Kao riba na suhom (2. dio)

Zapravo, vjernici i ne-vjernici, svi smo mi djeca jednoga i jedinoga Boga, koja se bore i pokušavaju puževim korakom pronaći put natrag do svoga istinskog doma u Njemu.
A što je s većinom ostalih, koji slijede druge religije, učitelje i staze?

Sve religije, svi učitelji, svi različiti duhovni putevi imaju isti cilj: jedinstvo s Bogom. Budisti to zovu nirvana, jogini samadhi, kršćani pričest, itd. A svi sveti spisi tvrde da postoji samo jedan Bog. Pa zašto onda ja mislim da je moj Bog jedini i pravi, a tvoj da je lažnjak?

U kršćanstvu imamo deset zapovijedi, sljedbenici puta joge imaju Patanjalijeve yame i niyame, upute o tome što činiti a što ne, koje vrlo nalikuju na deset zapovijedi. Muslimani imaju svoje svete spise i zapovijedi. Razne hinduističke sekte također slijede slične propise.

Istina je da se svi oni slažu u temeljnim postavkama. Mi slušamo mudre riječi svećenika, proroka i učenjaka, čitamo krasne formule ljudskog ponašanja, ali kad to treba primijeniti u svom vlastitom životu i izazovima koje životne okolnosti stavljaju pred nas, onda posrćemo i lutamo kao obezglavljeni.

Kako to da nam je problem prihvatiti činjenicu da su i drugi na pravom putu, kao što smo i mi?

Bojimo li se možda za sebe, iz prostog razloga što nismo sigurni u put koji slijedimo?

Zašto toliki Isusovi sljedbenici imaju problem prihvaćanja drugih Isusovih sljedbenika? Isti Bog i isti učitelj, pa ipak svi oni imaju isti problem jedni s drugima.

Zašto su Isusa toliki koji su ga duboko voljeli i slijedili napustili kada je prolazio kroz svoju vlastitu agoniju? On je bio tu kad je njima trebalo iscjeljenje tijela, uma, duše i srca. Nakon što ih je izliječio, zaboravili su i instrument i izvor.

Isus mora da je „učinio“ nešto užasno loše kad su se čak i najbliži učenici, kad je došlo vrijeme velikih kušnji, zgražavali od pomisli da imaju bilo kakve veze s „tim tipom“.

Kamo je nestala njihova ljubav, u samo nekoliko sati?

Milijuni njegovih današnjih sljedbenika pjevaju hvalospjeve i kunu se na doživotnu posvećenost, predanost i odanost Isusu koji je Krist.

On je tako lijep, njegove riječi tako prodorne, a Crkva tako moćna sa svojom dugom tradicijom neprekinute linije papinstva. Rijetki shvaćaju da je zapravo mnoštvo „ne-svetih“ papa nebrojeno puta prekinulo liniju učeništva. Mnogi su njegove riječi izvrtali i pogrešno tumačili kako bi bile prikladne politici onih koji su na vlasti.