Izvješće iz ašrama 3/2009

Prvog kolovoza imali smo daršan u Springenu. Kao i obično trajao je više od pet sati. Nakon daršana nekoliko momaka iz sela su vukla za sobom drveni karet na kojemu je bio stereo sistem i iz njega treštao tehno. Koji kontrast u odnosu na nekoliko sati provedenih u pjevanju bhajana! Naravno Chatur je bio taj koji se uhvatio na valovima glazbe i sa rukama uvis popratio nekoliko plesnih taktova kada su se još nekolicina pridružila, uglavnom tim koji je ostao pospremiti daršan salu. Ne znam da li je to tradicionalno svake godine (nešto poput pozdrav ljetu – ne zaboravite da ovdje ljeto kasni dobrih mjesec-dva i traje nekoliko tjedana maksimum!) ali momci su vukli karet po cijelom selu. Naravno nas nekoliko se je pješice vraćala u centar te smo im malo davali podršku od ostraga za zvukom školjke u koju smo povremeno puhali.

Kao i obično nakon daršana je teško ići spavati jer se energija digne visoko. Ali ja sam se nekako prisilio jer ujutro u osam sati je nas nekoliko otišla u Baden-Baden, grad udaljen 2-3 sata vožnje. Naime, tamo se održavao music & dance festival na kojem su nastupile nekoliko duhovnih skupina i pojedinaca. To je bio posljednji dan od ukupno tri. Za one koji žele više informacije šaljem link: www.rainbow-spirit.de

Iako s malo sna protekle noći, nas 6 koliko nas je išlo bili smo budni i spremni na ples i pjesmu. Vrhunac festivala je bio glazbenik koji je svih oduševio. Njegovo ime je Steven Walters (www.stevenwaltersmusic.com) i dolazi iz Amerike. Vrhunski je glazbenik i zabavljač, sa duboko ukorjenjenom duhovnošću. Poruku koju kroz svoje glazbene kompozicije prenaša duboko urezuje trag, ne ostavljajući niti jednu osobu ravnodušnom. On zapravo nastoji svaku osobu uključiti u svoj performans. U jednom trenutku počeo je pjevati Hanuman Chalisu, te sam ja bio jedini koji je mogao njega pratiti, što je i njega iznenadilo jer nije očekivao da će se netko naći tko je zna napamet. Hanuman Chalisa, za one koji ne znaju, himna je posvećena Hanumanu, velikom svecu koji je živio prije mnogo stoljeće u Indiji, te mi u ašramu svakodnevno pjevamo tu himnu.

Tako da smo vrlo brzo uspostavili blizak odnos. Naravno s naše strane bio je pozvan da dođe kao gost u ašram, što je, na moje iznenađenje, i napravio. Došao je odmah sutradan. Našao sam ga navečer nakon objeda te sam ga zamolio da mi opjeva jednu pjesmu koja mi se jako svidjela. Na prve taktove pjesme, počele su se lijepiti i druge ašramske pčele te smo tako započeli sankirtan koji je trajao do kasno u noć. To je bilo iskustvo koje nitko od nas neće zaboraviti. Pogotovo mir koji je bio generiran pjesmom i snagom devocije. Čak nam se je i Swami pridružio na kratko – došao je baš u momentu kada je završila jedna pjesma koja se je pjevala preko sat vremena te je na naš mir nadodao svoj što je dalo cijeloj večeri dodatnu snagu.

Inače, u nedjelju je Swami kuhao ručak za sve. Kako smo mi bili na festivalu, propustili smo tu priliku da kušamo njegovu hranu (možda Phalguni može napisati par riječi, jer je ona bila još u ašramu?)

Kako smo se vračali kasno, bilo je sigurno dva u jutro kada smo se stigli nazad, ja sam bio za volanom kada je Kuru pročitao SMS poruku od Swamija. Kao brižni otac, pitao je da li skoro stižemo te se je pitao jesmo li još u oblacima. Očigledno je pokupio „vibru“ koja nas je nosila cijelim putem.

Danas je utorak, moj dan za kuhanje. Spremio sam talijanski specijalitet pod nazivom, Focaccia Barese (čit: fokača bareze). Ljudi su uzimali „repete“ te su brzo „počistili“ posude. Naravno, kao i obično, pljuštali su komplimenti sa svih strana. Sjećam se da sam nekome odgovorio na kompliment riječima: „moj ego ti zahvaljuje“. Ponekad se volimo šaliti na ovaj način da jedan drugoga podsjetimo da uvijek budnim okom držimo ego pod kontrolom.

Nekoliko nesretnika, koju su kasnili na ručak, ostali su bez jela. Međutim, Prajna koja je bila jedna od njih, dosjetila se da možda u hladnjaku ima još nešto od jučer, i gle – bingo! – ostaci od nedjeljnog ručka. Tako da je dobila punu porciju prasadama. Pankaj je bio još dosjetljiviji te pronašao u zamrzivaču picu koju je nabrzinu pogrijao u pečnici. Tako, vuk sit a sve ovce na broju!

Inače Swami je u posljednje vrijeme u nekom Ram raspoloženju jer samo Ramine bhajane pjeva. Te, za divno čudo, često se pojavi na večernjim molitvama i otpjeva nekoliko, uglavnom novih, bhajana. Jai Sai Ram!