O posvećenosti

"Vrijeme je da ljudi koji su fizički povezani sa svojim duhovnim učiteljem, Sri Swamijem Vishwanandom, počnu ozbiljno uzimati svoju posvećenost prema svom učitelju i svoju posvećenost prema napredovanju prema svjetlu. Tražim od vas kojima govorim da otpustite bilo kakve različitosti ili sumnje koje eventualno imate i uskladite se sa učenjima svog gurua, učitelja i puta Bhakti Marge - puta ljubavi i predanosti. To je ona vrsta posvećenosti koju tražimo u predanicima i učenicima Swamija Vishwanande."
Babaji (kroz Utpalavati) - iz knjige "Unity with the Divine"

Atma kriya seminar u Splitu

Porađanje Hiranyagarbha (zlatnog) lingama

Nakon što se je vijest proširila o porađanju zlatnog lingama ljudi su počeli u velikom broju stizati, ne samo iz Njemačke već iz Engleske, Švicarske, Belgije i drugih zemalja. Ceremonija je počela oko 18:00 u Babađijevoj pečini. Nakon uvodnog govora kojeg niže citiram Swami je obavio abishekam na lingamu te malom babađijevom murtiju. Nakon ceremonije jedan po jedan smo prilazili te je svakome dotakao čelo sa lingamom kojeg je prije toga obavio krpom. Nakon toga dao nam je oko sat i trideset vremena da meditiramo na lingam. Najprije da se usredotočimo na njega, zatim da ga mentalno držimo u umu, a nakon toga da ga spustimo u srce te se stopimo s njim.

Nešto prije ponoći Swami se ponovo pojavio u pečini te uzeo lingam i blagoslovio još nekoliko gostiju koji su došli u zadnji trenutak te se polako uputio prema svom bungalovu. Okrenuo se na trenutak prema gomili ljudi, pred glavnim ulazom, koja su ponizno i predano bili duboko dirnuti cijelim trenutkom te podigao lingam blagoslivljajući sve prisutne te se polako odšetao.

Evo što je Swami Vishwananda rekao u uvodnom govoru prije nego je počela ceremonija u babađijevoj pečini:

"Hiranyagarbha lingam ima cijeli univerzum u sebi. Zadnjih dva tjedna svijet se počeo mijenjati. Možda se to primjetili. Postoje promjene (koje nemaju veze sa 2012.godinom, da ne bude zabune) koje su se počele događati, a koje će imati utjecaja kasnije. Mislio sam da se ljudi mijenjaju na bolje. Ali shvatio sam upravo suprotno. Zapravo samo mali broj ljudi se mijenja na bolje. Ovaj lingam će pripomoći u napredovanju ljudi, ne samo vas koji ste tu već i na sve ljude i čitav svijet. Ovaj lingam ima iscjeljujuće kvalitete; ne samo na tijelo već i na samu dušu. Duša iako je čista i potpuno u Bogu ipak oko nje ima nečistoča koje su karmička stvar koja se akumulira kroz mnoge živote što se treba pročistiti. Čak i božanstva žude za njim. Njega ne može stvoriti ni Brahma-Vishnu-Šiva već netko tko živi u tijelu. Meditirajući čak i na njegovu sliku ima isti efekt. Danas slavimo Babađijev dan. To je dan kada je Babaji odlučio zadržati tijelo i ostati na zemlji. "

Hiranyagarbha Lingam

Swami Vishwananda je danas oko 14 sati materijalizirao zlatni (hiranyagarbha) lingam. Rekao je da će ga održati danas do ponoći. Svi koji su u mogućnosti mogu doći i primiti daršan i blagoslov. Više o razlozima zašto je upravo danas porodio lingam kazat će kasnije tijekom dana. Jai Gurudev!

Mahavatar Babaji - jogi-Krist modernog doba

Danas je dan pojave velikog Mahavatara Babađija. Mahavatar Babaji je guru Swamija Vishwanande, kao i guru mnogih gurua. Zato se i naziva još Jagadguru. On se pojavio na zemlji prije nekoliko stotina godina te nakon što je dostigao samospoznaju odlučio, prema volji Božjoj, zadržati to isto tijelo onoliko koliko to bude potrebno. Njegova prva javna pojava je dobila viši smisao inicijacijom Lahirija Mahasaye u drevnu znanost kriya yoge koja je bila zaboravljena kroz stoljeća mračnog doba. Godine 1861. Babaji je odlučio da je došao trenutak kada se svijest čovječanstva počinje buditi te je spremna na duhovu avanturu koja počinje i završava u kralježnici svake osobe. Zato je i pripremio i prilagodio tehniku pomoću koje svaki pojedinac može pronaći put nazad svome istinskom domu - u Bogu.

Njegov lik i duh dobiva veći zamašnjak objavom knjige "Autobiografija jednog jogina" od Paramhanse Yoganande 1946.godine. Kroz tu nesvakidašnju duhovnu knjigu mnogi iskreni tragatelji su bili po prvi put upoznati sa neobičnom pojavom koja ima utočište u teško dostupnim predjelima Himalajskog gorja. Kroz tu knjigu autor nam je intimno opisao lik Babađija te nam ulio nadu da je moguće kontaktirati ovu svetu dušu koju je Yogananda nazvao Babaji. Baba znači otac na sanskrtu, a ji se nanodaje na ime što znači poštovani. Mnogo se puta u Indiji može čuti ime Babaji, ali kada mi mislimo na to ime onda uvijek prizivamo gura našeg gurua - velikog Mahavatara.

Evo nekoliko citata iz istoimene knjige: "Mahavatar je u stalnoj vezi sa Kristom. Obojica šalju čovječanstvu vibracije iskupljenja. Posao te dvojice prosvjetljenih učitelja - jednog u tijelu, a drugog bez njega - sastoji se u tome da nadahnjuje narode neka se odreknu samoubilačkih ratova, rasnih mržnji, vjerskog sektaštva i pvratnih zla materijalizma... Babađijeva misija u Indiji sastoji se u tome da pomaže prorocima u njihovim specijalnim zadaćama... Kad god netko s poštovanjem izgovori Babađijevo ime istog mu časa stiže duhovni blagoslov."

Prem se bolo Jagadguru Mahavatar Kriya Babaji ki.... Jai

Misao dana

Ovaj dan će biti najbolji dan mog života. Počet ću s novom odlučnošću da svoju predanost zauvijek posvetim do stopala Sveprisutnosti. - Paramhansa Yogananda

O služenju

Jednom je netko pitao Sri Swamija Vishwanandu vrlo zanimljivo pitanje; zašto radi to što radi. Postoji li iza toga dublja svrha? Saznajmo što je Swamiji odgovorio.

Sri Swami Vishwananda je odgovorio: To je pitanje koje svi postavljaju, „Zašto netko čini ono što mora činiti?“ Zapravo, ja radim ono što moram raditi jer to volim raditi. Ja volim pomagati ljudima. Volim služiti ljudima. Uloga gurua je da pomaže i služi ljudima. Guru, učitelj, nije ovdje da bi ga se služilo, već da on služi ljudima kako bi oni mogli također napredovati prema bogospoznaji, prema samorealizaciji. Samorealizacija je glavna svrha života. Ja radim ono što moram raditi jer mi to pruža veliku radost.

O sadhani

Često se pitamo što je najvažnije na duhovnom putu? Najvažnija stvar na duhovnom putu je samodisciplina. Ovo je riječ koju mnogi ne vole čuti, jer samo kroz disciplinu bit ćeš u mogućnosti raditi svoju sadhanu (duhovnu praksu). Bez samodiscipline vrlo je teško, jer ćeš uvijek naći izgovor da nešto ne učiniš. Stalno ćeš tražiti izgovore da ne ideš na jutarnju molitvu, jer je prerano ujutro. Ali što je sadhana? Što predstavlja riječ sadhana? To su neke stvari pomoću kojih ćemo dostići naš duhovni cilj. To predstavlja sadhanu. Sadhana predstavlja upornost, želju, strpljivost. Bez ovo troje možeš se truditi koliko hoćeš – vrlo teško. Zato će ti um uvijek misliti „Oh danas sam malo umoran pa neću ići na molitvu“ ili „Neću raditi ovo, neću raditi ono“. Tada počinješ graditi tu samo-nedisciplinu, jer ti nedostaje upornosti. Želiš ostvariti svoj duhovni cilj, želiš sebe realizirati. Misliš li da će se to dogoditi samo tako? Ne. Jer ako netko samo sjedi uokolo i misli „Ići ću na molitvu kad me bude volja, prakticirat ću sadhanu kad me bude volja“, tada će Bog isto tako reći „Doći ću ti kad me bude volja“.Naravno, On će doći kad god Njega bude volja, to je istina, ali ti ga možeš potaknuti da dođe brže. Možeš Ga potaknuti da se brže probudi u tebi i obuhvati te. A to možeš učiniti samo kroz vlastitu disciplinu.

Molitva Sv. Ignacija Loyole

Primi, Gospodine, moju svekoliku slobodu! Primi pamćenje i razum i svu moju volju! Što god imam ili posjedujem, Ti si mi darovao. A ja Ti opet sve to vraćam i predajem potpuno Tvojoj svetoj volji, da svime upravljaš. Daj mi samo da Te ljubim, i svoju svetu milost daj mi, i dosta sam bogat i ne tražim više ništa.

Dva susjeda

Prije davanja daršana Swami Vishwananda nam je jednom ispričao priču koju je čuo za vrijeme svoga djetinjstva:

Sjećam se jedne priče koju mi je majka znala pričati kad sam bio mali. To je smiješna priča. Radi se o dva susjeda.

Oni su se uvijek međusobno svađali. Jednog dana jedan je od njih rekao „Molit ću se Bogu, meditirat ću na Boga i kad ga vidim zamolit ću ga za blagoslov.“
I onda je on meditirao i molio. Bog mu se pojavio i rekao „Moj dragi prijatelju, što želiš?“ – „Bože, ja želim tvoj blagoslov. Želim imati blagoslov da dobijem sve što god budem tražio od Tebe.“ Bog je rekao „U redu, pod jednim uvjetom. Podarit ću ti taj blagoslov pod jednim uvjetom da, što god budeš tražio od mene, tvoj susjed dobije duplo.“ To je šokantno, zar ne? Razmislio je časak i onda rekao „Dobro, u uredu.“

Dakle, kada je pitao Boga jednu tonu zlata, njegov susjed je dobio dvije tone. Pitao je za kuću, njegov susjed je dobio dvije kuće. Ista stvar s jednim autom, njegov susjed je dobio dva auta.
Naravno, iznutra je bio ljubomoran. „Kako to da se ja molim toliko mnogo, a moj susjed više profitira?“
Znate li što je promislio tada? Rekao je „U redu, Bože, želim veliku, duboku rupu ispred svoje kuće.“ Bog je morao održati obećanje – susjed je imao dvije rupe ispred svoje kuće. Sljedeće što je tražio od Boga bilo je „Bože, želim ostati bez jednog oka.“ Znate što se dogodilo…

Priča se čini jako smiješnom, ali takvi su ljudi.
Mi ne možemo biti sretni zbog drugih. Čak i kada kažemo „Da, ja sam sretan zbog te osobe.“, ali kad pogledate duboko unutra, postoji nešto što vas jede.
Vjerojatno ne razmišljate o tome, ali noću kad legnete u krevet to vas pomalo jede, zar ne? Kako to da je ta osoba takva, a ja nisam? Kako to da je ta osoba realizirana, a ja nisam? Ima jedno pitanje koje je jako drago i koje me ljudi često pitaju „Swami, zašto ja ne vidim stvari? Ali Bog ti je dao dva oka. Svaki dan vidiš mnogo stvari, znaš? Ali ipak pitaš ovo pitanje. „Zašto ja ne vidim stvari koje moj susjed vidi?“ Uzmi si vremena da vidiš što ti osjećaš, što ti želiš, što ti vidiš. I tek tada ćeš ga uistinu vidjeti, ne samo malo svjetla ili nekoga kako šeta uokolo, nego puno više od toga. Vidjet ćeš da ono što imaš unutar sebe je jednako u svima.

Svi znate za to, ali sad je vrijeme da to spoznate i uistinu osjetite. A ljubav vam uistinu to može pokazati, znate? Kad se ta ljubav probudi najprije za vas i kad se ta ljubav uistinu probudi unutar vas, obuhvatit će vas potpuno Božanskom Ljubavlju. Vi poznajete tu kozmičku ljubav – Jedino što ćete vidjeti je ljubav, ništa više, jer sve stvari koje vas razdvajaju, nestaju u ljubavi.
Oči će vam vidjeti samo ljubav.

O ljubavi

Ni za što na svijetu niti ikome za ljubav ne čini zla; ali siromahu na korist slobodno ti je kadikad i dobro djelo propustiti ili zamijeniti ga boljim. Time dobro djelo ne propada, nego se pretvara u bolje.

Bez ljubavi ništa ne koristi vanjski posao; a što god se vrši iz ljubavi, ma koliko bilo maleno i prezreno, donosi obilnu korist. Jer Bog više gleda s koliko ljubavi što činiš, nego koliko činiš.

Mnogo čini, tko mnogo ljubi; mnogo čini tko dobro čini ono što čini. Dobro radi, tko više služi zajednici, nego svojoj volji.

Često nam se čini, da je ljubav, a doista je sjetilna sklonost; jer rijetko kod djela manjka prirodna sklonost, vlastita volja, nada u nagradu i želja za udobnošću.

Tko pravo i savršeno ljubi, taj ni u čem ne traži sama sebe, nego želi, da bude u svemu samo slava Božja. Takav nikome na zavidi, jer mu nije stalo do vlastitog veselja niti ne ugađa sebi, nego želi jedino da bude blažen u Bogu, najvećem dobru. On ne pripisuje nikakvo dobro ikome osim Bogu, iz kojega sve dolazi kao iz izvora, te u kom konačno svi sveci uživaju mir.

O, tko bi imao samo iskru prave ljubavi, taj bi osjetio, da je sve zemaljsko puno taštine!

Toma Kempenac: Nasljeduj Krista

Apel prijateljima Swamija Vishwanande

Poštovani čitatelji bloga. Osjetio sam potrebu objaviti pismo koje sam napisao početkog godine i to u cijelosti. Kada su ovaj vikend došli neki od mojih bivših sugrađana u Springen sjetio sam se koliko sam sretan što sam bio blagoslovljen sa satsangom od praktično mojih samih duhovnih početaka. Veze i prijateljstva koja su se tako stvarala godinama kroz uspone i padove stvorila su nesalomljive veze koje ne može prekinuti nikakva ovozemaljska oluja. Ovim putem i zahvaljujem svima koji su zajedno sa menom koračali proteklih dvanaest godina od kada traje moja svijesna potraga za onozemaljskim. Hvala vam svima.


Dragi prijatelji, braćo i sestre, učenici i simpatizeri Swamija Vishwanande!

Prošlo je nekoliko mjeseci od velikih turbulencija koje su zahvatile Swamija Vishwanandu, kao i organizaciju koja je uspostavljena kao potpora radu i misiji koju Swami ima dati svijetu, a time i sve učenike i prijatelje Swamija koji su bili više ili manje aktivni u tom projektu.

Mnogo je bilo konfuzije, glasina te pogrešnih interpretacija, poluistina te iskrivljenih činjenica koje su stvorile pomutnju u glavama mnogih. Nitko nije bio zaobiđen tim nemilim događanjima. Teško je bilo nositi se sa vlastitim slabostima koje su isplivale nakon toga, a povrh toga i s negativnostima koje su isplivale iz naših dragih prijatelja i subraće koji su nam bili bliski. Budući da su svi imali unutrašnje ratove, ali i one izvanjske, bilo je puno ranjenih, izrešetanih taština. Sjetimo se samo kurukshetre iz Bhagavad-gite. To je borba duše da nađe put do svog doma u Bogu.

U toj situaciji svatko se nosio najbolje koliko je mogao. Nakon, evo, nekoliko mjeseci mnogi su stvari posložili na svoje mjesto, rane su zacijeljene, ili su u procesu zacjeljivanja.

Ako smo jedno drugoga uvrijedili, (a to smo sigurno napravili u afektu, kada je razum bio pomućen emocijama i nije bio kadar reagirati dharmički), sada je vrijeme da oprostimo jedno drugome, i pred Bogom i Učiteljem, a bilo bi još bolje i osobno čak i kada mislimo da nismo krivi. Ponekad nam se čini da nikoga nismo uvrijedili, jer se tobože nismo ni posvađali; nisu letjele grube riječi; čak se nismo ni viđali niti izmjenjivali tekstualne poruke preko e-maila ili mobitela. Ali ipak se dogodilo neko zahlađenje u odnosima.

Budući da smo svi povezani s Učiteljem (kao bliska svojta), ali i s Bogom (kao šira rodbina), tako je jasno da svaka naša misao ili stav ima utjecaj na Swamija (ponajviše), ali i na sve nas.

Prirodno i ljudski, nakon nemilih događanja, bilo je povući se u sebe, preispitati vlastite stavove, emocije, postupke i sl. Svakome je bio potreban period samoće da prebrodi, prevesla, premosti (kako god hoćete) vlastite slabosti.

Naravno da ih se nećemo riješiti preko noći, ali ako smo ih barem osvijestili (a vjerujem da smo ih uspjeli prepoznati) u proteklom periodu, to bi nam trebalo dati dovoljno poniznosti kada smo u odnosu sa drugim ljudima da shvatimo da su naše slabosti i njihove slabosti, naše snage i njihove snage.

Jedan drugome smo potrebni. Jedan drugome smo zrcalo – za ono dobro i plemenito što je u nama, kao i za ono što nama ne pripada, a nekako se udomaćilo u nama.

Prekrasno je biti s ljudima kada nam oni zrcale ono dobro. Mi vidimo sebe onakvima kakvi mi uistinu jesmo. Jako je neugodno biti s tim istim ljudima kada nam zrcale one loše stvari. Tada se naš ego brani i kaže da to nismo mi – to su ONI! Time polako potkopavamo dobar odnos s našim bližnjima te duhovno venemo. I to osjećamo svi, ali ne znamo zašto se to događa. Pogotovo ako iskopamo nešto loše o tim ljudima te kao dokazni materijal sakupimo iz što više izvora mnogo drugih pikanterija. Time, kao pobjedničkom zastavicom, mašemo ljudima (dojučerašnjim prijateljima) pred očima kao da hoćemo reći: “Gle, ja nisam loš, ti meni nisi ozrcalio nista loše, ta ružnoća nije moja – to je TVOJA. Evo ti dokaz…” I još kada uključimo druge ljude (jer kako bi ego opstao da nema navijače, naklonu publiku?) u našu tiradu, onda predstava može započeti. Naš ego raste, dobiva snagu od drugih ega, a mi mislimo da smo nešto dobro učinili. Nakon nekog vremena se osvijestimo, ali naučimo li lekciju?

Zašto sve ovo pišem? Kroz više od desetljeća intenzivnog druženja sa svojim gurubhaisima (duhovnoj obitelji) kroz satsange i slična okupljanja osvijestio sam vrijednost satsanga.

Za vrijeme satsanga rastemo, primamo i dajemo, osjećamo i dobivamo podršku. Vrlo često i bez izgovorene riječi mi smo potpomognuti tihom izmjenom duhovne vibracije. U ljubavi rastemo, širimo se, primamo snagu da se suočimo sa vlastitim slabostima.

Imajući u vidu te ideale, mali duhovni centar, ta mala svjetiljka u tami svjetovnog neznanja sa blagoslovom Swamija Vishwanande i dalje maršira.

Grupa i dalje postoji, s aktivnostima koje su bile i prije: abishekam, satsang, Om Healing... Taj centar postoji ne samo za one koji se deklariraju kao njegovi učenici već za sve one koji prepoznaju to Svjetlo u tami i žele ga slijediti.

To je također mjesto koje je Swami osobno svojom prisutnošću blagoslovio, još za svog prvog posjeta krajem kolovoza 2005. te još jednom kada je instalirao božanstva. Božanstva imaju moć poput relikvija da iscjeljuju, na sebe preuzimaju naše negativnosti te ih transformiraju. To je mjesto koje će Swami sigurno ponovo posjetiti jer to je jedini njegov centar, ne samo u Hrvatskoj već i puno šire.

Grupa je opstala kroz najteže trenutke kada se činilo da mnogi odlaze; kada se činilo da se sve urušava. Šačica ljudi je održavala i održala centar, božanstva te plaćala tekuće troškove održavanja i najma.

Kako su donacije opadale, tako je rasla bojazan da će biti teško nastaviti i dalje plaćati najamninu. Nekim čudom uvijek se do sada uspio pokriti nužni minimum, prvenstveno najam prostora.

Ovim putem bih apelirao na sve kojima je stalo da i dalje ovaj temelj za Swamijev rad – satsang – ide dalje i da u punom sjaju dočeka pripreme i Swamijev sljedeći posjet Splitu i Hrvatskoj.

Postoje mnogi načini kako dati svoj doprinos. Osim mjesečnog priloga (koji može biti simboličan, recimo 30-40 kn), kojim biste umnogome olakšali normalno funkcioniranje i postojanje grupe; sudjelujte koji put srijedom na Om Healing – iscjeljujućoj tehnici ili na pjevanju bhajana subotom. Ako imate koji prijedlog za poboljšavanje aktivnosti ili proširivanje djelovanja, bit će jako dobro ako ga iznesete. Donesite toaletni papir ili malo cvijeća za oltar, ili mirisni štapić ili što već uočite da nam je potrebno. To bi nam bilo od velike pomoći.

Svojim glasom dat ćete nam za pravo da vas pozovemo ukoliko Swami dođe u privatan posjet za koji postoje neke indicije jer je još u rujnu obećao doći. Ako nismo u kontaktu, teško ćemo znati gdje stojite u odnosu sa Swamijem te želite li biti dio te “priče” ili ne. Pogotovo imajući na umu da su se mnogi javno izjasnili da odlaze od Swamija. Neki su se predomislili u međuvremenu. Nama nije cilj upirati prstom i osuđivati tko se i kako odredio u odnosu sa Swamijem, već da oni koji imaju potrebu vidjeti Swamija dobiju pravodobno poziv. Time će se izbjeći nesporazumi poput: “Zašto mene nitko nije zvao?” i sl.

Ovu priliku bih također iskoristio da svima zaželim sve najbolje u ovoj godini, svako ispunjenje duše, obilje blagoslova od Swamija kao i prijemćivosti da ti blagoslovi nađu plodnu oranicu.

U nadi da ćemo se vidjeti ili viđati u nadolazećem periodu do skorog viđenja… Jai Gurudev!

U božanskom prijateljstvu,

Chaturananda (u ime splitske grupe)

U Splitu, 25. siječnja 2009.


Post scriptum:

Kroz božanski karmički zakon određene duše su privučene u naš krug poznanstva da kroz svakodnevnu interakciju s njima naučimo pročistiti svoju ljubav i transcenden-tirati granice unutar kojih mislimo samo o sebi te da spoznamo veću sreću kada brinemo za druge. Bog nas je povezao – ljudska bića sa svim specifičnostima koja su nama urođena ili njegovana – da rastemo u razumijevanju kroz svoje različitosti. Čak i u najbliskijim prijateljstvima prirodno je imati nesuglasice u stavovima i takve prilike daju nam mogućnost da proširimo svoje vidike, da uzvisimo svoja srca tako što učimo komunicirati i slušati druge. Povrh svega mi usklađujemo sebe s božanskom bezuvjetnom ljubavi kada, umjesto da očekujemo da drugi budu kakvima ih mi želimo vidjeti, učimo voljeti i prihvaćati ih onakvima kakvi oni uistinu jesu.

Guruji ima univerzalni stav prihvaćanja. Kada se obraća drugima, on gleda izvan površine ljudske osobnosti i kroz mudrost, usklađenu sa božanskom, on razumije prirodu i potrebe svakog od nas. Njegov božanski utjecaj je promijenio mnoge jer on nikada ne osuđuje ljude na osnovu njihovih mana već, kroz bezuvjetno prijateljstvo pokušava iznijeti ono najbolje u nama.