Izvješće iz ašrama 2/2009 (četvrti dio)

Pjevali smo bhajane i mnogi su se izmijenili prije mene. Onda sam uzeo harmonij te počeo pjevati, Om Kriya Babaji Namaha. Swami je bio iza zastora koji je skrivao Babajijev kip. Nakon nekoliko taktova, žarulja, koje je visjela iznad moje glave je naglo eksplodirala te je izgledalo na trenutak da je nestalo struje. Ipak je netko skočio i doveo produžni kabel te omogućio da pećina ponovo prosvijetli. Isto tako nekoliko ljudi je skočilo te počistilo mjesto kako ne bi slučajno neki komadić stakla ipak ostao i povrijedio nekoga.

Kada je žarulja eksplodirala (a bilo je komadića stakla na mojoj glavi) brzo sam se snašao i žestoko uzviknuo hari bol te time potaknuo sve nazočne da sa još većom gorljivošću pjevaju kirtan i sveto ime Babaji-jevo na što su mnogi odgovorili sa dodatnom snagom i žarom.

Swami se je nakon završene ceremonije latio pjevanja te nas uveo u jedan ili dva bhajana, te nakon toga dao znak da nastavimo. Energija se polako usijavala. Iako je Swami napustio pećinu sankirtan je odzvanjao još sigurno dva-tri sata nesmanjenom žestinom. Nakon toga su mnogi spontano ostali meditirajući uz Babaji-jev murti.

Kada sam došao u sobu i pogledao na sat, prošlo je bilo dva sata. Ujutro me je čekala kuhinja i priprema za ručak. Budući da je bilo puno posla nisam mogao napustiti kuhinju usred posla. Za to vrijeme održavao se abišekam u glavnom hramu i Swami se je također pridružio u jednom trenutku.

Igrom slučaja, posao sam uspio obaviti u kuhinji pa sam si mogao uzeti malo vremena te sam otišao do hrama. Drmalo je pjevanje u „svih šesnaest“ (baš se pitam odakle dolazi ova fraza?). Swamijev glas je bio toliko moćan i nadahnut da nitko nije ostao na mjestu. Čak i oni koji su nastavili sjediti njihove tjelesne stanice su plesale u božanskom ritmu. Netko mi je napomenuo, bila je to Gloria, da nikada do sada Swami nije tako dobro zvučao. Mogao sam se samo sa njom složiti.

Swami je tražio da se donese posvećena voda od Gayatri yagne te je još jednom blagoslovio sve kako je to učinio dan prije. Napustio je hram i otišao u kapelicu te se iz nje vratio sa malo širim snopom slame s kojom je prskao mnoštvo. Kako je Swami dolazio od iza ljudi, te oni nisu očekivali iznenadni „pljusak“ blagoslova to je izazvalo najprije iznenađenje te bujicu smijeha kojoj se je i Swami u svojoj razdraganosti pridružio. Time je završen ova vikend.

Sjetio sam se još jedne smiješne situacije sa Swamijem. Dan prije sam nosio organski otpad te sam ga upravo bio spreman ukrcati u malo golf-auto koje nam služi za više namjenski prijevoz unutar centra. Swami je uočio moju namjeru te potrčao sa mataji Rajani i uskočio u auto. Nakon trenutka-dva, koliko mi je trebalo da se snađem, Swami je već bio za volanom i kao nestašni dječarac se nemoćno nasmiješio. Rajani mi je kratko rekla da će se brzo vratiti. Ja sam bio toliko u šoku da nisam mogao izustiti niti jedni riječ.

Time završava ovo izvješće. Zapravo ne još. Sjetio sam se da sam zaboravio reći u prošlom izvješću da smo imali Om Healing u petom mjesecu (za puni mjesec) i da nas je bilo preko osamdeset u „daršan sali“. Swami nam se je pridružio i koliko se sjećam to je bilo po prvi put da je i on bio u krugu. Slijedeći put smo imali veliki Om Healing iscjeljujući krug za guru purnimu gdje nas je bilo preko 150 ali ovaj put smo bili vani pa učinak nije bio toliko vidljiv. Ovaj put nas se Swami nije pridružio.

Imali smo posjetu jednog indijskog pandita, Satya Narayan Das, koji je bio po drugi put kod nas. Ovaj put je bio dva dana te održao jako nadahnjujući satsang i dva govora. Imao sam osjećaj da je cijelo vrijeme govorio samo meni. Dao je dosta primjera i duhovnih lekcija koje su korisne duhovnom aspirantu pogotovo onima koji žive u ašramu.

Nedugo nakon toga nas nekoliko je otišla u Frankfurt jer smo čuli da je stanoviti Sri Vast u blizini i da ima satsang. O njemu ništa prije nismo čuli niti je on čuo za nas. Jedino smo na Youtube-u pronašli snimku na kojoj pjeva i pleše u ekstazi. Te na njegovoj stranici je pisalo da je „dancing guru“ (tj. plesajući guru). Naravno da je to prvog mene zaintrigiralo te sam se već zamišljao kako s rukom pod ruku plešem i pjevam s njim.