Moj Satguru (2)

Uistinu, u svom guruu sam pronašao neraskidivu vezu božanske ljubavi, iako je nisam bio potpuno svjestan, sve dok ga nisam upoznao. On je uz mene cijeli moj život, tiho je vodio moje srce dok ga nisam bio spreman osobno upoznati, nakon prividne odvojenosti u ovom životu. U njemu sam pronašao punoću odnosa majke i sina, oca i sina, prijatelja, braće, ljubavnika. Drugim riječima, sve u jednom. On je moja majka. On je moj otac. On je moj pravi prijatelj, moj voljeni, moje sve. Ni jedan odnos u mojem životu nije imao toliku puninu koju sam osjetio sa svojim gurudevom.

Nikada neću zaboraviti naš sljedeći susret; zbio se na aerodromu, gdje sam ga dočekao. To je bio njegov drugi posjet mojoj državi. Kao što se dogodilo, pratio sam ga na tom putovanju, nakon kojega sam se s njim vratio u Steffenshof, njegov glavni ashram. Bilo je to trenutno prepoznavanje veze između naših duša. Pozvao me je na vožnju; sjeo je na mjesto vozača i dao mi znak da uđem u auto. Teško prepoznatljiva, u najudaljenijem kutu mojeg uma pojavila se sumnja ili sičušni strah da me on vozi.

Izuzev toga osjećao sam se prilično sigurno. Ubrzo sam zaboravio na tu misao koja mi je malo prije proletjela umom u sitnom dijeliću sekunde. Nakon što smo došli na zakazano mjesto, malo prije nego smo izašli iz auta, on se okrenuo prema meni i upitao me, “Jesi li se bojao?” – “Naravno da nisam”, odgovorio sam. Tek nekoliko sati nakon toga napokon sam se sjetio tog djelića sekunde u kojem sam osjetio strah.

Kako sam se odgojio učenjima Paramhanse Yoganande, čitao sam o tome kako bi on izazivao svoju publiku pitanjem, “Kako ste svi?” Oni bi mu na to doviknuli, “Budni i spremni!” Tada bi on, kao da ih nije čuo prvi put, opet uzviknuo, “Kako se svi osjećaju?” Na to bi ljudi ponovno doviknuli, “Budni i spremni!” Tek tada bi počeo govoriti i obasipati božansko nadahnuće prijemčivim srcima i umovima.

Kad god bih susreo Swamija Vishwanandu, kako to sa svima čini, pitao bi me, “Kako si?” Biti budan i spreman je bio moj moto godinama. Budan i spreman primiti Božju ljubav, pažljivo pratiti što mi Bog nudi u svakodnevnim susretima s ljudima, u njihovim riječima i situacijama oko mene te unutarnjem glasu intuicije. Swami mi je postavio to pitanje mnogo puta i ja bih mu svaki put doslovno doviknuo: Budan i spreman! U početku je bio iznenađen kad bih mu tako odgovorio, ali naravno, shvatio je značenje mog odgovora. Jednom me je odlučio testirati da li sam stvarno budan i spreman.