Kao riba na suhom 1. dio

Ima Isus mnoge koji ljube njegovo nebesko kraljevstvo, ali malo je onih koji će ponijeti njegov križ.
Ima mnoge koji žele utjehu, a malo njih koji prihvaćaju patnju.
Mnogi mu se pridružuju kod stola, a malo njih kod posta.
Svi se s Kristom žele radovati, a malo će njih trpjeti za njega ili s njim.
Mnogi Isusa slijede do lomljenja kruha, a malo će njih s njim popiti čašu muka.
Mnogi časte njegova čudesa, ali malo je onih koji ga slijede do križa.
Mnogi vole Isusa dok ih ne stignu nevolje.

Ovi citati iz knjige Tome Kempenca “Nasljeduj Krista” točno opisuju koliko je teško hodati učiteljevim stopama. Isus Krist je bio utjelovljenje ljubavi, i svima jednako dijelio blagoslov božanske ljubavi, a razapeli su ga isti oni koji su ga nedugo prije toga slavili.

Što je to u ljudskoj prirodi što čini da smo danas duboko zaljubljeni u nekoga, a sutra bacamo na nj kamenje osude i svetogrđa?

Zašto se mi ljudi, bića satkana od atoma ljubavi, bića čija je svaka tjelesna stanica, atom, elektron, svaka molekula, prožeta blaženstvom i ljubavlju prisutnosti božje, uporno odmičemo od tvari od koje smo sazdani, smanjujući sebe same?

Kako to da mi, ljudske ribe, žeđamo usred oceana ljubavi?

Ova su me pitanja godinama zbunjivala, i još uvijek nemam odgovor na njih.

Što je to što nas sprječava da uvijek svjesno boravimo u blaženoj prisustnosti sat-chit-anande?

Naša je pažnja usredotočena, bolje rečeno raspršena, u toliko mnogo smjerova da čak i kad dotaknemo taj izvor naše istinske biti, ne možemo ga dugo zadržati jer naša energija „leti“ tamo – amo, zahvaljujući našem nezaustavljivom umu i željama srca. Statičke smetnje našeg uma ne prestaju, osim u povremenim kratkim prekidima.

Isus Krist danas ima milijune sljedbenika, u tisućama različitih crkava i sekti. Svi oni misle da su jedinstveni i pravi sljedbenici Isusovi, osuđujući time druge grupe zbog toga što „ne slijede pravi put“. Moj put je jedini i najbolji – to je njihov prešutni stav.

Pa, mogli bismo te različite grupe promatrati kao stada ovaca, koristeći Isusovu metaforu. I njegovim riječima, kad bi mu netko prišao da se raspita o nekome tko liječi u ime Isusa, Isus bi odgovorio: Imam mnogo ovaca koje nisu iz ovoga stada.

Iz njegovog blagog prijekora upućenog jednom učeniku možemo iščitati poruku da treba poštivati i prihvaćati svakoga koji slijedi istu istinu, bez obzira koliko se ona izvana činila različita.