru gdje je napravio abishek. Energija je bila snažna, kao i pjevanje bhajana. Swami je očigledno bio dobro raspoložen te sigurno potaknut energijom koju smo svi generirali te se je latio mikrofona. Tako je započela još jedna besana noć. Swami je pjevao mnogo bhajana, većinu kojih je izveo po prvi put. (Sjetio sa sam se Steffenshofa u jednom trenutku te promislio kako smo često bili ograničeni vremenom budući da smo bili okruženi susjedima te je bilo neprimjereno pjevati nakon 23 sat. Što bi tek bilo da nismo imali onda ograničenja!
Kada je Swami dao znak da je bilo gotovo, pogledao sam na sat. Kazaljke su već bile otkucale 3:30. Ali to nije sve. Ispred hrama nas je čekala velika paleta slatkoga (kao i naš famozni ladoo) koje je bilo ponuđeno Krišni kao prasadam. Tako smo se zadržali još nekih pola sata časteći se slasticama.
Yagna, koja je bila predviđena za petak ujutru u deset, najprije je pomaknuta na 11, pa onda na podne. Swami je već bio otišao oko 11 sati. U popodnevnim satima petka 14.kolovoza, ja sam već bio na putu za Frankfurt.
Iste večeri imali smo proslavu Krišnijevog rođendana s početkom od 21 sat. Ja sam kasnio pola sata jer su me mnoge aktivnosti držale zaposlenima pa sam od umora zaspao. Srećem propustio sam tek pola sata. Naravno večer je bila ispunjena pjevanjem bhajana. Swami je pjevao na početku, održao je govor, te je pristupio oltaru gdje je napravio abishek. Energija je bila snažna, kao i pjevanje bhajana. Swami je očigledno bio dobro raspoložen te sigurno potaknut energijom koju smo svi generirali te se je latio mikrofona. Tako je započela još jedna besana noć. Swami je pjevao mnogo bhajana, većinu kojih je izveo po prvi put. (Sjetio sa sam se Steffenshofa u jednom trenutku te promislio kako smo često bili ograničeni vremenom budući da smo bili okruženi susjedima te je bilo neprimjereno pjevati nakon 23 sat. Što bi tek bilo da nismo imali onda ograničenja!
Kada je Swami dao znak da je bilo gotovo, pogledao sam na sat. Kazaljke su već bile otkucale 3:30. Ali to nije sve. Ispred hrama nas je čekala velika paleta slatkoga (kao i naš famozni ladoo) koje je bilo ponuđeno Krišni kao prasadam. Tako smo se zadržali još nekih pola sata časteći se slasticama.
Yagna, koja je bila predviđena za petak ujutru u deset, najprije je pomaknuta na 11, pa onda na podne. Swami je već bio otišao oko 11 sati. U popodnevnim satima petka 14.kolovoza, ja sam već bio na putu za Frankfurt.
ponedjeljak, 17. kolovoza 2009.
Izvješće iz ašrama 4/2009 (drugi dio)
Swamijeva majka i sestra su bile u posjeti svom sinu i bratu. Ovo im je bio drugi posjet Springenu. Njegova majke je jedna divna, ponizna i blaga žena. Uživao sam biti u njezinom prisustvu. U utorak 11. kolovoza, došla je u kuhinju i ponudila svoju pomoć. Tako smo proveli cijelo jutro zajedno. Njezina kćer nam se također pridružila. Tina, Swamijeva sestra, koja je dvije i pol godine mlađa od svog brata, je također jedno blago samozatajno stvorenje, poput svoje majke. Bili smo jako dobar tim.
Naravno moja znatiželja je bila jaka pa sam iskoristio povoljan trenutak da izvučem koju pričicu iz swamijevog djetinjstva kako bih je mogao podijeliti svima na blogu. (Usput rečeno, mnogi su mi spočitali kako se slabo javljam; a sada kada češće izvještavam, nemam nikakvu povratnu informaciju – ili su svi na moru pa nemaju vremena za čitanje? A ne bi bilo loše čuti kako je u splitskom centru, bilo što?)
Evo podijelit ću jednu malu priču koju mi je Tina ispričala. Pitao sam je da li bi se koji put „pošibali“. Kao da je jedva čekala da je netko pita da se može izjadati. Često su imali razmjerice, kao u normalnim odnosima između brata i sestre. Ali je ona bila ponekad nestašnija pa bi, iako je brat ne bi isprovocirao, trčala mami govoreći da je Visham (kako su Swamija tada zvali) tuče i zanovijeta. Onda bi mama došla pa bi istukla sina. (Kako mi ovo poznato zvuči?) Inače mama je imala nadimak kojim bi zvala Swamija ali to je bilo rezervirano samo za nju te ako bi ga netko drugi zvao tim imenom ne bi mu bilo drago. Zato ne mogu ovdje podijeliti to sa svima, kako ne bi netko došao u napast da testira Swamijevu strpljivost. Hahaha
U svakom slučaju, taj dan sam spremao Soparnik (ili Zeljanicu) budući da su mi mnogi tražili da ponovo spremim. Majka je bila jako znatiželjna te me je promatrala kako mijesim tijesto i pripravljam Soparnik. Nakon ručka povjerila mi je da joj se jako svidio ali i da je Swami uživao. Tražila je i recept.
Dan kasnije opet je ista družba bila u kuhinji. Ovaj put sam ja bio učenik pa sam naučio kako spravljati mango „pickles“ (začinjen pripravak koji se često koristi u indijskoj kuhinji). Također smo zajedno spremali Chapatti, koji je također sastavni dio indijskog ručka (nešto poput kruha kod nas). Na slici se može vidjeti dvojac iz snova: Chaturananda i Swamijeva majka kako spremaju Chapatti.
Naravno moja znatiželja je bila jaka pa sam iskoristio povoljan trenutak da izvučem koju pričicu iz swamijevog djetinjstva kako bih je mogao podijeliti svima na blogu. (Usput rečeno, mnogi su mi spočitali kako se slabo javljam; a sada kada češće izvještavam, nemam nikakvu povratnu informaciju – ili su svi na moru pa nemaju vremena za čitanje? A ne bi bilo loše čuti kako je u splitskom centru, bilo što?)
Evo podijelit ću jednu malu priču koju mi je Tina ispričala. Pitao sam je da li bi se koji put „pošibali“. Kao da je jedva čekala da je netko pita da se može izjadati. Često su imali razmjerice, kao u normalnim odnosima između brata i sestre. Ali je ona bila ponekad nestašnija pa bi, iako je brat ne bi isprovocirao, trčala mami govoreći da je Visham (kako su Swamija tada zvali) tuče i zanovijeta. Onda bi mama došla pa bi istukla sina. (Kako mi ovo poznato zvuči?) Inače mama je imala nadimak kojim bi zvala Swamija ali to je bilo rezervirano samo za nju te ako bi ga netko drugi zvao tim imenom ne bi mu bilo drago. Zato ne mogu ovdje podijeliti to sa svima, kako ne bi netko došao u napast da testira Swamijevu strpljivost. Hahaha
U svakom slučaju, taj dan sam spremao Soparnik (ili Zeljanicu) budući da su mi mnogi tražili da ponovo spremim. Majka je bila jako znatiželjna te me je promatrala kako mijesim tijesto i pripravljam Soparnik. Nakon ručka povjerila mi je da joj se jako svidio ali i da je Swami uživao. Tražila je i recept.
Dan kasnije opet je ista družba bila u kuhinji. Ovaj put sam ja bio učenik pa sam naučio kako spravljati mango „pickles“ (začinjen pripravak koji se često koristi u indijskoj kuhinji). Također smo zajedno spremali Chapatti, koji je također sastavni dio indijskog ručka (nešto poput kruha kod nas). Na slici se može vidjeti dvojac iz snova: Chaturananda i Swamijeva majka kako spremaju Chapatti.
nedjelja, 16. kolovoza 2009.
Izvješće iz ašrama 4/2009 (prvi dio)
Jai Gurudev svima. Intenzivan tjedan je ostao za nama. Swami je nekoliko dana bio u Finskoj.
Za vrijeme njegovog boravka u Finskoj mi kuhari u ašramu imali smo tečaj ayurvedskog kuhanja. Iz Švicarske su došla Kalavati i njezina teta Payoja te nam dale teoretske osnove i pokazale nekoliko jela koje smo zajedno kuhali. Naime Kalavati je studirala ayurvedu na maharišijevom sveučilištu u Americi te preko pulsa može dijagnosticirati. Ja sam ostao jako iznenađen kada joj je samo nekoliko sekundi bilo dovoljno da me „pročita“. Iako sam znao od prije da je puls dijagnoza sastavni dio dijagnostičke medicinu u ayurvedi i mnogi doktori je često koriste, na zapadu nije tako popularna, odnosnu doktori školovani na zapadnim sveučilištima jako malo znaju o tome te ne mogu puno toga pročitati preko pulsa.
Njezina teta Payoja ima sposobnost da uđe u „akaši polje“ i na taj način može sa stopostotnom točnošću dijagnosticirati pacijenta. Kako su došle radi kuhanja nisu puno tomu dale naglaska. Ona može isto tako osjetiti da li je hrana ispravna i po ayurvedskim principima energetski izbalansirana. Ona mi je i objasnila kako to radi, mada meni to zvuči kao znanstvena fantastika. Ali potvrdu sam dobio vrlo brzo, jer me je „pročitala“ u isto vrijeme kao i Kalavati; jedna preko pulsa, a druga astralno.
Zatražio sam da nakratko popričamo te smo sjeli na nekoliko minuta neposredno prije nego su odlazile. Ponovo je zatvorila oči te mi je rekla nekoliko stvari i kroz razgovor pomogla posložiti nekoliko kockica. Tu sam i osobno dobio potvrdu da neke stvari vidi jer to što smo izmijenili nije nikako drugačije mogla dobiti nego direktnim uvidom u moju dušu. U jednom trenutku mi je rekla da više ne može vidjeti napomenuvši da joj je dalje pristup nedostupan. Naime do određene granice ima pristup, onoliko koliko joj Bog daje za pravo da vidi, a time i pomogne drugima. Taj me je odgovor jako oduševio jer sam vidio kako Bog može pomagati na različite načine kroz različite pročišćene duše.
Swami je, naravno, potvrdio te sposobnosti kao autentične i sa njegovim blagoslovom i pozivom su došle da nam pomognu kuhati po ayurvedskim načelima.
Nedjelja je, 9. kolovoza - Sugandh je stigla! Dobrodošla! Oni koji ju poznaju već mogu naslutiti da ovaj tjedan koliko je već tu prolazi u brzim izmjenama različitih emotivnih, duhovnih, šaljivih.... trenutaka. Sa njom barem nikada nije dosadno. Ali nisam ja jedini koji uživa u ovom šou. Naime Sugandh ima mnogo obožavatelja u ašramu. Ali neka ona ispriča svoju priču. Ali ako mislite da Sugandh samo drži ostale budnima u ekstatičkom raspoloženju, varate se. Jako je dobar radnik, je mi je nekoliko puta dobro očistila kuhinju, pogotovo komponente koje inače mi kuhari nemamo vremena detaljnije očistiti.
Kad smo kod kuhinje dogodila se jedna promjena. Sada sam „full time“ u kuhinji. Dogodile se neke promjene i razmještaji. I dalje sam odgovoran za povrtnjak. Glazba mi također traži dosta vremena, kao i održavanje bloga. Zato ću pokušati biti kratak.
Za vrijeme njegovog boravka u Finskoj mi kuhari u ašramu imali smo tečaj ayurvedskog kuhanja. Iz Švicarske su došla Kalavati i njezina teta Payoja te nam dale teoretske osnove i pokazale nekoliko jela koje smo zajedno kuhali. Naime Kalavati je studirala ayurvedu na maharišijevom sveučilištu u Americi te preko pulsa može dijagnosticirati. Ja sam ostao jako iznenađen kada joj je samo nekoliko sekundi bilo dovoljno da me „pročita“. Iako sam znao od prije da je puls dijagnoza sastavni dio dijagnostičke medicinu u ayurvedi i mnogi doktori je često koriste, na zapadu nije tako popularna, odnosnu doktori školovani na zapadnim sveučilištima jako malo znaju o tome te ne mogu puno toga pročitati preko pulsa.
Njezina teta Payoja ima sposobnost da uđe u „akaši polje“ i na taj način može sa stopostotnom točnošću dijagnosticirati pacijenta. Kako su došle radi kuhanja nisu puno tomu dale naglaska. Ona može isto tako osjetiti da li je hrana ispravna i po ayurvedskim principima energetski izbalansirana. Ona mi je i objasnila kako to radi, mada meni to zvuči kao znanstvena fantastika. Ali potvrdu sam dobio vrlo brzo, jer me je „pročitala“ u isto vrijeme kao i Kalavati; jedna preko pulsa, a druga astralno.
Zatražio sam da nakratko popričamo te smo sjeli na nekoliko minuta neposredno prije nego su odlazile. Ponovo je zatvorila oči te mi je rekla nekoliko stvari i kroz razgovor pomogla posložiti nekoliko kockica. Tu sam i osobno dobio potvrdu da neke stvari vidi jer to što smo izmijenili nije nikako drugačije mogla dobiti nego direktnim uvidom u moju dušu. U jednom trenutku mi je rekla da više ne može vidjeti napomenuvši da joj je dalje pristup nedostupan. Naime do određene granice ima pristup, onoliko koliko joj Bog daje za pravo da vidi, a time i pomogne drugima. Taj me je odgovor jako oduševio jer sam vidio kako Bog može pomagati na različite načine kroz različite pročišćene duše.
Swami je, naravno, potvrdio te sposobnosti kao autentične i sa njegovim blagoslovom i pozivom su došle da nam pomognu kuhati po ayurvedskim načelima.
Nedjelja je, 9. kolovoza - Sugandh je stigla! Dobrodošla! Oni koji ju poznaju već mogu naslutiti da ovaj tjedan koliko je već tu prolazi u brzim izmjenama različitih emotivnih, duhovnih, šaljivih.... trenutaka. Sa njom barem nikada nije dosadno. Ali nisam ja jedini koji uživa u ovom šou. Naime Sugandh ima mnogo obožavatelja u ašramu. Ali neka ona ispriča svoju priču. Ali ako mislite da Sugandh samo drži ostale budnima u ekstatičkom raspoloženju, varate se. Jako je dobar radnik, je mi je nekoliko puta dobro očistila kuhinju, pogotovo komponente koje inače mi kuhari nemamo vremena detaljnije očistiti.
Kad smo kod kuhinje dogodila se jedna promjena. Sada sam „full time“ u kuhinji. Dogodile se neke promjene i razmještaji. I dalje sam odgovoran za povrtnjak. Glazba mi također traži dosta vremena, kao i održavanje bloga. Zato ću pokušati biti kratak.
subota, 15. kolovoza 2009.
Velika Gospa
Velika Gospa je dan svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine.
Na svetkovinu, mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta. Mi smo također blagdan proslavili sa liturgijom. Želim vam svima mnogo ljubavi i blagoslova. Jai Ma!
četvrtak, 13. kolovoza 2009.
srijeda, 12. kolovoza 2009.
Krishna Janmashtami
Krishna Janmashtami, odnosno rođendan Krishne, ove godine pada 14. kolovoza. U Bhakti Marga centru mi ćemo započeti proslavu dan prije 13.og navečer s početkom u 21 sat. Tako da ćemo kroz bhajane i abishek dočekati ponoć. Na dan Janmashtamija imat ćemo yagnu ujutro koju će, kako čujem voditi sam Swami koji vjerojatno odmah nakon toga odlazi na put na nekoliko dana. Proslava će se nastaviti kasnije tijekom dana.
Dragi blogovci, ako imate neki zanimljiv tekst o Krishna Janmashtamiju, pošaljite na moju adresu ili kao komentar da ga mogu objaviti i podijeliti sa svima. Hvala na suradnji. Jai Gurudev!
Dragi blogovci, ako imate neki zanimljiv tekst o Krishna Janmashtamiju, pošaljite na moju adresu ili kao komentar da ga mogu objaviti i podijeliti sa svima. Hvala na suradnji. Jai Gurudev!
utorak, 11. kolovoza 2009.
OBAVIJEST
Na otoku Pašmanu održat će se seminar Om iscjeljenja i mudra radionica od 21.08. do 28.08. Predavači i voditelji su Prabhu Aditya i Mataji Triambhakeshwari iz Bhakti Marga Centra Springen, Njemačka. Sve informacije možete dobiti na internet stranici www.harmony.com
Nekoliko dana prije isti dvojac će posjetiti Bhakti Marga centar u Splitu te održati nekoliko aktivnosti. U srijedu 19. kolovoza održat će se Yagna u Kaštel Lukšiću od 10 do 12 sati. Istog dana od 17 do 18 sati bit će na programu Om iscjeljujuća tehnika u splitskom centru (Tršćanska 7), a nakon toga u 19 sati satsang i bhajani. Svi su dobrodošli na ove programe.
Za dodatne informacije javiti se na broj telefona 095 8060 335 (Damir/Roshan)
Nekoliko dana prije isti dvojac će posjetiti Bhakti Marga centar u Splitu te održati nekoliko aktivnosti. U srijedu 19. kolovoza održat će se Yagna u Kaštel Lukšiću od 10 do 12 sati. Istog dana od 17 do 18 sati bit će na programu Om iscjeljujuća tehnika u splitskom centru (Tršćanska 7), a nakon toga u 19 sati satsang i bhajani. Svi su dobrodošli na ove programe.
Za dodatne informacije javiti se na broj telefona 095 8060 335 (Damir/Roshan)
Zahvalnost je molitva
Pozdrav moji dragi internet prijatelji,
Radosno zagalamite prema Bogu! Čvrsto odlučite da ćete danas dopustiti samo ljubavi da izađe vani iz dubine vašega srca - slavite Boga!
Imajte samo zahvalnost i ljubav za svog gurua, svog dugovnog učitelja. Sjetite se iz dubine svojega bića da se je on inkarnirao, ne za sebe, već zato što ste ga pozvali i Božanska Majka je čula vaš plač u noći te je on, koji živi među blagoslovljenim i oslobođenim dušama, došao da vas spasi i oslobodi. Slijedite ga s milošću svoje patnje i trpljenja, s ljubavlju u svome srcu te sa zahvalom na svojim usnama. Vi budite oni koji podupiru njegova učenja, slijede njegov primjer i ostavljaju svugdje svoje tragove ljubavi, strpljenja i jedinstva!
Idite prema Svjetlu, moji dragi prijatelji, i budite slobodni! Vaš guru je poput zvijezde vodilje ukrašene božanskim bojama. Budite zahvalni!
Ja sam Babaji, vaš prijatelj, amen i om... adio dok se ne sretnemo ponovo...
Uzeto sa bloga: http://virtual-babaji-vishwananda.blogspot.com/ (poruke Mahavatar Babaji-ja svim sljedbenicima kroz Utpalavati, učenicu Swamija Vishwanande)
ponedjeljak, 10. kolovoza 2009.
Duhovno promišljanje
“Tko je od vas bez grijeha neka prvi baci kamen!” (Ivan 8:7)
Prije par dana razgovarao sam s prijateljicom na telefon i razgovarajući o odnosu guru – učenik, posebno u vezi s našim guruom, Swamijem Vishwanandom i prašinom koja se prošle jeseni podigla oko njega, spomenuli smo jednog zajedničkog prijatelja.
Rekla mi je da je taj prijatelj rekao u vezi Vishwanande, njegovog „bivšeg gurua“ kako je sam rekao, kako bi volio jednog dana posjetiti „svog prijatelja“ (misleći na Vishwanandu). Kad sam to čuo, ostao sam bez teksta.
Prvo, taj takozvani učenik je napustio svoga gurua na vrlo negativan način, govoreći o njemu pred drugim učenicima da je varalica, da nije istinski guru, i mnoge druge bogohulne stvari.
Štoviše, „odrekao“ ga se govoreći svima o jednom intimnom iskustvu koje je jednom imao sa svojim guruom, a koje uopće nije bilo seksualne prirode. On je to prenio na takav način da slušatelji osjete sažaljenje nad učenikom i osude gurua. Drugim riječima, pokušao je odsjeći glavu guruu nastojeći sebe učiniti višim ili pravičnijim. Njegovo ponašanje bilo je kratkoročno vrlo uspješno budući je uspio uzdrmati vjeru mnogih učenika, ali nakon nekog vremena većina njih je shvatila o kakvom se zapletu radi i ponovno uspostavila svoj unutarnji mir.
Ne samo da je iznio u javnost svoja „osobna“ iskustva, nego je ponudio i mnoga „sočna“ iskustva drugih, koliko god ih je mogao prikupiti, kako bi dokazao ispravnosti prosudbe svoga perverznog uma. Često sam se pitao koji bi bili razlozi da „razotkriješ“ svoga gurua, čak i kad bi te „činjenice“ bile istinite. Da bi zaštitio druge? Spasio njihove duše? Upozorio ih na prijevaru „lažnog“ gurua? Što?
Tko sada pokušava biti guru? Koliko smo nevrijedni bilo kakve ljubavi, pa ipak volimo preuzimati ulogu spasitelja!
Pada mi na pamet jedna lijepa priča iz „Pustinjskih Otaca“, koju bih ovdje želio ponoviti:
Jedan brat u Sceti počinio je grijeh. Sazvano je vijeće na koje je pozvan i otac Mojsije, ali on odbije poći. Tada svećenik pošalje nekoga da mu kaže da dođe, jer ga svi čekaju. Tako otac Mojsije ustane i krene. Uzme šupalj vrč, napuni ga vodom i ponese ga sa sobom. Ostali mu pođu ususret, te mu rekoše: „Što je to, oče?“ A starac im odgovori, „Moji grijesi ostavljaju trag za mnom, a ja ih ne vidim, pa ipak danas dolazim suditi o greškama drugoga.“ Kad su to čuli, ništa više ne rekoše onome bratu, već mu oprostiše.
Kako lako padamo žrtvom đavoljih zamki! I koliko nam dugo treba da otkrijemo zavjeru sotonske sile! Samo predajući se svom duhovnom vodiču možemo biti spašeni, a ključna riječ je poniznost. Ništa ti ne može nauditi ako razviješ poniznost. Tada ne možeš pogriješiti, što god učinio – kvaliteta poniznosti biti će tvoj štit pred svim nedaćama.
Pa što ako se ispostavi da guru nije pravi? Koji stav bi učenik trebao zauzeti? Pokušati ga izložiti osudama drugih, okrenuti sve protiv njega? Je li to način postupanja s prijateljem? I onda imaš obraza nazivati ga prijateljem. O, moj Bože, oslobodi me takvog licemjerja!
Još jedan citat Pustinjskih Otaca:
Jedan brat upita oca Poemena, „Ako vidim da moj brat griješi, je li u redu ništa ne reći o tome?“ Starac odgovori, „Kad god sakrijemo grijeh brata svojega, Bog će sakriti naš; kad god ljudima govorimo o krivnji brata svojega, Bog će isto učiniti s našom."
S ljubavlju,
Chaturananda
Trogir, Hrvatska, 04. ožujka 2009.
Prije par dana razgovarao sam s prijateljicom na telefon i razgovarajući o odnosu guru – učenik, posebno u vezi s našim guruom, Swamijem Vishwanandom i prašinom koja se prošle jeseni podigla oko njega, spomenuli smo jednog zajedničkog prijatelja.
Rekla mi je da je taj prijatelj rekao u vezi Vishwanande, njegovog „bivšeg gurua“ kako je sam rekao, kako bi volio jednog dana posjetiti „svog prijatelja“ (misleći na Vishwanandu). Kad sam to čuo, ostao sam bez teksta.
Prvo, taj takozvani učenik je napustio svoga gurua na vrlo negativan način, govoreći o njemu pred drugim učenicima da je varalica, da nije istinski guru, i mnoge druge bogohulne stvari.
Štoviše, „odrekao“ ga se govoreći svima o jednom intimnom iskustvu koje je jednom imao sa svojim guruom, a koje uopće nije bilo seksualne prirode. On je to prenio na takav način da slušatelji osjete sažaljenje nad učenikom i osude gurua. Drugim riječima, pokušao je odsjeći glavu guruu nastojeći sebe učiniti višim ili pravičnijim. Njegovo ponašanje bilo je kratkoročno vrlo uspješno budući je uspio uzdrmati vjeru mnogih učenika, ali nakon nekog vremena većina njih je shvatila o kakvom se zapletu radi i ponovno uspostavila svoj unutarnji mir.
Ne samo da je iznio u javnost svoja „osobna“ iskustva, nego je ponudio i mnoga „sočna“ iskustva drugih, koliko god ih je mogao prikupiti, kako bi dokazao ispravnosti prosudbe svoga perverznog uma. Često sam se pitao koji bi bili razlozi da „razotkriješ“ svoga gurua, čak i kad bi te „činjenice“ bile istinite. Da bi zaštitio druge? Spasio njihove duše? Upozorio ih na prijevaru „lažnog“ gurua? Što?
Tko sada pokušava biti guru? Koliko smo nevrijedni bilo kakve ljubavi, pa ipak volimo preuzimati ulogu spasitelja!
Pada mi na pamet jedna lijepa priča iz „Pustinjskih Otaca“, koju bih ovdje želio ponoviti:
Jedan brat u Sceti počinio je grijeh. Sazvano je vijeće na koje je pozvan i otac Mojsije, ali on odbije poći. Tada svećenik pošalje nekoga da mu kaže da dođe, jer ga svi čekaju. Tako otac Mojsije ustane i krene. Uzme šupalj vrč, napuni ga vodom i ponese ga sa sobom. Ostali mu pođu ususret, te mu rekoše: „Što je to, oče?“ A starac im odgovori, „Moji grijesi ostavljaju trag za mnom, a ja ih ne vidim, pa ipak danas dolazim suditi o greškama drugoga.“ Kad su to čuli, ništa više ne rekoše onome bratu, već mu oprostiše.
Kako lako padamo žrtvom đavoljih zamki! I koliko nam dugo treba da otkrijemo zavjeru sotonske sile! Samo predajući se svom duhovnom vodiču možemo biti spašeni, a ključna riječ je poniznost. Ništa ti ne može nauditi ako razviješ poniznost. Tada ne možeš pogriješiti, što god učinio – kvaliteta poniznosti biti će tvoj štit pred svim nedaćama.
Pa što ako se ispostavi da guru nije pravi? Koji stav bi učenik trebao zauzeti? Pokušati ga izložiti osudama drugih, okrenuti sve protiv njega? Je li to način postupanja s prijateljem? I onda imaš obraza nazivati ga prijateljem. O, moj Bože, oslobodi me takvog licemjerja!
Još jedan citat Pustinjskih Otaca:
Jedan brat upita oca Poemena, „Ako vidim da moj brat griješi, je li u redu ništa ne reći o tome?“ Starac odgovori, „Kad god sakrijemo grijeh brata svojega, Bog će sakriti naš; kad god ljudima govorimo o krivnji brata svojega, Bog će isto učiniti s našom."
S ljubavlju,
Chaturananda
Trogir, Hrvatska, 04. ožujka 2009.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
